Pratite nas

Reagiranja

prof. emeritus Marko Marušić: Istanbulska konvencija je pogubna za Hrvatski narod i Hrvatsku državu

Objavljeno

na

Hrvatski premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), sada već neupitno, pristao je uz ratifikaciju Istanbulske konvencije. Kao stari član HDZ-a nadao sam se da to ne će učiniti, ali njegove javne izjave, zaključci sa sjednice Predsjedništva HDZ-a od 12. ožujka 2018. i „zaključci“ Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ (https://direktno.hr/domovina/zajednica-zena-hdz-katarina-zrinski-podrzala-ratifikaciju-murganic-nije-bilo-disonantnih-tonova-116243/) jasno govore da g. Plenković podržava ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Pritom je lagao hrvatskom narodu rekavši, više puta, da „u Istanbulskoj konvenciji ne piše da se uvodi rodna ideologija“ i da oni koji to tvrde Konvenciju „nisu pročitali ili da je nisu razumjeli“. To je laž i uvrjeda.

Jednaka je lažima Marije Puh i Sanje Sarnavke (kako-su-marija-puh-i-sanja-sarnavka-lagale-hrvatskoj-javnosti-da-u-istambulskoj-konvenciji-nema-nista-o-rodnoj-teoriji) i Dubravke Šimonović. D. Šimonović je i sudjelovala u pisanju Istanbulske konvencije i ne trepnuvši na HTV1 laže da „u Istanbulskoj konvenciji nema rodne ideologije“ (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dubravka-simonovic-istanbulska-konvencija-predstavlja-moderan-i-sveobuhvatan-dokument-foto-20180314, iako je i sama među tri dokumenta na osnovi kojih je Konvenciju pisala, navela i dokument rodne ideologije. Treba uočiti da gđa Šimonović nije aktivistica, nego ideolog rodne teorije! To je ta obrazovana, pristojna i kontrolirana „oslobođena, emancipirana žena“, o kakvima sanjaju naivne aktivistice s ulica i lijevih portala. A, s druge strane, nitko ne će prepoznati da je sudjelovanje u pisanju Istanbulske konvencije i intelektualiziranje neistina na HTV – njezin najveći znanstveni domet. Ona čak nije ni feministica. Rodna ideologija je za nju jedina karijera ali i odlična plaća.

ISTANBULSKA KONVENCIJA JE POGUBNA ZA HRVATSKI NAROD I HRVATSKU DRŽAVU

Reći da oni koji su protiv ratifikacije Istanbulske konvencije „Konvenciju nisu pročitali ili je nisu razumjeli“ je politički i moralno teška uvreda kad dolazi predsjednika vlade, jer je to laž koje je g. Plenković svjestan, i koju je preuzeo od neprijatelja hrvatske države i hrvatskoga naroda. Ona je pogubna za hrvatski narod i državu, i potpuno je nezamislivo da je rabi čovjek koji je predsjednik upravo te vlade, toga naroda (https://www.bitno.net/vijesti/128644/).

Zbog toga što je predsjednik moje stranke, i ujedno i predsjednik moje vlade, hrvatski narod odlučio narod, državu i stranku usmjeriti u propast, kad se Konvencija ratificira, istupit ću iz HDZ-a. Možda to nikoga ne će ni ganuti niti impresionirati, ali tada će za mene HDZ biti mrtav i bit će me stid biti njegov član. Zbog važnosti HDZ-a u stvaranju i održanju samostalne, slobodne i demokratske hrvatske države progutao sam od 1990. kao njegov član mnogo toga, ali Istanbulsku konvenciju ne ću.

Pozdravljam brata Roka Antića i njegove. Došlo je vrijeme. Jedna meni neizrecivo važna osoba zamolila me je da s izlaskom iz HDZ-a pričekam do ratifikacije i to moram učiniti, ali antićevac sam od časa kad sam brata Roka čuo da istupa iz naše ljubljene stranke koje se sada možemo samo stidjeti.

Istanbulska konvencija je izdaja:

− hrvatskoga Ustava, koji ne poznaje pojam roda (pa će ga mijenjati);

− hrvatske vjere, koja je u priopćenjima Hrvatske biskupske konferencije, kao i u riječima Svetoga oca Frane, u svojim temeljima nespojiva s rodnom teorijom (pa će svećenici biti kažnjavani kad odbiju vjenčati istospolne „parove“);

− hrvatske tradicije, u kojoj se ženu poštuje, voli i štiti kao sestru Blažene Djevice Marije, majke Kristove i zaštitnice hrvatskoga naroda;

− hrvatske obitelji, jer će tu svetu riječ rabiti i za opis biološki, filozofski i razumski neshvatljivih zajednica;

− hrvatske djece, jer će ih učiti da nemaju spola i da spol (rod, koji zamjenjuje spol) mogu „izabrati“ (pa ih u vrtiću, kako je već u Finskoj, ne će zvati „on“ i „ona“, nego „ono“);

− hrvatskih majki, jer se one u službenim dokumentima više ne će tako zvati, nego će biti „roditelj 1“, a „majke“ će moći biti i muškarci koji tvrde da su žene;

− hrvatskoga jezika, jer taj jezik poznaje samo dva spola (žensko i muško) i tri roda (muški, ženski i srednji);

− svega drugoga hrvatskoga, jer Hrvati su ljudi, a rodna ideologija je protuljudska u svakoj svojemu detalju, cilju i svrsi.

TKO DOBRO, A TKO SLABO ČITA?

Andrej Plenković je uvrijedio sve ljude koji dobro čitaju, a tu pripadam i ja. Neka mi bude oprošteno što navodim sebe, ali to moram učiniti jer je uvreda uvijek i osobna i jer za sebe mogu navesti konkretne dokaze da čitam dobro i da sam ispravno zaključio da Istanbulska konvencija u Hrvatsku uvodi rodnu ideologiju.

Jako dobro, bolje od mene, čita i mnogo drugih ljudi, primjerice g. Ivo Stier i cijela Hrvatska biskupska konferencija. No i za njih je g. Plenković ustvrdio da su slabo razumjeli što su čitali! A g. Stier mu je prijatelj koji je diplomirao na dva teška fakulteta, a biskupi su, kao što znamo, vrlo obrazovani ljudi, a k tome oprezni, mudri i skloni timskom radu i savjetovanju.

Ponavljam, i mene je g. Plenković uvrijedio, pa ću sebe uzeti kao ilustraciju neutemeljenosti te uvrede. Kao prvo, puno sam i argumentirano pisao i predavao o neutemeljenosti, neprirodnosti i štetnosti Istambulske konvencije i njezinoj povezanosti s komunizmom i neprirodnim i protuprirodnim, protuljudskim ciljevima (https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj; http://narod.hr/sport/m-marusic-olimpijada-riju-muskarci-se-proglasili-zenama-dotrcali-a-svi-sute-tome; https://narod.hr/hrvatska/profesor-marusic-saborskim-zastupnicima-cetiri-lazi-istanbulske-konvencije-rodne-teorije), dakle se može pretpostaviti da sam o tome i puno čitao. Također sam sveučilišni profesor (emeritus) medicinskih predmeta „Fiziologija“, „Imunologija“ i „Znanstvena metodologija“. U okviru „Znanstvene metodologije“ predavao sam i „kritičko čitanje“ (vrlo složenih tekstova kao što su znanstvena izvješća i teorije). Umirovljen sam s 45 (četrdeset i pet) godina i tri mjeseca radnoga staža, a cijeli taj radni vijek bavio sam se proučavanjem i podučavanjem tih triju predmeta i istraživanjima koja su se protezala od imunologije tumora, preko imunogenetike i presađivanja koštane srži, do medicinske izobrazbe, znanstvenoistraživačke etike i filozofije znanosti. Čini mi se da ovdje imam pravo i potrebu navesti da sam se u okviru imunoloških istraživanja bavio genom (bjelančevinom) H-Y, koja postoji samo u mužjaka, i to potpuno jednak u svim vrstama, od morskoga ježinca do čovjeka. Zato imam pravo reći g. Plenkoviću i gđama Puh i Sarnavki, da je spol ne samo zadan genetski, nego je ta zadanost tako važna da je u tijeku evolucije postala toliko sveproširena i stabilna da je „muškost starija od vrste“!

Dokazujući dalje svoju sposobnost čitanja, navodim da sam objavio 180 znanstvenih radova u skupini najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa, te da sam osnovao i dvadeset godina vodio znanstveni časopis Croatian Medical Journal, koji je postao jedan od uglednih svjetskih časopisa. U tom poslu sam, procjenjujem, kritički pročitao (proučio) oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost. Čak sam i književnik, sa šest knjiga koje se ljudima jako sviđaju, a dvije su uvrštene u školsku lektiru. Doduše, jedna je, ona o Domovinskom ratu i objavljena i u SAD-u na engleskom, iz lektire isključena – godine 2001. Ukratko, vjerujem da znam čitati tekstove, pa i one najsloženije.

Evo što sam našao u Istanbulskoj konvenciji.

RODNA TEORIJA I RODNA IDEOLOGIJA

Prije nego što navedem argumente da Istanbulska konvencija stvarno, direktno i konkretno nameće rodnu teoriju, moram navesti malu napomenu (iz svijeta znanosti) o jednoj prevari vezanoj za tu temu, a to je razlika između teorije i ideologije. Primijetio sam, naime, da (upućeni) zagovornici rodne teorije u raspravama s neistomišljenicima odmah „skaču“ na spomen „rodna ideologija“ i viču „to nije ideologija, ne postoji rodna ideologija!“

Time postižu dva cilja: prekidaju raspravu o rodnoj teoriji, za koju nemaju argumenata, i iz uporabe izbacuju riječ „ideologija“, koja ima nesimpatičnu konotaciju, s razlogom.

Teorija je „hipoteza, pretpostavka“ koja u brojnim i sveobuhvatnim testiranjima nije opovrgnuta. To je „stvarno znanje čovječanstva“. U udžbenicima pišu i kao istina se uče – teorije. Jer čovjek ne može dosegnuti apsolutnu, Božju istinu. Nego sam svoju, znanstvenu. Može stvoriti vrlo čvrste teorije, ali ne može dosegnuti neupitnu i krajnju istinu.

No kad se neka „teorija“ nameće silom, bez dokaza i dovoljno istraživanja, ona se pretvara u ideologiju. U nju se vjeruje na silu, a ne na osnovi dokumenata. Najpoznatiji primjer je komunistička ideologija, jer je ona u novijoj povijesti čovječanstva najupornije i najokrutnije nametana ljudima, iako nije bilo dokaza da djeluje. Zato u ovom tekstu vrijedi prepričati staru šalu o komunizmu, jer ona savršeno pokazuje razliku između teorije i ideologije.

Razgovaraju dva obična građana komunističke zemlje.

– ‘Ko je izmislio komunizam? – Pita prvi.

– Neka dva doktora, Marx i Engels – odgovara drugi.

– Jesu li oni stvarno bili doktori?

– Jesu.

– Pa zašto onda nisu najprije probali na psima?

Zašto, dakle, rodna teorija nije najprije ispitana na psima? Pazite, to nije šaljivo pitanje – u medicini se novi lijekovi najprije testiraju na životinjama. Rodna teorija „nije testirana na psima“ zato što bi bila opovrgnuta! Jednako negativan odgovor dobio bi se na morskim ježincima, psima i – ljudima (v. gore bjelančevinu H-Y). Životinjama se rodna teorija, kao ni komunizam, ne bi mogla nametnuti silom. Ona se može nametnuti samo čovjeku. Kao komunizam.

Rodna teorija i jest komunizam. Ona dolazi od F. Engelsa i H. Marcusea. Davno je planirana, davno smišljana i smišljena, godinama se oprezno ubacivala u dokumente i literaturu, pa u zakone. A sada ona postaje zakon, nadzakon. Međunarodna konvencija je iznad državnih zakona!

 

DOKAZI DA ISTANBULSKA KONVENCIJA STVARNO, DIREKTNO I KONKRETNO NAMEĆE RODNU TEORIJU

PRVA SKUPINA DOKAZA da Istanbulska konvencija sadrži i time i nameće i uvodi rodnu ideologiju jest – kritičko čitanje Istanbulske konvencije. Upravo pažljivo čitanje Istanbulske konvencije jasno pokazuje da ona uvodi rodnu teoriju u živote hrvatskih ljudi.

Po redu, ali kratko:

Članak 3. Definicije: „Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Dakle, ako se „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine“ odnose na žene i muškarce (tako piše u tom članku!), nije bilo potrebe uvoditi pojam „rod“. A kad je uveden, znači da se smatra da spol i rod nisu isti. Spol je zadan genetski, a rod nije (rod, kao što vidimo ako priznajemo da postoje žene i muškarci, uopće ne postoji, za njim u ovom kontekstu nema potrebe, on je dakle nametnut!). Razmislimo zajedno: uvodi se izmišljotina, koja se pripisuje postojećim i genetski zadanim ženama i muškarcima, ali ona može biti bilo što. Rodna teorija uvedena je već u prvom članku!

Pretvaranje pojma „žena“ u pojam „rod“ nimalo ne pridonosi zaštiti žena od diskriminacije i nasilja. I kad se pojam „žena“ zamijeni pojmom „rod“, žena ostaje žena i izložena je svemu čemu je bila izložena i prije te promjene. Uvođenje pojma „roda“ potiskuje spol, kao što vidimo u sljedećim člancima.

A to je čista rodna teorija, kakvu znamo iz odgovarajuće neznanstvene literature.

Nadalje, izravan i jasan dokaz da Istanbulska konvencija počiva na rodnoj ideologiji i da rodnu ideologiju izričito donosi u sve sredine kojima se Konvencija prihvati jest sljedeći tekst iz točke 53. Pojašnjavajućeg izvješća Istanbulske konvencije (važni dio teksta označio sam masnijim slovima i crtom):

„Žene još uvijek mogu iskusiti diskriminaciju od strane tijela za provedbu zakona ili pravosuđa pri prijavi činova rodno utemeljenog nasilja. Slično tome, homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama “muško” ili “žensko”.

O tome je već pisao g. Ivo Stier, ali njegov prijatelj g. Plenković je to pisanje ocijenio kao „slabo“. Iako je g. Stier iz Konvencije jasno KOPIRAO tu rečenicu (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/stier-iz-argentine-poslao-pismo-u-sredisnjicu-hdz-a-neodgovorno-je-i-stetno-traziti-od-zastupnika-hdz-a-ratifikaciju-istanbulske-koncencije/7120854/)!

U Članku 4, koji zabranjuje diskriminaciju, nabrajaju se ljudske značajke po kojima se ne smije ljude diskriminirati i tu se, između ostaloga, nabrajaju „spol“ i „rod“! Odvojeno!

I – eto nas! Rod je postao ravan spolu, iako je „društveni konstrukt“ (dakle obično ogovaranje, paranoja ili predrasuda), iako nikad nije postojao u tom smislu (nego samo u gramatičkom i taksonomskom) i nema apsolutno ni jedan objektivan znanstveni dokaz da on znanstveno utvrđeni prirodni fenomen.

Ovdje su spol i rod dvije različite pojave koje obje treba zaštititi od diskriminacije, zar ne?

No, to nije sve! U istom članku (o nediskriminaciji) nabrojeni su i „seksualna orijentacija“ i „rodni identitet“. Što je to, odjednom – rodni identitet? Što je „spolna orijentacija“? Koje su veze pojmova iz Istanbulske konvencije – spol, rod, seksualna orijentacija i rodni identitet? Pročitao sam odgovarajuću „teoriju“; pročitajte je i Vi, dragi čitatelji, na https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj, da ovdje ne ponavljam što sam već detaljno objasnio ranije.

U Članku 4, rodna ideologija je, dakle, otvorila svoje karte i ne vidim da sada itko može reći da Istanbulska konvencija ne donosi rodnu ideologiju. No, to nije sve.

U Članku 14., Obrazovanje, Istanbulska konvencija ulazi u hrvatske škole, jer kaže: „stavak 1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovno nastavni plan program i na svim razinama obrazovanja”.

Ovim se člankom u Istanbulskoj konvenciji rodna ideologija uvodi u hrvatske škole, „na svim razinama obrazovanja“? S ratifikacijom Istanbulske konvencije u školi, na svim razinama (dakle i u vrtiću) su nametnute – eto – „nestereotipne rodne uloge“? A „nestereotipne rodne uloge“ su homoseksualnost, lezbijstvo, biseksualnost, transvestitstvo („transrodnost“) i nastranost (to je prijevod engleskoga izraza za „queer“ u spolnosti), a sve to na osnovi prava „na izbor roda i spolne orijentacije“.

 

DRUGA SKUPINA DOKAZA da Istanbulska konvencija nadzakonski nameće i legalizira uvođenje rodne ideologije jest praksa pravosuđa, škola i jezika u državama koje se vode Istanbulskom konvencijom i njezinom rodnom ideologijom.

− Uči se da ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga.

− Uči se da se ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu.

− Odrasli muškarac i žena tek su „društvena konstrukcija“, pa se tu konstrukciju treba zvati rodom, a  rodova ima više od dva, čak i oko 70.

− Što se tiče spola, on je u populaciji ljudi jednoliko raspoređen od muškoga do ženskoga.

− U svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali također i „rodni izražaj“, jednoliko u populaciji ljudi raspoređeni od muškoga do ženskoga.

− Biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, nego je ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.

− Spolna orijentacija potpuno je nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“.

− U svrhu „nediskriminacije“ u rodnom listu se pojmovi „majka“ i „otac“ zamjenjuju pojmovima „roditelj 1“ i „roditelj 2“.

− U Kanadi su uvedene zamjenice „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“) za one koje nisu ni muško ni žensko.

− U Velikoj Britaniji je pojam „trudna žena“ zamijenjen pojmom „trudna osoba“ (jer se biološka žena može proglasiti muškarcem, pa taj „muškarac“ može roditi, ali teško ga se može nazvati majkom).

− Hrvatska nevladina udruga Zagreb Pride već je tražila ukidanje muških i ženskih zahoda i uvođenje samo miješanih, prema „odabiru roda“ (https://narod.hr/hrvatska/velika-opasnost-zene-zagreb-pride-se-zalaze-rodno-neutralne-zahode-sportske-discipline).

− Na Olimpijadi i drugim međunarodnim natjecanjima, sa ženama se natječu osobe koje su hormonski muškarci (i uvijek pobjeđuju i pokupe medalje).

 

TREĆA SKUPINA DOKAZA o tome da Istanbulska konvencija izravno i nasilno donosi rodnu ideologiju u naše domove jest činjenica da su u njezinu tekstu, pomno i brutalno otvoreno, popisane mjere kontrole da se rodna ideologija i uvede i da se uništi kultura obitelji, vjere, tradicije, domoljublja i pristojnosti. U Hrvatskoj će rodnu ideologiju provoditi udruge toga profila; znate li da je u predmetu „Građanski odgoj“ Jokićeva kurikula propisano da nevladine udruge dolaze u škole i uče djecu – prosvjedovati? Protiv koga i zbog čega – zaključite sami. Za to će biti plaćene i još će se za škole kupiti sve što one zatraže. Zar je slučajno da se s pritiskom za ratifikaciju Istanbulske konvencije pojavila i slikovnica „Moja dugina obitelj“? Nije slučajno – to je tek jedan od niza „udžbenika“ iz kojih će naša djeca učiti. I iz Štulhoferovih udžbenika o koristima pornografije. Jovanovićev „Zdravstveni odgoj“ ih je bio uvrstio u udžbeničku literaturu, a taj „odgoj“ nikad nije ukinut. Pritajio se. Čeka ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Vrhunsku, međunarodnu kontrolu čini tzv. GREVIO (Poglavlje IX Konvencije). On se sastoji od učenih, predanih i iskusnih zagovornica rodne ideologije (https://www.coe.int/en/web/istanbul-convention/members). Za ilustraciju moći GREVIO-a i mehanizama kojima on kontrolira provedbu Konvencije, navodim neke izvatke Istanbulske konvencije:

… GREVIO može primiti informacije o provedbi Konvencije od nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i od nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava.

… Ako GREVIO primi pouzdane informacije koje upućuju na situaciju u kojoj problemi zahtijevaju neposrednu pozornost kako bi se spriječio ili ograničio opseg ili broj teških povreda Konvencije, može zatražiti žurno podnošenje posebnog izvješća o mjerama koje su poduzete za sprečavanje teškog, opsežnog ili ustrajnog obrasca nasilja nad ženama.

… GREVIO može odrediti jednog ili više svojih članova za provedbu istrage i žurnog izvješćivanja GREVIo-a.

Vidimo da nevladine udruge dobivaju golem dodatni novac i moć kontrole hrvatskoga pravosuđa, školstva, medija i svih drugih oblika javnoga života, sve do kontrole represivnih aparata.

Komunistički „verbalni delikt“ postaje „govor mržnje“, prema kriterijima rodne ideologije. On se kažnjava i kazneno i do krajnjega poniženja kažnjenika (https://narod.hr/svijet/student-izbacen-s-predavanja-krscanstvu-religijskim-studijima-argumentirao-da-postoje-dva-spola). I mene će, kao čovjeku koji je pola stoljeća proučavao ljudsko tijelo i njegove funkcije, kazniti ako kažem da postoje dva spola, a da su aberacije – aberacije. Zasad je samo opomenuta novinarka koja me nije uspjela spriječiti da to u jednom kontekstu kažem na Hrvatskoj televiziji.

 

PISATI I ČITATI: ŠTO JE UČINIO ANDREJ PLENKOVIĆ?

Istanbulska konvencija donosi nam strašnu budućnost. Trebalo bi puno i pažljivo čitati da se shvati i povjeruje sve što nas čeka.

Jako uvrijeđen Plenkovićevom optužbom da sam slabo čitao i zato slabo razumio Istanbulsku konvenciju, na kraju ću, kao osobni odgovor g. Plenkoviću, citirati hrvatskoga književnika g. Tonka Maroevića:

„Koliko je vještina pisanja u tome da se život prizove, toliko je vještina čitanja da se prepozna i sačuva.“

Da je Andrej Plenković bio dostojan čitatelj, bio bi prepoznao i sačuvao život, a ne ga uništio.

Matko Marušić, Split/braniteljski-portal.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Kampanja protiv ministra Krstičevića udar je na državni vrh

Objavljeno

na

Objavio

MORH

“Cijeli je proces vođen vrlo otvoreno, profesionalno i u tom smislu kao načelnik Glavnog stožera vrlo odgovorno kažem, pohvala struci  koja je sve to skupa pripremala i vodila i zahvala na razini i ministra i Vlade i predsjednice, koji smo donijeli odluku da se u taj proces ide”.

Ovo je u emisiji HTV, Prvi program, emisija “Otvoreno” (13. prosinca 2018.) na temu: “Treba li Hrvatska ustrajati u tome da dobije zrakoplove koje je tražila?” među ostalim izgovorio general Zbora Mirko Šundov, načelnik Glavnog stožera OS RH.

Pored njega, gosti u studiju bili su: pukovnik Željko Ninić, zapovjednik 91. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (hrvatski pilot koji je prvi letio na F-16 Barak), general-bojnik Josip Štimac, bivši zapovjednik HRZ-a Jan Ivanjek, vojni analitičar Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost, Veleučilište u Velikoj Gorici.

Dakle, na državnoj televiziji konačno su dobili riječ stručnjaci i odgovorne osobe iz MORH-a i oni su (po mome skromnom uvjerenju) pojasnili sve što je bilo “sporno” vezano za nabavu zrakoplova od Izraela, a na čemu se zasniva negativna kampanja koju već dulje vrijeme vode pojedini mediji čija je namjera dokazati kako se radi o “korupcijskoj aferi teškoj milijardu eura” i u tom kontekstu napadaju ministra Krstičevića.

Cjelokupni kontekst, međutim, govori kako se ne radi samo o napadu na ministra obrane, nego na instituciju MORH-a, na Vladu i u konačnici na predsjednicu države, jer koliko je razvidno iz svega što su rekli gosti u studiju, pa i načelnik Glavnog stožera OS RH, nabava zrakoplova F-16 Barak proces je u kojemu su postigli punu suglasnost MORH, Vlada, predsjednica države, saborski Odbor za obranu, i to je u interesu Republike Hrvatske i jačanja njezine obrambene moći.

Kao laik koji se ne razumije u zrakoplovstvo, postavljam pitanje svim čitateljima:

Treba li vjerovati njima, ili, recimo, Index-u hr i sličnim portalima za koje se jako dobro zna kakva im je orijentacija i koliko im je stalo do interesa Republike Hrvatske i njezine sigurnosti?

Je li pamflet Nataše Srdoč objavljen prije nekoliko dana na Indeks hr (https://www.index.hr/vijesti/clanak/natasa-srdoc-o-hrvatskoj-kupnji-f16-korupcija-teska-milijardu-dolara/2049682.aspx) argument kojim se može negirati ono što zastupaju i javno iznose najstručniji i najodgovorniji ljudi zaduženi za obrambeni sustav ove zemlje?

Na kraju, zašto oni koji tvrde kako je to “korupcija” i “pljačka” sve lijepo ne prijave DORH-u, nego vode kampanju preko medija?

Treba li podsjećati na to da je saborski Odbor za obranu na čijem je čelu Igor Dragovan (SDP) prije godinu dana jednoglasno dao potporu nabavi zrakoplova F-16 Barak od Izraela (onako kako su to predložili MORH, Vlada i predsjednica države), a 13. prosinca (istoga dana kad je emitirana spomenuta emisija “Otvoreno”) to i potvrdio, pa je predsjednik ovog tijela Sabora u tom smislu nakon održane sjednice dao i izjavu.

Situacija je, po meni, potpuno jasna i čista: na jednoj strani imamo institucije hrvatske države (MORH, Vladu, Ured predsjednice, Odbor za obranu Sabora RH), a na drugoj žuti tisak, portale i pojedine televizije koji ciljano stvaraju klimu histerije i sve proglašavaju kriminalom i lopovlukom.

Dopuštam da mnogi nisu dovoljno obaviješteni o temi i da su stoga skloni zaključke donositi na temelju naklapanja piskarala iz žutog tiska i samozvanih “stručnjaka” i njima preporučujem da pogledaju snimku emisije “Otvoreno” (https://www.youtube.com/watch?v=OS6v0xvlokg).

Za one koji vode smišljenu kampanju protiv institucija države i najodgovornijih osoba zaduženih za njezinu obranu i sigurnost nemam nikakvu preporuku, jer njihov cilj je destrukcija ove države i oni će tu svoju podrivačku djelatnost nastaviti. To im je posao za koji su plaćeni.

O šarlatanima koji “gutaju” splačine s Internet-portala i stranica žutog tiska i tko zna iz kojih sve razloga pušu u isti rog s Natašom Srdoč i sličnim plaćenicima, ne bih trošio riječi. Nisu vrijedni rasprave. Oni su ionako samo nus-produkt ovog ludila i histerije i kategorija koja je u svakom slučaju za žaljenje. Pogotovu kad se predstavljaju kao “zaštitnici” nacionalnih interesa i tobože govore “u ime naroda”.

Narod i država se ne štite tako što se blate i destruiraju institucije.

Tko god ima ikakva saznanja o koruptivnoj djelatnosti bilo koga u ovoj zemlji (uključujući i ministra obrane Damira Krstičevića), kao građanin je obvezan to prijaviti. Za slučaj da ne zna komu i gdje, adresa je:

URED ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA, Gajeva ul. 30a, 10000 ZAGREB

To je jedini pravi put za istjerivanje pravde, a ne pusta naklapanja i kampanja preko portala, žutog tiska i društvenih mreža.

Sve ostalo je tlapnja i trač. I time se ozbiljni ljudi koji drže do sebe ne bave.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Mirko Šundov: Uvjeren sam da će Hrvatska imati avion kakav je tražila i kakav je Izrael ponudio

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Moramo promijeniti protuhrvatsku percepciju, koja ignorira činjenicu da su Hrvati konstitutivan narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Dr. sc. Ante Nazor, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

Očitovanje o prijedlogu kurikula za nastavni predmet Povijesti

za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj

Prije svega želim zahvaliti na trudu svima koji svojim radom pokušavaju nastavu Povijesti u školama u Hrvatskoj učiniti kvalitetnijom i zanimljivijom. Moje očitovanje fokusirat će se na dio kurikula, odnosno na cjeline koje se odnose na nacionalnu povijest. Cilj nastave Povijesti jest obrazovanje odnosno stjecanje znanja o događajima i procesima iz prošlosti, a kada je riječ o hrvatskim školama, držim da je prije svega potrebno steći znanje o nacionalnoj povijesti, koja je, dakako, dio europske pa i svjetske povijesti i taj se kontekst ne može izostaviti u nastavi Povijesti.

Međutim, cilj nastave Povijesti u hrvatskim školama treba biti i odgoj jer se na primjerima iz povijesti mogu istaknuti opće vrijednosti kao što su, primjerice, poštenje, čovjekoljublje, borba za slobodu i pravdu, poštivanje prava osoba drugih nacionalnosti i vjere, ali i važnost njegovanja nacionalnoga identiteta, odnosno jačanje osjećaja i svijesti o pripadnosti hrvatskom narodu te prema političkom i etničkom teritoriju Hrvata. Sadašnjim prijedlogom cjelina i njihova sadržaja u kurikulu za predmet nastave Povijesti koje se odnose na nacionalnu povijest nisam zadovoljan. Držim da bi određene cjeline iz hrvatske povijesti trebale biti obvezne i u osnovnim i u srednjim školama/gimnazijama kako bi učenice i učenici tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja stekli znanje o temeljnim događajima i procesima iz hrvatske povijesti, o granicama hrvatskih zemalja kroz povijest te o područjima gdje žive Hrvati, s posebnim osvrtom na područja na kojima su Hrvati izvan Hrvatske autohton narod. Naravno, poštujući pritom činjenicu da su danas ta područja, primjerice dijelovi Bosne i Hercegovine, u sastavu međunarodno priznatih država. Nedopustivo je da sadržaj kurikula Povijesti za škole u suverenoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj zanemari činjenicu da se i danas u Hrvatskoj mogu čuti izjave, primjerice, da „u BiH ne žive Hrvati nego katolici“ ili da „Hrvati nemaju ništa s BiH“, što je dobrim dijelom i rezultat sadržaja nastave Povijesti u jugoslavenskoj državi.

Očigledno je da se uz pomoć obrazovanja mora promijeniti takova neznanstvena i protuhrvatska percepcija, koja ignorira činjenicu da su Hrvati konstitutivan narod u BiH, zajedno s Bošnjacima-muslimanima i Srbima, odnosno da je BiH „i muslimanska i srpska i hrvatska“. Učenice i učenici, kad završe osnovnu i srednju školu u Hrvatskoj, moraju znati što je Hrvatima Bosna i Hercegovina, odnosno da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dio jedne i nedjeljive hrvatske nacije. Kao što su to, uostalom, svi Hrvati koji žive u susjednim i drugim državama diljem svijeta. Osim obveznih cjelina iz hrvatske povijesti i u osnovnim i u srednjim školama/gimnazijama u kurikulu nastave Povijesti treba navesti teme odnosno „ključne događaje i procese“ koje treba obraditi u svakoj cjelini, ali i ključne termine i izvore koji će se pritom koristiti. Nažalost, u ovom prijedlogu kurikula za nastavni predmet Povijest to nije učinjeno. (Navedene cjeline za osnovne škole su obvezne, no nisam zadovoljan njihovim nazivom i nedostatkom točno navedenih ključnih događaja i procesa koje treba obraditi na nastavi.) Uostalom, to je bila jedna od glavnih primjedbi stručnoga povjerenstva HAZU-a, koje je prethodni sadržaj kurikula ocijenilo nezadovoljavajućim. Sadržaj koji sada čitamo nadopunjen je, no i dalje je preopćenit, a treba biti detaljniji i, kad je riječ o hrvatskoj povijesti, većim dijelom obvezujući i u osnovnim i u srednjim školama/gimnazijama.

Doduše, u kurikulu je sada napomenuto da „u obradu tema u 3. i/ili 4. razredu gimnazije obvezno treba ugraditi i sadržaj hrvatska država i društvo nakon 1990. te „Domovinski rat“ (str. 54 kurikula), no bez detaljnije razrade sadržaja tih tema. To treba promijeniti tako da se u sadržaj tema „ugrade“ ključni događaji i procesi koje treba obraditi. Stoga u proces predlaganja cjelina/tema i njihovih sadržaja treba uključiti nove znanstvenike. S obzirom na to da se u predloženom sadržaju kurikula Povijesti samo općenito navodi što obuhvaća pojedina cjelina – npr. „obrađuje ključne političke, gospodarske i društvene događaje i procese“, nameće se pitanje tko će odlučiti koji su to ključni događaji i procesi, a posebice termini koji će se koristiti – hoće li to biti prepušteno svakom nastavniku posebno ili će se još prirediti nešto poput Nastavnog plana i programa za svaki razred, odnosno za svaku cjelinu/temu, u kojem će se onda detaljno i na temelju rezultata znanstvenoga istraživanja navesti „ključni događaji i procesi“ koje treba obvezno obraditi u nastavi povijesti u školama u Hrvatskoj? Budući da ne možemo imati jednako dobro znanje o svim razdobljima povijesti, treba prepustiti znanstvenicima da za svaku obveznu cjelinu, odnosno za svako razdoblje hrvatske povijesti, odrede ključne događaje i procese te izvore, koje nastavnici i profesori trebaju obraditi u nastavi.

Jednako tako, određivanje satnice za obvezne cjeline/teme iz nacionalne povijesti u osnovnim i srednjim školama/gimnazijama, ne smije se prepustiti volji pojedinaca. Broj sati mora se propisati za sve obvezne cjeline i razine škola. Po vlastitom izboru mogu se odabrati tek „neobvezne“ teme kao i teme iz zavičajne povijesti. Poznato je da u tiskovinama i na internetu ima mnogo netočnih informacija i selektivno navedenih sadržaja izvora, posebice za povijest 20. stoljeća, a da u literaturi, čak i onoj namijenjenoj nastavnicima Povijesti, čiji sadržaj nije prošao recenziju znanstvenika koji se bave određenim razdobljem povijesti, ima pogrešaka, pa vjerujem da bi se na taj način broj pogrešaka smanjio, a nastavnicima i profesorima olakšao posao jer bi dobili gotov i znanstveno utemeljen sadržaj za svaku obveznu cjelinu/temu iz hrvatske povijesti.

Nasuprot tome, s obzirom na dosadašnje iskustvo i činjenicu da znanstvenici pojedinu problematiku istražuju godinama i pritom pročitaju tisuće stranica izvora kako bi došli do nekoga relevantnog zaključka, može se zaključiti da bi provedba ovako zamišljenoga sadržaja i mogućnost da nastavnici sami odabiru „ključne događaje i procese“, posebice za cjeline iz hrvatske povijesti u 20. stoljeću, značila otvaranje vrata anarhiji i kaosu u nastavi Povijesti. Ovako predložen sadržaj cjelina i „tema za dublju obradu“, bez točno navedenih „ključnih događaja i procesa“, ne garantira da će nastava povijesti ispuniti jedan od važnih ciljeva – njegovanje nacionalnoga identiteta, odnosno jačanje osjećaja i svijesti o pripadnosti hrvatskom narodu te prema političkom i etničkom teritoriju Hrvata.

Primjerice, za Cjelinu 6.2 u dijelu za osnovne škole napisano je: „Srednjovjekovna Hrvatska prati ključna obilježja srednjovjekovlja do kraja 14. st. Teme za dublju obradu mogu (Mogu, što ne znači da moraju!, nap. A. N.) obuhvatiti proučavanje hrvatskoga ranog srednjeg vijeka, uloge vladara i plemstva u državi i društvu, srednjovjekovno društvo, pokrštavanje, razvoj gradova, kulturnu i povijesnu baštinu.“ Dakle, nije navedeno koja to „ključna obilježja srednjovjekovlja“ nastavnici i profesori trebaju obraditi, a u programu za gimnazije od tema iz predmoderne povijesti – ponuđenih za odabir nastavnicima – za proučavanje hrvatskoga srednjovjekovlja predviđene su samo teme koje podrazumijevaju da su učenice i učenici u osnovnoj školi dobili temeljno znanje iz povijesti hrvatskoga srednjovjekovlja i da će to znanje, primjerice, o događajima iz hrvatskoga srednjovjekovlja, koje su učili u 6. razredu osnovne škole, zadržati i kad dođu u 2. razred gimnazije. Tako su za učenike 2. razreda gimnazije ponuđene samo teme za nadogradnju postojećega znanja, što nije realno, kako zbog ograničenoga broja sati, tako i zbog dobi učenika 6. razreda osnovne škole. Stoga bi, radi boljeg poznavanja i utvrđivanja znanja te razumijevanja događaja i procesa iz hrvatske povijesti, cjeline/teme iz hrvatske povijesti koje bi bile obvezne u osnovnoj školi, trebale biti obvezne i u srednjim školama/gimnazijama, samo s proširenim i detaljnije obrađenim sadržajem. Prema sadašnjem prijedlogu, profesorice i profesori Povijesti koji 2. razredima u gimnaziji predaju srednjovjekovnu povijest teoretski, bez obzira na preporuku, ne moraju izabrati niti jednu temu iz hrvatske povijesti jer, primjerice, u sadržaju „A1. Država, vlast i moć“ za 2. razred gimnazije imaju obvezu odabrati samo dvije od pet ponuđenih tema, a od tih pet tema tri su općenitoga karaktera.

Koliko će nacionalne povijesti i kako profesori obraditi u okviru ponuđenih tema, prema ovako napisanom kurikulu, može se samo nagađati i nadati da će se svi držati upute da 50 % predavanja treba posvetiti nacionalnoj povijesti. Budući da je to teško kontrolirati, potrebno je jasno navesti cjeline/teme sa sadržajem iz nacionalne povijesti koje su obvezne u nastavi Povijesti te precizno odrediti njihovu satnicu.

Istodobno, preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda čine mi se „preambiciozne“ kao da djecu u hrvatskim školama školujemo za buduće profesorice i profesore Povijesti. Sadašnji naslov cjeline (8.4) u programu ponuđenog kurikula za nastavni predmet Povijest za 8. razred: „Hrvatska nakon 1945.: Socijalistička Jugoslavija, samostalnost i Domovinski rat“, ne samo da nije precizan, nego je posebno iritantan i znakovit… Domovinski rat ima posebnu važnost, jer je to razdoblje najčvršći temelj suvremene Republike Hrvatske na kojemu treba graditi budućnost. Žalosno je što neki još uvijek ne razumiju da moderno hrvatsko društvo ne može biti stabilno ako se gradi na ruševinama ideologija iz Drugoga svjetskog rata koje su podijelile hrvatski narod. Uz poštovanje prema svima koji su se tijekom povijesti časno borili te živjeli i umirali za samostalnu i suverenu Hrvatsku, o čemu govore izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske, činjenica je da se tek u Domovinskom ratu Hrvatska izborila za nezavisnost u pravom smislu te riječi, da su Hrvati tek u Domovinskom ratu ostvarili potpunu nacionalnu slobodu te da su hrvatski građani tek stvaranjem suvremene Republike Hrvatske ostvarili svoja građanska prava i demokratske vrijednosti na način kako je to uređeno u državama zapadne demokracije. Tu činjenicu kurikul Povijesti za hrvatske škole ne smije zanemariti, stoga „Stvaranje samostalne i suverene Republike Hrvatske i Domovinski rat“ mora biti samostalna cjelina.

S obzirom na to da u Republici Hrvatskoj žive i pripadnici nacionalnih manjina, a posebice s obzirom na činjenicu da su i tijekom Domovinskog rata sve nacionalne manjine u Hrvatskoj (osim dijela jedne, srpske, nacionalne manjine) bile lojalne hrvatskoj vlasti i da su pripadnici svih nacionalnih manjina sudjelovali u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu, potrebno je predvidjeti cjelinu/temu u kojoj će se obraditi povijest nacionalnih manjina i vjerskih zajednica u Hrvatskoj te njihova uloga u hrvatskom društvu kroz povijest. Spomenuta tema vjerojatno će biti i dio predmeta za koji se, za sada, predviđa naziv Građanski odgoj i obrazovanje, no potrebno je o tome posebno govoriti i na nastavi Povijesti. Iako nije predmet očitovanja o kurikulu Povijesti, moram i ovdje primijetiti da mi je umjesto naziva Građanski odgoj, primjereniji naziv Domovinski odgoj, koji bi uz teme sada predviđene za taj predmet, sadržavao i teme važne za razumijevanje problematike nacionalne sigurnosti jer su u predviđenim kurikulima za škole u Hrvatskoj one potpuno zapostavljene, a vrlo su važne, posebice s obzirom na to da u Hrvatskoj nije obvezno služenje vojnog roka.

Nastavni predmet Povijest treba biti u svim strukovnim školama, pa ga tako treba vratiti i u programe, odnosno strukovne kurikule srednjih škola (smjer prodavači, dimnjačari, staklari i kozmetičari), koje su ove školske godine ušle u eksperimentalni projekt Dualnog obrazovanja. Izbacivanjem nastavnog predmeta Povijest u pojedinim programima strukovnih škola podcjenjuje se važnost općeg obrazovanja i potrebe njegovanja nacionalnog identiteta. To sigurno nije u skladu ni s govorom predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića u Hrvatskom saboru od 10. listopada 2018., koji je u Izvješću o radu Vlade RH naglasio da treba učvrstiti nacionalni identitet, između ostaloga, „kroz hrvatski jezik, naše vrijednosti, našu kulturu i povijest“. Izbacivanje nastavnog predmeta Povijest u eksperimentalnom projektu dualnog obrazovanja i predloženi sadržaj kurikula za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj zasigurno neće pridonijeti učvršćenju nacionalnoga identiteta, na kojem javno inzistira i Vlada RH.

S obzirom na navedeno, nema razloga da se umjesto preporuke da „pri odabiru tema ili sadržaja za pojedine teme treba voditi računa o hrvatskoj povijesti tog razdoblja“, odnosno da se koriste „hrvatski primjeri“, u kurikulu nastavnog predmeta Povijest za osnovne i srednje škole/gimnazije jasno ne navedu kao obvezne cjeline/teme sa sadržajem iz hrvatske povijesti te točno propišu „ključni događaji i procesi“ koje treba obraditi, odnosno izvori i termini koje treba koristiti u obradi pojedinih razdoblja povijesti – npr. agresija i osvajački rat, okupacija i oslobađanje teritorija i slično. Moguće obvezne cjeline iz hrvatske povijesti u nastavnom predmetu Povijest: – Srednjovjekovna Hrvatska: Podrijetlo Hrvata; Hrvati i hrvatske zemlje u srednjem vijeku (4 – 6 sati) – Hrvatska pod vladavinom Habsburgovaca i osmanlijska osvajanja (2 – 4 sata) – Oblikovanje hrvatske nacije – Hrvatski narodni preporod (2 sata) – Hrvati i Hrvatska u Prvom svjetskom ratu i prvoj Jugoslaviji (2 sata) – Banovina Hrvatska i Hrvati izvan granica Republike Hrvatske, s posebnim osvrtom na povijest BiH (2 – 4 sata) – Hrvati i Hrvatska u Drugom svjetskom ratu i drugoj Jugoslaviji (2 – 4 sata) – Stvaranje samostalne i suverene Republike Hrvatske i Domovinski rat (4 – 6 sati) – Višestranački izbori i konstituiranje višestranačkoga Hrvatskog sabora – Oduzimanje naoružanja hrvatske TO – Protuustavno djelovanje i oružana pobuna dijela Srba u Hrvatskoj – Proglašenje Ustava RH – Cilj velikosrpske politike 1990-ih i prvi sukobi hrvatske policije i srpskih terorista – “Ustavna odluka o samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj” i konačan “Raskid državnopravnih veza sa SFRJ” – Stvaranje Oružanih snaga RH i obrana Hrvatske od velikosrpske agresije – Bitka za Vukovar (Ovu temu učenice i učenici obradit će prilikom posjeta Vukovaru koji je već u programu.) – Sarajevsko primirje – Područja RH pod srpskom okupacijom i dolazak snaga UN-a – Međunarodno priznanje RH – Oslobodilačke akcije i operacije hrvatskih snaga – Rat u BiH (uloga Hrvatske i Hrvata u obrani teritorija BiH od velikosrpske agresije, bošnjačko (muslimansko) – hrvatski sukob u BiH, Washingtonski sporazum, Splitski sporazum i savezničko djelovanje hrvatskih snaga i Armije BiH u borbi protiv srpskih snaga u BiH) – Daytonski sporazum i unutarnja podjela BiH – Mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja – Posljedice Domovinskog rata (ljudske žrtve i materijalna stradanja) – Povijest nacionalnih manjina i vjerskih zajednica u Hrvatskoj (1 – 2 sata) – Republika Hrvatska u procesima europskih i svjetskih integracija (1 – 2 sata)

U zagradama su prvo navedeni obvezni sati za osnovne škole, a potom za srednje škole/gimnazije, dok su podebljano označene teme koje u srednjoj školi/gimnaziji treba obraditi opširnije. Temu ‘Bitka za Vukovar’ i opširnije predavanje o obrani Vukovara učenice i učenici slušaju u Vukovaru u javnoj ustanovi Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. U preostalim satima predviđenim za nacionalnu povijest, uz obvezne teme, mogu se odabrati i teme koje se, s obzirom na raspoloživu satnicu, neće moći dublje obraditi u predavanjima u obveznim cjelinama (npr. za Domovinski rat: Velikosrpski projekti i izvori, Mirovne inicijative u Domovinskom ratu, Hrvatsko zdravstvo u Domovinskom ratu – Vukovarska bolnica, Nova Bila (…), Ratna fotografija, Stradanje sakralnih i kulturnih spomenika u Domovinskom ratu, Improvizirana borbena vozila i naoružanje za obranu Hrvatske 1991., Briga za izbjeglice i prognanike u Domovinskom ratu itd.).

Na satima predviđenima za zavičajnu povijest treba predvidjeti i barem jedan sat s temom iz razdoblja Domovinskog rata na tom području, posebice ako je riječ o području koje je stradalo u Domovinskom ratu (npr., Rujanski rat u Šibeniku, Obrana Zadra, Dubrovnika, Gospića, Karlovca itd.) U cjelini Domovinski rat predložio sam teme odnosno događaje koje držim važnim za razumijevanje procesa stvaranja i obrane Republike Hrvatske očekujući da će svoje prijedloge o nazivu i redoslijedu cjelina te broju sati dati i ostale kolegice i kolege koje se intenzivno bave istraživanjem pojedinih razdoblja povijesti te da će na kraju stručna i argumentirana rasprava iznjedriti bolji sadržaj kurikula za nastavni predmet Povijest.

Sažetak očitovanja na temelju navedenoga mišljenja o dijelu predloženoga kurikula za nastavni predmet Povijest za škole i gimnazije u Hrvatskoj, koji se odnosi na cjeline iz hrvatske povijesti – držim da:

 

  • Sadržaj kurikula za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj treba imati jasno određene obvezne cjeline/teme, koje će nazivom i sadržajem omogućiti učenicama i učenicima temeljno znanje o hrvatskoj povijesti, o političkom i etničkom teritoriju Hrvata te ukazati na važnost njegovanja nacionalnoga identiteta, odnosno osjećaja i svijesti o pripadnosti hrvatskom narodu.
  • Stoga zastupljenost sadržaja iz hrvatske i europske/svjetske povijesti, umjesto 50 % : 50 %, kako je predloženo za gimnazije, treba biti najmanje 50 % (nacionalna) te do 40 % (europska/svjetska) i najmanje 10 % (zavičajna), naravno, uz preporuku kombiniranja, tj. komparacije sadržaja nacionalne, europske/svjetske i zavičajne povijesti prilikom obrade pojedinih cjelina/tema.
  • Također, treba jasno navesti koliko sati će se, u predviđenih 70 sati godišnje, odrediti za svaku obveznu cjelinu/temu iz hrvatske povijesti kako bi se obvezalo nastavnike i profesore da najmanje 50 % nastavnih sati posvete obradi cjelina/tema iz hrvatske povijesti, a najmanje 10 % nastavnih sati na teme iz zavičajne povijesti, što sada u kurikulu nije navedeno (nego se „učiteljima dopušta da slobodno planiraju broj sati za pojedinu cjelinu“), dok je slobodno planiranje broja sati i samostalno biranje tema moguće samo za „neobvezne“ teme i teme iz zavičajne povijesti.
  • U sadržaj cjelina/tema treba jasno navesti „ključne događaje i procese“ koje treba obraditi, kao i termine, ali i izvore koje pritom treba koristiti; – „ključne događaje i procese“ te termine i izvore za obvezne cjeline/teme odredit će znanstvenici, čija biografija pokazuje da su ih sposobni prepoznati i preporučiti za pojedina razdoblja hrvatske povijesti.
  • Ne može se dopustiti da nastavnici i profesori u školama „ključne događaje i procese“ iz hrvatske povijesti određuju samostalno jer nitko od nas nema potrebnu razinu znanja niti takvu znanstvenu biografiju da može jamčiti kako jednako kvalitetno poznaje sva razdoblja hrvatske povijesti niti se to može tražiti od nastavnika i profesora u školama.
  • Nastavni predmet Povijest mora ostati u svim školama, pa tako i u svim programima za strukovne škole.
  • S obzirom na aktualne probleme, koji se, primjerice, očituju i kroz ubrzani rad na novim udžbenicima povijesti u okolnostima – kada još nije poznat konačan sadržaj kurikula Povijesti – odgovornost i mudrost navode na zaključak da primjenu predloženog kurikula za nastavni predmet Povijest treba odgoditi dok se ne steknu svi potrebni uvjeti, odnosno dok se ne postigne konsenzus znanstvenika i nastavnika/profesora u osnovnim školama i srednjim školama/gimnazijama o detaljnije razrađenom sadržaju svih cjelina, a posebno o detaljnije razrađenom sadržaju obveznih cjelina/tema i „ključnim događajima i procesima“ iz hrvatske povijesti.

 

U Zagrebu, 12. prosinca 2018.

Izv. prof., dr. sc. Ante Nazor/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari