Pratite nas

Magazin

Prof.dr. Kristijan Krkač: Zakaj sam prestal pisat za Večernjak?

Objavljeno

na

Pitao me dragi poznanik (nomina sunt odiosa) – Zakaj si prestal pisat za Večernjak? Dakak da sam mu odgovoril pošteno i točno. Ipak, povremeno napišem, iako bih više volio da stoji “narišem”, neki komentar ovdje na beznačajnom Facebooku, a zatim ga prenesu neki portali koji postoje uglavnom zahvaljujući amaterskom trudu svojih urednika (poput Kamenjar.com, Hrvatsko nebo, EnergyPress i sl.). To je moj odgovor, piše izv. prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Dakle, konačni odgovor sastojao bi se u tome da više pismenosti, smislenosti, čak i stila, ali svakako činjenica i ispravnog zaključivanja nalazim u tekstovima (napose kolumnama) tih i takvih portala (neovisno o političkom ili ekonomskom usmjerenju), nego u tekstovima (napose kolumnama) plaćenih tekstopisaca portala dnevnih i tjednih, nacionalnih i lokalnih tuzemnih novina.

Uredničke prakse i politike takvih nakladnika kao bitno političke, a zanemarivo novinarske najbolje svjedoče o poražavajućem stanju kojeg biti dijelom kod mene stvara određenu nepotrebnu nelagodu. Zar da preko noći upropastim godinama na činjenicama građen status filozofa-idiota zbog suludih prepirki oko elementarnih stvari razine pučkoškolskog odgoja sa šačicom drugorazrednih stilista i trećerazrednih politikanata? Ne dolazi u obzir!

Zbog toga ću se uvijek s osobitom radošću, veseljem i toplinom oko srca obrušiti na sve njih, pa makar zahvatio i par nedužnih i profesionalnih glava kao iznimaka od pravila (nomina sunt odiosa) i zbog toga sam, dragi poznaniče, prestao pisati za Večernjak, kao i za ostale portale na kojima sam objavljivao. Kak bi mi kakjafci rekli – Ni mi sila, objasnio je, na svom facebook profilu, prestanak pisanja za Večernji.hr izv. prof. dr. sc. Kristijan Krkač

[ad id=”93788″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Magazin

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

Objavljeno

na

Objavio

Uz obljetnicu vukovarske tragedije u emisiji Nedjeljom u dva gostuje Predrag Mišić – Peđa.

Srbin koji je branio Vukovar prisjeća se ratnih dana, komentira aktualne događaje i status branitelja u društvu.

Brat mu je na početku rata prešao na drugu stranu – kod srpskog agresora. Brata nije vidio i čuo 26 godina. Vjerojatno će tako ostati zauvijek. Kratko se čuo s njim 1996. i nikad više niti, kaže, nema potrebe. Nije htio da ga ekipa emisije Nedjeljom u dva potraži i spoji s njime.

Rođen sam u Vinkovcima, a došao sam u Vukovar kao beba. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45.000 stanovnika, 29.000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakim gospodarstvom. U ono vrijeme vjerojatno jedan od najbogatijih gradova, prisjetio se Predrag Mišić – Peđa.

U Borovom selu je vidio na stotine četnika i tada je shvatio da neće biti dobro. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu, pričajući o 1989. godini.

S nekim odmakom mira nikad nije bilo mira u Borovom selu. Tamo su Ozrenci, deklarirani četnici, i oni nikad neće prihvatiti ovu državu. Dugo si nisam htio priznati da će doći do rata, mislio sam, odrastali smo zajedno, odvojit će se svatko na svoju stranu i otići. Kako sam ja čovjek koji voli čuti i vidjeti, otišao sam u Borovo selo i vidio sam na stotine četnika i tada shvatio da neće biti dobro, rekao je. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu, pričajući o 1989. godini. Odgojeni smo u kršćanskom duhu, nikada nije razmišljao o ljudima u koju je crkvu tko išao. S time nisam imao ni tada ni sada problema, rekao je. Kao obitelj su se podijelili na samom početku ratu. Supruga i dijete također su mu bili u Vukovaru. Moja mati je s mojim polubratom (majka se ponovno udala)  bila do 18.11. s Hrvatima u podrumu, a ja sam bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor, rekao je.

Dan 18.11.1991., dan pada Vukovara, pamtim kao dan kad sam umro, nešto je u meni umrlo. Naime, nakon toga čovjek više ne može biti isti, objasnio je. Odveli su nas na Ovčaru. Tu se umiješala Božja ruka jer smo čuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac ili norvežanin iz Crvenog križa je nas 182 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na Ovčari. Tamo samo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu, izjavio je Mišić.

Bio je 271 dan u Mitrovici. O tim danima ne voli govoriti. Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, zdrav, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Na stotine je takvih bilo u Mitrovici, svatko je imao svoju golgotu. Prebili su koga god su stigli.  Kad su me 14.8.1992. vozili na razmjenu za Nemetin, skoro nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubojstvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Na sreću, ipak je do razmjene došlo. Dugi period je trebalo da se vratim u normalu -trajalo je 5-6 mjeseci kad sam se isčupao, no neki nisu, objasnio je.

facebook komentari

Nastavi čitati

Magazin

Što je trulo u državi Hrvatskoj? A što nije?

Objavljeno

na

Objavio

Pogledajte emisiju ZOOM Zagreb emitiranu na Z1 televiziji u kojoj se otvoreno progovara o pravim temama u Hrvatskoj.

Gostovali su politički komentator Marko Ljubić i glavni urednik Hrvatske danas Neven Pavelić.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari