Pratite nas

Reagiranja

Prof. Matko Marušić: Bernardić svojim lažima o Istanbulskoj konvenciji ponižava sebe, svoju struku i sve građane

Objavljeno

na

Bernardić svojim lažima o Istanbulskoj konvenciji ponižava sebe, svoju struku, svoje kolege fizičare i sve hrvatske građane

Dana 24. listopada 2017. g. D. Bernardić je na HTV odlučnim a zapravo grubim glasom i tonom, te grubim riječima napao HDZ zato što Istanbulsku konvenciju ne stavi na raspravu u Saboru i „usvoji je u petak“. Cijela se njegova izjava, bez i jedne riječi ostatka, sastojala od dvije laži, od kojih je jedna bijedna a druga matematički neuka.

Bijedna laž: „Konvenciju treba usvojiti jer štiti žene“

Svi zagovornici Istanbulska konvencije rabe isti argument, koji je u svojoj biti podmukla i bijedna laž: da su protivnici Istanbulske konvencije zapravo protiv sprječavanja nasilja nad ženama. Potom jeftino lamentiraju da je to grozno da je netko, itko, protiv sprječavanja nasilja nad ženama.

Ne, hrvatski protivnici Istanbulske konvencije nisu protiv sprječavanja nasilja nad ženama, nego su protiv uvođenja rodne teorije u Hrvatsku – jer je rodna teorija podmetnuta u Istanbulsku konvenciju – o sprječavanju nasilja nad ženama.

Ljudi, ne radi se o pitanju nasilja nad ženama, nego o podmetanju rodne teorije!

To danas već svi znaju, jer je jasno rečeno i napisano, ali do sada ni jedan zagovornik Istanbulske konvencije nije govorio o problemu s rodnom teorijom, nego je optuživao one koji su protiv njezine ratifikacije za zaostalost i neki oblik mržnje prema ženama ili nemara za nasilje s kojim se susreću u svojim obiteljima.

Pa je to učinio i g. Bernardić, ne stideći se te bijedne laži.

Neuka laž: brojevi i brojčani trendovi koje je naveo krivo su izračunani

Osim te banalne i bijedne, g. Bernardić je u svojoj izjavi napravio i još jednu pogrješku, strašnu pogrješku u srednjoškolskoj matematici, a fizičar je. Fizičari bi trebali znati i visoku matematiku, a nekmoli srednjoškolsku. G. Bernardić, dakle, ili ne zna matematiku, ili je svjesno, podmuklo i nečasno iskrivljava, s nečasnim ciljem. To je uvrjeda matematici, znanju, znanosti, svim njegovim kolegama i svim obrazovanim, pa i manje obrazovanim ljudima.

Ponavljao je mantru aktivista rodne ideologije da je nasilje (nad ženama) u obitelji veliko, implicirajući da ga smanjiti može samo Istanbulska konvencija.

1. Kada smijemo reći da je nasilje veće?

Prema portalu „Sigurno mjesto“, u Hrvatskoj godišnje bude ubijeno 22 do 45 žena, pri čemu su ubojice u 20% do 65% slučajeva sadašnji ili bivši supruzi (http://www.sigurnomjesto.hr/rad-na-prevenciji-i-suzbijanju-nasilja/statistika/). Iako bismo mogli računati s brojevima 22 i 45, ipak mi se čini da, kad je ubijena supruga a nije ju ubio sadašnji ili bivši suprug, to ubojstvo ne bi trebalo računati u obiteljsko nasilje, barem ne ono muža nad ženom, koje se najčešće implicira. Dakle, navedene brojeve treba svesti na ubojstva koja su počinili aktualni ili bivši supruzi, koja su simbol i pokazatelj nasilja u hrvatskim obiteljima. Dakle treba „22 do 45 godišnje ubijenih žena“ svesti na 20% do 65% tih brojeva.

Da ne kompliciram s previše brojeva, svest ću ih na srednju vrijednost tih dvaju postotaka, dakle na 43%. (To nije potpuno matematički ispravno, ali ovdje može poslužiti, jer samo ilustriram ukupnu sliku procjene obiteljskoga nasilja.) Proistječe da su sadašnji ili bivši muževi u Hrvatskoj od godine do godine ubiju od 9 do 19 žena.

Sada uzmimo dva ekstrema tih tužnih brojki, a to su ti isti 9 i 19, iako bismo mogli uzeti i brojeve između njih, među kojima su manje razlike. Pitamo se: jesu li ta dva broja stvarno (statistički značajno) različita, ili je razlika tih dviju godina u broju ubojstava nastala slučajno, a ne zbog povećanog obiteljskog nasilja.

Ljudima koji nisu učili statistiku i odgovarajuću matematiku činit će se jasno da je 19 više od 9, i jest više. No, u pitanju „je li 19 više od 9“ izostavljen je ukupan broj žena koje su tada (u toj godini) udane ili su bile udane!

Naime, nije svejedno je li ubijeno 10 od milijun žena, ili 19 od 100 žena. Ukratko, usporedbu brojeva 9 i 19 treba raditi tako da se oni najprije podijele s brojem žena u Hrvatskoj koje jesu bile udane ili razvedene u danoj godini. Držim da u Hrvatskoj ima oko milijun i dvjesto tisuća takvih žena. Kad se 9 i 19 podijele s milijun i dvjesto tisuća, dobiju se jako mali brojevi. Test koji računa vjerojatnost da su opažene razlike nastale slučajno naziva se hi-kvadrat (prema grčkom slovu i kvadratu njegova iznosa).

On daje vrijednost P, što je vjerojatnost da su opažene razlike nastale „slučajno“ tj. da se ne mogu pripisati povećanom obiteljskom nasilju u godini kad je ubijeno 19 žena. Ako je ta vjerojatnost manja od 0,05, onda smatramo da je razlika stvarna, tj. da je možemo pripisati povećanju obiteljskoga nasilja.

U našem se slučaju, međutim, dobije da je P (puno) veće od 0,05, tj. da je ta razlika između dvaju godina nastala slučajno, odnosno da se ne može pripisati povećanom obiteljskom nasilju u godini kad je ubijeno 19 žena, u usporedbi s godinom kad ih je ubijeno 9.

G. Bernardić zna taj račun i zna izračunati te brojeve. Neobrazovani ljudi mogu taj račun prezirati i statistiku držati metodom manipuliranja podatcima, ali g. Bernardić to ne može. Eto, neka on kaže, javno, ovdje ili drugdje.

2. Kada smijemo reći da je nasilje „u porastu“

Nasilje je „u porastu“ kada je iz godine sve veće i veće, i to statistički značajno. Uzet ćemo isti primjer, ubijanja žena od aktualnih ili bivših muževa i reći da se broj ubojstava u tijeku zadnjih 10 godina (2007. do 2016.) kreće od 9 do 19 godišnje.

Statistički dokaz se izvodi tako da se nacrta (li zamisli pa se računa) koordinatni sustav u kojemu su na osi apscisa godine, od 2007. do 2016., a na ordinati broj ubijenih žena podijeljen s brojem udanih i rastavljenih u toj godini (potonje ovdje nije presudno bitno). Tako u koordinatnom sustavu dobijemo deset točaka, po jednu za svaku godinu i stopu ubojstava u njoj (stopa je izraz za omjer broja ubijenih žena i svih žena koje analiziramo).

Pravac koji se povuče kroz svih tih deset točaka mora se, prema tvrdnji o „porastu“, uzdizati od 2007. do 2016. u odnosu na os apscisa koja ide ravno, kao nula, dakle tangens kuta koji on čini s osi apscisa mora biti veći od nula. Na stranu pojam tangensa, izračunajmo samo načelno. Pravac, a time i njegov nagib, zadan je dvama točkama, a ovdje ih imamo deset. Matematički se kroz svih deset povuče idealan pravac i dobije se njegov nagib. No taj nagib, zbog deset točaka koje ga određuju, nije jednoznačan, nego se nalazi u nekom rasponu kuta prema osi apscisa. Ako taj raspon zahvaća nulu, zaključujemo da pravac nije nagnut prema osi apscisa, odnosno da nema porasta nasilja kroz godine.

U našem primjeru porast bismo dokazali kad bi brojevi ubojstava od 2007. do 2016. bili, na primjer:
9, 11, 12, 13, 13, 15 16, 17, 18, 19, ali
kad bi ti brojevi po svojoj veličini bili „izmiješani“ u vremenu (godinama), na primjer:
12, 15, 11, 13, 18, 9, 16, 19, 13, 17, morali bismo zaključiti da porasta nasilja nema.
Bez navođenja tangensa kuta između toga pravca i osi apscisa i vjerojatnosti razlike toga tangensa od nule, ne smije se govoriti ni o porastu niti o padu!

3. Je li nasilje u Hrvatskoj veće nego u drugim državama?

Poseban je pristup pitanju je li stopa ubojstava žena od aktualnih ili bivših muževa visoka, previsoka. Previsoka – u odnosu na koju visinu? U drugim državama? Kojim – bogatim i naprednim, siromašnim i nazadnim, u onima koje jesu ili koje nisu ratificirale Istambulsku konvenciju, među homoseksualnim parovima u usporedbi s heteroseksualnim, a onda to i među državama, itd. Ne ćemo na to odgovarati, nego ćemo samo ponoviti kako se te usporedbe ispravno provode – provode se onako kako je gore opisano, ovisno o pitanju koje se testira.

Zaključak

I jedno jedino ubojstvo je strašno; to događaj koji je potpuno i svakome neželjen, tužan i sramotan. No, takve su se tužne stvari događale uvijek i događat će se uvijek i nikad se ne će potpuno iskorijeniti. Protiv njih se borimo prevencijom, kaznama i drugim, uključivši i Istanbulsku konvenciju. No, pritom se u Istanbulsku konvenciju nije smjela podmetnuti rodna teorija, prvo zato što ona tamo ne pripada jer nema nikakve veze s nasiljem prema ženama, a drugo zato što je ona protuprirodna, protuznanstvena, protuljudska i protuženska .

Uz dobre hrvatske zakone i napore za smanjenjem zla obiteljskoga nasilja, Istanbulska konvencija i nije bila potrebna „za pojačanje borbe protiv obiteljskoga nasilja“. Prava svrha joj je nametanje rodne ideologije. Da joj je cilj bio jačanje i standardizacija borbe protiv obiteljskoga nasilja, u nju se rodna teorija ne bi ni bila uvrstila.

To je istina o Istanbulskoj konvenciji.

A istina o njezinim zastupnicima je da lažu o njezinu sadržaju i svrsi. Budući da je među njima G. Bernardić, fizičar i čelnik druge najjače hrvatske političke stranke, dakle potencijalni premijer, on dodatno laže kao poznavatelj matematike i kao čovjek za kojega bi neki ljudi sutra trebali glasovati. Pozivam ga da javno, ako je moguće u Saboru, odgovori na tu moju ocjenu.

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

Prof. Marušić: Osnove rodne teorije i što je Robert Bajruši lagao o njoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zamolba Vladi Republike Hrvatske da odobri održavanje natjecanja u školskom sustavu

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/arhiva

Poštovani gospodine Plenković!

Državna natjecanja su u biti nacionalne olimpijade izvrsnosti u školskom sustavu Republike Hrvatske, a njihovi sudionici su najbolje što imamo, pobjednička supstancija i nacionalni interes države.

Natjecanja se nužno ne moraju završiti u tekućoj školskoj godini i nema zapreka da se kompletiraju, i u rujnu ili prosincu.

Što ćemo s bodovima za upis koje učenici dosad nisu stekli jer su natjecanja obustavljena? Zašto se ne bi moglo, zbog izvanredne situacije, dati diskrecijsko pravo ravnateljima škola da uz posebni zahtjev i argumentaciju dodijele dodatne bodove osmašima, a na temelju postignutih rezultata na zadnje dostignutoj razini natjecanja? Te bodove valja promatrati na jednokratno izvanredan način, na način “više sile”, i donijeti zasebno rješenje, upravo zbog osmaša, jer će svi ostali bodove ionako dobiti pravovremeno kada se natjecanja kompletiraju. Činjenicu da bodovanje za osmaše valja promatrati iznimno ove godine na drugačiji način, ne treba koristiti i kao dodatni razlog za neodržavanje natjecanja. Razlozi za ne održavanje odnosno nezavršavanje državnih olimpijada izvrsnosti u školskom sustavu ne postoje.

Najbolji učenici razmišljaju ovako:

“Smatram da nije u redu da jedna generacija bude uskraćena za nastup i dokazivanje na državnom natjecanju. To je zapravo hrvatska Olimpijada izvrsnosti za koju se pripremamo cijele godine. Takva su natjecanja od izuzetne važnosti za nas, budući da je to nama važnije čak i od prosjeka ocjena, jer se time pripremamo za našu budućnost.”

Održanjem te tradicije sve generacije najboljih učenika imat će i dalje jednak i pravedan položaj i neprekinuti niz sudjelovanja. Neće se moći požaliti čak ni oni osmaši koji su se sedam godina spremali da bi u osmom razredu briljirali iz jezika.

Nitko neće biti u situaciji da su mu prava uskraćena. Da ne ulazim u nepotrebne elaboracije i detalje.

Sa svojim skromnim iskustvom od dvadeset i jednu godinu skrbi o darovitima, ne preostaje mi drugo nego zamoliti Vas i javno pozvati Vladu Republike Hrvatske da donese odluku o odobravanju održavanja državnih natjecanja.

Natjecanja se nužno ne moraju završiti u tekućoj školskoj godini i nema zapreka da se kompletiraju, i u rujnu ili prosincu.    

S poštovanjem,

Zdravko Škokić, dipl.ing.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

DPMŠ – ‘HDZ gubi svaki dodir sa stvarnošću’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro ustvrdio je u nedjelju je da HDZ gubi svaki dodir sa stvarnošću te smatra kako to pokazuje činjenica da ga potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić proziva zbog sudjelovanja u Koaliciji narodnog sporazuma.

„Da HDZ gubi svaki dodir sa stvarnošću pokazuje činjenica što me je Ivan Anušić (čitaj: Andrej Plenković) javno optužio zbog toga, kako je napisao, što sam se ‘iz Amerike vratio nekoliko puta i to kako bi sudjelovao na skupu Koalicije narodnog pokreta’”, navodi Škoro na svom facebook profilu reagiravši na Anušićeve izjave.

Napisao je kako „Andrej Plenković, zvan ‘Ivan Anušić’, ne zna ni ime Koalicije” podsjeća da se ta koalicija zvala „Koalicija narodnog sporazuma“ i da su na njenom čelu bili poznati hrvatski domoljubi i borci za hrvatske nacionalne interese: Ante Miko Tripalo, Savka Dabčević-Kučar, Srećko Bijelić, Dragutin Haramija, Ivan Supek, Vlado Gotovac, Dražen Budiša, Ante Žužul i dr.

„U očaju i neznanju, Plenković-Anušić sve te ljude koji su bili suverenisti i domoljubi, proglašavaju danas sumnjivim Hrvatima, dok istodobno surađuju s velikosrpskim domoljubom Miloradom Pupovcem i njegovim „drugovima“ te SDP-ovim žetončićima u redovima Milana Bandića”, navodi Škoro.

Potpredsjednik HDZ-a Ivan Anušić ocijenio je danas da na parlamentarnim izborima Škoro i Domovinski pokret “imaju za zadatak rušenje demokršćanske i narodnjačke opcije, koju socijaldemokrati ne mogu samostalno napraviti”. Podsjetio je kako je Škoro potvrdio da je početkom 90-ih bio u Americi i da se u Hrvatsku vratio nekoliko puta i to kako bi sudjelovao na skupu Koalicije narodnog sporazuma. Istaknuo je da je ta koalicija bila protiv Tuđmana i HDZ-a te da je lani Škoro “doveo” Milanovića na čelo države.

Škoro smatra i da je Plenković zadužio Anušića da se “obruši na Domovinski pokret i njega osobno u nakani da pažnju javnosti pod svaku cijenu skrene od kriminalnih i koruptivnih skandala, povezanih s imenima i prezimenima vlastitih ministara i državnih tajnika, pa i stranke kao cjeline”.

Po njegovim riječima, “niska koruptivnih i kriminalnih afera koja godinama prati HDZ, krešendo doživjela u, za tu stranku, nezgodnom vremenu. Tako su uhićenja političke princeze te stranke, Josipe Rimac i niza državnih dužnosnika i činovnika Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva gospodarstva, još jednom pokazala da HDZ funkcionira kao uhljebničko-koruptivni kartel.”

Podsjetivši na neke od skandala vezanih uz HDZ-ove ministre, Škoro najvećim problemom za vrh HDZ-a drži promjenu iskaza bivše šefice računovodstva te stranke, Branke Pavošević, koja je na suđenju u slučaju “Fimi media” izjavila da odgovornima za kriminalne crne fondove HDZ-a drži glavne tajnike i vodstva te stranke.

„Andrej Plenković, kao iskusan i lukav političar, dobro zna da će se spomenute i druge afere krajnje negativno odraziti na izborne rezultate njegove stranke. Zato je Ivana Anušića zadužio za napad na mene osobno i Domovinski pokret, a posebice nakon objave da će izbornu listu u 5. izbornoj jedinici predvoditi nesalomljivi gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava”, drži Škoro.

Ističući kako su „lajbeci HDZ-a i SDP-a potpuno raskopčani”, podsjeća i da je veliki hrvatski seljački vođa Vladko Maček ušao je u hrvatsku političku i državotvornu povijest izjavom: “Kako vidite, lajbek je raskopčan!“ nakon ukidanja Vidovdanskog ustava i okončanja diktature velikosrpskog kralja Aleksandra Karađorđevića.

„Lajbeci HDZ-a i SDP-a potpuno su raskopčani! Bezočni napadi Milorda Pupovca i Andreja Plenkovića na mene osobno i na Domovinski pokret, dobar su pokazatelj da se i diktatura vođa kartela zvanih HDZ i SDP bliži kraju. Znamo i nadnevak kad će to biti bjelodano: 5. srpnja 2020. Tog dana, da ponovno citiram Mačeka, hrvatski narod pokazat će zrelost, slogu i jakost kako bi zajednički ostvarili „ideal hrvatskog naroda: da Hrvat bude gospodar u svome domu, u svojoj slobodnoj Hrvatskoj“, piše Škoro na facebook profilu. (Hina)

Anušić: ‘Nakon Milanovića, Škorina je nova zadaća dovesti SDP na vlast’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari