Pratite nas

Reagiranja

Prof. Matko Marušić: Napadi na Vukića i Vidović Krišto su komunistički napad na slobodu znanstvenoga istraživanja i slobodu govora

Objavljeno

na

G. Igor Vukić je na HTV-u, u emisiji „Dobar dan, Hrvatska“ predstavio svoju knjigu „Radni logor Jasenovac“ . Na to je brutalno napadnut i on i urednica emisije gđa Karolina Vidović Krišto, a HTV se ogradila od toga priloga i ukinula mogućnost njegova pregleda.

Ta priča ima mnogo detalja (https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j-novak/29544-j-novak-hajka-je-zapoceta.html), i reakcija (https://kamenjar.com/htv-se-ograduje-od-istine-a-kad-ce-od-velikosrpske-propagande/), ali ovdje ću sve njih preskočiti da bih u prihvatljivu okviru donio dva dokaza što su zapravo napadi na I. Vukića i K. Vidović Krišto.

Dokazujem da su ti napadi KOMUNISTIČKI NAPAD NA SLOBODU ZNANSTVENOGA ISTRAŽIVANJA I SLOBODU GOVORA.

Oni su suprotni a) stavu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) o nedodirljivosti slobode istraživanja i b) usuglašenim stavovima svih članova Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koji su preporučili takva povijesna istraživanja!.

1. HAZU SE ZALAŽE ZA SLOBODU ISTRAŽIVANJA UZ POŠTIVANJE ZNANSTVENIH, UMJETNIČKIH, STRUČNIH I ETIČKIH NAČELA TE ZA SLOBODU ARGUMENTIRANE ZNANSTVENE KRITIKE U DUHU TOLERANCIJE I MEĐUSOBNOG UVAŽAVANJA

Splitska „Slobodna Dalmacija“ je 21. lipnja 2015. (str. 24 i 25) donijela reakcije Slavka Goldsteina, Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovine na knjigu „Jasenovački logori – istraživanja“, autora Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković, čiji je izdavač „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“ (ISBN 978-953-58565-0-4.). U tom su članku Goldstein, Klasić i Jakovina naznačili da bi trebalo zabraniti istraživanja istine o prijepornim pitanjima hrvatske povijesti 20. stoljeća (http://kamenjar.com/prof-dr-matko-marusic-knjiga-jasenovacki-logori-istrazivanja-rusi-lazni-mit-o-jasenovcu-u-prah-i-pepeo).

Na to smo akademik Josip Pečarić i ja složili peticiju (s 200 potpisnika podrške) koja je od HAZU tražila da donese deklaraciju o slobodi znanstvenoga istraživanja (http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/DRUSTVO/POSLANO-PISMO-HAZU-trazi-se-da-Hrvatska-akademija-znanosti-i-umjetnosti-donese-deklaraciju-o-slobodi-istrazivanja-peticija).

Osobno sam od HAZU dobio ovaj odgovor.

From: Marijan Lipovac [mailto:[email protected]]

Sent: Thursday, October 01, 2015 11:47 AM

To: [email protected]

Subject: Odluka Predsjedništva HAZU

Poštovani profesore Marušiću,

U odgovoru na Vaše pismo od 20. srpnja 2015. priopćujemo Vam stajalište koje je povodom toga zauzelo Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na sjednici održanoj 30. rujna 2015.

Stajalište vam šaljemo u prilogu.

S poštovanjem

Ured za odnose s javnošću i medije HAZU

U odgovoru u prilogu je pisalo sljedeće:

U svezi sa sadržajem pisma od 20. srpnja 2015. upućenog predsjedniku Akademije, ne vidimo da je u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj ičim ugrožena sloboda znanstvenog istraživanja, pa stoga ne vidimo ni potrebu da Akademija u tom smislu donosi deklaraciju o zaštiti slobode znanstvenih istraživanja.

Akademija se u skladu sa svojim poslanjem zalaže za slobodu istraživanja uz poštivanje znanstvenih, umjetničkih, stručnih i etičkih načela te za slobodu argumentirane znanstvene kritike u duhu tolerancije i međusobnog uvažavanja. Isto tako, Akademija se zalaže za dignitet svake znanstvene grane, pa tako i historiografije te smatra da istraživanja o svim pitanjima iz hrvatske povijesti treba prije svega prepustiti povjesničarima i drugim znanstvenicima i stručnjacima iz područja humanističkih i društvenih znanosti, koji djeluju na temelju priznate znanstvene metodologije uz strogo poštivanje etike i uz odsutnost svakog političkog utjecaja. Svjesna svog poslanja i društvene odgovornosti Akademija redovito organizira znanstvene skupove o važnim društvenim pitanjima i njihove rezultate podastire javnosti u knjigama i drugim publikacijama. U tome je Akademija otvorena za suradnju sa svim relevantnim čimbenicima i to ne samo hrvatske akademske zajednice.

Zbog obveze da djeluje kao najviša znanstvena i umjetnička ustanova u Hrvatskoj, Akademija se ne može upletati u polemike koje se vode u medijima jer se iz njih, po naravi stvari, ne može sa sigurnošću utvrditi autentičnost tamo navedenih izjava, ne vidi se jesu li pri tome korištene općepriznate metode za znanstvena istraživanja te jesu li primijenjena načela na kojima se temelji Akademijino djelovanje”.

Iako HAZU nije našla potrebu za deklaracijom o slobodi istraživanja, ja sam tim odgovorom ipak bio zadovoljan. Izostanak potrebe za donošenjem posebne deklaracije HAZU je objasnila time da „ne vidi(mo) da je u slobodnoj i demokratskoj 400 hrvatskoj ičim ugrožena sloboda znanstvenog istraživanja“, ali je dodala da „U SKLADU SA SVOJIM POSLANJEM ZALAŽE ZA SLOBODU ISTRAŽIVANJA UZ POŠTIVANJE ZNANSTVENIH, UMJETNIČKIH, STRUČNIH I ETIČKIH NAČELA TE ZA SLOBODU ARGUMENTIRANE ZNANSTVENE KRITIKE U DUHU TOLERANCIJE I MEĐUSOBNOG UVAŽAVANJA.“

U situaciji ponovnog napada na jednu knjigu o rezultatima povijesnih istraživanja (I. Vukića) i napada na TV urednicu koja je autora intervjuirala o toj knjizi (K. Vidović Krišto), pismo HAZU meni (gore) jasno GOVORI DA SU TI NAPADI SUPROTNI RAZLOG OSNIVANJA, RADU I STAJALIŠTIMA HAZU, NAJRELAVANTNIJE ZNANSTVENE USTANOVE U REPUBLICI HRVATSKOJ.

(Zanimljivo je ponašanje H. Klasića, koji je bio pozvan u emisiju s g. Vukićem, pročitajte i zaključite. Vrlo ilustrativno!)

2. „DOKUMENT DIJALOGA“ VIJEĆA ZA SUOČAVANJE S POSLJEDICAMA NEDEMOKRATSKIH REŽIMA INZISTIRA NA POVIJESNIM ISTRAŽIVANJIMA I DIJALOGU O PREDMETIMA PRIJEPORA

Dokument dijaloga“ Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima inzistira na povijesnim istraživanjima i dijalogu o predmetima prijepora! Njega su potpisali svi članovi Vijeća, dakle i, npr., J. Omejec, A. Vujić, N. Zakošek i I. Goldstein. (Nije bilo suglasja oko „Zaključaka“ koji su predloženi Vijeću.)

Citiram ključne odjeljke (i molom da ih pažljivo pročitate):

Ne ulazeći u pitanja “povijesnoga revizionizma”, ipak treba reći da tamo gdje je povijest već “revizionistička”, neki novi “revizionizam” može se javljati i kao potreba za “revizionizmom revizionizma”. Dobroj praksi suočavanja s prošlošću pogodovala bi historiografska i druga istraživanja, sa znanstvenim preispitivanjem izvora i kritičkim ispitivanjem i neselektivnim izborom i objavljivanjem građe, što uključuje uz dostupnost arhivskog gradiva i nova istraživanja i otkrivanja žrtava nedemokratskih režima te dostojanstveno obilježavanje pijeteta na mjestima njihova stradanja. Svojedobne licitacije s brojem žrtava bilo kojega od nedemokratskih režima i dalje su smetnja sagledavanju povijesne istine, pa prema tomu i suočavanja u smjeru kulture dijaloga i nekrivotvorenoga povijesnog sjećanja. Tu svakako ne spada savjesno kritičko i znanstveno utvrđivanje stvarnoga broja žrtava, posebno tamo gdje je on dokazano višestruko uvećan iz političkih, politikantskih ili nekih drugih razloga.

Politika sjećanja ili politika povijesti (politics of memory, Geschichtspolitik) prihvaćeni su termini kojima se označuju one političke strategije koje pridonose utjecaju na razvijanje kritičkih znanstvenih pristupa prošlosti, političke kulture, poticanje kulturnih agensa, uključujući i medijsku i popularnu kulturu, radi pozitivnoga utjecaja na stvaranje društvenih normi samoga nacionalnog demokratskog identiteta.

PRIJEDLOZI NEKIH MJERA ZA PREVLADAVANJE POSLJEDICA VLADAVINE NEDEMOKRATSKIH REŽIMA

‒ Poticati aktivnosti znanstvene, kulturne i političke zajednice koje vode suočavanju s prošlošću kulturom dijaloga i politikom sjećanja u kojima se razvijaju rekoncilijantni oblici društvenih i političkih odnosa te unaprjeđuje demokratski i humanistički identitet zemlje.

‒ Poticati znanstvena, historiografska, politološka, pravna, socijalnopsihološka i druga istraživanja radi ostvarivanja kompleksnog uvida u teme prošlosti kao uvjeta njihova širega i boljega razumijevanja u sadašnjosti.

‒ Razviti širu istraživačku mrežu povezivanja fakulteta, instituta i drugih znanstvenih i stručnih organizacija i stručnjaka koja bi rezultirala publiciranjem analitičkih, ali i sintetskih makroprojekata vezanih uz istraživanje prošlosti te uz suočavanje i prevladavanje njezinih negativnih posljedica u sadašnjosti.

‒ Otvoriti i kritički istražiti te objaviti arhivsko gradivo i druge izvore vezane uz djelovanje pojedinih nedemokratskih režima te ostvariti preduvjete za kompleksan znanstveni rad na kritičkoj analizi i studiji moderne hrvatske povijesti, posebno povijesti Kraljevine SHS/Jugoslavije, NDH i povijesti SFRJ.

‒ Nastaviti rad i dodatno osposobiti istraživačke timove radi kritičkoga preispitivanja svih politiziranih pristupa u utvrđivanju broja žrtava nedemokratskih režima te radi pronalaženja i obilježavanja mjesta zločina i masovnih grobnica uz osiguranje dostojanstvenog ukopa žrtava.

‒ Osigurati sredstva za obnovu ili osnivanje pojedinih tijela Sabora i Vlade (ureda, povjerenstava) da se preko suradnje s meritornim ustanovama, fakultetima, arhivima, institutima i dr., uz vjerodostojno utvrđivanje, omogući i uspješno očuvanje i podizanje spomeničkih kompleksa i drugih načina obilježavanja mjesta stradanja žrtava nedemokratskih režima.

‒ Osigurati sudjelovanje međunarodno priznatih institucija i stručnjaka na širim ili specijaliziranim skupovima vezanim uz teme suočavanja s prošlošću te publicirati takve rasprave i radove (uključujući e-publikacije).“

Svi oni koji nisu čitali „Dokument dijaloga“ trebaju ga pročitati, ili barem sačuvati za vrijeme kad će u njemu potražiti stavove hrvatske Vlade.

Dijelove koje sam ovdje iznad donio treba svatko pročitati dvaput! Tada će vidjeti da NAPADI NA I. VUKIĆA I K. VIDOVIĆ KRIŠTO NISU SAMO KOMUNISTIČKI NAPADI NA SLOBODU ZNANSTVENOGA ISTRAŽIVANJA I SLOBODU GOVORA, NEGO SU I U IZRAVNOJ SUPROTNOSTI S NAČELIMA RADA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI I SA STAVOVIMA HRVATSKE VLADE.

Oni su, dakle,

– PROTUDRŽAVNI (je idu suprotno od pozicije hrvatske Vlade, koju su definirali stručnjaci, članovi Vijeća, vrlo raznolikih svjetonazora);

– PROTUZNANSTVENI (jer ciljaju na zabranu istraživanja i slobode govora);

– PROTULJUDSKI (jer se suprotstavljaju dijalogu, istini, toleranciji i pomirenju).

 

Braniteljski portal

 

Igor VUKIĆ članovima Programskog vijeća HRT-a: Poticanje rasprave o Jasenovcu treba nagraditi

 

 

VIDEO – Istina o Jasenovcu – Uredila: Karolina Vidović Krišto

 

 

Zašto jučer u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’ nije bilo redovnog komentara Karoline Vidović Krišto?

 

 

Igor Vukić i Josip Jurčević demontirali mit o Jasenovcu! (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Davor Dijanović: Hajka na Igora Vukića po provjerenome komunističkom receptu

Objavljeno

na

Objavio

Nije bitan sadržaj Vukićeve knjige, bitno je diskvalificirati, dezavuirati, ušutkati, zabraniti, uništiti…

Hrvatski politički, akademski i medijski mainstream prepun je krilatica o demokraciji, ljudskim pravima i slobodi govora. Istodobno, dvadeset i osam godina od uvođenja demokracije hrvatsko društvo i dalje je duboko neslobodno, obilježeno strahom od javnog iznošenja vlastitih stavova i kontaminirano mentalitetskim obrascima iz vremena propaloga jugoslavensko-komunističkog sustava.

Hrvatska historiografija i dalje je prepuna dogmi i mitova koje je kreirao i podupirao jugoslavensko-komunistički establishment u vremenu od 1945. do 1990. godine. Crne legendekoje su se u vremenu Jugoslavije koristile za bičevanje i discipliniranje hrvatskog naroda i dalje relikti bivše duboke države nastoje legitimirati i perpetuirati kako bi one postale mainstream, nešto što se podrazumijeva, notorne činjenice koje u pitanje mogu dovoditi jedino revizionisti ili mentalni bolesnici.

Hajka koja je uslijedila nakon nedavnog gostovanja politologa, novinara, povijesnog istraživača i publicista Igora Vukića na HRT-u, povodom izlaska knjige „Radni logor Jasenovac“, predstavlja upravo plastičnu sliku, spomenik neslobodi koja vlada u hrvatskome društvu. Vukić je u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“ ukratko iznio sadržaj spomenute knjige, tj. rezultate svojih istraživanja. Stavovi koje je pritom iznio o logoru Jasenovac (u emisiji je trebao biti i Hrvoje Klasić, no očito se uplašio sučeljavanja s Vukićem), dakako, ne uklapaju se u okvire jugoslavenske istoriografije, pa su izazvali prave potrese kod profesionalnih „antifašista“ koji žive od dogmi i mitova iz vremena Jugoslavije.

Nakon diranja u jugoslavensko-komunističke dogme i mitove uslijedio je predvidljivi scenarij

Nakon Vukićeva gostovanja na HRT-u svjedočili smo scenariju koji je mogao predvidjeti svatko tko išta znade o Radni logortome funkcionira komunistički mentalni sklop koji prezire i ne podnosi drugačije mišljenje.

Došlo je do posipanja pepelom voditeljice Marine Medved Pulić i susljednog klečanja na kuruzi jasenovačke mitologije, Programsko vijeće HRT-a, nakupina mahom profesionalnih uhljeba u maniri kakvoga opskurnog komiteta iz bivšeg režima osudilo je Vukićevo „relativiziranje ustaških zločina“ (Vukić je inače srpskog porijekla, a pretci su mi i sami bili logoraši u Jasenovcu), urednica Karolina Vidović Krišto po drugi je put maknuta iz neke emisije zbog toga što je otvorila temu koju veliki cenzori na Prisavlju smatraju nepoćudnom, Milorad Pupovac Suzni pozvao je na Vukićev kazneni progon, Ivo Goldstein, inače sveučilišni profesor, u emisiji Nedjeljom u 2 govorio je o „đubretarima“ i „smrdljivcima“ koji negiraju zločine u Jasenovcu (iako nije poznato tko je to ikada negirao da su u Jasenovcu počinjeni zločini), a Vukića su napali – ne bi li time legitimirali svoju tobožnju objektivnost i pripadnost mainstreamu – i neki navodno desni povjesničari, novinari i publicisti (ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvijer otkrije svoj trag).

Nedostojao je tek Milan Kangrga…

U cijeli ovoj pripovijesti najmanje najmanje se govorilo o argumentima odnosno rezultatima istraživanja koje je Vukić iznio u svojoj knjizi, a koji se temelje na arhivima i svjedočenjima preživjelih. Sadržaj je posve nebitan. Bitno je tehnikama totalitarnih režima protivnika identificirati i nakon toga medijski diskvalificirati, dezavuirati, ušutkati, zabraniti, uništiti i po mogućnosti prikazati psihičkim bolesnikom. Nedostojao je tek neki moderni Milan Kangrga pa da prizove Vukićevo liječenje „sa željeznom štangom po glavi“. Ili da Vukić završi u nekoj umobolnici kao svojedobno beogradski novinar Vladimir Marković koji je 1979. nakon razgovora s Franjom Tuđmanom – u kojemu se navodi 60.000 ubijenih u Jasenovcu – prisilno psihijatrijski hospitaliziran. Uz instrument jame i kame  – psihijatrizacija neistomišljenika stari je i provjereni komunistički recept, koji je danas, doduše, zamijenjen suptinijim metodama obračuna s neistomišljenicima, u vidu njihove pauperizacije, ridikulizacije i medijske marginalizacije.

No, na veliku žalost mentalnih komunista, koji i dalje drmaju hrvatskim političkim, medijskim i društvenim establishmentom i koji bi istraživanjima i istini propisivali ograničenja i zabrane, istina je takva kakva jest i kad tad iziđe na svjetlo dana. A s njom i sav jad, bijeda i mizerija njezinih protivnika. Unatoč svim opstrukcijama, istina o Drugome svjetskom ratu, pa tako i o logoru Jasenovac, polako, ali sigurno probija se iz katakombi i pitanje je vremena kad će doći i do prozora i vrata tzv. mainstreama. A vrijeme je da se i u mainstreamu otvore prozori i vrata jer je smrad od truleži laži postao nepodnošljiv…

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Takozvani povjesničar Ivo Goldstein je iznio veliku laž i prekršio hrvatski USTAV

Objavljeno

na

Objavio

Tražim od HRT-a da se ogradi od stavova iznesenih u emisiji NU2 17. lipnja 2018.godine, ovog mrzitelja Hrvatske nezavisne države i takozvanog povjesničara Ive Goldsteina koji je iznio veliku laž i prekršio hrvatski USTAV, a voditelj ga nije upozorio na iznesenu laž i obmanu javnosti te postao suučesnik u kršenju zakona.

Naime ovaj takozvani povjesničar Ivo izrekao je grozomornu laž kako je Hrvatska nastala isključivo na temeljima ZAVNOH-a.
Osim što bi mu trebalo provjeriti kompetencije, sposobnost čitanja s razumijevanjem, a nije na odmet pregledati i kvalifikacije, diplomu i slično neka mu neko predškolsko dijete pročita hrvatski Ustav, možda lakše shvati!

Ovaj takozvani povjesničar zaostao je u bespućima lažne povijesti Drugog svjetskog rata što je ispisaše nekompetentni “pobjednici” partizani i komunisti, ali kompetentni koljači koji su izvršili masovna ubojstva i pogubljenja stotine tisuća Hrvatica i Hrvata, a sada pokušavaju spriječiti svaki dokaz istine o tome.

No hrvatska povijest seže u daleku prošlost i sviđalo se to ovom tzv povjesničaru ili ne to je činjenica, stvarnost koju on i njemu slični nikada neće moći promijeniti niti krivotvoriti. Jalovi su ti neinteligentni pokušaji Ivo, ISTINA IZLAZI NA VIDJELO!!

“Ustav RH – Izvorišne osnove:

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;
– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;
– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;
– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991.

– 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.
Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.”

Zorica Gregurić
Zagreb, 18,lipnja 2018.godine

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori