Komentar
prof. dr. Slaven Letica: Plodovi zemlje Ive Lončara
Prošlog tjedna, u srijedu 7. listopada 2015. na zagrebačkom groblju Mirogoj oprostili smo se od zemaljskih ostatak dragoga čovjeka i prijatelja, žustrog i borbenoga televizijskog i saborskog polemičara, zaljubljenika u imotski i biokovski zavičaj, nježnog i divnog oca i muža te velikog, veličanstvenog radijskoga i televizijskog novinara: voditelja kultne televizijske emisije o poljoprivredi i selu „Plodovi zemlje” Ive Lončara, piše prof.dr. Slaven Letica / velecasnisudac.com
[ad id=”68099″]
Opraštajući se od njega, njegov kolega s HRT-a Ivan Kujundžić, bivši hrvatski veleposlanik u Republici Makedoniji i negdašnji glavni glumac u dječjem filmu Branka Bauera „Boško Buha”, izrekao je rečenicu koja me je duboko potresla, a morala bi lebdjeti i nad savješću i savješću vrhovnika i urednika HTV-a, ali nisam siguran da će to tako biti.
Svi smo mi nekada bili djeca: sadašnji novinar i urednik na HTV-u
nekada davno, 1978., glumio je partizanskog junaka Boška Buhu
u istoimenom filmu Branka Bauera
Pošto su ga nadređeni na HTV-u višestruko ponizili – ukinuli su mu pravo na parkirno mjesto u krugu HRT-a i najavili otkaz – njegov je kolega oporim glasom kazao kako je smrću Ive Lonačara zapravo dvostruko na dobitku, jer joj je „ostala jedna plaća manje i jedno parkirno mjesto više”.
S Ivom Lončarom u Hrvatskom saboru sam proveo četiri godine. Bili smo bliski susjedi u saborskim klupama, jer je on sjedio u redu iza mene i nekoliko mjesta udesno: gledano iz perspektive predsjednika tog samozvanog Visokog Doma koji je u stvarnosti podređen izvršnoj vlasti i stranačkim vrhovništvima.
Dijelili smo i brojna stajališta o stanju hrvatske nacije, stranačke politike i načinu zaštite i promicanja državnih i narodnih interesa. Bili smo zanemariva saborska manjina, neovisni zastupnici, čija slabost i snaga leže isključivo u snazi argumenata i volje da se izborimo za riječ, ako ne i za saborske odluke.
Često smo se zajedno borili za promicanje i zaštitu nacionalnih interesa na što podsjećaju i novinski napisi od prije 10 godina o našoj raspravi o parafiranom sporazumu Račan-Drnovšek kojim je pokojni predsjednik VRH-a Ivica Račan, samo Bog zna zbog čega, Slovencima kanio pokloniti cijelu Savudrijsku valu.
Ivo Lončar je bio šest godina (od 1993. do 1999.) televizijski stvaratelj, urednik i voditelj čiji su „Plodovi zemlje” (koje je uređivao i vodio nakon višedesetljetnog uređivanja i vođenja te emisije Ružice Trauber: od 1962. do 1993.) ušli u seoske i urbane legende. Danas emisiju na istom tragu uređuje i vodi Vlatko Grgurić koji se je na dostojan i dostojanstven način oprostio od Ive Lončara.
Ako vam je Ivo Lončar i ako vam nedostaje, poslušajte potresnu skladbu britanskog rock benda Dire Straits „Braća po oružju” (Brothers In Arms) iz 1985. koju sam za vas, amaterski, nevješto preveo.
BRAĆA PO ORUŽJU
Ove planine prekrivene maglom
Sada su moj dom
Ali moj su dom ravnice
I uvijek će biti
Jednom ćete se vratiti
Svojim dolinama i farmama
I više nećete izgarati
Da budete braća po oružju
Kroz ova polja uništenja
Vatrena krštenja
Gledao sam svu tvoju patnju
Dok su bitke bijesnile sve jače
I iako su me te bitke duboko ranile
U strahu i nemiru
Vi me niste napustili
Moja braćo po oružju
Postoje toliko različitih svjetova
Toliko različitih sunaca
I iako postoji samo jedan svijet
Mi živimo u različitim svjetovima
Sada kada je sunce zašlo u pakao
A mjesec jezdi visoko
Daj mi da ti ponudim oproštaj
Svaki čovjek mora umrijeti
Ali njegova smrt zapisano je u zvijezdama
I svakoj liniji na tvom dlanu
Mi smo budale koje ratuju
S našom braćom po oružju
S moje strane, ostaje mi tek kazati, iz dubine srca, uma i duše: Laka ti bila hrvatska zemlja dragi prijatelju Ivo. Bit će plodova na zemlji koju si tako iskreno i duboko volio.
prof.dr. Slaven Letica
Što vi mislite o ovoj temi?
