Pratite nas

Reagiranja

Prof. emeritus Matko Marušić: Ostavka na članstvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici

Objavljeno

na

Matko Marušić 

član Hrvatske demokratske zajednice

Petar Škorić,

predsjednik Gradskoga odbora Hrvatske demokratske zajednice Split

  1. ožujka 2018.

Predmet: ostavka na članstvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici

Poštovani gospodine Škorić,

ovime istupam iz članstva u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Član sam bio od 1990., a sada istupam zbog toga što je HDZ prihvatio ratifikaciju Istambulske konvencije. Činim to na obljetnicu Tuđmanove Cvjetnice 1990. uspoređujući osjećaje koje sam imao onda i koje imam danas. Osjećaje ondašnjega ponosa i poleta zbog probuđene snage mojega naroda i današnjega stida i zgromljenosti zbog toga što je on pred mojim očima doživio još jednu povijesnu Judinu izdaju i sebe i Gospodina.

Istambulsku konvenciju smatram protukršćanskom, protuznanstvenom, protuljudskom, protuobiteljskom i protuhrvatskom. Konkretno, to je djelo nove komunističke revolucije

Postoje hrvatske svetinje koje se ne smije dirati. One Hrvatsku i Hrvate drže na životu, one su nas održale u strašnoj povijesti i one su nam donijele slobodu i samostalnost. To su:

  1. čvrsto uvjerenje da smo stvaran narod i da imamo pravo na državu,
  2. naša vjera kršćanska i katolička i
  3. naša odanost životu u obitelji.

Zajedno one čine hrvatsko domoljublje. Puno, zdravo i učinkovito hrvatsko domoljublje je samo ono koje ima sve te tri svetinje, tri sastavnice: državotvornost, vjeru i obitelj. Za Hrvatsku se nikad zdušno nisu borili ni oni časni i hrabri ljudi koji nisu imali bilo koju od tih sastavnica, nego samo oni koji su imali sve tri. Samo je potpunost hrvatskoga identiteta dala Zrinskoga, branitelje Gvozdanskoga i branitelje Domovinskoga rata.(MM: Andrej Plenković i njegovi moraju otići. Hrvatski tjednik, 23. ožujka 2018., broj 704, str. 26-27.)

Ako je naša stranka procijenila da ne treba otići Andrej Plenković i njegovi, nego da ih treba slijediti u ratifikaciji Istambulske konvencije, onda moram otići ja.

Iz pozicije uvjerenoga i odanoga člana HDZ-a, najprije sam smatrao da ostavku na članstvo trebam dati kad i ako se Konvencija ratificira u Saboru, jer saborsku ratifikaciju HDZ može spriječiti.

Iz te iste pozicije imao sam se pravo nadati da Konvencija ipak ne će biti ratificirana, a nadu nisam gubio ni kad je postalo jasno da je g. Andrej Plenković potpuno na strani njezine ratifikacije.

Sudjelovao sam u javnoj raspravi,  i obraćao se g. Plenkoviću i HDZ-u ali uzalud. U odnosu na ratifikaciju Konvencije, situacija u HDZ-u se razvijala dalje prema Plenkovićevu stavu i došla do stanja kad njezina ratifikacija više nije važna! Jer HDZ je prije ratifikacije izdao svoje poslanje čuvanja hrvatske državnosti (GREVIO), hrvatske vjere (prkos Hrvatskoj biskupskoj konferenciji) i hrvatske obitelji (prihvaćanje „dugine obitelji“).

Kao što znamo, uz male i upitne iznimke, vodstvo HDZ-a podržalo je ratifikaciju. To je učinilo Predsjedništvo, Vlada u kojoj HDZ ima većinu, Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinska“, Mladež HDZ-a i zapravo sve županijske organizacije. Izdaja je dovršena, bez obzira na to kako će se glasovati u Saboru.

U takvom HDZ-u ja ne mogu ostati. Stidim ga se.

– Stidim se predsjednika g. Andreja Plenkovića, koji ima kapacitet državnika, ali nema kapacitet domoljubnoga Hrvata, koji bi vidio gdje je granica ispod koje se ne može ići u čuvanju naroda i države. Hvalio sam ga  i branio,

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/27849-o-prvoj-godini-rada-vlade.html

ponosio se njime

https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pitali-smo/28712-veliki-prilog-o-posjetu-aleksandra-vucica-hrvatskoj.html

i bio uvjeren da će naći način da izbjegne ratifikaciju te protuprirodne konvencije, a on je postao glavni čimbenik te sramotne ratifikacije, povukavši za sobom cijelu našu stranku.

– Stidim se svih članova HDZ-a koji su na bilo koji način podržali Sotonsku konvenciju, jer to nikako nisu mogli učiniti da su bili članovi one prave, državotvorne i demokršćanske stranke koja je stvorila slobodnu, samostalnu i demokratsku Republiku Hrvatsku.

– Stidim se svih saborskih zastupnika HDZ-a koji će glasovati za Konvenciju, jer će tim činom upravo oni potvrditi da u vrhu stranke sjede uhljebi i licemjeri, koji su u stranci samo zbog plaća i privilegija, otvoreni korupciji, neradu, neznanju i izdaji.

– Stidim se Zajednice žena Hrvatske demokratske zajednice „Katarina Zrinska“, jer poznajem žene Hrvatice i katolkinje, poznajem mnoge članice Zajednice „Katarina Zrinska“, i znam da one ne mogu glasovati za ratifikaciju Konvencije. Ni časa nisam bio pomislio da će se suglasiti s protuprirodnom konvencijom i u ruke đavlu predati svoje majčinstvo i svoju vjeru. Plače nad vama Blažena Djevica Marija, žene „Katarine Zrinske“! Kako će nas čuvati Kraljica Hrvata kad ste vi, majke hrvatske, Sotoni predale svoje duše i duše svoje djece?

– Stidim se velikih hrvatskih ratnika Tome Medveda i Damira Krstičevića koji su civilu Plenkoviću predali svoje sjajno oružje za komadić funkcije i utjecaja. Kako ćete sada pogledati u oči majkama i suprugama, djeci i prijateljima svojih suboraca koji su poginuli za Hrvatsku?

– Stidim se Mladeži HDZ-a koja je pristala uz Neprijateljsku konvenciju. Ta će konvencija upravo njihovu djecu izobličiti, a tek će njima oduzeti svete naslove majke i oca i donijeti im propast karijera i gubitak svake sreće. Upravo oni i njihova djeca bit će najstrašnije žrtve te komunističke prevare.

– Stidim se posebno kolege dr. Željka Reinera, koji je Vitez Jeruzalemskoga Groba, a glasovao je za Sotonsku konvenciju. Zar je moguće da Vitez Jeruzalemskoga Groba pljune u lice Svetom Ocu, hrvatskom kardinalu Josipu Bozaniću, i Svetoj Materi Crkvi, a naposljetku i Onomu koji je bio pokopan u tom Jeruzalemskom Grobu? Reiner je svojim činom postao povijesni primjer ponašanja suprotnoga svemu što znači hrvatski i katolički ponos, čast, vjernost i vjera.

– Naposljetku, a samo njih molim da mi oproste, stidim se i svih članova Hrvatske demokratske zajednice, braće moje i sestara mojih, koji će ostati članovi stranke koja je najčistije, najhrabrije i najplemenitije hrvatstvo povijesno osramotila, kao i onih koji će ubuduće za tu stranku glasovati.

Oprostite mi, braćo i sestre – svi domoljubni, vjerni i vjernički građani Republike Hrvatske što sam izrekao te strašne riječi. No, morao sam ih javno reći, jer da Hrvatsku čuvaju današnji Hrvati kako su je čuvali oni povijesni, sotonska prevara bi bila prepoznata, raskrinkana i spriječena. Bojim se da je naše prihvaćanje te Konvencije povijesni znak našega odustajanja od zaštite Blažene Djevice Marije. Ljudi koji idu na svetu misu i pričešćuju se, ne mogu predati đavlu svoju dušu za šaku škuda, ili za izbjegavanje neugodnosti, ili zbog straha ili gluposti. Ne mogu, jer sve je to tek Judino djelo!

S najvećom tugom u srcu,

prof. dr. Matko Marušić/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Neki bi bacali bombe na prosvjednike u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Govor mržnje na Twitteru

Da su riječi gradonačelnika Vukovara o bolesnom društvu apsolutno točne,  svjedoči nezapamćen govor mržnje, koji je zavladao na društvenim mrežama poput Twittera.

Kako se radi o eklatatnom kaznenom dijelu, ništa manjem od poruka upućenim pojedinim političarima gdje autori tih poruka , završavaju 30 dana u pritvoru, najmanje što se očekuje od nadležnih institucija je privođenje na informativni razgovor.

Prijetnja bacanja bombe na prosvjednike u Vukovaru, te na taj način „rješavanja hrvatskog pitanja” nije nimalo benigna prijetnja,

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Agresija Dženane Harup-Druško prava je mjera ‘građanske BiH’ onako kako je vide unitaristi

Objavljeno

na

Objavio

TV emisija “Zabranjeni forum” (Nova TV BiH) od 13. listopada o.g., a temom stanja nakon Općih izbora u BiH, iznijela je na vidjelo svu složenost današnjeg trenutka u ovoj zemlji.

Mladi Marijan Knezović cijelo se vrijeme morao boriti za riječ i “otimati” prostor, budući da je bezbroj puta usred riječi prekidan od voditelja, a uz to bio izvrgnut primitivnim uvredama gospođe Dženane Karup-Druško, koja je u početku emisije pozivala Knezovića na red i pristojnost (nakon što joj je “upao” u riječ), da bi potom, kako se tema razvijala a atmosfera u studiju zagrijavala postala krajnje agresivna, bahata i bezobrazna, spuštajući raspravu na razinu uličnog govora, uz prijetnje kako “neće više da ćuti” (iako njezine monologe u pravilu voditelj nije prekidao), pa na kraju i postavljajući pitanje “u kakvoj je to obitelji odgojen” Knezović.

Ovakav nastup “renomirane” novinarke Dženane Karup-Druško (koja se usput pohvalila svojim dugogodišnjim novinarskim angažmanom – otvoreno spočitavajući Knezoviću “nekompetentnost” i aludirajući na njegove godine), samo je dokaz koji i kakav to koncept “građanske BiH” zagovaraju oni koji od početka vrše tihu reviziju Daytonskog sporazuma i krše Ustav BiH, u isto vrijeme bahato dokazujući Hrvatima kako je majorizacija i preglasavanje hrvatskoga naroda sasvim prirodno i normalno stanje, na koje bi Hrvati morali pristati u ime neke imaginarne i nepostojeće “građanske” BiH.

Dženana je bila naročito ogorčena izjavama Zagrepčana ( emitirane su u TV prilogu), budući da je velika većina intervjuiranih oštro osudila činjenicu kako se na posljednjim Općim izborima manipulacijom hrvatskome narodu nametnula osoba koja će ih “predstavljati” u kolektivnom Predsjedništvu BiH, pa je i to proglasila “primitivizmom” (naglašavajući ponovno svoje “bogato novinarsko iskustvo” – jer ona sebi “ne bi dopustila snimanje takvog priloga”!?).

Gospođa “novinarka s dugogodišnjim iskustvom”, također je vrlo “temperamentno” (čitaj: ostrašćeno) reagirala i na “činjenicu” da se “Hrvatska miješa u unutarnje stvari BiH”), što je već stara i izlizana parola islamskih fundamentalista “građanskog” usmjerenja koji (valjda) nisu svjesni onoga što govore.

Ostavimo sad po strani različita tumačenja odredbi Ustava BiH i Izborni zakon i osvrnimo se samo na neke teze koje Dženana Karup-Druško nije uzela u obzir.

  1. Republika Hrvatska je jedan od jamaca Daytonskog sporazuma, temeljnog međunarodnog akta na kojemu je ustrojena BiH, a time i Ustav BiH;
  2. Republika Hrvatska ima dužnost, obvezu i PRAVO voditi brigu o svojoj manjini u susjednoj BiH i to prema međunarodnim normama – i to pravo ne ovisi od Bakira Izetbegovića, Dženane Karup-Druško ili bilo koga drugoga u BiH;
  3. Daytonski sporazum je (kao supotpisnik) potpisao i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, kojega ista “građanska” (bošnjačko-muslimanska struja) smatra “agresorom” i “ratnim zločincem”, pa bi ih trebalo pitati znači li to onda da je BiH nelegitimna, odnosno, da je Daytonski sporazum nevažeći;
  4. Zar nije krajnji primitivizam, bahatost i bezobrazluk ono što čini Bakir Izetbegović proglašavajući Srbe i Hrvate “nepostojećim” nacijama i tvrdeći kako je njegov pokojni otac Alija BiH “ostavio u amanet Erdoganu”?
  5. Je li dosadašnja politika bošnjaka-muslimana “građanske” orijentacije bila konstruktivna – uključujući i posljednje grube manipulacije oko Općih izbora?
  6. Tko može opravdati reviziju Daytona i jesu li oni koji to čine svjesni da udaraju u same temelje države?
  7. Čemu tolika mržnja i netrpeljivost od strane bošnjačko-muslimanskih pristaša “građanske” opcije na svako spominjanje prava Hrvata i jesu li svjesni činjenice kako to neminovno vodi u duboki poremećaj ionako narušenih međunacionalnih odnosa između dva naroda i u krajnjoj konzekvenci dezintegraciji BiH?
  8. S kime i kako bi Hrvati trebali graditi Federaciju i državu? S Dženanom, Bakirom Izetbegovićem, Željkom Komšićem i sličnima?
  9. Čemu vodi politika “što gore to bolje” i misle li oni doista kako će svojom agresijom ušutkati Hrvate i natjerati ih na poslušnost?
  10. Hrvati se svoje opstojnosti nisu odrekli stoljećima, pa ni u vrijeme osmanlijskih osvajanja i genocida kojemu su bili izloženi 90-ih, kad su ih islamski ekstremisti (kako domaći, tako i džihadisti iz islamskih zemalja) klali, odsijecali im glave, palili sela, haračili i silovali diljem njihovih autohtonih prostora – pa neće ni danas, koliko god to gospođi Dženani, Bakiru, Komšiću ili bilo komu drugom bilo nerazumljivo i neshvatljivo.

Gospođa Dženana imala je potporu prilično brojne skupine u redovima publike u studiju, koja je svaki njezin akt verbalne agresije i bahatosti pozdravljala frenetičnim pljeskanjem, a na ruku joj je išao (svjesno ili ne) i voditelj koji je to dopuštao.

Što reći, nego zaključiti kako je i ova emisija bila očiti dokaz “ravnopravnosti” Hrvata u medijima BiH, pa i u državi u kojoj žive i gdje bi po Daytonu, Ustavu i svim drugim pozitivnim propisima morali biti konstitutivni, sa svim svojim pravima i to po ETNIČKOM, a ne “GRAĐANSKOM” modelu, jer BiH je (ako to još nekomu nije jasno) ustrojena na temeljnim uzusima PRAVA NARODA, a ne PRAVA GRAĐANA.

O nekim drugim tezama “bošnjakinje” Dženane i njezinih istomišljenika koji uporno pile granu na kojoj sjede i svojim postupcima nepovratno rastaču BiH, drugom prigodom.

“Ako laže koza – ne laže rog”, kaže jedan stara poslovica-

Pogledajte emisiju i uvjerite se sami, koja je to razina rasprave i kako to Dženana “brani”, “štiti” i “zastupa” BiH i njezine interese.

I gospođi Dženani (“renomiranoj novinarki” s dugotrajnim stažom u struci) jedan savjet: IPAK PROČITAJTE USTAV VLASTITE DRŽAVE PRIJE NEGO SE NA NJEGA POZOVETE. Ako to do sada niste stigli, pogledajte priloženu sliku, tu Vam je zaokruženo ono što je po Vama “sporno”.

Jasno piše “hrvatskog člana” a ne “člana iz redova hrvatskog naroda”.

Toliko barem ja kao laik (i ne baš “renomirani” novinar) mogu zaključiti, budući da sam (relativno) pismen.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari