Pratite nas

Reagiranja

prof. emeritus Marko Marušić: Istanbulska konvencija je pogubna za Hrvatski narod i Hrvatsku državu

Objavljeno

na

Hrvatski premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), sada već neupitno, pristao je uz ratifikaciju Istanbulske konvencije. Kao stari član HDZ-a nadao sam se da to ne će učiniti, ali njegove javne izjave, zaključci sa sjednice Predsjedništva HDZ-a od 12. ožujka 2018. i „zaključci“ Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ (https://direktno.hr/domovina/zajednica-zena-hdz-katarina-zrinski-podrzala-ratifikaciju-murganic-nije-bilo-disonantnih-tonova-116243/) jasno govore da g. Plenković podržava ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Pritom je lagao hrvatskom narodu rekavši, više puta, da „u Istanbulskoj konvenciji ne piše da se uvodi rodna ideologija“ i da oni koji to tvrde Konvenciju „nisu pročitali ili da je nisu razumjeli“. To je laž i uvrjeda.

Jednaka je lažima Marije Puh i Sanje Sarnavke (kako-su-marija-puh-i-sanja-sarnavka-lagale-hrvatskoj-javnosti-da-u-istambulskoj-konvenciji-nema-nista-o-rodnoj-teoriji) i Dubravke Šimonović. D. Šimonović je i sudjelovala u pisanju Istanbulske konvencije i ne trepnuvši na HTV1 laže da „u Istanbulskoj konvenciji nema rodne ideologije“ (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dubravka-simonovic-istanbulska-konvencija-predstavlja-moderan-i-sveobuhvatan-dokument-foto-20180314, iako je i sama među tri dokumenta na osnovi kojih je Konvenciju pisala, navela i dokument rodne ideologije. Treba uočiti da gđa Šimonović nije aktivistica, nego ideolog rodne teorije! To je ta obrazovana, pristojna i kontrolirana „oslobođena, emancipirana žena“, o kakvima sanjaju naivne aktivistice s ulica i lijevih portala. A, s druge strane, nitko ne će prepoznati da je sudjelovanje u pisanju Istanbulske konvencije i intelektualiziranje neistina na HTV – njezin najveći znanstveni domet. Ona čak nije ni feministica. Rodna ideologija je za nju jedina karijera ali i odlična plaća.

ISTANBULSKA KONVENCIJA JE POGUBNA ZA HRVATSKI NAROD I HRVATSKU DRŽAVU

Reći da oni koji su protiv ratifikacije Istanbulske konvencije „Konvenciju nisu pročitali ili je nisu razumjeli“ je politički i moralno teška uvreda kad dolazi predsjednika vlade, jer je to laž koje je g. Plenković svjestan, i koju je preuzeo od neprijatelja hrvatske države i hrvatskoga naroda. Ona je pogubna za hrvatski narod i državu, i potpuno je nezamislivo da je rabi čovjek koji je predsjednik upravo te vlade, toga naroda (https://www.bitno.net/vijesti/128644/).

Zbog toga što je predsjednik moje stranke, i ujedno i predsjednik moje vlade, hrvatski narod odlučio narod, državu i stranku usmjeriti u propast, kad se Konvencija ratificira, istupit ću iz HDZ-a. Možda to nikoga ne će ni ganuti niti impresionirati, ali tada će za mene HDZ biti mrtav i bit će me stid biti njegov član. Zbog važnosti HDZ-a u stvaranju i održanju samostalne, slobodne i demokratske hrvatske države progutao sam od 1990. kao njegov član mnogo toga, ali Istanbulsku konvenciju ne ću.

Pozdravljam brata Roka Antića i njegove. Došlo je vrijeme. Jedna meni neizrecivo važna osoba zamolila me je da s izlaskom iz HDZ-a pričekam do ratifikacije i to moram učiniti, ali antićevac sam od časa kad sam brata Roka čuo da istupa iz naše ljubljene stranke koje se sada možemo samo stidjeti.

Istanbulska konvencija je izdaja:

− hrvatskoga Ustava, koji ne poznaje pojam roda (pa će ga mijenjati);

− hrvatske vjere, koja je u priopćenjima Hrvatske biskupske konferencije, kao i u riječima Svetoga oca Frane, u svojim temeljima nespojiva s rodnom teorijom (pa će svećenici biti kažnjavani kad odbiju vjenčati istospolne „parove“);

− hrvatske tradicije, u kojoj se ženu poštuje, voli i štiti kao sestru Blažene Djevice Marije, majke Kristove i zaštitnice hrvatskoga naroda;

− hrvatske obitelji, jer će tu svetu riječ rabiti i za opis biološki, filozofski i razumski neshvatljivih zajednica;

− hrvatske djece, jer će ih učiti da nemaju spola i da spol (rod, koji zamjenjuje spol) mogu „izabrati“ (pa ih u vrtiću, kako je već u Finskoj, ne će zvati „on“ i „ona“, nego „ono“);

− hrvatskih majki, jer se one u službenim dokumentima više ne će tako zvati, nego će biti „roditelj 1“, a „majke“ će moći biti i muškarci koji tvrde da su žene;

− hrvatskoga jezika, jer taj jezik poznaje samo dva spola (žensko i muško) i tri roda (muški, ženski i srednji);

− svega drugoga hrvatskoga, jer Hrvati su ljudi, a rodna ideologija je protuljudska u svakoj svojemu detalju, cilju i svrsi.

TKO DOBRO, A TKO SLABO ČITA?

Andrej Plenković je uvrijedio sve ljude koji dobro čitaju, a tu pripadam i ja. Neka mi bude oprošteno što navodim sebe, ali to moram učiniti jer je uvreda uvijek i osobna i jer za sebe mogu navesti konkretne dokaze da čitam dobro i da sam ispravno zaključio da Istanbulska konvencija u Hrvatsku uvodi rodnu ideologiju.

Jako dobro, bolje od mene, čita i mnogo drugih ljudi, primjerice g. Ivo Stier i cijela Hrvatska biskupska konferencija. No i za njih je g. Plenković ustvrdio da su slabo razumjeli što su čitali! A g. Stier mu je prijatelj koji je diplomirao na dva teška fakulteta, a biskupi su, kao što znamo, vrlo obrazovani ljudi, a k tome oprezni, mudri i skloni timskom radu i savjetovanju.

Ponavljam, i mene je g. Plenković uvrijedio, pa ću sebe uzeti kao ilustraciju neutemeljenosti te uvrede. Kao prvo, puno sam i argumentirano pisao i predavao o neutemeljenosti, neprirodnosti i štetnosti Istambulske konvencije i njezinoj povezanosti s komunizmom i neprirodnim i protuprirodnim, protuljudskim ciljevima (https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj; http://narod.hr/sport/m-marusic-olimpijada-riju-muskarci-se-proglasili-zenama-dotrcali-a-svi-sute-tome; https://narod.hr/hrvatska/profesor-marusic-saborskim-zastupnicima-cetiri-lazi-istanbulske-konvencije-rodne-teorije), dakle se može pretpostaviti da sam o tome i puno čitao. Također sam sveučilišni profesor (emeritus) medicinskih predmeta „Fiziologija“, „Imunologija“ i „Znanstvena metodologija“. U okviru „Znanstvene metodologije“ predavao sam i „kritičko čitanje“ (vrlo složenih tekstova kao što su znanstvena izvješća i teorije). Umirovljen sam s 45 (četrdeset i pet) godina i tri mjeseca radnoga staža, a cijeli taj radni vijek bavio sam se proučavanjem i podučavanjem tih triju predmeta i istraživanjima koja su se protezala od imunologije tumora, preko imunogenetike i presađivanja koštane srži, do medicinske izobrazbe, znanstvenoistraživačke etike i filozofije znanosti. Čini mi se da ovdje imam pravo i potrebu navesti da sam se u okviru imunoloških istraživanja bavio genom (bjelančevinom) H-Y, koja postoji samo u mužjaka, i to potpuno jednak u svim vrstama, od morskoga ježinca do čovjeka. Zato imam pravo reći g. Plenkoviću i gđama Puh i Sarnavki, da je spol ne samo zadan genetski, nego je ta zadanost tako važna da je u tijeku evolucije postala toliko sveproširena i stabilna da je „muškost starija od vrste“!

Dokazujući dalje svoju sposobnost čitanja, navodim da sam objavio 180 znanstvenih radova u skupini najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa, te da sam osnovao i dvadeset godina vodio znanstveni časopis Croatian Medical Journal, koji je postao jedan od uglednih svjetskih časopisa. U tom poslu sam, procjenjujem, kritički pročitao (proučio) oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost. Čak sam i književnik, sa šest knjiga koje se ljudima jako sviđaju, a dvije su uvrštene u školsku lektiru. Doduše, jedna je, ona o Domovinskom ratu i objavljena i u SAD-u na engleskom, iz lektire isključena – godine 2001. Ukratko, vjerujem da znam čitati tekstove, pa i one najsloženije.

Evo što sam našao u Istanbulskoj konvenciji.

RODNA TEORIJA I RODNA IDEOLOGIJA

Prije nego što navedem argumente da Istanbulska konvencija stvarno, direktno i konkretno nameće rodnu teoriju, moram navesti malu napomenu (iz svijeta znanosti) o jednoj prevari vezanoj za tu temu, a to je razlika između teorije i ideologije. Primijetio sam, naime, da (upućeni) zagovornici rodne teorije u raspravama s neistomišljenicima odmah „skaču“ na spomen „rodna ideologija“ i viču „to nije ideologija, ne postoji rodna ideologija!“

Time postižu dva cilja: prekidaju raspravu o rodnoj teoriji, za koju nemaju argumenata, i iz uporabe izbacuju riječ „ideologija“, koja ima nesimpatičnu konotaciju, s razlogom.

Teorija je „hipoteza, pretpostavka“ koja u brojnim i sveobuhvatnim testiranjima nije opovrgnuta. To je „stvarno znanje čovječanstva“. U udžbenicima pišu i kao istina se uče – teorije. Jer čovjek ne može dosegnuti apsolutnu, Božju istinu. Nego sam svoju, znanstvenu. Može stvoriti vrlo čvrste teorije, ali ne može dosegnuti neupitnu i krajnju istinu.

No kad se neka „teorija“ nameće silom, bez dokaza i dovoljno istraživanja, ona se pretvara u ideologiju. U nju se vjeruje na silu, a ne na osnovi dokumenata. Najpoznatiji primjer je komunistička ideologija, jer je ona u novijoj povijesti čovječanstva najupornije i najokrutnije nametana ljudima, iako nije bilo dokaza da djeluje. Zato u ovom tekstu vrijedi prepričati staru šalu o komunizmu, jer ona savršeno pokazuje razliku između teorije i ideologije.

Razgovaraju dva obična građana komunističke zemlje.

– ‘Ko je izmislio komunizam? – Pita prvi.

– Neka dva doktora, Marx i Engels – odgovara drugi.

– Jesu li oni stvarno bili doktori?

– Jesu.

– Pa zašto onda nisu najprije probali na psima?

Zašto, dakle, rodna teorija nije najprije ispitana na psima? Pazite, to nije šaljivo pitanje – u medicini se novi lijekovi najprije testiraju na životinjama. Rodna teorija „nije testirana na psima“ zato što bi bila opovrgnuta! Jednako negativan odgovor dobio bi se na morskim ježincima, psima i – ljudima (v. gore bjelančevinu H-Y). Životinjama se rodna teorija, kao ni komunizam, ne bi mogla nametnuti silom. Ona se može nametnuti samo čovjeku. Kao komunizam.

Rodna teorija i jest komunizam. Ona dolazi od F. Engelsa i H. Marcusea. Davno je planirana, davno smišljana i smišljena, godinama se oprezno ubacivala u dokumente i literaturu, pa u zakone. A sada ona postaje zakon, nadzakon. Međunarodna konvencija je iznad državnih zakona!

 

DOKAZI DA ISTANBULSKA KONVENCIJA STVARNO, DIREKTNO I KONKRETNO NAMEĆE RODNU TEORIJU

PRVA SKUPINA DOKAZA da Istanbulska konvencija sadrži i time i nameće i uvodi rodnu ideologiju jest – kritičko čitanje Istanbulske konvencije. Upravo pažljivo čitanje Istanbulske konvencije jasno pokazuje da ona uvodi rodnu teoriju u živote hrvatskih ljudi.

Po redu, ali kratko:

Članak 3. Definicije: „Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Dakle, ako se „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine“ odnose na žene i muškarce (tako piše u tom članku!), nije bilo potrebe uvoditi pojam „rod“. A kad je uveden, znači da se smatra da spol i rod nisu isti. Spol je zadan genetski, a rod nije (rod, kao što vidimo ako priznajemo da postoje žene i muškarci, uopće ne postoji, za njim u ovom kontekstu nema potrebe, on je dakle nametnut!). Razmislimo zajedno: uvodi se izmišljotina, koja se pripisuje postojećim i genetski zadanim ženama i muškarcima, ali ona može biti bilo što. Rodna teorija uvedena je već u prvom članku!

Pretvaranje pojma „žena“ u pojam „rod“ nimalo ne pridonosi zaštiti žena od diskriminacije i nasilja. I kad se pojam „žena“ zamijeni pojmom „rod“, žena ostaje žena i izložena je svemu čemu je bila izložena i prije te promjene. Uvođenje pojma „roda“ potiskuje spol, kao što vidimo u sljedećim člancima.

A to je čista rodna teorija, kakvu znamo iz odgovarajuće neznanstvene literature.

Nadalje, izravan i jasan dokaz da Istanbulska konvencija počiva na rodnoj ideologiji i da rodnu ideologiju izričito donosi u sve sredine kojima se Konvencija prihvati jest sljedeći tekst iz točke 53. Pojašnjavajućeg izvješća Istanbulske konvencije (važni dio teksta označio sam masnijim slovima i crtom):

„Žene još uvijek mogu iskusiti diskriminaciju od strane tijela za provedbu zakona ili pravosuđa pri prijavi činova rodno utemeljenog nasilja. Slično tome, homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama “muško” ili “žensko”.

O tome je već pisao g. Ivo Stier, ali njegov prijatelj g. Plenković je to pisanje ocijenio kao „slabo“. Iako je g. Stier iz Konvencije jasno KOPIRAO tu rečenicu (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/stier-iz-argentine-poslao-pismo-u-sredisnjicu-hdz-a-neodgovorno-je-i-stetno-traziti-od-zastupnika-hdz-a-ratifikaciju-istanbulske-koncencije/7120854/)!

U Članku 4, koji zabranjuje diskriminaciju, nabrajaju se ljudske značajke po kojima se ne smije ljude diskriminirati i tu se, između ostaloga, nabrajaju „spol“ i „rod“! Odvojeno!

I – eto nas! Rod je postao ravan spolu, iako je „društveni konstrukt“ (dakle obično ogovaranje, paranoja ili predrasuda), iako nikad nije postojao u tom smislu (nego samo u gramatičkom i taksonomskom) i nema apsolutno ni jedan objektivan znanstveni dokaz da on znanstveno utvrđeni prirodni fenomen.

Ovdje su spol i rod dvije različite pojave koje obje treba zaštititi od diskriminacije, zar ne?

No, to nije sve! U istom članku (o nediskriminaciji) nabrojeni su i „seksualna orijentacija“ i „rodni identitet“. Što je to, odjednom – rodni identitet? Što je „spolna orijentacija“? Koje su veze pojmova iz Istanbulske konvencije – spol, rod, seksualna orijentacija i rodni identitet? Pročitao sam odgovarajuću „teoriju“; pročitajte je i Vi, dragi čitatelji, na https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj, da ovdje ne ponavljam što sam već detaljno objasnio ranije.

U Članku 4, rodna ideologija je, dakle, otvorila svoje karte i ne vidim da sada itko može reći da Istanbulska konvencija ne donosi rodnu ideologiju. No, to nije sve.

U Članku 14., Obrazovanje, Istanbulska konvencija ulazi u hrvatske škole, jer kaže: „stavak 1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovno nastavni plan program i na svim razinama obrazovanja”.

Ovim se člankom u Istanbulskoj konvenciji rodna ideologija uvodi u hrvatske škole, „na svim razinama obrazovanja“? S ratifikacijom Istanbulske konvencije u školi, na svim razinama (dakle i u vrtiću) su nametnute – eto – „nestereotipne rodne uloge“? A „nestereotipne rodne uloge“ su homoseksualnost, lezbijstvo, biseksualnost, transvestitstvo („transrodnost“) i nastranost (to je prijevod engleskoga izraza za „queer“ u spolnosti), a sve to na osnovi prava „na izbor roda i spolne orijentacije“.

 

DRUGA SKUPINA DOKAZA da Istanbulska konvencija nadzakonski nameće i legalizira uvođenje rodne ideologije jest praksa pravosuđa, škola i jezika u državama koje se vode Istanbulskom konvencijom i njezinom rodnom ideologijom.

− Uči se da ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga.

− Uči se da se ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu.

− Odrasli muškarac i žena tek su „društvena konstrukcija“, pa se tu konstrukciju treba zvati rodom, a  rodova ima više od dva, čak i oko 70.

− Što se tiče spola, on je u populaciji ljudi jednoliko raspoređen od muškoga do ženskoga.

− U svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali također i „rodni izražaj“, jednoliko u populaciji ljudi raspoređeni od muškoga do ženskoga.

− Biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, nego je ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.

− Spolna orijentacija potpuno je nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“.

− U svrhu „nediskriminacije“ u rodnom listu se pojmovi „majka“ i „otac“ zamjenjuju pojmovima „roditelj 1“ i „roditelj 2“.

− U Kanadi su uvedene zamjenice „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“) za one koje nisu ni muško ni žensko.

− U Velikoj Britaniji je pojam „trudna žena“ zamijenjen pojmom „trudna osoba“ (jer se biološka žena može proglasiti muškarcem, pa taj „muškarac“ može roditi, ali teško ga se može nazvati majkom).

− Hrvatska nevladina udruga Zagreb Pride već je tražila ukidanje muških i ženskih zahoda i uvođenje samo miješanih, prema „odabiru roda“ (https://narod.hr/hrvatska/velika-opasnost-zene-zagreb-pride-se-zalaze-rodno-neutralne-zahode-sportske-discipline).

− Na Olimpijadi i drugim međunarodnim natjecanjima, sa ženama se natječu osobe koje su hormonski muškarci (i uvijek pobjeđuju i pokupe medalje).

 

TREĆA SKUPINA DOKAZA o tome da Istanbulska konvencija izravno i nasilno donosi rodnu ideologiju u naše domove jest činjenica da su u njezinu tekstu, pomno i brutalno otvoreno, popisane mjere kontrole da se rodna ideologija i uvede i da se uništi kultura obitelji, vjere, tradicije, domoljublja i pristojnosti. U Hrvatskoj će rodnu ideologiju provoditi udruge toga profila; znate li da je u predmetu „Građanski odgoj“ Jokićeva kurikula propisano da nevladine udruge dolaze u škole i uče djecu – prosvjedovati? Protiv koga i zbog čega – zaključite sami. Za to će biti plaćene i još će se za škole kupiti sve što one zatraže. Zar je slučajno da se s pritiskom za ratifikaciju Istanbulske konvencije pojavila i slikovnica „Moja dugina obitelj“? Nije slučajno – to je tek jedan od niza „udžbenika“ iz kojih će naša djeca učiti. I iz Štulhoferovih udžbenika o koristima pornografije. Jovanovićev „Zdravstveni odgoj“ ih je bio uvrstio u udžbeničku literaturu, a taj „odgoj“ nikad nije ukinut. Pritajio se. Čeka ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Vrhunsku, međunarodnu kontrolu čini tzv. GREVIO (Poglavlje IX Konvencije). On se sastoji od učenih, predanih i iskusnih zagovornica rodne ideologije (https://www.coe.int/en/web/istanbul-convention/members). Za ilustraciju moći GREVIO-a i mehanizama kojima on kontrolira provedbu Konvencije, navodim neke izvatke Istanbulske konvencije:

… GREVIO može primiti informacije o provedbi Konvencije od nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i od nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava.

… Ako GREVIO primi pouzdane informacije koje upućuju na situaciju u kojoj problemi zahtijevaju neposrednu pozornost kako bi se spriječio ili ograničio opseg ili broj teških povreda Konvencije, može zatražiti žurno podnošenje posebnog izvješća o mjerama koje su poduzete za sprečavanje teškog, opsežnog ili ustrajnog obrasca nasilja nad ženama.

… GREVIO može odrediti jednog ili više svojih članova za provedbu istrage i žurnog izvješćivanja GREVIo-a.

Vidimo da nevladine udruge dobivaju golem dodatni novac i moć kontrole hrvatskoga pravosuđa, školstva, medija i svih drugih oblika javnoga života, sve do kontrole represivnih aparata.

Komunistički „verbalni delikt“ postaje „govor mržnje“, prema kriterijima rodne ideologije. On se kažnjava i kazneno i do krajnjega poniženja kažnjenika (https://narod.hr/svijet/student-izbacen-s-predavanja-krscanstvu-religijskim-studijima-argumentirao-da-postoje-dva-spola). I mene će, kao čovjeku koji je pola stoljeća proučavao ljudsko tijelo i njegove funkcije, kazniti ako kažem da postoje dva spola, a da su aberacije – aberacije. Zasad je samo opomenuta novinarka koja me nije uspjela spriječiti da to u jednom kontekstu kažem na Hrvatskoj televiziji.

 

PISATI I ČITATI: ŠTO JE UČINIO ANDREJ PLENKOVIĆ?

Istanbulska konvencija donosi nam strašnu budućnost. Trebalo bi puno i pažljivo čitati da se shvati i povjeruje sve što nas čeka.

Jako uvrijeđen Plenkovićevom optužbom da sam slabo čitao i zato slabo razumio Istanbulsku konvenciju, na kraju ću, kao osobni odgovor g. Plenkoviću, citirati hrvatskoga književnika g. Tonka Maroevića:

„Koliko je vještina pisanja u tome da se život prizove, toliko je vještina čitanja da se prepozna i sačuva.“

Da je Andrej Plenković bio dostojan čitatelj, bio bi prepoznao i sačuvao život, a ne ga uništio.

Matko Marušić, Split/braniteljski-portal.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Lojalnost prema državi i poštivanje njezinih zakona obveza su, a ne stvar osobnog izbora

Objavljeno

na

Objavio

Iz statusa građanina ili državljanina bilo koje demokratske i pravno uređene zemlje, osim prava proistječu i dužnosti: prije svega lojalnost prema zemlji u kojoj živi i poštivanje njezinih zakonskih propisa – od ustava nadalje.

Ovu jednostavnu istinu kod nas u Hrvatskoj, čini se, mnogi još uvijek nisu shvatili; jer da jesu, ne bi dizali graju na svakoga tko javno istupi sa stavom da onima koji nisu dobronamjerni, ne poštuju zemlju u kojoj žive i ne žele joj dobro nije mjesto u njoj.
Doista, ne znam u čemu je problem, odnosno, što je problematično u tom stavu!?

Hrvatska je otvorena prema svijetu, nitko nije osuđen na to da ovdje živi po svaku cijenu niti je silom dotjeran, što znači da svaki od nas, njezinih građana, u svako doba slobodno može izabrati bilo koju točku na zemljinoj kugli u kojoj će nastaviti život – pogotovu ako mu u ovoj nije dobro ili iz bilo kojih razloga ne želi poštivati njezin pravni poredak, kulturu, jezik, pismo, običaje.
Ne shvaćam zašto bi to bilo traumatično!?

Naprotiv, uvjeren sam da bi na mnoge naše sugrađane djelovalo blagotvorno i terapijski, jer zacijelo je frustrirajuće provoditi život u državi u kojoj “ništa ne valja”, koja ti se gadi (jer je “šupak svijeta”, “slijepo crijevo Europe”, prepuna “talibana”, “klerofašista” i “ustaša”), pa bi lišavanje prava na Domovnicu (odnosno hrvatsko državljanstvo) i odlazak u drugu sredinu za takve zacijelo bilo spasonosno rješenje prije nego trauma.
Nedavno na nekom lijevo-liberalnom portalu čitam tekst u kojemu se tobože “osuđuje” onaj primitivni nastup Milorada Pupovca (od prije 7-8 dana u Saboru) i njegov vulgarni vokabular (vezano za “ostvarene i neostvarene, iživljene i neiživljene pedere”), ali najteža riječ koja se koristi pri toj “osudi” jest “neprimjereno”.

Dakle, autor članka “mudro” i “lucidno” zaključuje kako to što je “legendarni” Pupi izbljuvao u Saboru (jer, to se drugačije ne može nazvati nego teškom bljuvotinom) rječnik “neprimjeren javnoj komunikaciji”!?
Bravo, bravissimo! Koja “inteligencija”! Kakva “domišljatost”! Kakvo otkriće! Lucidno! Maestralno! Pronicljivo!
Neprimjereno!? Samo “neprimjereno”. Ne nekulturno, primitivno, vulgarno, prostački, bahato, uvredljivo, psovački, drsko, bezobrazno, nedostojno javne komunikacije i Sabora – nego samo “neprimjereno”, iako je Pupi osim “pedera” izvrijeđao usput i katolike pa i sve one koji drže do suverenosti vlastite zemlje.

No, zato se “lucidni” kolumnist odmah nakon ove limunade od “osude” Milorada Pupija (koji u Hrvatskoj zahvaljujući svojim krvnim zrncima uživa status “svete krave” već punih četvrt stoljeća) dohvatio “razapinjanja” Hrvoja Zekanovića zbog spominjanja traktora i Srba koji su planski i organizirano otišli pred ‘Olujom’ 1995., te potom “raspalio” po “suverenistima” u stavljajući ih u kontekst “narastajućeg desnog ekstremizma u Europi” (jer, naravno, lijevi ekstremizam ne postoji i nije nikakva opasnost, sva su zla i pošasti desno!), što mu je ustvari i bila osnovna nakana. I posebno je apostrofirao rečenicu Zekanovića u kojoj je ovaj izrazio stav kako “oni koji nisu prijatelji Hrvatske nemaju što raditi u ovoj državi”.
E, tu smo!
Ovo me zanima.

Što u našoj Hrvatskoj traže oni koji je mrze iz dna duše, ruju i rovare protiv nje, laju dan i noć gore nego bijesni psi i vrijeđaju većinski hrvatski narod (koji je po Ustavu nositelj suvereniteta), šire smrad i zlu krv javnim prostorom, nabacuju se blatom na Katoličku crkvu i stvaraju ozračje nemira, nereda i nesnošljivosti, pa onda složno opale po “desnici” koja je za sve kriva? Što traže ovdje gdje im nije mjesto!? Koja je njihova motivacija provoditi život u jednoj zemlji punoj “ustaša”, “ksenofoba”, “katolibana”, “terorista” “šupaka”, u zemlji “nedođiji” od koje “nema gore na svijetu”, propaloj “banana državi” prepunoj primitivaca i pljačkaša i premreženoj mitom i korupcijom?
Kako uopće oni tako “pošteni”, “časni” i “pravedni” mogu podnijeti život svagdanji u toj “močvari”, “baruštini”, “kaljuži”?

Jesu li mazohisti – kad su već sami sebe osudili na život “tamnom vilajetu” zvanom Hrvatska – ili je sve to što baljezgaju najobičnija laž i kleveta?

Odgovor je sasvim jasan i tu dileme nema. Taj ološ, sotonski nakot, parazitska bagra koja lagodno živi na grbači naroda po kojemu pljuje hrani se mržnjom, mržnjom se napaja i mržnja joj služi za postizanje političkih ciljeva, to je barem jasno kao dan i tu leži odgovor. Bagra se poput slijepaca drži “antifašizma”, trubi o “slobodi”, “demokraciji”, “ljudskim pravima” i kleveće većinski narod i ovu zemlju samo kako bi sačuvala društvene privilegije naslijeđene iz razdoblja nakon 1945.
Tu je suština.

Ne znam kakav je to crimen za nekoga tko je nelojalan i nedobronamjeran prema ovoj zemlji i većinskom, konstitutivnom narodu (neću koristiti izraz “narodni neprijatelj” – iako bi on ovdje sasvim dobro pristajao) i mrzi Hrvate, katolike, ne poštuje Ustav i zakone, ne drži do hrvatske kulture, jezika, pisma, običaja, državnih znamenja i himne – nego to sve skupa izvrgava ruglu – javno reći da mu nije mjesto ovdje među nama u Lijepoj našoj!?

Ja ne samo da ne nalazim u tomu ništa sporno, nego držim pozitivnim i sasvim prihvatljivim da se svima koji pljuju po našoj Hrvatskoj, njezinim državnim znamenjima, hrvatskome narodu i njegovim svetinjama, jasno i glasno kaže kako imaju pravo birati zemlju po svome ukusu i nisu osuđeni provesti život u ovoj.
Šteta je što u Zakonu o hrvatskom državljanstvu imamo tako restriktivne odredbe koje reguliraju oduzimanje tog statusa. Šteta. Jer, da je drugačije, mnogi bi do sada izgubili Domovnice i u Hrvatskoj bi bio mir.

Ni najdemokratskije zemlje na svijetu neće trpjeti one koji se prema njoj ponašaju neprijateljski i destruktivno, pa zašto bi to Hrvatska morala?
Naime, svaka pravno uređena država ima svoj zakon o državljanstvu, ustav i druge zakonske propise koji reguliraju pravo i položaj građanina, ali iz kojih proizlaze i stanovite obveze koje taj građani ima prema zemlji u kojoj živi, a to je prije svega: lojalnost. Dakako, ne lojalnost u smislu slijepe odanosti, podaništva i poslušnosti – nego prije svega po pitanju poštivanja ustava, zakona, jezika, pisma, kulture i običaja koji su u svakoj zemlji odraz njezina identiteta, upravo onako kako je to u svim državama razvijene demokracije na Zapadu.

Sumnjam da bi se, primjerice, bilo tko u kojoj od tih zemalja (Švedskoj, Finskoj, Norveškoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji itd.) usudio tek tako osuti paljbu na većinski narod, vrijeđati ga, ponižavati, blatiti njegove vrijednosti (ili većinsku populaciju nazivati primjerice “šupcima”, “talibanima”, “primitivcima”, “teroristima”, “klerofašistima”, napisati ili javno izreći kako je dotični narod “jeben u glavu”, da se još uvijek ne zna postoji li, u čemu se sastoji i čemu služi njegov identitet, nazvati državu “šupkom Europe” ili konstatirati kako se i slijepom crijevu zna svrha, ali ne i suverenosti te zemlje i sl.).

Kako bi mehanizmi pravne države u bilo kojoj od tih zemalja reagirali na takvo pljuvanje po njezinim temeljnim vrijednostima i na uvrede prema većinskom narodu, njegovom identitetu, svjetonazoru ili vjerskom opredjeljenju?

U kojoj demokratskoj državi bi se u parlamentu moglo (bez ikakve reakcije i posljedica!?) grubo i vulgarno vrijeđati političke neistomišljenike i nazivati ih “neostvarenim i neiživljenim pederima” – i to javno, pred TV kamerama i milijunskim auditorijem? I gdje je dozvoljeno državni vrh i (većinski) konzervativni dio populacije grubo vrijeđati i izrugivati uz primitivne epitete i uvredljive javne poruke?

Koja bi država to dopustila? Znate li još koju osim Hrvatske a da je u njoj takvo što moguće?
No, vratimo se na trenutak zakonima koji ponešto govore i o obvezama onih koji imaju hrvatsko državljanstvo i uzusima što ih je dužan poštivati svaki građanin-državljanin, neovisno o naciji, rasi, vjerskoj pripadnosti ili političkom opredjeljenju.

U Zakonu o hrvatskom državljanstvu, Članak 8., navodi se koje uvjete mora ispuniti onaj tko želi steći državljanstvo Republike Hrvatske temeljem prirođenja:
“Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama:

1. Da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta radna sposobnost;
2. Da ima otpust iz stranog državljanstva…
3. Da živi u Republici Hrvatskoj dulje od 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva…
4. Da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje;
5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj;

(…) Ispunjenje pretpostavke 1-4 ovog članka , utvrđuje se provjerom poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja.”

Da gore navedene odredbe ne vrijede samo za one koji nisu Hrvati po rođenju, dokazuje Članak 16. istoga zakona koji kaže:
“Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovog Zakona.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/446/Zakon-o-hrvatskom-rzavljanstvu)

Dakle, svaki stranac, pa i Hrvat koji nema prebivalište na području naše zemlje a podnese zahtjev za državljanstvo Republike Hrvatske, ima obvezu ispuniti uvjete propisane ovim Zakonom o državljanstvu, pa i one koji se tiču poznavanja hrvatskoga jezika, latiničnog pisma, hrvatske kulture, društvenog uređenja, dok se ocjena vezano za poštivanje pravnog poretka i običaja u Republici Hrvatskoj donosi uvidom u ponašanje svakog pojedinca ponaosob.

Ako je tako – a jeste, jer tako piše u citiranom Zakonu, postavlja se logično pitanje: vrijede li odredbe koje se spominju u Članku 8., točka 4. i 5. i za domicilne građane – one koji su državljanstvo stekli temeljem rođenja u Hrvatskoj ili na bilo koji drugi zakoniti način?

Moraju li hrvatski jezik, pismo, kulturu, pravni poredak i običaje poštivati samo oni koji doseljavaju u našu zemlju, ili je to obveza svih državljana?
Jesu li samo stranci obvezni držati se tih regula i poštivati ih? Moraju li samo oni biti lojalni i uljuđeni građani zemlje u kojoj žive, ili je to obveza i svih drugih – pogotovu oni koji obnašaju javne i državne dužnosti i rade poslove od općeg interesa?

Zar je normalno živjeti u ovoj državi, pa čak i uživati u društvu povlašten status kao pripadnik “manjine” (nacionalne, seksualne – ili bilo koje druge), a odnositi se prema njoj destruktivno, omalovažavajuće, s porugom?

Jeste, moguće je. Kod nas u Hrvatskoj je moguće sve, pa i pljuvati po državnom grbu, zastavi, himni – također bez posljedica. Dovoljno je da ste pripadnik povlaštene manjine ili da pripadate lijevo-liberalnom ideološkom spektru i nema nikakvih granica!

I sve se to događa, iako imamo i Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, gdje u Članku 6. lijepo piše:
“Uporaba grba, zastave i himne Republike Hrvatske slobodno je u umjetničkom i glazbenom stvaralaštvu i u odgojno-nastavne svrhe, pod uvjetom da se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.”
(Vidi: https://www.zakon.hr/z/1247/Zakon-o-grbu,-zastavi-i-himni-Republike-Hrvatske-te-zastavi-i-lenti-predsjednika-Republike-Hrvatske)
Ustav Republike Hrvatske u Članku 5. kaže:
“(…) Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni predak Republike Hrvatske.”
U Članku 35. stoji:

“Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.”
(Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske)
Da. Imamo sve potrebne zakone. I Ustav koji štiti dostojanstvo i pravo na slobodu i svjetonazor svakome građaninu, ali i obvezuje na poštivanje temeljnog pravnog akta i poretka države.

Ali, imamo i one koji se na to ne osvrću i smatraju da za njih ne vrijede Ustav i zakoni ove zemlje, samo zato što spadaju u red “ugroženih” (točnije, povlaštenih) manjina, ili su dio kaste koja je sebi prigrabila pravo biti lučonošom “demokracije” i “liberalizma”, jer, eto, njihov (lijevo-liberalni, “antifašistički”) svjetonazor je jedini mogući, jedini pravi i jedini progresivni pogled na svijet.

Po “desnici” (ili “suverenistima”) – a usput i po svim Hrvatima (koji nisu dio tog čopora), Katoličkoj crkvi, državnim znamenjima i svetinjama u ovoj zemlji – može se pljuvati do mile volje i tu nema sredstva koje nije dopušteno; no, ako komu samo padne napamet podsjetiti ovu bulumentu besprizornih destruktivaca, tih zlobnika, parazitskog nakota koji uporno i drsko pljuje u tanjur iz kojega kusa, onda se diže halabuka i takvi se pojedinci prozivaju kao “ustaše”, “fašisti”, “talibani” i tko zna kako sve ne.

Zagovaramo “europske vrijednosti”, iz dana u dan slušamo predavanja o slobodi, demokraciji, ljudskim pravima, pravima manjina, seksualnim slobodama, nedostatku građanskog odgoja kod mladih…i tomu nas podučavaju upravo oni koji vođeni svojim “liberalnim” i “progresivističkim” porivima drže sasvim prirodnim i normalnim činjenicu da se kod nas u Hrvatskoj krše ne samo sve norme uljuđenog i civiliziranog svijeta, nego i svi pozitivni zakonski propisi, uključujući i temeljni, najviši zakonodavni akt koji je u svakoj normalnoj i uređenoj državi svetinja.

Polako ali sigurno postajemo zemlja čuda, oaza apsurda, poligon za iživljavanje nametnika koji su sebi prisvojili ekskluzivno pravo na “istinu”, “demokraciju” i “slobode” (svih vrsta, poglavito one lijevo-liberalne, manjinske i seksualne). Da ironija bude potpuna, avangarda te perverzne bulumente koja nastupa pod egidom “antifašista” i “zaštitnika” svega pozitivnog u društvu su neokomunisti, djeca komunizma, sljedbenici i baštinici zločinačke ideologije čiji se krvavi tragovi još uvijek nisu osušili, oni čiji su djedovi i očevi ne tako davno progonili svakoga tko se usudio slobodno misliti i govoriti a homoseksualce stavljali izvan zakona i trpali u duševne bolnice. Na njih su navezani i mnogi koji žive od toga što šire mržnju i nesnošljivost prema hrvatskome narodu i ta rulja besprizornih likova (poput onih nesretnika koji su plaćeni kako bi svako malo skrnavili spomenik dr. Franji Tuđmanu, javno pozivali na primjenu nasilja prema Crkvi itd.) samo su lutke onih koji povlače konce iz sjene.

Takvi su u stanju udružiti se i s crnim vragom – samo pod uvjetom da se nanese šteta Hrvatskoj i Hrvatima. Za njih ne postoje velikosrpska ideologija i četnici, talijanski fašizam, agresija na Hrvatsku, hrvatske žrtve, oni šute na slučajeve svih ekstremizama i radikalizama koji su upereni protiv naših vitalnih interesa.

U tim bolesnim mozgovima i perverznoj mašti jedini negativci i dežurni krivci za sve smo mi – Hrvati, katolici, jedini konstitutivni, suvereni i većinski narod u ovoj zemlji, narod koji ima svoj identitet, kulturu, povijest, vjeru katoličku, svoj jezik, pismo, običaje. I to je ono što tom klatežu i smradežu smeta.

Dobar dio najutjecajnijih medija drže u rukama i to im omogućava provođenje koncepcije dvostrukih aršina što je otišlo tako daleko da se već slobodno može govoriti o tomu kako se zakoni kod nas primjenjuju selektivno, a građani stavljaju u neravnopravan položaj ovisno o svjetonazoru, političkom, vjerskom opredjeljenju ili o tomu pripadaju li povlaštenoj manjinskoj grupaciji ili ne.

Na Markovu trgu i Pantovčaku nema, nažalost, nikoga tko bi konačno omogućio provođenje elementarne zakonitosti u ovoj zemlji i ukinuo tu sramotnu politiku dvostrukih mjerila! Nekoga tko bi podsjetio građane ove zemlje (neovisno o vjeri, naciji, boji kože, ideologiji) da su zakoni jednaki za sve i da pored zakona i Ustava postoji nešto što se zove pravilo lijepog ponašanja – te da sve skupa spada u lojalnost prema državi u kojoj se živi.

Ni jedan građanin ove zemlje ne mora klečati pred Oltarom Domovine, klanjati se sjeni dr. Franje Tuđmana i dokazivati na bilo koji drugi način koliko mu je do nje stalo i koliko je voli.
Bilo bi apsurdno od nekoga očekivati takvo što, jer naš ideal nije Sjeverna Koreja. Rijetki su oni koji bi u takvoj zemlji poželjeli živjeti. I to nitko niti traži niti priželjkuje.
Ali, jesu li svi građani jednako dužni ophoditi se s poštovanjem prema tradiciji i kulturi ove zemlje, držati do običaja lijepog ponašanja, poštivati zakonske propise i Ustav, jednako kao kad se nađu u Njemačkoj, Švedskoj, Norveškoj ili bilo kojoj drugoj demokratskoj, uljuđenoj i slobodnoj zemlji?
Je su li?

Imaju li svi građani obvezu ponašati se lojalno prema državi u kojoj žive ili je to stvar njihova osobnog izbora? Ako je to stvar osobnog izbora i možemo relativizirati lojalnost građanina i njegovu obvezu poštivanja svega spomenutoga, zašto bi se držali drugih zakona i pravila? Zašto bi neka pravila vrijedila a neka ne? Idemo sve srušiti i napraviti džunglu od ovog društva – ako je to rješenje – pa tko je jači neka se izbori za svoje pravo i poziciju! Je li to rješenje!?
I na kraju: smijemo li šutjeti na to kad bilo tko besramno i javno pljuje na ovu zemlju i narod, drsko laže, vrijeđa, kleveće, blati, onda kad je očito što su mu namjere i s kojim ciljem to čini?

To što se na ove pojave ne reagira svim raspoloživim mehanizmima pravne države i jasnom javnom osudom, ispod je svakog ljudskog i nacionalnog dostojanstva i teška sramota za sve nas i naročito za one koji sjede u Vladi, Saboru, Predsjedničkim dvorima, a prisegnuli su kako će provoditi zakone i Ustav zemlje, čuvati njezino dostojanstvo i ugled i štititi nacionalne interese.

Zlatko Pinter

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u tekstovima osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta uredništva portala.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Što ovaj lažov, veleizdajnik i krivokletnik uopće radi na slobodi?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno, javio se najveći lažov, krivokletnik i veleizdajnik u povijesti hrvatskog naroda, i naravno, opet sa starom porcijom laži koje mogu progutati samo ultra-nepismeni.
I on spominje LAŽ za koju ne postoji niti jedan jedini dokaz, da su Rusi sklopili s JNA, samo on ne spominje 2 milijarde dolara nego “veliki kontigent”.

Dakle još jednom: tko može povjerovati u priču da su Rusi sklopili posao od 2 milijarde dolara, da se Amerikanci, Britanci i Francuzi urote da im spriječe taj posao, da Rusi imaju pravo veta na takvu odluku, i da ga ne iskoriste? Stavrno moraš biti totalno glup da bi povjerovao u takvu laž. (Mesićevu izjavu pročitajte ovdje: https://kamenjar.com/mesic-loncar-nije-mogao-donijeti-nikakvu-drugu-odluku-jer-se-protiv-njega-vodi-lov-na-vjestice/ )

Jednako glup moraš povjerovati u laž da nama embargo nije štetio. Glupost je da Hrvatska nije mogla kupovati oružje jer nije bila međunarodno priznata, jer ga nije mogla legalno kupovati i kad je bila međunarodno priznata, upravo zbog embarga. Rat nije trajao do hrvatskog priznanja nego do 1995. godine.

Osim toga, prije uvođenja embarga nama su Česi prodavali svoje 5.45 Zbrojevke, a nakon embarga više nisu. Ista je s tvar s rumunjskim kalašnjikovima, a i s nešto oružja iz Kine i pribaltičkih republika. Sve to išlo je preko Mađarske, a nakon embarga i Mađarska je morala manje riskirati. Mi smo po svijetu morali tražiti prijatelje, pa su se odazvali Argentinci i neko vrijeme smo od njih kupovali puške FARA 83 što je zapravo argentinska verzija belgijske FAL-ovke.

U to vrijeme osvojili smo i nešto vojarni pa smo se i tu uspjeli donekle naoružati, ali mi smo, a to znaju svi oni koji su cijelo vrijeme rata bili u HV-u, imali problema s uvozom naoružanja sve dok general Vladimir Zagorec nije postao pomoćnik ministra obrane za logistiku, i tada je on uspio srediti rusku vezu i mi smo se zapravo naoružali preko Rusa, odnosno oni su nam prodali oružje kojim smo oslobodili državu.

Argentinskom predsjedniku Carlosu Menemu kasnije je suđeno zbog kršenja embarga na uvoz oružja Hrvatskoj, pa je i to jedna od posljedica embarga za kojeg je zaslužan Lončar.

Dakle, prije embarga Hrvatska je formalno bila djelom Jugoslavije kojoj nije uveden embargo i zato Mađari, Rumunji, Nijemci, Litavci, Česi i slični nisu imali problem prodavati oružje Hrvatskoj, jednako kao što danas na primjer Nacionalna garda Minesote može kupiti ili prodati svoje oružje. Međutim kad je uveden embargo čitavoj Jugoslaviji uveden je i Hrvatskoj i tada je ta doprema iz navedenih zemalja bila usporena ili potpuno zakočena.

A Mesić kad priča ove laži neka kaže zašto je u prvoj reakciji na Ivankovićev članak u Večernjem iz 2006. odmah reagirao izjavom da “To ustašoidi iz večernjaka pakuju Budi”, a kad je čuo da iza navoda stoji britanska znanstvenica onda je promjenio ploču. I neka kaže zašto je 1992. godine u Americi svjedočio da je embargo štetan za Hrvate i Muslimane? I neka kaže zašto je Bill Clinton žestoko kritizirao embargo, doduše tek kad su žrtve postali Muslimani pa je izjavio:

“Problem sa ovom mjerom je bio da su Srbi imali dovoljno oružja i municije u rukama da se bore godinama, te je za Bosance bilo skoro nemoguće da se brane. Nekako su uspjeli da se snađu tokom 1992. godine, oduzimajući oružje od srpskih snaga, ili uz pomoć malih paketa koji su stizali iz Hrvatske uprkos NATO blokadi obale.”

Na kraju, svi vi koji ovo čitate, ne smijete se dati izmanipulirati. Samo mislite svojom glavom. Ovo vam je idealna situacija za primjenu logike Okamove britve.
Dakle, imate dvije strane u sukobu (zanemarite sad Hrvate i Srbe, zamislite da je riječ o Urugvaju i Paragvaju) i imate situacija da je jedan suparnik naoružan do zuba i ima materijala za 50 godina ratovanja, a da drugi protivnik jedva spaja kraj s krajem i da zalihe oružja uz svu štedljivost može razvući na maksimalno 7 dana. I onda dođe neka viša sila i kaže: “Više se ni jedni ni drugi ne smijete naoružavati”. Kome onda ta viša sila daje prednost?

Stjepan Mesić je najveći veleizdajnik i krivokletnik u čitavoj povijesti hrvatskog naroda, svaka njegova riječ je laž, to je tip zbog čije je bolesne mržnje prema Tuđmanu Hrvatska bila talac i danas je talac kojekakvih ucjenivača i pravo pitanje za DORH je: “Što ovaj lažov, veleizdajnik i krivokletnik uopće radi na slobodi?

Predrag Nebihi

Mesić: Lončar nije zaslužio javni linč kojemu je izvrgnut

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u tekstovima osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta uredništva portala.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari