Pratite nas

Komentar

prof.dr. Slaven Letica: ĆIRILICA, KONCEPTUALNA UMJETNOSTI I VUKOVAR

Objavljeno

na

Performans, kako ga je nazvao sam umjetnik Siniša Labrović, „Razbijanje latinice“, upriličen u Hrvatskom novinarskom domu u organizaciji Hrvatskog narodnog vijeća na pravoslavni Badnjak (6. siječnja 2016.) u kojem je bivši nezaposleni sinjski mudroslov i knjigo-znanac a danas zamjetni konceptualni umjetnik razbio jedanaest plastičnih tabli na kojem su na ćirilici i latinici bile zapisane misli ili stihovi poznatih hrvatskih pisaca i pjesnika (Ive Andrića, Arsena Dedića, Bore Ćosića, Sime Matavulja, Vladana Desnice, Mirka Kovača, Danila Kiša, Dragana Velikića, Sime Mraovića, Grigora Viteza i Branka Miljkovića.), u javnosti je doživljena kao PROVOKACIJA, piše prof.dr. Slaven Letica

1453265_10153916874117871_5791497665969156492_nZa njega kao umjetnika (znatno mi je simpatičnija njegova bezazlena ili gruba ironija iz brojnih PREDSTAVA – „Previjanje ranjenika“, „Prepjevavanje i guslanje Glorije“, „Ovce“, „Boks meč za titulu ministra kulture“, „Romi pjevaju Juru i Bobana“ itd. – od bolesne mizantropije Olivera Frljića), igrokaz u Hrvatskom novinarskom domu slijedi ranije ulične umjetničke provokacije.

Ono što jest veliki problem jest još jedan pokušaj Milorada Pupovca i SNV-a, pa i Siniše Lavrovića, u manjoj mjeri, da problem ćirilicu u Vukovaru svede na puku jezičnu, lingvističku činjenicu-metaforu. Neosporna je, naime, činjenica da su na srpskoj, pa i hrvatskoj ćirilici, o onoj ruskoj da i ne govorimo, napisana grandiozna djela, zapisana veličanstvena poezija i proza.

Međutim, neosporna je i činjenica da je upravo ĆIRILICA u Vukovaru bila simbol agresije, pretvaranja Grada u prah i pepeo, progona LATINICE i počinjenja teško opisivih – na latinici i ćirilici – pojedinačnih i masovnih zločina.
Upravo zbog toga, kad je Božićni mandatar Tihomir Tim Orešković javno izjavio “Uvjeren sam da će ćirilica doći do Vukovara. Osobno sam bio u Vukovaru, imao sam priliku osjetiti to, ćirilica će doći, ali u svoje vrijeme. Rane su svježe i vrijeme treba učiniti svoje”, on je govorio MUDRO i SNOŠLJIVO, uvjeren kako vrijeme liječi sve rane, pa i one teške, vukovarske.

12509565_10153916873667871_1373894517040467501_nDakako, prvi koji je požurio javno osporiti njegovu mudrost bio je – tko bi drugi nego – dr. Dejan Jović, poznati zagovornik teorije o podijeljenoj odgovornosti za ratove „na ovim prostorima“ i ratne zločine, pa i zločin genocida koji su prema nizu presuda Haškoga suda počinili samo Srbi i Srbija.
Evo kako je Oreškovićeve riječi komentirao Jović: “To je iznenađujuća izjava koja se već nekoliko puta ponovila. Štoviše, čini mi se da je temeljena na vrlo slabom, tzv. argumentu. Jer ako je vrijeme za dvopismenost u BiH ili dvojezičnost na Kosovu, postavlja se pitanje zašto nije vrijeme za to isto u Vukovaru? Jesu li možda te rane, o kojima mandatar Orešković govori da su još uvijek dosta svježe, nešto manje svježe ili nešto malo manje bolne u Bosni i Hercegovini ili na Kosovu?”

1931365_10153916855242871_3744720494059571308_nA evo kako je o doktrini „ritualnog ubijanja grada/gradova“ mislio i pisao veliki beogradski, srpski, srbijanski, pa i – u davno doba – jugoslavenski arhitekt, urbani filozof i zaljubljenik u gradove prof. dr. Bogdan Bogdanović: „Nije mi jasna ta vojna doktrina koja nalaže kao jedan od prvih ciljeva, možda i prvi – rušenje gradova. (…) Da ne zaboravimo još jednu dijaboličku okolnost! U pitanju su lepi, vrlo lepi, najlepši gradovi: Osijek, Vukovar, Zadar. Sada su na redu Mostar i Sarajevo. Udar na Dubrovnik – užasavam se da to kažem, ali moram – bio je namerno usmeren na primjerak izuzetne, gotovo simbolične lepote. Napadači podsećaju na ludaka koji lepoj ženi baca u lice solnu kiselinu i pri tom joj obećava novo, lepše lice! Da nisu u pitanju samo podsvesne konfuzije primitovaca, dokazuje namera da se porušeni Vukovar obnovi u nekom nespostojećem srpsko-vizantijskom stilu.“ (Esej „Grad i smrt“ u knjizi „Tri ratne knjige“, Mediteran, Novi Sad, 2008., str. 35)

10433201_10153916875267871_6883514001002988077_nZa razliku od velikog intelektualca, znanstvenika, sveučilišnog profesora, arhitekta i tvorca mirotvornih spomenika diljem bivše zemlje, dr. Dejan Jović je slabo učeni politolog i politikant koji bi naprosto u vukovarske katakombe i podrume protjerao traumatična sjećanja građana tog veličanstvenoga grada na sve ono o čemu piše Bogdanović.

Ćirilica u Vukovaru nije bila, kako naivno sugerira sinjski estradni umitnik s dobrim međunarodnim karijernim šansama (nije manje zanimljiv i kreativan od svojih velikih uzora: Toma Gotovca, Mladena Stilinovića, Sanje Iveković i Slavena Tolja), samo pismo poezije i proze, nego i simbol ubijanja grada, njegovih građana i svega što gard i gradovi simboliziraju: povijest, ljepotu, urbanu vrevu i prividni kaos, snošljivost, multikulturalnost i multikonfesinalnost.

Zato je očigledan nakana Milorada Pupovca i njegovih pajdaša iz SNV-a da „performansom“ Siniše Labrovića očitaju lekciju Božićnom mandataru bila bogohulna (u odnosu na pravoslavni Badnjak i sve ono što Badnjak simbolizira), politikanska i glupava.

Kad su nakon svega toga još namjestili da Mandatar bude dijete „sreće“ (zapravo podvale) i da baš on dobije sretni novčić, zaslužili su da i sami budu predmet poruge – Siniše Labrovića.

prof.dr. Slaven Letica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Jesu li parazitske udruge štetnije od parazitskih stranaka?

Objavljeno

na

Objavio

Kako je moguće da isti koji su zagovarali skidanje parazitskih udruga s proračuna Ministarstva kulture (što je sjajno) neumoljivo zagovaraju financiranje stranaka iz državnog proračuna? Gdje je uopće razlika?

Jesu li parazitske udruge štetnije od parazitskih stranaka? I ako se udruga treba financirati svojim aktivnostima kroz tržište, zašto stranka ne bi trebala?

Pogotovo su zanimljivi “politički Hrvati” koji kao ne žele financirati Vedranu Rudan, Markovinu i slične kroz udruge, ali se zato otimaju da ostanu u sustavu u kojem su prisiljeni plaćati Nenada Stazića, Vesnu Pusić ili Milorada Pupovca kroz njihove stranke. Genijalno.

 

Marijan Knezović: O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Mirjana Hrga: Uvijek su me fascinirali ti ljudi ‘odozdola’. Što god ih zadesilo, ne izgube strast života…

Objavljeno

na

Objavio

Jučerašnji događaj ‘Dan otvorenih vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine’ na svome facebook profilu prokomentirala je Mirjana Hrga, savjetnica Predsjednice Republike Hrvatske za strateške politike, odnose s Hrvatskim saborom i Vladom Republike Hrvatske…

Ovaj sunčan i lijep dan posebno veselim učinili su Hrvati Bosne i Hercegovine. Potegnuli su iz Hercegovine, Sarajeva, Središnje Bosne, Posavine da se susretnu s Predsjednicom RH.

Meni je ovo druženje bilo posebno drago. I moji su “odozdola”, i meni je “dolje” kuća. I ja volim svoj viganj, svoje Livanjsko polje, svoju jarugu…ma sve.

Nema više dede i bake, otjerao ih rat kao i “obvezu” da odeš barem jedanput, ljeti, za Svetog Antu ili Svetu Anu kad se gleda “tko je svojima došao”.

Nisam nikada prestala osjećati taj kamen, taj miris, tu ljepotu…Treba mi mrvica da me vrati…

Sudbina je htjela da me poslom vrati na više od pola desetljeća u tu zemlju. S putovnicom.

Bilo je to veliko iskustvo. Upoznala sam svoje prijatelje, “Ne-hrvate”, koji imaju neku svoju priču, neka svoja nadanja, ali i oni dijele istu ljubav.

Uvijek su me fascinirali ti ljudi “odozdola”. Što god ih zadesilo, ne izgube strast života. Ostaju pristupačni. S njima uvijek, i kad si posve osamljen, možeš baciti neku “šuplju”.

Ne boje se komunikacije. Ne boje se da im se smiju oči. Ne boje se da budu svoji. I ne vole da ih poništavaš. Da ih “pakiraš”. S koje god “strane” bili.

Ajde sve danas nekako…I fratar koji super pjeva, i glazbenici iz Nove Bile, ali kada su izašle četiri djevojčice da zapjevaju gangu koju ni dan danas ne shvaćam, srce mi je zarobila čista sreća.

Ta jedna mala, prva slijeva, koja izgleda kao hajduk i vodi gangu, neustrašiva, bistra pogleda i mangupskog stava vratila mi je slike djetinjstva. Ljeta na kamenu, spaljenoj travi, gdje se družiš s ovcama i “hvataš” zmije…

Ta mladost koja je danas došla, ti mladići i djevojke. Lijepi, sređeni, dostojanstveni, ponosni…

Bez namjere da ostave dojam. Jer oni su to što jesu. Baš su mi uljepšali dan – napisala je Hrga.

 

Kolinda Grabar Kitarović: Hrvatsko zajedništvo i snažna Hrvatska – to je cilj moje politike!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari