Pratite nas

Život

Prof.dr.sc. Tonči Matulić: ‘Legalno inducirani pobačaj je namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića!’

Objavljeno

na

U Argumentima HKR-a 4. veljače bilo je riječi o abortusu i sukobu dvaju prava – djeteta na život i majke na slobodu izbora. Gosti Tanje Popec bili su prof. dr. Tonči Matulić, autor knjige “Pobačaj – drama savjesti” i profesor bioetike na KBF-u u Zagrebu te ginekolog dr. Oliver Vasilj, stručnjak za područje fetalnog ponašanja djeteta iz KB Sveti Duh, Zagreb, javlja Ika.

Ginekolog dr. Oliver Vasilj, stručnjak za područje fetalnog ponašanja djeteta iz bolnice Sveti Duh, naglasio je da najnoviji, četverodimenzionalni ultrazvuk jasno pokazuje kako je cijeli ljudski život jedan kontinuitet – od začeća do prirodne smrti:

“Neupitna je znanstvena činjenica da život počinje začećem. Od trenutka kad se spoje dvije spolne stanice nastaje potpuna informacija za budući razvoj ljudske osobe. I to nije samo jedan trenutak nego početak jednog kontinuiteta, koji se trajno nastavlja. Od jednostaničnog zigotnog stadija, preko morule, blastociste, embrija do fetusa, nastavlja se i dalje, nakon rođenja.”

Ljudski život je kontinuum od začeća do prirodne smrti

Dr. Vasilj je dodao da se rođenjem djeteta ništa ne mijenja, dijete samo mijenja mjesto boravka. Ono i dalje uči, vježba, razvija se: “Cijeli naš život je kontinuitet razvoja od začeća do prirodne smrti. Ne može se u jednom trenutku povući jedna crta i reći da embrij ili fetus do toga dana nije bio ništa, a sada je nešto. U embrionalnom i fetalnom razvoju tu crtu nije moguće povući.”

Prof. dr. Tonči Matulić sa zagrebačkog KBF-a dodao je da je abortus namjerno i svjesno prekidanje već započetog života ljudskog bića:

“Legalno inducirani pobačaj je namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića koje ima urođeno, inherentno pravo na život. To mu pravo nitko ne može dati, vlast ga može samo priznati i konstatirati, ali ga ne može dati.”

Na pitanje o tome koje je pravo važnije ili snažnije, pravo djeteta na život ili pravo majke na slobdan izbor, Matulić ističe: “Osobno imam poteškoća, a i iz kršćanske perspektive je gotovo neshvatljivo pojmiti jedno takvo pravo, kao što je to tzv. pravo na pobačaj. Pravo na ubojstvo nevinog ljudskog bića je neshvatljivo, to je čista kontradikcija. Pravo podrazumijeva nešto što promiče život, štiti život, omogućuje procvat i zaštitu života, a nikako se pravom ne može nazivati nešto što gazi, uništava život, što vrijeđa dostojanstvo života, posebno nevinoga.”

Priča o radosti života

Matulić je dodao: “Priča koju pričamo je priča o životu, radosti života i zaštiti nevinoga ljudskog bića. Moramo zato raditi na zdravstvenoj i spolnoj edukaciji, moramo osvješćivati što taj namjerno inducirani pobačaj doista znači, u svoj njegovoj dramatičnosti. Tako da ljudi znaju i da se tako usmjeravaju svojim ponašanjem da se maksimalno može izbjegavati ono što se može nazvati ‘neželjena trudnoća’ ili ponašanja koja će dovesti do toga da žena bude prisiljena postaviti tzv. pravo na vlastito tijelo ili na vlastitu privatnost iznad prava na život vlastitog nerođenog djeteta.”

 

Govoreći o odluci Ustavnog suda o ustavnosti zakona iz 1978. koji regulira abortus, dr. Matulić je naglasio: “Mislim da je ovo rješenje Ustavnog suda najgore moguće, jer je zakon iz totalitarnog komunističkog vremena proglasio sukladnim s demokratskim vrednotama suverene Republike Hrvatske. Mi smo sada, po nalogu Ustavnog suda, u postupku donošenja novoga zakona i vidjet ćemo kako će se hrvatski zakonodavac postaviti u tom pravnom propisu koji se tiče namjernog pobačaja.”

Na pitanje o predloženim mjerama zabrane pričešćivanja onima koji zagovaraju i promiču pobačaj, Matulić je zaključio: “Takve bi stvari crkvena hijerarhija trebala, na jednoj načelnoj razini, dovoljno jasno i dovoljno na vrijeme objasniti, da ne bi bilo soliranja i uzimanja prava u vlastite ruke.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Iz cijele Hrvatske dolaze vijesti o pomoru pčela

Objavljeno

na

Objavio

Kako je priopćio Agronomski fakultet u Zagrebu, posljednjih mjesec dana pčelari iz Istre, Dalmacije i Slavonije prijavljuju da u svojim košnicama zamjećuju pomor pčela.

Kao mogući razlog stručnjaci navode visoke temperature koje su u veljači, ali i poslije, zahvatile Hrvatsku i druge europske zemlje, pa su pčele mislile – da je došlo proljeće.

Uz visoke temperature, uzrok pomoru pčela, ocjenjuju stručnjaci, može biti i prekomjerna uporaba pesticida u poljoprivredi, što je posebice karakteristično za Slavoniju, gdje je ratarska proizvodnja intenzivna.

Iskusni vukovarski pčelar Milorad Gaković, koji košnice drži na tri mjesta uz Dunav i u dvorištu svoje kuće, jesenas je uzimio 171 košnicu i neugodno se iznenadio kada je nakon prvog proljetnog otvaranja zamijetio da je broj društava sa živim pčelama prepolovljen. Razlog pomoru pčela na istoku Slavonije, prema Gakovićevu mišljenju, u najvećoj su mjeri pesticidi. Naime, zamijetio je da su najveće štete nastale u košnicama postavljenima uz polja koja se obrađuju i tretiraju zaštitinim sredstvima.

“Živimo u pograničnome kraju i neki poljoprivrednici odlaze preko granice kupovati pesticide koji kod nas nisu dopušteni upravo radi zaštite pčela ili su znatno skuplji. Također, mnogi se ne pridržavaju uputa o dopuštenoj količini pesticida, pa dolijevaju više i sve zatruju. Ako voćke prskaju danju, dok ih pčele oprašuju, šteta je neprocjenjiva i pčele umiru na voćkama ili na povratku u košnicu. Štete imamo mi pčelari, ali i voćari, jer s nestankom pčela nema tko oprašivati voćke pa se prinosi smanjuju”, kazao je Gaković za Glas Slavonije.

Stanko Čuljak, predsjednik Saveza pčelara Vukovarsko-srijemske županije, kaže da nema službanih podataka o štetama i koliko je pčela i pčelinjih društava uginulo ni o tome koji bi mogli biti uzroci pomoru, kako kažu neki pčelari. Vukovarsko-srijemska županiji broji više od 450 pčelara i 14.500 košnica.

“Izjave pčelara su raznolike i u skladu s dosadašnjim godinama, nema dojava o posebno drastičnim slučajevima. No, nitko nije dao pčele na analizu pa ne znamo točan uzrok”, kaže Čuljak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Oliver Mlakar: Nikad nisam popustio brojnim ljubavnim ponudama, uvijek je postojala samo Dunja

Objavljeno

na

Objavio

Legendarni i prema mnogima nezamjenjiv televizijski voditelj Oliver Mlakar po prvi je puta u intervjuu progovorio o ljubavnim ponudama koje je za vrijeme karijere dobivao, kako se nosio s njima i zašto je za njega postojala samo voljena Dunja

Nije hrvatski političar, ni glumac, ni muška starleta, ni pjevač, ima 84 godine, u penziji je nešto malo više od 15, gospodin je od glave do pete.

Uvijek je bio vrhunski profesionalac, ali i fantastičan gost kojeg smo u našim domovima godinama viđali svakodnevno. Ako izuzmemo teen generaciju, one od 15 pa naniže, nema onoga tko ovog čovjeka ne zna, piše Slobodna Dalmacija.

Jedan i neponovljivi Oliver Mlakar čovjek je koji je pet desetljeća bio HRT-ov brend, legendarnog spikera, voditelja kultnog kviza Kviskoteka. Onaj kojeg smo s guštom u 19.15, sa chefom Stevom Karapandžom iščekivali uz novu porciju “Malih tajni velikih majstora kuhinje”.

– O, kako se tada dobro jelo, Stevo je spremao divote, satima se to kuhalo pred predvečernju emisiju. Samo zbog onih nekoliko minuta koliko je na TV-u trajala.

A onda, kada bismo sve posnimili, skupili bismo se oko stola i sve to pojeli. Koliko sam samo tih kuhanja odsnimio, a nisam jadan ništa kuhati naučio. Po tom sam pitanju totalni antitalenat – veli Oliver, koji nam opet stiže u voditeljskoj ulozi, ovaj put humanitarnog koncertnog spektakla “To je moja zemlja”, 9. lipnja na splitskom Poljudu.

Nesuđenog jezikoslovca, koji je po tom pitanju mogao imati odličnu karijeru, neki je vrag prije nekoliko desetljeća odveo na audiciju na Hrvatski radio.

Od tog trena počeo se stvarati voditelj, spiker, profesionalac. Nije tada na TV-u bilo kao danas, kada zgodno tijelo pobijedi u showu, u realityju, nekom izboru ljepote, reviji, pa za nagradu dobije voditeljsku ulogu. I onda pokaže fantastičnu lepezu neznanja, loše dikcije, manjka kulture, pristojnosti.

Tko ulazi u domove mora biti pristojan i učtiv

Nekada voditelj nije mogao postati svatko. A da bi postao netko, kao naš sugovornik, i u poznim je godinama rada trebao svaki tjedan s profesionalcima prolaziti govorne vježbe.

S obzirom da tada voditelja nije bilo toliko puno, Oliver je bio zvijezda. I dandanas ima taj status, traže ga autogram, zaustavljaju ga zbog selfieja, snima reklame, zovu ga na događanja…

– Može djelovati neskromno, prepotentno, ali ako me netko ne prepozna, nikada me nije vidio, nikada čuo, onda ja kažem kako je u njemu greška. To je baš čudo veliko.

Pa ako me zbog ničega drugoga ta osoba ne poznaje, onda makar zbog Kviskoteke, koja je doslovce praznila ulice. Čujte, dobar se voditelj stvara, nekada se jako puno ulagalo u svaku emisiju, tek kada bi se svaki detalj doveo do savršenstva, izlazilo se vani.

Jako smo puno radili na sebi. Ulazili smo u kuće ljudi svaki dan, dolazili im u goste. A onaj tko u goste dolazi, sa sobom donosi pristojnost, učtivost, nenametljivost – veli Oliver.

Pa kazuje kako se od voditelja očekivalo da bude pristojno odjeven, obrijan, bez neuredne, kao ležerno puštene bradice, nepočešljane kose, vidljivih tetovaža… Tada su kriteriji bili puno stroži.

Slaže se kako su stigla druga vremena. A s njima i puno golotinje, navodnih pjevačica koje rado vole pokazivati gola bedra i grudi. Šali se kako bi s novim vremenima i on mogao postati vrhunski pjevač. Ili se možda ne šali?

Nije bilo improvizacija

– Nema šanse da bi netko u ono moje vrijeme direktno s ulice mogao skočiti u voditeljsku ili isturenu novinarsku poziciju. U to vrijeme išlo se postupno, polako, brusilo se znanje, pazilo se na svaki korak. Sve je nekako bilo puno, puno ozbiljnije.

U svaku su se emisiju ulagale velike pripreme. Nije bilo improvizacija. Ne gledam televiziju. Ne razmišljam o njoj uopće, ne uspoređujem. Pogledam tek talijanske emisije, dobro govorim njihov jezik, i volim pogledati što rade.

Ali držim se stare škole, za scenu se treba pripremiti, treba baratati znanjem. Ne smije se mucati, gubiti. Ne mogu komentirati neke današnje voditelje ili novinare, ali mogu kazati kako ponekad nisu krivi ni novinari. Urednici su ti koji moraju procijeniti situaciju – veli Oliver.

Oliver je legenda. I zato što je svoj rad utkao u jednu od nekoliko emisija, tipa ‘Gradić Peyton’, ‘Malo misto’, ‘Dinastija’, ‘Santa Barbara’ ili ‘Kviskoteka’, što su praznile ulice hrvatskih gradova i sela. Slavu i poštovanje na svojim je leđima osjetio, ali kaže nam kako nikada nije imao koristi od svoje iznimne popularnosti. Nije je ni tražio.

Ali da su se za njim otimali, jesu. Nevoljko priznaje kako je imao jako puno ljubavnih ponuda. Jedva smo to izvukli od ovakvog džentlmena koji cijeli život, već više od 50 godina, ljubi i voli samo svoju suprugu Dunju.

Popuštao sam samo kod mesara

– Ma bilo je tih ljubavnih ponuda, stizale su preko porukica ostavljenih na radnom stolu. Dolazile su telefonom, preko prijatelja, kolega. Ali nije tu bilo kruha, uvijek je bila i postojala samo moja Dunja. Sve te ponude, sve je to bilo u stilu – uzalud vam trud svirači.

Bio sam čvrstog karaktera, neumoljiv. I tada i sada svoju sam obitelj čuvao kao kap vode na dlanu. Veliku popularnost nikada nisam koristio, ni tada ni sada. Ali, jesam, osjećao sam je.

Jedino sam, ma i danas je tako, popuštao kod mesara, eto možda bih uvijek dobivao bolji komad mesa. Tome se nikada neću protiviti – veli Oli.

Poljud ga uskoro čeka, i tome se neizmjerno veseli jer veli da veliki postotak svoje popularnosti, uz Kviskoteku, duguje upravo Splitskom festivalu. Kako i ne bi, vodio ga je desetak godina u njegovo najbolje vrijeme. Postao mu je zaštitni znak.

Kaže kako je zbog njega imao urnebesnu popularnost, onu u rangu pjevača koje je najavljivao s pozornice Prokurativa. Najčešće je splitsku feštu vodio u društvu svoje drage prijateljice Jasmine Nikić. Bio je nalik televizijskom James Bondu, oko kojeg su kružile eminentna HRT-ova voditeljska imena.

Bile su to istinske profesionalke, uz Jasminu i Helga Vlahović, Ksenija Urličić, Vesna Spinčić.

– Prije nekoliko godina iznenadio me poziv Ede Maajke, tražio me da mu najavim koncert u Domu sportova. I dođem ja, odradim svoje. Ali sve se mislim pa zašto ja, nije to moja publika, ja sam ipak iz potpuno drugog filma. I pitam ga poslije, pa Edo, što ti bi, zašto si baš mene zvao. A kaže on meni kako mu je otac uvijek govorio: “Niko si i ništa dok te ne najavi Oliver Mlakar.”

Bilo mi je drago. Takne te, znači da sam jednom nešto dobro radio, da sam ljudima ostao u dobrom sjećanju. Uvijek se odazovem i pozivu Aleksandre Dojčinović. I najavim glasom njezinu reviju, a stasom događanje pratim iz gledališta. To što ta djevojka radi, to su spektakli, to je talent. Ne propuštam njezine revije – kaže Oliver.

I iako mu ljudi i dandanas prilaze i često mu kažu kako im je žao što ga više ne vide na televiziji, on sam ne žali za tim vremenima. Posla ionako ima previše, sa svojom Dunjom živi u okolici Samobora, uzgajaju papar sol šnaucere, upravo im jedna kujica čeka mlade.

Sami štene, putuju na izložbe, imaju hvaljena legla. Uživaju u ispunjenom umirovljeničkom životu, kaže Oliver. Sjeti li se kada svega onoga otprije?

– Živim vrlo dinamično, nemam vremena za sjećanja na prošlost. U potpuno sam drugom filmu. Zapravo vremena uopće nemam, i naprosto uživam u onome što mi je život sa sobom donio – kaže Oliver Mlakar za Slobodnu Dalmaciju.

Informativni program bez lokalnog dijalekta

Baš sam neki dan pročitao nešto vezano uz jedan naš plesni show, kako je to bio reklamni niz isprekidan s nekoliko plesnih sekvencija. Bilo je reklama i u moje vrijeme, ali ne ovoliko kao danas.

I stvar koju ne toleriram: u informativnom programu ne smije biti lokalnog dijalekta, samo standardni hrvatski jezik. Kod neformalnih emisija lokalizmi su simpatični, ali u informativi im nije mjesto – kaže Mlakar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari