Pratite nas

Reagiranja

Prof. emeritus Matko Marušić: ‘Hoće li Plenković pasti zbog Istanbulske konvencije?’

Objavljeno

na

Budući da sam stari i vjerni član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), imam pravo otvoreno i kritički govoriti o sadašnjem trenutku te stranke.

Ona se nalazi pred raspadom.

HDZ je jedina jaka hrvatska državotvorna stranka i njezin raspad, a i njeno značajno slabljenje, znači i ozbiljnu opasnost za slobodnu, samostalnu i demokratsku Republiku Hrvatsku.

Raspad se može dogoditi oko saborskoga glasovanja o ratifikaciji Istambulske konvencije.

ISTANBULSKA KONVENCIJA

Istanbulska konvencija je u svakom svojemu detalju protivna zdravom razumu i trenutnom znanju čovječanstva:

a) protuprirodna, protuznanstvena, protuobiteljska, protuvjerska, protucivilizacijska i protuhrvatska. Ona je neprijatelj svih ljudi, a napose žena i djece (https://narod.hr/hrvatska/prof-marusic-osnove-rodne-teorije-sto-robert-bajrusi-lagao-njoj).
b) Istanbulska konvencija je toliko zla i štetna da se slobodno može smatrati đavoljim djelom – za one koji iole vjeruju da postoji i Sotona, kao pali anđeo, koji na svijetu radi nezamisliva zla (http://narod.hr/sport/m-marusic-olimpijada-riju-muskarci-se-proglasili-zenama-dotrcali-a-svi-sute-tome).
c) Istanbulska konvencija nije uopće napisana zbog zaštite žena, nego je „zaštita žena“ zlouporabljena da bi se svijetu nametnula rodna teorija, kao pravosudna praksa i neupitno školsko gradivo, dakle kao životna praksa, nova kultura u kojoj vlada Sotonino Zlo (https://narod.hr/hrvatska/profesor-marusic-saborskim-zastupnicima-cetiri-lazi-istanbulske-konvencije-rodne-teorije).
d) Tko god glasuje za Istambulsku konvenciju, glasovao je protiv svoje obitelji, svoje djece, svoje Vjere, Domovine, države i naroda (https://www.braniteljski-portal.com/kako-su-marija-puh-i-sanja-sarnavka-lagale-hrvatskoj-javnosti-da-u-istambulskoj-konvenciji-nema-nista-o-rodnoj-teoriji).
Ovo sam napisao oštro i otvoreno, jer moj um i dostojanstvo, osjećaj za potrebom pristojnosti razgovora i dijaloga, moje znanje i profesiju, vrijeđaju bezočne i bezobrazne laži da je Istanbulska konvencija napisana ili potrebna da bi se dodatno zaštitile žene. Ustrajem da se prekine s lažima i da se jasno vidi i kaže: radi se o pokušaju rušenja civilizacije koju živimo, radi se o svjetskom sukobu i drugih argumenata nema: pobijedit će onaj tko bude jači i ustrajniji.

POLITIČKA SNAGA HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE

Što god tko rekao, neka je rekao, a koga god ovo vrijeđa, ja mu se ispričavam, ali – Hrvatska demokratska zajednica bila je ključna za stvaranje slobodne, samostalne i demokratske Hrvatsku, ona je čuva i bit će vrlo opasno kad i ako je prestane čuvati.

HDZ nema 30% glasača, nego barem 60%, što dokazuje referendum o samostalnosti i svi susljedni izbori. HDZ može dobiti izbore kad hoće i kad hoće, samo je pitanje kakav je. A o tome sâm odlučuje.

Ljudi koji su za HDZ glasovali u visini 60% nisu izumrli, nego su se u HDZ razočarali.
HDZ je dvaput gubio izbore od jugonostalgičara, ali ne zato što bi jugonostalgičari bili bolji, nego zato što je HDZ u oba slučaja toliko razočarao domoljubne birače da za njega više nisu glasovali.

A čim se popravio, čak i čim je pokazao da bi se mogao popraviti, čim od korupcije nije više smrdio do nebesa, odmah mu se narod vratio i pobijedio je.

HDZ može spriječiti ratifikaciju Istambulske konvencije.

HDZ I ISTANBULSKA KONVENCIJA

HDZ s lakoćom može odbaciti Istambulsku konvenciji, čak i u današnjem Saboru! Ako svi zastupnici HDZ-a glasuju za odbacivanje Konvencije, a ne vidim ni jednoga koji bi mogao i trebao izdati (neka se takav ovdje javi, ako će glasovati za Konvenciju!), Konvencija će biti odbačena. To što će, ako se usude, možda HNS-ovi i manjinski zastupnici (iz vladajuće koalicije) glasovati za ratifikaciju Konvencije ne znači da će Konvencija proći. U Saboru ima dovoljno pametnih, poštenih i domoljubnih ljudi koji će glasovati protiv ratifikacije. Uvjeren sam da Most i Nezavisni ne bi zbog smiješnih sukoba s HDZ-om izdali svoju Majku, svoju Vjeru i svoju Domovinu. A ima i još poštenih i pametnih ljudi koji ne bi izdali svoju majku, da se više tako ne zove, ni svoju djecu, da je obeščaste Sotonini orkovi.

PLENKOVIĆ I ISTANBULSKA KONVENCIJA

Andreja Plenkovića jako cijenim, a budući da sam stari, iskusan i učen nastavnik, znanstvenik i poznavatelj najviših kriterija vrsnoće, bolje je da mi vjeruje i on i oni koji ovo čitaju. Da ih ne nabrajam, g. Plenković ima sve vrline potrebne za funkciju koju obnaša. Ima i onu u koju neki moji sumnjaju, domoljublje. Promatram ga velikim očima, svaki dan, i nisam vidio ni izdaju, pa ni kolebanje.
Dakle, kao prvo, ne mogu vjerovati da bi njegova inteligencija i sposobnost procjene riskirala da izgubi jednu od najviših funkcija u državi i društvu da bi ugodio nekima koji nisu dostojni ni da mu auto operu. Drugo, ne mogu vjerovati da bi riskirao da uđe u hrvatsku povijest kao jedan od najvećih izdajica naroda kojemu pripada, i države koja mu je povjerena na upravljanje.

Zar je moguće da će i stranku žrtvovati, svoje kolege, prijatelje i braću, koji su ga izabrali, koji ga slušaju, dive mu se i vjeruju da ih vodi u bolji i mirniji život?

Ja to ne mogu vjerovati.

A ako g. Plenković, ili tko drugi, pomisli da sam pretjerao i da to ne bi bio tako strašan grijeh, neka malo promisli po komu i po čemu su u hrvatskoj povijesti zapamćeni, i zapamćeni će ostati, ona dvojica hadezeovaca koji su doveli do dvaju jedinih gubitaka izbora 2001. i 20011.

Može li takvu memoriju pametan čovjek riskirati svojoj djeci i unucima, jednako kao svojim pretcima, porodici i obitelji?

Ne može. To može samo duboko nepametan i duboko nemoralan čovjek i to u kombinaciji tih dviju strašnih mana.

TREBA LI SE PLENKOVIĆ BOJATI EUROPE?

Da, Plenković se boji Europe, i treba je se bojati. Mnogi koji ga kritiziraju to ne znaju ili pritisak podcjenjuju. Tko nije doživio što se tamo zbiva, ne može dobro ni shvatiti koliko je Zlo ovladalo Europom. Sjetite se samo lakomislenog bezobrazluka koji je ona zastupnica u EU parlamentu pitala Plenkovića za ratifikaciju Istambulske konvencije kad je nedavno tamo držao govor. To nije bio ispad, to je politika. Europa je puna i prepuna takvih osoba i ta je politika, politika lakomislenosti i bezobrazluka, drskosti i raskalašenosti, zavladala u Europi, i nitko joj se ne usudi suprotstaviti. (Jeste li ikad čuli za „Lunacek izvješće“? Takvih je bilo i ima ih mnogo. Neka su se probila kroz parlament EU, a kad se to dogodi, lavina se ne može zaustaviti.) Toj politici je podlegla i gđa Merkel i većina europskih intelektualaca i političara koji sami po sebi nisu ljevičari (v. dolje o ljevičarima).

To što neki u Europi mogu Plenkovića zbog odbijanja Istambulske konvencije gledati krivo i manje ga tapšati po ramenu nije bitno. Bitno je da mogu uskratiti novac, a to je velik novac, ekonomski pojas za spašavanje za hrvatski nerad, dezorganiziranost i korupciju.

Odgovor na tu opasnost ipak je dosta jednostavan. Sastoji se od dva dijela: a) ništa se još nije dogodilo članicama EU koje nisu ratificirale Istambulsku konvenciju, pa ne će ni nama. b) Kad zbog odbijanja ratifikacije počnu teške kazne i svi popuste, ništa nas ne priječi da budemo zadnji koji će to Zlo ratificirati. Ali ZADNJI. U tom slučaju ne ćemo biti kažnjeni sve do tada, a onda ni tada uskratom potpora, nego samo Zlom. Ali ako se nitko na svijetu ne može od toga Zla spasiti, ne možemo ni mi.

Primijetite da sam dao kompromisni prijedlog.

Tek onda se može razmišljati o istupanju iz EU, ali tu pak ne smijemo biti ni prvi ni peti. Poslije petoga.

MOŽE LI PLENKOVIĆ PREVARITI HRVATSKI NAROD?

Ne može, ali može pokušati. Bojim da to i sprema. Tu su također dva scenarija.

Prvi je da nam „floćaje“ i da nas „manta“ i dopusti ratifikaciju Konvencije, a mi ga ne kaznimo. U Splitu je „floćavanje“ varanje i laganje lijepim riječima. To je, čini se, Plenković već počeo (v. https://direktno.hr/direkt/lokalni-hdz-ovac-upozorio-plenkovica-kako-istanbulska-konvencija-protuprirodna-te-da-su-demokrscansk-115773/), ali još se nadam da je ta njegova diplomacija upućena zagovornicima rodne teorije. „Mantanje“ je kad te netko pravi ludim, opet izmišljanjem praznih obećanja i netočnih objašnjenja. Ni jedno ni drugo mu ne može uspjeti, nego će, ako dopusti ratifikaciju, u povijest ući kao izdajica koji je svojemu narodu „floćavao“ i poštene ljude „mantao“. A to nitko ne oprašta.

Drugi scenarij je isti kao prvi, samo što bi za ratifikaciju Konvencije Plenković upotrijebio promjene nekih zakona (o zaštiti žena) ili stvorio neki dokument koji bi nazivao „zaštitom od rodne ideologije“. No, ne vjerujem da se takav dokument može napraviti koji će stvarno biti zaštita od rodne ideologije i koji će braniti da ona prodre u pravosuđe i škole. Ako se takvo što pojavi, treba tražiti tumačenje dobrih pravnika (npr., Hodak, Vojvodić, Olujić). Budu li oni imali i najmanju dvojbu oko sigurnosti zaštite, Plenkovićev postupak treba smatrati prevarom.

MI ODBIJAMO ISTAMBULSKU KONVENCIJU

Mi to ne ćemo prihvatiti. Mi tražimo da se ratifikacija Istanbulska konvencija, pristojno i demokratski, ali nedvojbeno i odlučno, ODBIJE.

Plenković i HDZ je mogu odbiti ratifikaciju Istambulske konvencije, kao što rekoh, i usprkos blefiranju HNS i M. Pupovca. Da se HNS ljulja govori nedavna izjava Ivana Vrdoljaka da „ne će rušiti Vladu zbog Istambulske konvencije“. Pa i ne bi je trebali rušiti, jer – gdje će onda plĆU PRIMATI, a nove izbore ne mogu dobiti? Ne će, valjda, ići raditi?

DUBINA IZDAJE NARODA I DRŽAVE: RADI SE O KOMUNISTIČKOJ REVOLUCIJI

Za one koji ne znaju, i za one koji mi ne će vjerovati, ali će doći dan kad će to i sami vidjeti, moram javno reći da su rodna teorija i njezina Istanbulska konvencija zapravo suvremena komunistička revolucija. Prvo, F. Engels je pisao da je „žena zarobljena u obitelji, ropkinja, i da se njezino oslobađanje može postići samo razaranjem obitelji“. Treba se prisjetiti i njegovih, Marxovih i Lenjinovih (i svih komunista) riječi da radnike treba osloboditi ropstva uništenjem postojećeg (kapitalističkog) društvenog i ekonomskog poretka. Oko sto godina bili su se posvetili oslobađanju radnika (seljake su ubijali) i „oslobađanje radnika od eksploatacije“ nije uspjelo. Pa su se, uporni i bez drugoga posla, posvetili – oslobađanju žena od (muške) eksploatacije. Tzv. LGBTIQA ih uopće ne zanimaju; oni im služe samo za rušenje pojmova „muškarac, žena, obitelj“, jer, na primjer, „transrodna“ osoba je žena koja tvrdi (prema rodnom konceptu ima pravo izabrati) da je muškarac, ali budući da je žena može roditi, a budući da se smatra muškarcem, ježi ga – ne može se zvati majkom; dakle treba ukinuti pojam „majka“, i pojam „trudna žena“ – jer i „muškarac može biti trudan, a ne smijemo ga diskriminirati“!

Engelsovu ideju razaranja obitelji „radi oslobađanja žena“ razradili su „marksistički“ mislioci, napose oni iz tzv. „Frankfurtske škole“, a među njima najugledniji profesionalni filozof komunističke revolucije Herbert Marcuse. Marcuse se za svjetsku revoluciju najviše nadao od feministica, a poznat je po tome što je uspio dignuti studentski bunt 1968.

Danas su feministice na čelu toga pokreta. Slušajte ih što govore: da ne žele biti majke ako to ne žele. (Pa neka ne budu, tko im to brani? Ali neka naše ljubljene, divne žene ne huškaju na nas i na našu djecu.)

Ukratko, onaj tko glasuje, omogući, ili na drugi način podupire ratifikaciju Istambulske konvencije, zapravo je ork komunističke revolucije koja upravo osvaja svijet. Drugim sredstvima, s drugim izgovorom i pod drugim simbolima (nabrojite sadašnje, znate ih).

Znate li nekog zagovornika/icu Istambulske konvencije koji/a nije ljevičar? (Ne znate.)

ŠTO, BRAĆO I SESTRE, TREBATE RADITI

Molim vas da ne organizirate prosvjede nakon što Istanbulska konvencija bude prihvaćena. Ne ćete time ništa postići, nego ćete samo ljevičarima dati priliku da vas nazivaju katolibanima i povećati im trijumf pobjede.

Procjenjujem da prosvjedi ne bi bili učinkoviti ni da se održe prije saborskoga glasovanja o ratifikaciji. To bi komunistima dalo priliku da dignu još veću galamu (ugroženost, klerofašizam, ustaštvo, znate njihove trikove), a Plenkovića to ne bi ganulo. U njemu je tajna!

Treba raditi pojedinačno, tako da se, kao prvo, sebi daju (osvijeste) ISTA LJUDSKA PRAVA koja sebi daju Pupovčevi, transrodni, frfljićevci i feministice i takva „ugrožena“ bratija. Ovo je demokratska država i svi imamo ista prava.

Tu svijest treba konkretizirati u pisanju i nazivanju Plenkovića i saborskih zastupnika izabranih u Vašoj izbornoj jedinici. Pisma šaljite s povratnicom. Mogu zatrebati kad povijest bude brojila izdajice.

A što ako sve ne uspije?

Prvo, zašto ne bi uspjelo? Mi smo brojniji, jači, hrabriji, pametniji, učeniji, plemenitiji i ljepši i – zašto bi nas pobijedili orkovi Zla i izdajnički uhljebi? Pa nije vas/nas pobijedila srpska armada 1991., kako će danas Ponosni Paraderi? Treba se boriti.

Nitko se ne će boriti umjesto vas. Sjetite se kako se i danas jadate da nas je 1991. Europa „ostavila na cjedilu“; pa naravno da nas je ostavila na cjedilu! Ali to je samo prvi dio istine, a drugi je važniji i poučniji: onda smo se mi digli i SAMI SE OBRANILI. Tako je sve u životu.

NIŠTA NE ĆE BITI NAPRAVLJENO AKO TO MI SAMI NE NAPRAVIMO. Plenković se jest dužan boriti za nas, jer smo ga mi izabrali i na mjesto predvodnika i osobe odgovorne za našu sudbinu postavili, ali – ŠTO AKO SUMNJAMO, ŠTO AKO NAS IZDA???

Moramo se sami izboriti. Nikome ne smijete vjerovati. A nikako ne smijete vjerovati da će vaš posao obaviti netko drugi.

A što ako ipak izgubimo?

Rekli smo: ako ipak izgubimo, kriv je Andrej Plenković, koji zapovijeda saborskom većinom, a navlastito zastupnicima HDZ. Ako saborski zastupnici HDZ-a glasuju za ratifikaciju, i oni su izdajnici.

Pa, ako se to dogodi, PREDLOŽIT ću Vam da NIKAD VIŠE NE GLASUJETE ZA HDZ.

Imat ćete za koga glasovati i kad HDZ počini samoubojstvo. Sjetite se samo kako ste pobijedili 1991. Vi ste pobijedili, a ne HDZ. Vi možete pobijediti i bez HDZ-a. Srce mi se cijepa što to moram reći, ali moram. Istanbulska konvencija je prag koji se ne smije prijeći.

Ako nas HDZ ne može voditi kuda mi želimo, onda nas i ne treba voditi.

Za Braniteljski portal/ Matko Marušić, profesor emeritus

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Politička agresija bošnjačkih stranaka nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izglasavanje protuustavnog Zakona o tzv. izbornim jedinicama i glasovanje na sjednici Vlade FBiH bez hrvatskih zastupnika nije ništa drugo nego otvoreni čin institucionalne agresije nad hrvatskim narodom u BiH. Žalosno i sramotno je da najveći bosanski „patriote“ vode ovu državu u propast. Još žalosnije i sramotnije je što hrvatski politički predstavnici, poput predsjednika Federacije Marinka Čavare, umjesto jasno artikuliranog odgovora na ovu agresiju, situaciju iskorištavaju za predizborne političke obračune, piše Hrvatska republikanska stranka u priopćenju kojeg prenosimo u cijelosti.

Suština nije u sadržaju prijedloga tzv. Zakona o izbornim jedinicama, jer sve bošnjačke stranke koje su stale iza njega i bez Hrvata za njega glasovale, vrlo dobro znaju kako nema nikakve mogućnosti da zakon uopće prođe, jer neće proći ostale razine odobravanja. Sjetimo se samo glasovanja o Rezoluciji osude inicijativa o federalizaciji, koju su isto tako bošnjačke stranke izglasovale bez prisutnosti predstavnika hrvatskih stranaka. Jednako kao što ta Rezolucija nije prošla i imala bilo kakav smisao, tako ni ovaj zakon neće proći. No, i u jednom i u drugom slučaju, prava suština je u činu nametanja zakona koji za cilj ima ovjekovječiti gaženje legitimiteta hrvatskog naroda. Radi se o očiglednoj političko-institucionalnoj agresiji nad hrvatskim narodom u BiH, na način da se tobožnjom bošnjačkom političkom „konstruktivnošću“ prokažu Hrvati kao remetilački faktor u BiH.

Međutim, sve ovo rezultat je neartikuliranosti i nedosljednosti politike hrvatskih predstavnika u protekle četiri godine, koja je kulminirala u zadnjoj godini mandata kada se konačno počelo govoriti o izmjenama izbornog zakona. Prvo, nakon odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kada su svi institucionalni lijekovi u provedbi iste odbijeni od strane bošnjačke strane, zašto se pristalo na ponovno pozivanje Venecijanskog povjerenstva na razgovore? Venecijansko povjerenstvo je u svojstvu „amicus curiae“ već dalo svoj stav pri izricanju odluke Ustavnog suda. Pristalo se dakle da se to isto povjerenstvo očituje o svom očitovanju. Znajući kako međunarodna zajednica uvelike stoji iza institucionalne agresije bošnjačke politike nad Hrvatima u BiH, zar se očekivalo da će Venecijansko povjerenstvo podržati nastojanja Hrvata o zaštiti političkog legitimiteta? Drugo, zašto se uopće pristaje na razgovore u kojima je polazna točka da se mora „birati jedan predstavnik iz svakog kantona, ako on postoji kao takav“, ako je Ustavni sud izričito rekao: Ustavni sud zaključuje da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20. članka 20.16.A stavak 2. toč. a-j. Izbornog zakona nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ovaj citat Odluke Ustavnog suda, koji je jedini tumač Ustava je najbolji i jedini protuargument svakom navodnom prijedlogu zakona, kojeg apsolutno nitko ne koristi kao takav. Naprotiv, ulazi se u bespotrebne rasprave koje nisu ništa drugo nego predizborna kampanja. Ponajbolji dokaz tome je gostovanje predsjednika Federacije u kojem se on na gnusan način obračunava s neistomišljenicima koji se usuđuju ne-imati kolektivnu partijsku pamet.

Na upit o gostovanju generala Mije Jelića na jednoj od hrvatskih tv kuća, on je kao protuargument koristio ne protuteze izrečenim stavovima, nego činjenicu što je i zašto general Jelić u Zagrebu. Ako se netko ikada upitao zašto se hrvatski narod nalazi u političkoj situaciji kakvoj jeste, onda u ovim izjavama Marinka Čavare dobiva odgovor. Nositelj najviše izvršne funkcije u Federaciji ispred hrvatskog naroda dakle nema apsolutno nikakvog znanja o pravosudnoj agresiji Sarajeva nad hrvatskim braniteljima i zapovjednicima HVO-a. Kako od njega i politike koja ga je postavila na mjesto koje obnaša očekivati artikuliran odgovor na političku agresiju Sarajeva, ako nema minimum osjećaja za domoljubne vrijednosti i one koji su ginuli i stavljali svoje živote na kocku kada se ginulo za njih?

HRS je još prošle godine kada se nametala spomenuta Rezolucija tražio od hrvatskih zastupnika da se ne vraćaju na rad Parlamenta FBiH dok god se ne definiraju institucionalni mehanizmi zaštite ustavno pravne konstitutivnosti i legitimne volje hrvatskog naroda, no nije bilo sluha. Tražili smo također potpisivanje Deklaracije o neulasku u bilo kakve razgovore o definiranju izvršne vlasti na svim razinama, dok se ne definiraju ključne stvari za hrvatski narod u BiH, počevši od Izbornog zakona, izmjena Ustava, hrvatskog javnog tv kanala itd., no niti za to nije bilo sluha. Od predsjednika Federacije smo tri puta tražili upućivanje apelacije Ustavnom sudu po pitanju neuravnoteženog i neravnopravnog zakonskog tretmana zapovjednika i pripadnika HVO-a od strane pravosuđa BiH. Ni za to nije bilo sluha.

Zakon o tzv. izbornim jedinicama je protuustavan i to predlagači vrlo dobro znaju, ali im je isti potreban za marketinške svrhe. Hrvatski politički predstavnici vrlo dobro znaju kako imaju sve mehanizme u rukama čime će ga zaustaviti, tako da i njihovo „protivljenje i obrana nacionalnih interesa“ je isto tako marketing. Jedina suštinski realna stvar je volja za dominacijom bošnjačke politike i njihova institucionalna agresija nad Hrvatima, na što nema artikuliranog odgovora. No, to ne znači da ga neće biti. Vidimo se nakon listopada!  

Dio gostovanja Marinka Čavare u kojem se osvrće na izjave generala Mije Jelića možete pogledati na
linku: https://youtu.be/1OVAc_bYw6w

Hrvatska republikanska stranka

Bošnjački zastupnici u Zastupničkom domu izglasali Prijedlog zakona o izbornim jedinicama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Podržimo Dan sjećanja na dr. Ivana Šretera

Objavljeno

na

Prijedlog Mostovog saborskog zastupnika Mire Bulja, o Danu sjećanja na dr. Ivana Šretera, koji je u nekoliko navrata iznio pred Hrvatskim saborom, svakako treba podržati. Riječ je o „hrvatskom Gandhiju“, liječniku rodom iz Pakraca, a koji je početkom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bio na čelu kriznog štaba za zapadnu Slavoniju te se istaknuo  zauzimanjem za mirno rješenje, nastojeći izbjeći rat i krvoproliće. Nu, bez obzira što se zalagao za nešto takvoga, velikosrpski pobunjenici su ga oteli 18. kolovoza 1991. Zatočen je i mučen u logoru Bučje, gdje mu se gubio svaki trag. Njegovi posmrtni ostatci nisu nađeni do danas.

O sudbini nesretnog Šretera navodno najviše znaju ‘dva srbijanska „harambaša“’, ali kad je o ovakvim temama riječ šute ili se prave da „luk nisu jeli ni mirisali“.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., na čijem sam čelu, posmrtno mu je (2016.) u Pakracu dodijelila i priznanje Junak hrvatskog Domovinskog rata, a toj svečanosti među ostalim bili su  nazočni i ministar hrvatskih branitelja general Tomo Medved i savjetnik predsjednice Republike za branitelje Ante Deur, koji su iznimno podržali ovu gestu, čiji je prije svega cilj da se ne zaborave ljudi poput ovog hrvatskog velikana i mučenika.

U njegovu rodnom gradu svi će vam za ovog čovjeka reći da je osoba nenadmašnih ljudskih kvaliteta, koji je imao razumijevanje za sve oko sebe i koji je uvijek tražio mirna rješenja. Bio je protivnik sukoba,a zauzimao se  za dijalog, suživot i suradnju. Na početku demokratskih promjena  aktivno se uključio u politiku i postao čelnikom pakračkog ogranka HDZ-a tako je zbog svog tog angažmana često bio meta  provokacija pa i fizičkih napada pakračkih Srba.

Sa Šreterom je surađivao i predsjednik Društva hrvatskih književnika i diplomata Đuro Vidmarović. Jednom je zapisao:

  • Bio je ugledan liječnik. Potjecao je iz katoličke obitelji koja je uživala poštovanje okoline. Živio je s majkom i posvojenim dječakom Vitomirom.(…) U njegovoj kući održani su brojni sastanci. Ondje smo zasjedali dugo u noć, raspravljajući o političkoj situaciji, tražeći najkvalitetnije rješenje za akcije u određenom trenutku. Osobno sam s njim često razgovarao i savjetovao se. Postali smo i prijatelji. Cijenio sam široko znanje ovog čovjeka, njegovo kršćansko polazište u političkom radu, iskrenu nacionalnu svijet, skromnost, odsutnost karijerističkih pobuda i vjeru u uskrsnuće Hrvatske, kao nezavisne, demokratske i europske zemlje. S današnje distance, čini mi se da nije bio svjestan zla koje se nadvilo nad našom zemljom i koje se već počelo valjati našim krajevima…-istaknuo je Vidmarović.

Kad smo spomenuli srbijanskog „harambašu“ Pupovca, a čije je ime iznimno vezano i uz dr. Šretera, nepojmljivo je da se taj i takav, zajedno sa svojom svitom, financira (i to obilno) novcima hrvatskih poreznih obveznika, a da se neprestano bori protiv onih koji su krvlju stvorili hrvatsku državu. Slično rade Pusić, Teršelić, tzv. člankopisci Novosti i drugi. To bi isto tako bilo da izraelska država financira nekog svog „harambašu“ koji se usred ove države bori protiv Izraelaca ili koji ne priznaje žrtve pale za njihovu domovinu.

Osim toga, možete li zamisliti da nekog Hrvata financira srbijanska država, a da taj sve radi protiv njih? Pupovca financira i srbijanska država, ali ne da se bori za Hrvate već protiv njih! Ima li takvog ili sličnog primjera u povijesti?

Srbijanski predsjednik Vučić već je u nekoliko navrata izjavio da će Srbija učiniti sve da se što hitnije pronađu nestali Hrvati tijekom Domovinskoga rata, ali nikada ništa nije bilo od toga. Čudi nas također da ga ni hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović nikada ne pita o njegovim obećanjima, iako ga je u Zagrebu ugostila kao „rođenog brata“.

Hrvati, bez obzira na sve, nikada ne smiju zaboraviti one koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. A jedan od njih je i dr. Šreter, čovjek kojeg jednom majka rađa u stotinu godina.

U Pakracu i Lipiku iznimno cijene ovog hrvatskog junaka i mučenika, kojeg su komunisti proganjali i zbog toga što je 1984. jednom „penzioniranom oficiru“ napisao da je – časnik! U tom progonu najviše je sudjelovao Goran Babić, koji je među ostalim bio nagrađen i brojnim visokim nagradama hrvatske književnosti.

Ni o tome raznorazni pupovci „nemaju“ pojima!

U znak sjećanja na ovog velikog čovjeka u Pakracu je osnovana i „Zaklada dr. Ivan Šreter“, s željom da se rasvijetli njegov životni put i djela.

Treba spomenuti i odličan  dokumentarni film o Ivanu Šreteru, autora već pomalo zaboravljenog Miroslava Mikuljana.

Uspomena na tog divnog čovjeka nikada se ne smije zaboraviti, stoga je Dan sjećanja na njega tek mali, skromni obol, tim prije jer mu se, na žalost, nikada do kraja nećemo odužiti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori