Pratite nas

Komentar

Prof. dr. Slaven Letica: ‘NJIHOVA I NAŠA JEZIČNA DOMOVINA’

Objavljeno

na

Inicijatori i potpisnici „Deklaracije o zajedničkom jeziku“ (južnih Slavena) napisali su, drsko i izazivački, na 50. obljetnicu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967.), Deklaraciju o zajedničkom jeziku koja slijedi tradiciju jezičnog unitarizma dvaju poznatih, propalih, unitarističkih sporazuma: (a) Novosadskog dogovora (potpisanog 10. prosinca 1954.) koju su po nalogu KPJ napisali i potpisali neki od hrvatskih, srpskih, bosanskohercegovačkih i crnogorskih jezikoslovaca i (b) Bečkog književnog dogovora potpisanog na današnji dan, 28. ožujka 1850., kada se u Beču sastalo pet književnika iz Hrvatske, dva iz Srbije i jedan iz Slovenije radi dogovora o ujedinjenju književnih jezika Slovenaca, Hrvata i Srba.
Povijest se, dakle, ponavlja po treći put kao opasna farsa u vidu zlokobne Deklaracije o zajedničkom jeziku.

Za potpisnike Deklaracije „zajednički jezik“ je i dalje onaj „bečki“ i „novosadski“, ali oni više te zagovaraju korištenje istog naziva jezika, već nam milostivo dopuštaju da ga zovemo kako nam se hoće i prohtije: hrvatski, srpski, bosanski ili crnogorski.
Zasad nepoznati idejni tvorci TREĆEG UNITARISTIČKOG VALA svojom su Deklaracijom o zajedničkom jeziku skicirali konture nove, JEZIČNE BOJIŠNICE, na kojoj su njeni potpisnici sebe otvoreno, imenom i prezimenom, već postavili na jednu stranu.

Nema tu baš velikih iznenađenja. Pretežiti broj potpisnika dolazi zemljopisno iz Hrvatske, a svi oni, „zajednički jezik“, nekad se to zvalo „naš jezik“, smatraju svojom – da iskoristim analogiju s osvrtom Milana Kundere na izgubljeni zavičaj i domovinu genijalnog, inovativnog, skladatelja Igora Fjodoroviča Stravinskog – JEZIČNOM DOMOVINOM: bivšom SFRJ bez Makedonije, Kosova i Slovenije.

A evo što je Kundera napisao o jednoj drugoj domovini, glazbenoj domovini Stravinskog.
Nakon što je precizno izračunao koliko je godina genijalni skladatelj ruskih korijena živio i proživio u zemljama u kojima je živio i stvarao (Rusija 27, Francuska i frankofonska Švicarska 29 i Amerika 32), Milan Kundera ovako je opisao zašto najutjecajniji kompozitor XX. stoljeća nije mogao nijednu zemlju/državu smatrati vlastitom domovinom: „Nedvojbeno, Stravinski je u sebi nosio ranu svoje emigracije kao i svi drugi. Njegov bi umjetnički razvoj jamačno krenuo drukčijim putem da je mogao ostati tamo gdje je rođen. Njegovo putovanje kroz povijest glazbe počinje u trenutku kad njegova rodna zemlja za njega više ne postoji. Shvativši da je ni jedna druga zemlja više ne može nadomjestiti, on pronalazi domovinu u glazbi. To nije samo moj lijepi lirski izraz, već to mislim posve konkretno: njegova jedina domovina, njegova jedina kuća, bila je glazba, cjelokupna glazba svih glazbenika, povijest glazbe. Tu (u glazbi) se odlučio naseliti, ukorijeniti, stanovati. Tu je (u glazbi) pronašao svoje jedine sunarodnjake, jedine rođake, jedine susjede: od Perotina do Weberna. S njima je započeo dugi razgovor koji je prekinuo tek njegovom smrću.“ (Iznevjerene oporuke, str. 71.)

I dok je jezična domovina potpisnika Deklaracije „zajednički jezik“, jezična je domovina, primjerice, književnice Maje Hrgović hrvatski jezik.

Nju i sve nas kojima je hrvatski jezik JEZIČNA DOMOVINA Deklaracija o zajedničkom jeziku čini pomalo dužnima i ljutima. Maja je na svom facebook profilu tako zapisala:
„Ako netko pokreće prikupljanje potpisa protiv ovog demagoškog, političkog silovanja činjenica oko jezika, molim da doda moje ime. Ovo ruglo od ‘Deklaracije o zajedničkom jeziku’ ima samo jedan, perverzni cilj: učiniti od lingvistike slugu politike. Ne trebate, kao ja, imati diplomu kroatistike na Filozofskom fakultetu, da bi shvatili koliko je to duboko problematično. Hrvatski jezik nije srpski jezik, nikad nije bio niti će ikad biti, ma koliko to smetalo politikantskim starletama – obaju rodova i svih nacionalnosti“.

Osobno smatram da bi upravo Maja Hrgovic, Milana Vuković Runjić, Ivana Šojat i još poneka pjesnikinja, spisateljica, pa i znanstvenica i znanstvenik mlađi od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika trebali napisati Deklaraciju o hrvatskom (književnom, pjesničkom, znanstvenom, stručnom i inom) jeziku u 21. stoljeću.
To sam Maji napisao na facebooku, a ona mi je pristojno odgovorila: „Dragi Slaven Letica, baš sam o ovome razmišljala. Ali još uvijek se kolebam, možda ova lakrdija uopće ne zaslužuje odgovor, možda je naprosto treba ignorirati, gdje bismo bili da reagiramo na svaku budalaštinu…“

Mogu se s Majom složiti da se radi i o „lakrdiji“ i o „budalaštini“, ali se nikako ne slažem da na Deklaraciju i zajedničkom jeziku ne treba reagirati.
Naime, čak i letimičan pogled na njene potpisnike daje naslutiti da je njihov odnos sličan onom od prije 167 godina kada su Bečki književni dogovor potpisalo pet hrvatskih, dva srpska i jedan crnogorski književnik.
Djelomični popis potpisnika objavljen u današnjem Večernjem listu daje naslutiti da Hrvati opet Srbima i inima nameću – zajednički jezik.

Zato još jedna hrvatska šutnja nije i neće biti zlatna.

Evo potpisnika: Dubravka Ugrešić, Edo Popović, Daša Drndić, Slobodan Šnajder, Olja Savičević Ivančević, Damir Karakaš, Bora Ćosić, Vedrana Rudan, Roman Simić, Snježana Banović, Svetislav Basara, Dragan Velikić, Alida Bremer, Ermin Bravo, Branko Buden, Balša Brković, Ivan Čolović, Svetlana Slapšak, Filip David, Boris Dežulović, Rajko Grlić, Tatjana Gromača, Srećko Horvat, Željko Ivanković, Ante Tomić, Viktor Ivančić, Dejan Jović, Mirjana Karanović, Željko Komšić, Enver Kazaz, Snježana Kordić, Pero Kvesić, Aleksandar Hut Kono, Predrag Lucić, Nebojša Lujanović, Dragan Markovina, Josip Mlakić, Branislav Oblučar, Teofil Pančić, Vuk Perišić, Nikola Petković, Drago Pilsel, Boris Postnikov, Heni Erceg, Nenad Rizvanović, Mima Simić, Biljana Srbljanović, Faruk Šehić, Rade Šerbedžija, Lenka Udovički, Igor Štiks, Vladimir Arsenijević, Vladislav Bajac, Nikola Bajto, Asja Bakić, Ahmed Burić, Marinko Čulić, Ferida Duraković, Zdravko Grebo, Fadila Nura Haver, Oto Horvat, Saša Ilić, Ivan Ivanji, Ante Lešaja, Mirjana Miočinović, Boris Pavelić, Borka Pavičević, Ana Pejović, Vuk Perišić, Vesna Teršelič, Srđan V. Tešin, Nenad Veličković, Zdravko Zima, Jasmila Žbanić, Jasna Šamić, Elma Tataragić, Srđan Srdić, Tijana Spasić, Adis Šušnjar, Vuk Uskoković, Borka Rudić, Nela Pamuković…

Napomena: za ilustraciju posuđujem nekoliko uradaka Mirka Ilića kojem je “umjetnost domovina”.

Prof. dr. Slaven Letica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Tihomir Dujmović: Trasiran je put prema velikoj koaliciji – Iduća lovina su Vukovar i Penava

Objavljeno

na

Objavio

Najprije prebacivanjem medijske krivnje za nenabavu vojnih zrakoplova na ministra Krstičevića, ( kao da je moguće da je Krstičević tu bilo što radio na svoju ruku) ali, da se razumijemo, time i uništenjem dobrog dijela njegove karizme, onda još i eliminacijom Tolušića i Marića iz vrha stranke, Plenković si je do kraja otvorio put prema potpunom uništenju nacionalne dimenzije HDZ-a, pa je sad na redu ćirilica u Vukovaru, s tim da je već ovom rekonstrukcijom jasno trasiran put prema velikoj koaliciji. Plenković sada ide nezaustavljivo tom cilju, komentirao je na Facebooku Tihomir Dujmović.

I samo nas Bernardić od toga može spasiti! Kakav paradoks! Kakva perverzija i inverzija!

Sad naime, nakon zadnjih čistki, vise nema niti potencijalne šanse da netko u vrhu HDZ-a progovori jednu negativnu riječ u tom kontekstu. Sad je zadnja crta obrane Butković koji nema ni snage ni hrabrosti reci ništa vise od toga da mu nije drago da je Tolušić otišao.To je “najdesnija” rečenica koja se danas javno može čuti u HDZ-u! Kakav trijumf Andreja Plenkovića! Na sto ih je sveo za samo tri godine!

No, to je de facto, retorika točno iz 1972, kad je palo hrvatsko proljeće. Do tuda smo danas naime pali.Ovo nije 1990-ta, ovo je 1972.

Svi čitamo novine i svi vidimo da nitko nije čist, ali baciti na cesti Žalac, Marića i Tolušiša a ne taknuvši Vrdoljaka, Štromara, Kalmetu i Kujundžića, da dalje ne nabrajam, pustiti nekoliko godina da ti Saucha drži većinu u Saboru, a pričati o borbi protiv korupcije, sve to jasno govori da su ove rekonstrukcijske smjene gola unutarstranačka politika a ne nikakva borba protiv korupcije. No, kad ih je sad eliminirao kao latentne lopove, stavio im je politički svima lisice na ruke i sto god oni progovorili biti će knjiženo, kao glas odbačenih, suspektnih likova koji se svete jer su prokazani kao lopovi.

Eliminacijom desnog krila stranke iz Vlade a onda i iz same stranke, Plenkoviću je otvoren put prema velikoj koaliciji, samom srcu njegovog političkog projekta. Sad još samo nekako treba kompromitirati Penavu, baciti Pupovčevim lavovima velikosrpsku hranu u Vukovaru i mirno privesti utakmicu kraju. Naime, ćirilica u Vukovaru je metafora, šifra i lozinka!

Fantastično je da to HDZ- ovci ne vide i da ne razumiju da će na parlamentarnim listama svi koji do zadnjeg zareza ne prate Plenkovićevu posve anacionalnu politiku biti zbrisani kao sto su Kovač i Stier bili ignorirani na europskim izborima!

Vidjevši da zapravo ima posla sa šakom jada, koja bi sutra eventualno bila suzdržana cak i da se Pupovca ustoliči za ministra policije, ali samo da se njih ne dira, Plenković se s osmijehom na licu priprema za završni udarac.

Mediji za to vrijeme kao dresirani psi čekaju komandu o tome koga po narudžbi sada treba razderati! Kada ne bi bilo tako, kad bi ovo bio početak borbe protiv korupcije čitali bi po medijima barem o lopovlucima ministra Jakovine, suspektnim predstečajnim nagodbama Slavka Linića ili poslu odnosno kriminalu stoljeća glede vjetroelektrana, jednog Ivana Vrdoljaka, o čemu cak i jedan Čačić otvoreno progovara.

Ali nitko od njih neće se protiviti velikoj koaliciji, stoga su psi mirni. Nema naredbe da krenu dalje.

Zato je glavna tema po naslovnicama medija jesmo li doista bili na Mjesecu, sto radi Maja Šuput i što je zdravije: dunja ili lubenica?
Naime ne radi se o sezoni kiselih krastavaca, da eto nema tema jer je ljeto, nego su sve teme koje mogu dugoročno odmagati velikoj koaliciji zabranjene. Dok dreser ne pukne bičem, na iduću lovinu se ne ide.

A iduća lovina je Vukovar i Penava. Kad bi mediji bili mediji a ne dresirani psi iz Plenkovićevog političkog Dumovca, nacija bi mjesecima čitala po novinama o strahotama, nepravdama i neprocesuiranim ratnim zlikovcima iz Podunavlja. Zamislite da se radi o ustaškim zločinima, koliko bi milijardi tekstova i tv reportaža izašlo? Ali, takvih tekstova kad se radi o Stanimirovićevim i Pupovčevim sunarodnjacima nema jer bi javnost tada pitala i premijera i sefa policije zasto su takvi zlikovci na slobodi i u Vašem mandatu?

Umjesto da o tome raspravljamo mi tjednima raspravljamo o roštilju ministra Tolušića. Žurim reci da mi ne pada na pamet štititi bilo čiju nezakonitost, ali više od roštilja bilo kojeg ministra me zanima: kako i zašto, po čijem dopuštenju i uz čiju pomoć silovatelji vukovarskih zena i 30 godina nakon zločina mirno šetaju tim gradom, a oni koji su ga sravnili da zemljom za to nikada nisu odgovarali. Ne samo da se s rekonstrukcijom Vlade na ta pitanja ni na koji način ne odgovara, nego je prilično jasno da će slijedeći biti rekonstruiran vukovarski gradonačelnik Penava, napisao je Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Željko Huljev o presudi Ercegu: Na tuđoj bi krvi ubirao poene

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

Općinski sud u Splitu nepravomoćno je odbio kao neosnovanu tužbu Zorana Ercega, u javnosti poznatog aktivista iz Splita koji je tužio Željka Huljeva, nekadašnjeg novinara, tražeći 60 tisuća kuna zbog povrede časti.

Općinski sud u Splitu je odlučio: Zoran Erceg bio je u službi Ratka Mladića, nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom.

SlobodnaDalmacija je uspjeli doći i do Huljeva koji je rekao kako ga raduje da pravna država funkcionira. – Naravno, zadovoljan sam presudom ne toliko zbog sebe koliko zbog očuvanja diginiteta Domovinskog rata. Hvala časnom sudu što je pravilno i profesionalno procijenio činjenične elemente u postupku koji bi trebao biti poučan za bilo koga tko se drzne ubirati bilo kakve osobne i ine poene na tuđoj krvarini – komentirao je Huljev, piše SlobodnaDalmacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari