Pratite nas

Komentar

prof.dr.Tomac: Samo će nas istina osloboditi od prokletstva prošlosti

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović obratila se javnosti putem medija i upozorila na zloduhe koji žele ukrasti bolju budućnost Hrvatske.

Predsjedničin govor za portal Direktno.hr komentirao je profesor Zdravko Tomac koji je ustanovio da je izbjegla svojim obraćanjem jednostrane i jednoznačne ocjene koje je davala i zbog kojih je bila izložena žestokoj kritici, kao njegov prvi dojam na govor.

“Drugi utisak je bio da je dobro verbalno pozivati da zaboravimo prošlost i da se okrenemo budućnosti. Uz jednu napomenu, nema budućnosti koja se ne temelji na nekoj prošlosti. Moje mišljenje je da nije moguće reći da nećemo više govoriti o prošlosti, nju ćemo zaboraviti i okrenut ćemo se i baviti se budućnosti. Nas će prošlost proganjati sve dok se ne utvrdi istina i dok se u hrvatskom društvu ne napravi politička platforma oko koje ćemo se složiti na kojim temeljima izgrađujemo budućnost”, naglasio je.

[ad id=”93788″]

Tomac je istaknuo neke primjere.

“Jučer je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, ponovio po ne znam koji puta, da je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća ljudi. On je svjestan da je to laž, a on svejedno to govori i još se ruga Hrvatskoj i još kaže da on ne traži od Hrvatske da Hrvati vole Srbe i Srbiju, a on nam svejedno pruža ruku. A to pružanje ruke je strašna optužba, lažna optužba kojom i dalje tvrdi da je hrvatski narod genocidan. On i dalje kao četnički vojvoda traži da valjda svaki Hrvat tri puta dnevno mora javno reći da osuđuje ustaški režim i NDH, ako to ne kaže onda je i sam ustaša”, naglasio je.

Podsjetio je da su Hrvati osudili ustaške zločine već bezbroj puta, što rade i naši dužnosnici danas, dok nisu osuđeni četnički zločini.

“Četnici su pretvoreni u lažne antifašiste, prema tome ne možemo o tome ne govoriti. Mi moramo reći istinu. I o Jasenovcu, i NDH i o komunističkim zločinima. Zato je dobro da je predsjednica, da bi zadovoljila Amerikance i neke druge, svaka tri dana ponavlja o zločinima i ustaškim. Ovoga puta nije zaboravila osuditi komunističke zločine koje je neki puta zaboravila”, rekao je Tomac.

Naglasio je da budućnost možemo graditi samo na vrijednostima Domovinskog rata, na vrijednostima moderne demokracije, slobode, ljudskih prava i objasnio, da bi to mogli ‘moramo reći istinu o lažnim antifašistima, mi moramo osuditi, ne samo ustaški nego i komunistički režim’.

“Ponovljam, dobro je da je predsjednica napravila ravnotežu, ali moramo i prihvatiti u društvu, barem većina, demokratska većina da se osudi i jedan i drugi zločinački režim i da se borimo za istinu”, dodao je profesor i nastavio:

“Slušao sam povjesničara Markovinu koji jednostavno veliča Tita i ne priznaje komunističke zločine i smatra nas, koji kad govorimo istinu o zločinačkom ponašanju Tita, da propagiramo ustaše. Ja samo želim reći da neće to biti ovako lako kao što to predsjednica misli. ‘Ajmo govoriti o budućnosti, nemojmo se baviti prošlošću okrenimo se budućnosti’. Mora i ona kao državnik, i Vlada, i Sabor i stranke, kao i intelektualci pokušat tražiti jedan mogući društveni konsenzus o istinitoj ocjeni naše prošlosti”.

Naveo je organiziranje stalnog okruglog stola na kojem bi se daleko od javnosti raspravljalo i izložilo bi se hrvatskoj javnosti do kojih je istina došlo.

“Ono što je danas opasno u Hrvatskoj da se Hrvatska iznutra već nekoliko godina, pa i od najviših bivših državnih dužnosnika, i stranaka, i nevladinih udruga lažno otpužuje da je ustašoirana i fašizirana. A te optužbe jednako idu iz Srbije i četnika i njihovih prijatelja u svijetu, i sada se ne može šutiti na te otpužbe”, rekao je.

Naglasio je da nije spreman o tome šutjeti jer bi šutnja značila priznanje i slaganje i podržao želju predsjednice da se odupremo ‘i jednim i drugim ekstremima i neistinama što će biti moguće samo onda ako pokušamo argumentirano demokratski doći do istine’.

“Tek kad se spozna istina i njome se složimo, onda se može reći da ćemo moći normalno živjeti bez prokletstva prošlosti. Ja ću joj kao i dosada dati podrušku bez obzira što u zadnje vrijeme nisam zadovoljan njenim istupima. I suprostavio sam se onoj radikalnoj kritici njenih pogrešaka. Ovim svojim istupom ona je pokazala da je uvažila dio tih kritika i da se je korigirala u smislu da je zločinačkim režimom nazvala ne samo NDH nego i Titov komunistički režim i to je prava istina”, naglasio je profesor Tomac i nastavio:

“Ali kad se složim s tom istinom moramo reći i drugu istinu da se ne smije negirati da je NDH bila želja hrvatskog naroda za svojom državom kao i istina da je Titov režim kao dio antifašističke koalicije zaslužan za pobjedu nad nacizmom i za vraćanje Hrvatske od Jugoslavije i otetih hrvatskih djelova”.

Povijest nije crno-bijela.

“I moj otac je bio domobranski oficir, završio je u logoru u Vojvodini, i jedva je živ ostao. Iako je za vrijeme rata strašno puno pomagao partizanima. Želim reći da su također mnogi Hrvati koji su bili ne samo domobrani nego i ustaše, vidjeli ostvarenje svojih želja i težnji i u NDH. Zato je NDH na neki način ipak bez obzira na sve zločine i osude bila i Hrvatska država. Ona je bila loša država, ustaše su izigrali nade i očekivanja hrvatskog naroda, ali ne može se negirati ta povijesna činjenica da je bila država”, naglasio je.

Apelirao je da se ne dijelimo na nepomirljive frontove gdje svaka strana za sebe tvrdi da je svijetlo, a da je druga tama; svaka tvrdi da je ona dobro, a druga je zlo.

“Ja sam davno napisao, mislim ’91. da je naša povijest vrlo komplicirana i složena i da su opasne ocjene u kojoj se tvrdi da su svi ustaše zločinci, a svi partizani anđeli i obrnuto u kojoj se tvrdi da su svi komunisti zločinci a ustaše su bili samo borci za Hrvatsku državu. I među jednima i drugima je bilo zločinaca i među jednima i drugima je bilo idealista”, rekao je.

Dobro je što se predsjednica obratila javnosti.

“Želim reći da je dobro što se obratila, da je dobro što je svjesna što će izazvati bijes i kod jednih i drugih ekstrema ali moja analiza pa i buduće koje ću raditi ima za cilj da i nju uvjeri da nije tako lako, pa da čak nije ni dobro reći ‘prekinimo govoriti o prošlosti i govorimo o budućnosti’. Svaka budućnost gradi se na nekoj prošlosti i hrvatska budućnost ne može se izgraditi ako se ne suprostavimo Nikoliću i drugima koji i danas žele preko Jasenovca nametnuti genocidnost hrvatskom narodu. Ne možemo graditi našu budućnost ako poništimo doprinos borbi za Hrvatsku državu, mnogih domobrana, HSS-ovaca u Drugom svjetskom ratu koji dok se nisu razočarali su doživljavali i NDH kao svoju državu. I kao povijesni izraz težnji generacija hrvatskoga naroda za svojom državom”, istaknuo je.

Tomac se složio na pokušaj mirnog i argumentiranog razgovora, no odlučno braniti istinu.

“Nedopustivo je da Hrvatska ne reagira na strašan događaj koji se dogodio u Sloveniji, da su čovjeku koji je najodgovoriji za smrt i masovnu likvidaciju desetak tisuća Hrvata upravo na stratištu digli spomenik. Moramo se boriti za istinu jer samo će nas istina osloboditi prokletstva prošlosti”, zaključio je Tomac za direktno.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Josip Klemm: ‘Predsjednica je Vučića pozvala na naš zahtjev!’

Objavljeno

na

Objavio

U izjavi za Večernji list povodom 5 godina od postavljanja braniteljskog šatora u Savskoj Josip Klemm tvrdi.:  „U ostalom, ono za što svi prozivaju Kolindu Grabar Kitarović, a to je susret s Vučićem, to se dogodilo na moj zahtjev, na moj i prijedlog Dražimira Jukića, kako bismo pomogli u potrazi za nestalim”.

Ova Klemmova izjava u potpunosti je razoružala njene protukandidate u utrci za novi mandat na mjestu Predsjednice Republike Hrvatske, te poremetila njihove planove u daljnjem tijeku njihovih kampanja.

Adut kojim su se stožeri predsjedničkih kandidata trudili da aktualnu Predsjednicu RH ocrne kod domoljubnog biračkog tijela samo jednom izjavom tako je potpuno pao u vodu.

Prljava kampanja kojom se služe neformalni članovi stožera pojedinih predsjedničkih kandidata će, bez sumnje, nastaviti plasirati razni “fake news”, no to bi isto tako moglo biti kratkoga vijeka. Danas u doba interneta, uz malo truda, sve je moguće pronaći, a bitno je samo jedno: Da je releventan izvor.

Takav izvor je danas rijetkost, a pojedini mediji koji podržavaju nekritički neke kandidate, zapravo rade u korist njihove štete. Kada se poslodavci i oni koji ih plaćaju sami uvjere da se šteta ne može više popraviti, tada će krenuti i ograđivanje od takvih, pa i okretanje retorike prema drugim i drukčijim temama.

A tada bi mogli osjetiti isto što i sada osjećaju nekad podržavani “kandidati”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Oktobarska revolucija jugokomunističkih snaga A. D. 2019.

Objavljeno

na

Objavio

Volja naroda u preši politike neoproštene pobjede

U razdoblju Tuđmanove „hrvatske mlade demokracije“ proistekle iz volje naroda, poražene snage (komunistička, velikosrpska i jugoslavenska ideja) tijekom listopada u Hrvatskoj su izvele stanovitu „oktobarsku revoluciju“. Na meti zaostalih revolucionarnih snaga bili su hrvatski jezik, Dani kruha, udžbenici… Važne identitetske točke hrvatske većine. U udžbenicima revolucionarima smeta sve što je hrvatsko i kršćansko, Biblija, pa i sam starozavjetni Jahve. Na Danima kruha poraženim snagama smeta ne samo kruh naš svagdašnji već i nazočnost katoličkoga svećenika. A hrvatskom jeziku je, poručuju ocvali pioniri jugokomunizma, navodno „svejedno“ je li srpski, srpskohrvatski, hrvatskosrpski ili behaes gulaš.

Pupovac: Svaka hulja se može danas pozivati na volju naroda

Dodajmo još kako u ofenzivu spada, s jedne strane zaobilaženje Rezolucije o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koja izjednačava sve totalitarizme, pa zbog toga ne odgovara totalitarnim poraženim snagama od „mlade hrvatske demokracije“. A s druge strane, tu je i kontinuirano olajavanje Hrvatske kao prostora nove fašizacije, što je, da se razmemo, osmišljeno u srbijanskim strateškim dokumentima, a provoditelj olajavanja dolazi iz ovdašnje vladajuće koalicije. Stara je to praksa „na ovim prostorima“. Ono što je na planu totalitarizama osmišljeno u Europi, u nas se prešućuje, a ono što je osmišljeno u „naprednom“ Beogradu, provodi se bez ikakva otpora – u otpor ne ubrajam inscenirane igrokaze npr. Đakića i njegove udruge. To je nama podarila politika „lokomotive Zapadnoga Balkana“, jedan od krakova temeljne politike neoproštene pobjede s kojom se nijedna politička stranka ne želi ozbiljno uhvatiti u koštac.

Takvoj unutarnjoj agresiji Hrvatska se i nadalje ne odupire na onim razinama koje po definiciji moraju skrbiti za nacionalnu sigurnost i ustavnopravni poredak. Pobunjene snage, štoviše, imaju snažnu potporu na političkoj razini. One mogu računati na gotovo pa sve parlamentarne stranke. Stupanj odnarođenosti „političke klase“ dosegnuo je gornju granicu izdržljivosti. Država i nacija strpane su u luđačku košulju. Iz nje mogu promatrati, samo kao zarobljeni statisti, silne uspjehe: predsjedanjem EU, uvođenju eura, petljanjima oko ulaska u „šengensku zonu“, instaliranju najpodobnijih eurofila u tijela EU. S tako slabašnom nacionalnom državom svi njezini protivnici, pa i oni povijesno poraženi, mogu računati na uspjeh svojih dobro osmišljenih, kadrovski ekipiranih (KOG-ova) i vrhunski podmazanih ofenziva i kontraofenziva.

Nacionalna država u svim svojim segmentima izložena je cjelogodišnjoj, non-stop politici neoproštene pobjede. Kako Hrvatskoj može oprostiti pobjedu nad jugoslavenskom, velikosrbijanskom i komunističkom idejom, primjera radi, jedan Milorad Pupovac, kad je on ideološki pravovjerno godine 1991. zastupao totalitarno stajalište da „Hrvatska ne može iz Jugoslavije bez suglasnosti Srba u Hrvatskoj“, a u naše dane u Hrvatskom saboru izjavljuje: „Svaka hulja se može danas pozivati na volju naroda“?

Cijeđenje životnoga soka i odgoj za neoproštenu pobjedu

Budući da je Hrvatska izašla iz Jugoslavije voljom naroda i bez suglasnosti srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj (i bez suglasnosti hrvatskih komunista!), nezadovoljnima preostaje dugotrajna politička borba za uspostavu protuustavnih jugoslavenskih odnosa u bilo kom obliku s cijelom ili samo s nekim dijelovima Hrvatske, te za proglašenje zločinom hrvatski egzodus i uspostavu pune državnosti. Vrhunski je doseg činjenica da takvu politiku izdašno plaća „narod“ protiv čije se volje „politička klasa“ bori namećući Hrvatima dušu i mozak Beograda, kako je to nalagao Vladimir Čerina prije negoli je i sam završio u luđačkoj košulji, baš kao i desetljećima kasnije njegov istomišljenik Jovan Rašković.

Dugotrajna i kontinuirana politička borba protiv iz Jugoslavije izašle Hrvatske, uz pomoć osmišljene širokopojasne politike neoproštene pobjede, poražene snage proistekle iz dvaju nikad lustriranih totalitarizama (komunizma i velikosrpstva), provode na svim strateški važnim područjima nacionalne države. Kako i ne bi!? Vremena imaju napretek. Love, također. Pozicije su im nedodirljive. Sinekure trajne. Politički sustav i izborni sustav posložili su prema svojim, a ne nacionalnim interesima. Višestranačje je svedeno na „jednu, jedinu i jedinstvenu“ partiju s dvije dominantne i nekoliko prikrpanih frakcija. Sve su to pretpostavke za uspješne ofenzive hrvatske manjine uz pomoć kojih se gricka nacionalna država, urušava hrvatska državnost, zaobilazi volja i razvodnjava težnja hrvatskoga naroda. Samo „hulja“ (M. Pupovac) ne može to ne vidjeti.

Još za vrijeme, a osobito poslije izlaska iz Austro-Ugarske Hrvatska je neprestano na meti jugoslavenskih gusaka i srbijanskih agenata. Njima su se u obnovljenoj komunističkoj Jugoslaviji pridružile komunističke zmije. Poraz kakav im je nanijela „mlada hrvatska demokracija“ tijekom devedesetih godina, nikad ranije nisu doživjeli. Hrvatska, međutim, nije znala kako pobjedu pretvoriti u trajno stanje države i nacije. S druge strane poražene su snage odmah shvatile kako trebaju raditi samo i jedino na tome da poraz pretvore u pobjedu. Kako bi to ostvarile morale su svojim ciljevima podčiniti političke stranke, kulturalne ustanove, civilno društvo i napokon politički sustav. I tu im treba skinuti kapu, odlično su to odradile, krinkajući krajnje ciljeve i postupne izdaje, uglavnom postizborne.

Posljedica je politički poražena volja hrvatskoga naroda. Sad više ništa ne krinkaju. Preostaje im zatezanje preše i cijeđenje životnoga soka države i nacije. Provode otvorene ofenzive neoproštene pobjede, prolaze kroz državne ustanove, medijski prostor i društvo u cjelini kao kroz rupe ementalera. I pritom izdvajaju nemala sredstva za odgoj novih naraštaja koji će prema Hrvatskoj nastaviti provoditi politiku neoproštene pobjede.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari