Pratite nas

Kultura

Prof. Ljilja Vokić: odgajati može onaj tko je netko

Objavljeno

na

Ususret Drugom nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji 19. travnja na Trsatu, donosimo priču o prof. Ljilji Vokić, ravnateljici, već sedamnaest godina, VII. gimnazije u Križanićevoj ulici u Zagrebu. Majka je petero djece, četvorice sinova i jedne kćeri.

„Zahvalna sam Bogu da mi je podario tako prekrasne vjeroučitelje koje pamtim i dan danas i često ih citiram“, rekla je Ljilja Vokić ističući kako su u njezinom životu roditelji i vjeroučitelji imali veliku ulogu u vjerskom odgoju.

„Kad dođu teški dani čovjek mora biti svjestan da je u sakramentalnom braku i da je pred Bogom obećao biti i u dobru i u zlu, treba otrpjeti, imati razumijevanja, imati širinu i strpljivost“, poručila je mladima prof. Vokić.

[ad id=”68099″]

Autor videa: susretobitelji.hr
Kamera i montaža: Jerko Ban, [email protected]
Kamera 2: Luka Smuk
Asistent: Roman Horvat
Autor: Laudato/M.R.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Kad te pozva Domovina, na branik njen si stao, dao si joj srce svoje

Objavljeno

na

Objavio

Imenjače moj

Kad utihne sve ,kad usni grad,
sjetit ću se tebe ,otiš’o si mlad,
imenjače moj!
Volio si zemlju svoju,vjerov’o u
dragog Boga i ljubio svaki kamen
svog rodnog Imotskoga ,
imenjače moj !
Kad te pozva Domovina,na branik
njen si stao,dao si joj srce svoje,
svoj si život za nju dao,
imenjače moj!
Dok se nižu te jeseni,pune suza ,
pune bola,Vinjanim će ponos biti
što imaju svog Sokola,
imenjače moj!
A što nama sada osta,dok u
beskraj vrijeme leti ,na sam
spomen Vukovara svaki Hrvat
nek se sjeti,
TEBE , imenjače moj !

U čast Velimiru Đereku-Sokolu
Heroju Domovinskog rata
14/08/1965-12/10/1991

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Još krvari Slavonija moja

Objavljeno

na

Objavio

I ova jesen tužnu pjesmu piše.
Još krvari Slavonija moja!
A Vukovar umivaju kiše,
tog najvećeg hrvatskog heroja!

I dok Dunav ispire mu rane,
svakim danom kao da su veće,
sa njegove slavne desne strane,
nikad one, zacijeliti neće!

Bolna su sva ta jutra nova.
Bole ga sve te duge noći.
Kad se sjeti svojih sokolova
koji gnijezdu nikad neće doći!

Odletješe put nebeskih polja
na prostranstva radosti i sreće,
usnuli su za vremena bolja
ali ona k’o da doći neće…

Još se bori Slavonija mila!
Ne prestaju još njezine muke!
A koliko je drugima spas bila,
koliko puta ispružila ruke?

Koliko nahranila je usta?
Pružila im utočište svoje.
Sada sela ostaju joj pusta,
samo prazni salaši se broje.

Ustanimo poput sablje britke!
To prokletstvo jednom mora stat.
U ratu smo dobili sve bitke
a u miru mi gubimo rat!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari