Pratite nas

Reagiranja

Prof. emeritus Matko Marušić: Ostavka na članstvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici

Objavljeno

na

Matko Marušić 

član Hrvatske demokratske zajednice

Petar Škorić,

predsjednik Gradskoga odbora Hrvatske demokratske zajednice Split

  1. ožujka 2018.

Predmet: ostavka na članstvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici

Poštovani gospodine Škorić,

ovime istupam iz članstva u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Član sam bio od 1990., a sada istupam zbog toga što je HDZ prihvatio ratifikaciju Istambulske konvencije. Činim to na obljetnicu Tuđmanove Cvjetnice 1990. uspoređujući osjećaje koje sam imao onda i koje imam danas. Osjećaje ondašnjega ponosa i poleta zbog probuđene snage mojega naroda i današnjega stida i zgromljenosti zbog toga što je on pred mojim očima doživio još jednu povijesnu Judinu izdaju i sebe i Gospodina.

Istambulsku konvenciju smatram protukršćanskom, protuznanstvenom, protuljudskom, protuobiteljskom i protuhrvatskom. Konkretno, to je djelo nove komunističke revolucije

Postoje hrvatske svetinje koje se ne smije dirati. One Hrvatsku i Hrvate drže na životu, one su nas održale u strašnoj povijesti i one su nam donijele slobodu i samostalnost. To su:

  1. čvrsto uvjerenje da smo stvaran narod i da imamo pravo na državu,
  2. naša vjera kršćanska i katolička i
  3. naša odanost životu u obitelji.

Zajedno one čine hrvatsko domoljublje. Puno, zdravo i učinkovito hrvatsko domoljublje je samo ono koje ima sve te tri svetinje, tri sastavnice: državotvornost, vjeru i obitelj. Za Hrvatsku se nikad zdušno nisu borili ni oni časni i hrabri ljudi koji nisu imali bilo koju od tih sastavnica, nego samo oni koji su imali sve tri. Samo je potpunost hrvatskoga identiteta dala Zrinskoga, branitelje Gvozdanskoga i branitelje Domovinskoga rata.(MM: Andrej Plenković i njegovi moraju otići. Hrvatski tjednik, 23. ožujka 2018., broj 704, str. 26-27.)

Ako je naša stranka procijenila da ne treba otići Andrej Plenković i njegovi, nego da ih treba slijediti u ratifikaciji Istambulske konvencije, onda moram otići ja.

Iz pozicije uvjerenoga i odanoga člana HDZ-a, najprije sam smatrao da ostavku na članstvo trebam dati kad i ako se Konvencija ratificira u Saboru, jer saborsku ratifikaciju HDZ može spriječiti.

Iz te iste pozicije imao sam se pravo nadati da Konvencija ipak ne će biti ratificirana, a nadu nisam gubio ni kad je postalo jasno da je g. Andrej Plenković potpuno na strani njezine ratifikacije.

Sudjelovao sam u javnoj raspravi,  i obraćao se g. Plenkoviću i HDZ-u ali uzalud. U odnosu na ratifikaciju Konvencije, situacija u HDZ-u se razvijala dalje prema Plenkovićevu stavu i došla do stanja kad njezina ratifikacija više nije važna! Jer HDZ je prije ratifikacije izdao svoje poslanje čuvanja hrvatske državnosti (GREVIO), hrvatske vjere (prkos Hrvatskoj biskupskoj konferenciji) i hrvatske obitelji (prihvaćanje „dugine obitelji“).

Kao što znamo, uz male i upitne iznimke, vodstvo HDZ-a podržalo je ratifikaciju. To je učinilo Predsjedništvo, Vlada u kojoj HDZ ima većinu, Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinska“, Mladež HDZ-a i zapravo sve županijske organizacije. Izdaja je dovršena, bez obzira na to kako će se glasovati u Saboru.

U takvom HDZ-u ja ne mogu ostati. Stidim ga se.

– Stidim se predsjednika g. Andreja Plenkovića, koji ima kapacitet državnika, ali nema kapacitet domoljubnoga Hrvata, koji bi vidio gdje je granica ispod koje se ne može ići u čuvanju naroda i države. Hvalio sam ga  i branio,

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/27849-o-prvoj-godini-rada-vlade.html

ponosio se njime

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/28712-veliki-prilog-o-posjetu-aleksandra-vucica-hrvatskoj.html

i bio uvjeren da će naći način da izbjegne ratifikaciju te protuprirodne konvencije, a on je postao glavni čimbenik te sramotne ratifikacije, povukavši za sobom cijelu našu stranku.

– Stidim se svih članova HDZ-a koji su na bilo koji način podržali Sotonsku konvenciju, jer to nikako nisu mogli učiniti da su bili članovi one prave, državotvorne i demokršćanske stranke koja je stvorila slobodnu, samostalnu i demokratsku Republiku Hrvatsku.

– Stidim se svih saborskih zastupnika HDZ-a koji će glasovati za Konvenciju, jer će tim činom upravo oni potvrditi da u vrhu stranke sjede uhljebi i licemjeri, koji su u stranci samo zbog plaća i privilegija, otvoreni korupciji, neradu, neznanju i izdaji.

– Stidim se Zajednice žena Hrvatske demokratske zajednice „Katarina Zrinska“, jer poznajem žene Hrvatice i katolkinje, poznajem mnoge članice Zajednice „Katarina Zrinska“, i znam da one ne mogu glasovati za ratifikaciju Konvencije. Ni časa nisam bio pomislio da će se suglasiti s protuprirodnom konvencijom i u ruke đavlu predati svoje majčinstvo i svoju vjeru. Plače nad vama Blažena Djevica Marija, žene „Katarine Zrinske“! Kako će nas čuvati Kraljica Hrvata kad ste vi, majke hrvatske, Sotoni predale svoje duše i duše svoje djece?

– Stidim se velikih hrvatskih ratnika Tome Medveda i Damira Krstičevića koji su civilu Plenkoviću predali svoje sjajno oružje za komadić funkcije i utjecaja. Kako ćete sada pogledati u oči majkama i suprugama, djeci i prijateljima svojih suboraca koji su poginuli za Hrvatsku?

– Stidim se Mladeži HDZ-a koja je pristala uz Neprijateljsku konvenciju. Ta će konvencija upravo njihovu djecu izobličiti, a tek će njima oduzeti svete naslove majke i oca i donijeti im propast karijera i gubitak svake sreće. Upravo oni i njihova djeca bit će najstrašnije žrtve te komunističke prevare.

– Stidim se posebno kolege dr. Željka Reinera, koji je Vitez Jeruzalemskoga Groba, a glasovao je za Sotonsku konvenciju. Zar je moguće da Vitez Jeruzalemskoga Groba pljune u lice Svetom Ocu, hrvatskom kardinalu Josipu Bozaniću, i Svetoj Materi Crkvi, a naposljetku i Onomu koji je bio pokopan u tom Jeruzalemskom Grobu? Reiner je svojim činom postao povijesni primjer ponašanja suprotnoga svemu što znači hrvatski i katolički ponos, čast, vjernost i vjera.

– Naposljetku, a samo njih molim da mi oproste, stidim se i svih članova Hrvatske demokratske zajednice, braće moje i sestara mojih, koji će ostati članovi stranke koja je najčistije, najhrabrije i najplemenitije hrvatstvo povijesno osramotila, kao i onih koji će ubuduće za tu stranku glasovati.

Oprostite mi, braćo i sestre – svi domoljubni, vjerni i vjernički građani Republike Hrvatske što sam izrekao te strašne riječi. No, morao sam ih javno reći, jer da Hrvatsku čuvaju današnji Hrvati kako su je čuvali oni povijesni, sotonska prevara bi bila prepoznata, raskrinkana i spriječena. Bojim se da je naše prihvaćanje te Konvencije povijesni znak našega odustajanja od zaštite Blažene Djevice Marije. Ljudi koji idu na svetu misu i pričešćuju se, ne mogu predati đavlu svoju dušu za šaku škuda, ili za izbjegavanje neugodnosti, ili zbog straha ili gluposti. Ne mogu, jer sve je to tek Judino djelo!

S najvećom tugom u srcu,

prof. dr. Matko Marušić/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

ZUV HGP – Imamo li hrabrosti i mudrosti sačuvati teško stečeni suverenitet?

Objavljeno

na

Objavio

arhiva

Godišnjica je smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana pod čijim smo mudrim vodstvom stvorili samostalnu i suverenu Državu Hrvatsku. Previše smo to platili životima naših sugrađana, suboraca, previše nas je ostalo invalidima. Hrvatska je natopljena našom krvlju. To je prevelika cijena da bismo se nekom Uredbom, Odlukom stranih moćnika odrekli svoje suverenosti i samostalnosti skrušeno prihvaćajući preporuke stranaca u odlučivanju o našoj budućnosti i našim nacionalnim interesima.

Nema pobjedničke vojske bez pobjedničke države. Nema pobjedničke države bez nadmoćne ideje. Nema nadmoćne ideje i riječi iza koje ne stoji narod. Sve to smo imali devedesetih godina, imali smo i u trenutku stradanja Vukovara i tolikih gradova i ljudi diljem Hrvatske, imali smo i zato smo smogli snage podnijeti takvu žrtvu. Zato neprijatelj razarajući naše gradove i ubijajući našu braću, nije mogao pobijediti. Nije mogao ubiti ideju koja nas je vodila. Nakon stradanja Vukovara, došle su Bljesak i Oluja. Nakon smrti, došao je život. Jer smo vjerovali u sebe, u svoju državu, ideju i riječi koje su nas vodile. Vjerovali smo našemu predsjedniku. Zato smo bili nadmoćni sili zla koja je nasrnula na nas.

Nismo tražili tada uporišta u izvanjskom svijetu, sve su zemaljske sile bile protiv našega prirodnog i narodnog prava. Izručile su nas krvniku goloruke. Vjerovali smo u ideju svoga državnog poglavara, vjerovali smo našoj Katoličkoj crkvi, vjerovali smo u Boga i to iskazivali s krunicom oko vrata.

Danas nema jasne ideje, nema ni dovoljno ujedinjene snage i ponosa iskazivati vjeru i odanost našoj Crkvi, ne nosimo krunicu oko vrata. Državne politike koje su nas predvodile nakon blistavih pobjeda dopustile su da nas okuju stranim idejama, nepoznatim i nesigurnim vrjednotama, pokušavaju nam oduzeti ime i prezime, ponos i identitet, stvoriti od nas nešto što nikada nismo bili. Danas umjesto krunice oko vrata, bježimo od krunice i sebe pod nasrtajem novih silnica zla.

Oko našega malenog planeta, Lijepe Naše Domovine, gomilaju se odavno tmurni oblaci. Preko naše zemlje su protutnjale kolone, stotine tisuća nepozvanih i nepoznatih ljudi, ušli su u srce naše civilizacije a ne znamo tko su, niti nam se predstavljaju. Niti to žele. Niti nam se dopušta pitati ih tko su. Mi smo kršćanski katolički narod, naša vjera nam je podarila silnu ljudsku solidarnost, ali nam nije osporila razum. Mi moramo znati s čime se suočavamo. A ne znamo.

Na našim granicama gomilaju su nepoznati ljudi, nasilno traže ostvarenje svojih ciljeva, ne priznaju poredak današnjega svijeta, ni ne kriju da su potencijalni vojnici jedne drugačije kulture, tradicije, vrjednota, često suprotstavljenih našima i to pokazuju tolikim zlim postupcima pred kojima već danas strijepe europski narodi koji su ih primili bez pitanja – što žele i tko su.

Nismo u stanju spriječiti iseljavanje pola milijuna naše subraće sa svojih ognjišta, a preuzimamo na sebe odgovornost za milijune stranaca.

Umjesto hrvatske državne ideje i razumnih odgovora, očekuje se od nas slijepo vjerovanje nekim novim bogovima. Nudi nam se spas nepoznatih ljudi za koje s punim pravom možemo sumnjati da su upravo oni kreatori uništenja civilizacije kojoj pripadamo, za koje znademo da su pokrenuli procese uništenja europskih naroda. Njih nam umjesto razuma nameću, nude nam ih kao rješenje.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da najavljenih 250 milijuna ljudi koji će se pokrenuti u migracijama nisu opasnost, ne pristajemo da teško obranjenu Lijepu našu mirno izručimo tim milijunima stranaca, koji imaju svoje domove, svoje zemlje, koje mi ne ugrožavamo. Mi ne pristajemo na objašnjenje da naša tek stvorena država, za koju su toliki naši suborci umrli ovisi o volji nepoznatih moćnika. Ne pristajemo na objašnjenje da naša budućnost postane dio velikih svjetskih igara i planova. Mi znademo da im se ne možemo usprotiviti u svijetu izvan Hrvatske, to ni ne namjeravamo, ali zahtijevamo jamstvo da neće upravljati našom sudbinom. Ne prazne riječi, nego povjerenje i djela u koja smo ponovo spremni vjerovati.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da je Marakeški sporazum važan za naš suverenitet, da je to naša globalna obaveza, da je to nužno zbog budućnosti svijeta, jer niti smo poticali tolike milijune na migracije, niti im možemo pomoći, niti imamo kao narod i država snage upravljati svjetskim procesima. Ne možemo dati nikome ono što nemamo, ni kršćanski ni ljudski to nismo dužni, ali i kršćanski i ljudski smo dužni obraniti pravo na svoj život, svoju zemlju, svoje vrjednote. I ostaviti to generacijama iza nas, kao što su nama ostavili naši preci.

Neka posljedice međunarodnih procesa snose oni koji su ih i izazvali.

Nama je dosta suza i rana kao što je Vukovar, Škabrnja, Voćin i mnoga druga mjesta.

Ne budite sudionici povijesnoga zla i opasnosti koja se nadvila nad Lijepom našom, jer nitko na to nema pravo, niti može imati.

Zato od naše hrvatske države zahtijevamo razum, savez s državama koje nam povijest i zajedničke vrjednote nude, savez u razumu i zaštiti suvereniteta i naše kulture, savez u ustrajnosti na svome ovozemaljskom kraljevstvu, kojemu ni jedno drugo kraljevstvo ne smije nikada propisivati i donositi zakone. Pogotovo nepozvano kraljevstvo, kakvo se skriva iza globalnih pokušaja. Jer, ovo je Hrvatska, a mi smo njeni vojnici!

Nacionalni interesi, suverenost i samostalnost u odlučivanju osnovna je zadaća svake vladajuće garniture u Republici Hrvatskoj. Oni koji na to nisu spremni ili nemaju dovoljni mudrosti i hrabrosti ne mogu očekivati niti podršku u donošenju takvih Odluka koje se protive svim vrednotama koje smo stoljećima stvarali, za koje smo ginuli i koje danas živimo.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi

IN MEMORIAM: Dr. Franjo Tuđman (10. prosinca 1999. – 10. prosinca 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Velika pljuska Mesiću: Pismo trojice bivših visokih predstavnika nije imalo nikakva učinka

Objavljeno

na

Objavio

Pismo trojice bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, u kojem se Hrvatska optužuje za miješanje u unutarnje stvari u BiH, nije imalo nikakva učinka kakvog se htjelo postići, izjavila je u ponedjeljak u Bruxellesu hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić.

-Nitko nije spominjao to pismo. Ja sam se na njega referirala, odbacujući ga i smatrajući ga zaista neprimjerenim i prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama EU-a jer se na neki način miješa u njihov rad. Pismo je instruktivno, daje instrukcije što bi Vijeće za vanjske poslove trebalo raspravljati i odlučivati, a miješa se i neke odluke Komisije. Pismo očigledno nije imalo efekta koji se želio postići rekla je ministrica Pejčinović Burić, koja sudjeluje na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica EU-a.

Trojica bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling prošli su tjedan uputili pismo visokoj predstavnici EU-a za vanjske i sigurnosne poslove Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU-a, u kojem su ustvrdili da je izbor Željka Komšića legitiman jer ni ustav ni izborni zakon BiH ne kažu da članove predsjedništva moraju izabrati vlastite etničke skupine.

Na to pismo dosta oštro odgovorio je premijer Andrej Plenković i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, odbacivši optužbe o miješanju u unutarnje stvari BiH, ističući da su upravo neki bivši visoki predstavnici djelomično krivi što hrvatski narod nije jednakopravan s bošnjačkim i srpskim.

Ministri vanjskih poslova u ponedjeljak su raspravljali o stanju u jugoistočnoj Europi i europskoj perspektivi zemalja iz toga područja.

Bezočne laži vanjskih suradnika velikobošnjačke politike

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari