Pratite nas

Reagiranja

prof. emeritus Marko Marušić: Istanbulska konvencija je pogubna za Hrvatski narod i Hrvatsku državu

Objavljeno

na

Hrvatski premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), sada već neupitno, pristao je uz ratifikaciju Istanbulske konvencije. Kao stari član HDZ-a nadao sam se da to ne će učiniti, ali njegove javne izjave, zaključci sa sjednice Predsjedništva HDZ-a od 12. ožujka 2018. i „zaključci“ Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ (https://direktno.hr/domovina/zajednica-zena-hdz-katarina-zrinski-podrzala-ratifikaciju-murganic-nije-bilo-disonantnih-tonova-116243/) jasno govore da g. Plenković podržava ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Pritom je lagao hrvatskom narodu rekavši, više puta, da „u Istanbulskoj konvenciji ne piše da se uvodi rodna ideologija“ i da oni koji to tvrde Konvenciju „nisu pročitali ili da je nisu razumjeli“. To je laž i uvrjeda.

Jednaka je lažima Marije Puh i Sanje Sarnavke (kako-su-marija-puh-i-sanja-sarnavka-lagale-hrvatskoj-javnosti-da-u-istambulskoj-konvenciji-nema-nista-o-rodnoj-teoriji) i Dubravke Šimonović. D. Šimonović je i sudjelovala u pisanju Istanbulske konvencije i ne trepnuvši na HTV1 laže da „u Istanbulskoj konvenciji nema rodne ideologije“ (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dubravka-simonovic-istanbulska-konvencija-predstavlja-moderan-i-sveobuhvatan-dokument-foto-20180314, iako je i sama među tri dokumenta na osnovi kojih je Konvenciju pisala, navela i dokument rodne ideologije. Treba uočiti da gđa Šimonović nije aktivistica, nego ideolog rodne teorije! To je ta obrazovana, pristojna i kontrolirana „oslobođena, emancipirana žena“, o kakvima sanjaju naivne aktivistice s ulica i lijevih portala. A, s druge strane, nitko ne će prepoznati da je sudjelovanje u pisanju Istanbulske konvencije i intelektualiziranje neistina na HTV – njezin najveći znanstveni domet. Ona čak nije ni feministica. Rodna ideologija je za nju jedina karijera ali i odlična plaća.

ISTANBULSKA KONVENCIJA JE POGUBNA ZA HRVATSKI NAROD I HRVATSKU DRŽAVU

Reći da oni koji su protiv ratifikacije Istanbulske konvencije „Konvenciju nisu pročitali ili je nisu razumjeli“ je politički i moralno teška uvreda kad dolazi predsjednika vlade, jer je to laž koje je g. Plenković svjestan, i koju je preuzeo od neprijatelja hrvatske države i hrvatskoga naroda. Ona je pogubna za hrvatski narod i državu, i potpuno je nezamislivo da je rabi čovjek koji je predsjednik upravo te vlade, toga naroda (https://www.bitno.net/vijesti/128644/).

Zbog toga što je predsjednik moje stranke, i ujedno i predsjednik moje vlade, hrvatski narod odlučio narod, državu i stranku usmjeriti u propast, kad se Konvencija ratificira, istupit ću iz HDZ-a. Možda to nikoga ne će ni ganuti niti impresionirati, ali tada će za mene HDZ biti mrtav i bit će me stid biti njegov član. Zbog važnosti HDZ-a u stvaranju i održanju samostalne, slobodne i demokratske hrvatske države progutao sam od 1990. kao njegov član mnogo toga, ali Istanbulsku konvenciju ne ću.

Pozdravljam brata Roka Antića i njegove. Došlo je vrijeme. Jedna meni neizrecivo važna osoba zamolila me je da s izlaskom iz HDZ-a pričekam do ratifikacije i to moram učiniti, ali antićevac sam od časa kad sam brata Roka čuo da istupa iz naše ljubljene stranke koje se sada možemo samo stidjeti.

Istanbulska konvencija je izdaja:

− hrvatskoga Ustava, koji ne poznaje pojam roda (pa će ga mijenjati);

− hrvatske vjere, koja je u priopćenjima Hrvatske biskupske konferencije, kao i u riječima Svetoga oca Frane, u svojim temeljima nespojiva s rodnom teorijom (pa će svećenici biti kažnjavani kad odbiju vjenčati istospolne „parove“);

− hrvatske tradicije, u kojoj se ženu poštuje, voli i štiti kao sestru Blažene Djevice Marije, majke Kristove i zaštitnice hrvatskoga naroda;

− hrvatske obitelji, jer će tu svetu riječ rabiti i za opis biološki, filozofski i razumski neshvatljivih zajednica;

− hrvatske djece, jer će ih učiti da nemaju spola i da spol (rod, koji zamjenjuje spol) mogu „izabrati“ (pa ih u vrtiću, kako je već u Finskoj, ne će zvati „on“ i „ona“, nego „ono“);

− hrvatskih majki, jer se one u službenim dokumentima više ne će tako zvati, nego će biti „roditelj 1“, a „majke“ će moći biti i muškarci koji tvrde da su žene;

− hrvatskoga jezika, jer taj jezik poznaje samo dva spola (žensko i muško) i tri roda (muški, ženski i srednji);

− svega drugoga hrvatskoga, jer Hrvati su ljudi, a rodna ideologija je protuljudska u svakoj svojemu detalju, cilju i svrsi.

TKO DOBRO, A TKO SLABO ČITA?

Andrej Plenković je uvrijedio sve ljude koji dobro čitaju, a tu pripadam i ja. Neka mi bude oprošteno što navodim sebe, ali to moram učiniti jer je uvreda uvijek i osobna i jer za sebe mogu navesti konkretne dokaze da čitam dobro i da sam ispravno zaključio da Istanbulska konvencija u Hrvatsku uvodi rodnu ideologiju.

Jako dobro, bolje od mene, čita i mnogo drugih ljudi, primjerice g. Ivo Stier i cijela Hrvatska biskupska konferencija. No i za njih je g. Plenković ustvrdio da su slabo razumjeli što su čitali! A g. Stier mu je prijatelj koji je diplomirao na dva teška fakulteta, a biskupi su, kao što znamo, vrlo obrazovani ljudi, a k tome oprezni, mudri i skloni timskom radu i savjetovanju.

Ponavljam, i mene je g. Plenković uvrijedio, pa ću sebe uzeti kao ilustraciju neutemeljenosti te uvrede. Kao prvo, puno sam i argumentirano pisao i predavao o neutemeljenosti, neprirodnosti i štetnosti Istambulske konvencije i njezinoj povezanosti s komunizmom i neprirodnim i protuprirodnim, protuljudskim ciljevima (https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj; http://narod.hr/sport/m-marusic-olimpijada-riju-muskarci-se-proglasili-zenama-dotrcali-a-svi-sute-tome; https://narod.hr/hrvatska/profesor-marusic-saborskim-zastupnicima-cetiri-lazi-istanbulske-konvencije-rodne-teorije), dakle se može pretpostaviti da sam o tome i puno čitao. Također sam sveučilišni profesor (emeritus) medicinskih predmeta „Fiziologija“, „Imunologija“ i „Znanstvena metodologija“. U okviru „Znanstvene metodologije“ predavao sam i „kritičko čitanje“ (vrlo složenih tekstova kao što su znanstvena izvješća i teorije). Umirovljen sam s 45 (četrdeset i pet) godina i tri mjeseca radnoga staža, a cijeli taj radni vijek bavio sam se proučavanjem i podučavanjem tih triju predmeta i istraživanjima koja su se protezala od imunologije tumora, preko imunogenetike i presađivanja koštane srži, do medicinske izobrazbe, znanstvenoistraživačke etike i filozofije znanosti. Čini mi se da ovdje imam pravo i potrebu navesti da sam se u okviru imunoloških istraživanja bavio genom (bjelančevinom) H-Y, koja postoji samo u mužjaka, i to potpuno jednak u svim vrstama, od morskoga ježinca do čovjeka. Zato imam pravo reći g. Plenkoviću i gđama Puh i Sarnavki, da je spol ne samo zadan genetski, nego je ta zadanost tako važna da je u tijeku evolucije postala toliko sveproširena i stabilna da je „muškost starija od vrste“!

Dokazujući dalje svoju sposobnost čitanja, navodim da sam objavio 180 znanstvenih radova u skupini najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa, te da sam osnovao i dvadeset godina vodio znanstveni časopis Croatian Medical Journal, koji je postao jedan od uglednih svjetskih časopisa. U tom poslu sam, procjenjujem, kritički pročitao (proučio) oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost. Čak sam i književnik, sa šest knjiga koje se ljudima jako sviđaju, a dvije su uvrštene u školsku lektiru. Doduše, jedna je, ona o Domovinskom ratu i objavljena i u SAD-u na engleskom, iz lektire isključena – godine 2001. Ukratko, vjerujem da znam čitati tekstove, pa i one najsloženije.

Evo što sam našao u Istanbulskoj konvenciji.

RODNA TEORIJA I RODNA IDEOLOGIJA

Prije nego što navedem argumente da Istanbulska konvencija stvarno, direktno i konkretno nameće rodnu teoriju, moram navesti malu napomenu (iz svijeta znanosti) o jednoj prevari vezanoj za tu temu, a to je razlika između teorije i ideologije. Primijetio sam, naime, da (upućeni) zagovornici rodne teorije u raspravama s neistomišljenicima odmah „skaču“ na spomen „rodna ideologija“ i viču „to nije ideologija, ne postoji rodna ideologija!“

Time postižu dva cilja: prekidaju raspravu o rodnoj teoriji, za koju nemaju argumenata, i iz uporabe izbacuju riječ „ideologija“, koja ima nesimpatičnu konotaciju, s razlogom.

Teorija je „hipoteza, pretpostavka“ koja u brojnim i sveobuhvatnim testiranjima nije opovrgnuta. To je „stvarno znanje čovječanstva“. U udžbenicima pišu i kao istina se uče – teorije. Jer čovjek ne može dosegnuti apsolutnu, Božju istinu. Nego sam svoju, znanstvenu. Može stvoriti vrlo čvrste teorije, ali ne može dosegnuti neupitnu i krajnju istinu.

No kad se neka „teorija“ nameće silom, bez dokaza i dovoljno istraživanja, ona se pretvara u ideologiju. U nju se vjeruje na silu, a ne na osnovi dokumenata. Najpoznatiji primjer je komunistička ideologija, jer je ona u novijoj povijesti čovječanstva najupornije i najokrutnije nametana ljudima, iako nije bilo dokaza da djeluje. Zato u ovom tekstu vrijedi prepričati staru šalu o komunizmu, jer ona savršeno pokazuje razliku između teorije i ideologije.

Razgovaraju dva obična građana komunističke zemlje.

– ‘Ko je izmislio komunizam? – Pita prvi.

– Neka dva doktora, Marx i Engels – odgovara drugi.

– Jesu li oni stvarno bili doktori?

– Jesu.

– Pa zašto onda nisu najprije probali na psima?

Zašto, dakle, rodna teorija nije najprije ispitana na psima? Pazite, to nije šaljivo pitanje – u medicini se novi lijekovi najprije testiraju na životinjama. Rodna teorija „nije testirana na psima“ zato što bi bila opovrgnuta! Jednako negativan odgovor dobio bi se na morskim ježincima, psima i – ljudima (v. gore bjelančevinu H-Y). Životinjama se rodna teorija, kao ni komunizam, ne bi mogla nametnuti silom. Ona se može nametnuti samo čovjeku. Kao komunizam.

Rodna teorija i jest komunizam. Ona dolazi od F. Engelsa i H. Marcusea. Davno je planirana, davno smišljana i smišljena, godinama se oprezno ubacivala u dokumente i literaturu, pa u zakone. A sada ona postaje zakon, nadzakon. Međunarodna konvencija je iznad državnih zakona!

 

DOKAZI DA ISTANBULSKA KONVENCIJA STVARNO, DIREKTNO I KONKRETNO NAMEĆE RODNU TEORIJU

PRVA SKUPINA DOKAZA da Istanbulska konvencija sadrži i time i nameće i uvodi rodnu ideologiju jest – kritičko čitanje Istanbulske konvencije. Upravo pažljivo čitanje Istanbulske konvencije jasno pokazuje da ona uvodi rodnu teoriju u živote hrvatskih ljudi.

Po redu, ali kratko:

Članak 3. Definicije: „Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Dakle, ako se „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine“ odnose na žene i muškarce (tako piše u tom članku!), nije bilo potrebe uvoditi pojam „rod“. A kad je uveden, znači da se smatra da spol i rod nisu isti. Spol je zadan genetski, a rod nije (rod, kao što vidimo ako priznajemo da postoje žene i muškarci, uopće ne postoji, za njim u ovom kontekstu nema potrebe, on je dakle nametnut!). Razmislimo zajedno: uvodi se izmišljotina, koja se pripisuje postojećim i genetski zadanim ženama i muškarcima, ali ona može biti bilo što. Rodna teorija uvedena je već u prvom članku!

Pretvaranje pojma „žena“ u pojam „rod“ nimalo ne pridonosi zaštiti žena od diskriminacije i nasilja. I kad se pojam „žena“ zamijeni pojmom „rod“, žena ostaje žena i izložena je svemu čemu je bila izložena i prije te promjene. Uvođenje pojma „roda“ potiskuje spol, kao što vidimo u sljedećim člancima.

A to je čista rodna teorija, kakvu znamo iz odgovarajuće neznanstvene literature.

Nadalje, izravan i jasan dokaz da Istanbulska konvencija počiva na rodnoj ideologiji i da rodnu ideologiju izričito donosi u sve sredine kojima se Konvencija prihvati jest sljedeći tekst iz točke 53. Pojašnjavajućeg izvješća Istanbulske konvencije (važni dio teksta označio sam masnijim slovima i crtom):

„Žene još uvijek mogu iskusiti diskriminaciju od strane tijela za provedbu zakona ili pravosuđa pri prijavi činova rodno utemeljenog nasilja. Slično tome, homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama “muško” ili “žensko”.

O tome je već pisao g. Ivo Stier, ali njegov prijatelj g. Plenković je to pisanje ocijenio kao „slabo“. Iako je g. Stier iz Konvencije jasno KOPIRAO tu rečenicu (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/stier-iz-argentine-poslao-pismo-u-sredisnjicu-hdz-a-neodgovorno-je-i-stetno-traziti-od-zastupnika-hdz-a-ratifikaciju-istanbulske-koncencije/7120854/)!

U Članku 4, koji zabranjuje diskriminaciju, nabrajaju se ljudske značajke po kojima se ne smije ljude diskriminirati i tu se, između ostaloga, nabrajaju „spol“ i „rod“! Odvojeno!

I – eto nas! Rod je postao ravan spolu, iako je „društveni konstrukt“ (dakle obično ogovaranje, paranoja ili predrasuda), iako nikad nije postojao u tom smislu (nego samo u gramatičkom i taksonomskom) i nema apsolutno ni jedan objektivan znanstveni dokaz da on znanstveno utvrđeni prirodni fenomen.

Ovdje su spol i rod dvije različite pojave koje obje treba zaštititi od diskriminacije, zar ne?

No, to nije sve! U istom članku (o nediskriminaciji) nabrojeni su i „seksualna orijentacija“ i „rodni identitet“. Što je to, odjednom – rodni identitet? Što je „spolna orijentacija“? Koje su veze pojmova iz Istanbulske konvencije – spol, rod, seksualna orijentacija i rodni identitet? Pročitao sam odgovarajuću „teoriju“; pročitajte je i Vi, dragi čitatelji, na https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj, da ovdje ne ponavljam što sam već detaljno objasnio ranije.

U Članku 4, rodna ideologija je, dakle, otvorila svoje karte i ne vidim da sada itko može reći da Istanbulska konvencija ne donosi rodnu ideologiju. No, to nije sve.

U Članku 14., Obrazovanje, Istanbulska konvencija ulazi u hrvatske škole, jer kaže: „stavak 1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovno nastavni plan program i na svim razinama obrazovanja”.

Ovim se člankom u Istanbulskoj konvenciji rodna ideologija uvodi u hrvatske škole, „na svim razinama obrazovanja“? S ratifikacijom Istanbulske konvencije u školi, na svim razinama (dakle i u vrtiću) su nametnute – eto – „nestereotipne rodne uloge“? A „nestereotipne rodne uloge“ su homoseksualnost, lezbijstvo, biseksualnost, transvestitstvo („transrodnost“) i nastranost (to je prijevod engleskoga izraza za „queer“ u spolnosti), a sve to na osnovi prava „na izbor roda i spolne orijentacije“.

 

DRUGA SKUPINA DOKAZA da Istanbulska konvencija nadzakonski nameće i legalizira uvođenje rodne ideologije jest praksa pravosuđa, škola i jezika u državama koje se vode Istanbulskom konvencijom i njezinom rodnom ideologijom.

− Uči se da ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga.

− Uči se da se ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu.

− Odrasli muškarac i žena tek su „društvena konstrukcija“, pa se tu konstrukciju treba zvati rodom, a  rodova ima više od dva, čak i oko 70.

− Što se tiče spola, on je u populaciji ljudi jednoliko raspoređen od muškoga do ženskoga.

− U svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali također i „rodni izražaj“, jednoliko u populaciji ljudi raspoređeni od muškoga do ženskoga.

− Biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, nego je ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.

− Spolna orijentacija potpuno je nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“.

− U svrhu „nediskriminacije“ u rodnom listu se pojmovi „majka“ i „otac“ zamjenjuju pojmovima „roditelj 1“ i „roditelj 2“.

− U Kanadi su uvedene zamjenice „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“) za one koje nisu ni muško ni žensko.

− U Velikoj Britaniji je pojam „trudna žena“ zamijenjen pojmom „trudna osoba“ (jer se biološka žena može proglasiti muškarcem, pa taj „muškarac“ može roditi, ali teško ga se može nazvati majkom).

− Hrvatska nevladina udruga Zagreb Pride već je tražila ukidanje muških i ženskih zahoda i uvođenje samo miješanih, prema „odabiru roda“ (https://narod.hr/hrvatska/velika-opasnost-zene-zagreb-pride-se-zalaze-rodno-neutralne-zahode-sportske-discipline).

− Na Olimpijadi i drugim međunarodnim natjecanjima, sa ženama se natječu osobe koje su hormonski muškarci (i uvijek pobjeđuju i pokupe medalje).

 

TREĆA SKUPINA DOKAZA o tome da Istanbulska konvencija izravno i nasilno donosi rodnu ideologiju u naše domove jest činjenica da su u njezinu tekstu, pomno i brutalno otvoreno, popisane mjere kontrole da se rodna ideologija i uvede i da se uništi kultura obitelji, vjere, tradicije, domoljublja i pristojnosti. U Hrvatskoj će rodnu ideologiju provoditi udruge toga profila; znate li da je u predmetu „Građanski odgoj“ Jokićeva kurikula propisano da nevladine udruge dolaze u škole i uče djecu – prosvjedovati? Protiv koga i zbog čega – zaključite sami. Za to će biti plaćene i još će se za škole kupiti sve što one zatraže. Zar je slučajno da se s pritiskom za ratifikaciju Istanbulske konvencije pojavila i slikovnica „Moja dugina obitelj“? Nije slučajno – to je tek jedan od niza „udžbenika“ iz kojih će naša djeca učiti. I iz Štulhoferovih udžbenika o koristima pornografije. Jovanovićev „Zdravstveni odgoj“ ih je bio uvrstio u udžbeničku literaturu, a taj „odgoj“ nikad nije ukinut. Pritajio se. Čeka ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Vrhunsku, međunarodnu kontrolu čini tzv. GREVIO (Poglavlje IX Konvencije). On se sastoji od učenih, predanih i iskusnih zagovornica rodne ideologije (https://www.coe.int/en/web/istanbul-convention/members). Za ilustraciju moći GREVIO-a i mehanizama kojima on kontrolira provedbu Konvencije, navodim neke izvatke Istanbulske konvencije:

… GREVIO može primiti informacije o provedbi Konvencije od nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i od nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava.

… Ako GREVIO primi pouzdane informacije koje upućuju na situaciju u kojoj problemi zahtijevaju neposrednu pozornost kako bi se spriječio ili ograničio opseg ili broj teških povreda Konvencije, može zatražiti žurno podnošenje posebnog izvješća o mjerama koje su poduzete za sprečavanje teškog, opsežnog ili ustrajnog obrasca nasilja nad ženama.

… GREVIO može odrediti jednog ili više svojih članova za provedbu istrage i žurnog izvješćivanja GREVIo-a.

Vidimo da nevladine udruge dobivaju golem dodatni novac i moć kontrole hrvatskoga pravosuđa, školstva, medija i svih drugih oblika javnoga života, sve do kontrole represivnih aparata.

Komunistički „verbalni delikt“ postaje „govor mržnje“, prema kriterijima rodne ideologije. On se kažnjava i kazneno i do krajnjega poniženja kažnjenika (https://narod.hr/svijet/student-izbacen-s-predavanja-krscanstvu-religijskim-studijima-argumentirao-da-postoje-dva-spola). I mene će, kao čovjeku koji je pola stoljeća proučavao ljudsko tijelo i njegove funkcije, kazniti ako kažem da postoje dva spola, a da su aberacije – aberacije. Zasad je samo opomenuta novinarka koja me nije uspjela spriječiti da to u jednom kontekstu kažem na Hrvatskoj televiziji.

 

PISATI I ČITATI: ŠTO JE UČINIO ANDREJ PLENKOVIĆ?

Istanbulska konvencija donosi nam strašnu budućnost. Trebalo bi puno i pažljivo čitati da se shvati i povjeruje sve što nas čeka.

Jako uvrijeđen Plenkovićevom optužbom da sam slabo čitao i zato slabo razumio Istanbulsku konvenciju, na kraju ću, kao osobni odgovor g. Plenkoviću, citirati hrvatskoga književnika g. Tonka Maroevića:

„Koliko je vještina pisanja u tome da se život prizove, toliko je vještina čitanja da se prepozna i sačuva.“

Da je Andrej Plenković bio dostojan čitatelj, bio bi prepoznao i sačuvao život, a ne ga uništio.

Matko Marušić, Split/braniteljski-portal.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sraman odnos prema Deklaraciji o Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Zbog čega se u Hrvatskoj ne poštuje, odnosno marginalizira Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je donio Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, 13. listopada 2000. godine?

U tom dokumentu među ostalim se naglašava da je „Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.“

Također se navodi da će „u skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim (!) hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“ te da je „radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teške povrede humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje“.

Ovim dokumentom pozvani su svi, od građana do državnih tijela, da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

“Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine“ – naglašava se u Deklaraciji, u kojoj se vrlo jasno ističe i da je „oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj“.

Kao prvo, ovaj dokument trebao bi biti „sveto pismo“ za sve saborske zastupnike, ali jedan dio, poglavito onih koji u Saboru sjede s lijeve strane, a tu osobito uključujemo i predstavnike srpskih i inih manjina, prave se da za nešto takvoga nikada nisu čuli, pa blate i gaze većinu onog što je i bez njih stvoreno u vrijeme Domovinskoga rata.

Kako, primjerice, u Saboru može sjediti jedan notorni Milorad Pupovac, podržavati Vladu Republike Hrvatske (HDZ), a okolo pričati da je Hrvatska bila agresor, a ne Srbija?

Ili, zbog čega država, općine i županije svim hrvatskim braniteljima (dakle, ne samo stradalnicima) u okviru svojih mogućnosti ne osiguraju „punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“?

Neki će, možebitno, reći da to zaslužuje veliki broj ljudi i da nema dovoljno sredstava, što je laž. Tko i na kakav način skrbi o hrvatskim braniteljima koje u vrijeme rata ni metak nije okrznuo, a koji su kasnije teško oboljeli? A tko o onima koji ne mogu dobiti nikakvo zaposlenje ni za sebe ni za svoju djecu? Za neke od njih istina skrbi Crveni križ ili Caritas. Nu, nitko ni ne zna koliko je zapravo hrvatskih branitelja socijalno ugroženo, jer se takve analize ne prave ni iskazuju. Oko tri tisuće hrvatskih branitelja dosad je izvršilo suicid. Čiji je to problem i je li ikada itko odgovarao što je nekog hrvatskog branitelja „natjerao“ na samoubojstvo? O suicidima hrvatskih branitelja se šuti, kao da se time rješava ovaj problem.

A ubijaju se svi, od bivših običnih hrvatskih vojnika, pa do zapovjednika pojedinih ratnih postrojbi. Čak i njihova djeca ili članovi njihove obitelji.

Koliki bi se životi spasili da se većini bivših ratnika osigurala „puna zaštita, dostojanstvo i skrb“?

Jednom riječju, Deklaracija o Domovinskom ratu, zahvaljujući prije svega onima koji su je donijeli (svaka čast izuzecima) bila je i ostala mrtvo slovo na papiru.

Bilo bi dobro i poželjno da se u Hrvatskom saboru barem jednom godišnje pročita ova Deklaracija, a ne da je pojedini zastupnici ala Pupovac i ekstremno lijevi namjerno  gaze i marginaliziraju.

Osim toga, tog se dokumenta ne drže ni u općinama i županijama (svaka čast izuzecima), jer da ga poštuju većina problema onih koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države već bi odavno bila riješena.

Svojedobno je Zvonimir Mršić, kad je bio gradonačelnik Grada Koprivnice, kad su mu neki branitelji došli tražiti pomoć, navodno rekao: Idite onima koji su vas i poslali u rat!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Plenković poručio Zvizdiću: Slučaj Komšić za Hrvatsku je prevažno pitanje, podignut ćemo ga na internacionalnu razinu

Objavljeno

na

Objavio

“To je za Hrvatsku prevažno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, rekao je predsjednik Vlade RH u odgovoru na današnje obraćanje predsjedatelja Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića.

Premijer Andrej Plenković je nakon sastanka Azija-Europa u Bruxellesu komentirao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je kritizirao njegove izjave tijekom protekla dva dana u europskim institucijama te kazao da je “primjetan pokušaj uspostave patronističkog ponašanja spram Bosne i Hercegovine”, prenosi N1.

“Te teze i teorije o nemiješanju u unutarnje poslove, to je ostalo u međunarodnim odnosima 19. stoljeću. Mi smo sada u 21. stoljeću gdje sva krupna i politička pitanja, a posebno ona za koja ja kao predsjednik Vlade imam posebnu odgovornost i prema Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, ali i s obzirom na činjenicu da je Hrvatska i potpisnik i jamac Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma i da smo zainteresirani da se on i 23 godina nakon potpisivanja provodi onako kako je i zamišljen”, kazao je Plenković.

“Zvizdić zna koliko je Hrvatska, osobito od kada sam ja predsjednik Vlade, pomagala jačanju bilateralnih odnosa i bržem putu BiH prema EU i to činimo i dalje. No, neovisno tome stavit ću u prvi plan ono što i on zna da se dogodilo, a da nije dobro, a to je da jedan narod u Federaciji glasovima svojih pripadnika bira drugom narodu njegova člana u Predsjedništvu. Ne možemo se praviti nevješti na nešto što je sasvim očito i prema strukturi glasova i prema onome što se dogodilo”, kazao je Plenković.

“To je za Hrvatsku ozbiljno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. “Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, kazao je Plenković te dodao kako on nije rekao da je izbor Komšića nezakonit.

“Moja intervencija nije bila u smislu nezakonitosti, nego ozbiljnog i krupnog političkog problema gdje se može izizgrati politička volja jednog konstitutivnog naroda. Jednakost se mora reflektirati u institucijama”, rekao je Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari