Pratite nas

Komentar

Prof. Matko Marušić: Vojko Obersnel u pobjedničkom zanosu otkrio istinu o SDP-u i kurikularnoj reformi

Objavljeno

na

Svi ljudi imaju pravo na svoje mišljenje uvjerenja i svjetonazor, i to im ne bi trebalo zamjerati, ali nije ni dobro ni pošteno kad misle jedno a govore drugo. To se običnim jezikom naziva lažju i prijevarom. Ali pobjednički g govor gradonačelnika Rijeke, g. Vojka Obersnela nakon lokalnih izbora od 4.  lipnja 2017., otkrio nam je, i dokazao, što je zapravo hrvatska Socijal-demokratska Partija (SDP) i koji su njezini politički ciljevi. Možda su to neki i znali, neki slutili, ali ovdje se radi o nepobitnom dokazu, koji ubuduće članovima SDP-a treba citirati kad se pokušavaju prikazati kao demokrati, liberalni i progresivni.

Govor g. V. Obersnela je možda i najvažniji i najinformativniji govor koji je itko održao u prilici tih izbora. G. Obersnel je, hotimice jer se nakon uvjerljive pobjede osjećao moćnim, ili nehotice u zanosu oduševljenja, otkrio dvije vrlo važne istine o današnjim hrvatskim komunistima nemarno i nestrpljivo. Evo ključnoga dijela njegove izjave:

„… kad govorim o svjetonazoru ne mislim pri tom samo na ustaše i partizane, iako je i tu važno reći kakav nam je svjetonazor, ali svjetonazor je i kakve programe radimo u školama i vrtićima i koliko nam je širok socijalni program. Hvala vam još jednom i svima na angažmanu i naravno medijima koji su nas pratili kroz ovo razdoblje i što da kažem uz prigodnu pjesmu Bandiera Rossa poseban pozdrav za HRT iz Lenjingrada s krstarice Aurora.“

U toj izjavi postoje tri ključna dijela koja otkrivaju pravu prirodu SDP-a.

1) Obersnelovci se poistovjećuju s partizanima, što znači da podržavaju partizanske zločine, izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, uništenje Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Banovine Hrvatske, te uvođenje komunističke strahovlade, zabrane političkih stranaka osim vlastite, zabranu slobodnog sindikalnoga udruživanja i sve drugo zlo koji je i naš i svaki svjetski komunistički režim činio dokle god je mogao. I ni danas nije od toga odustao!

2) G. Obersnel poistovjećuje Rijeku s Lenjingradom, dakle sebe i svoju pobjedničku stranku s lenjinzmom, a mjesto i čas svoje pobjede s krstaricom Aurorom čijim je topovskim hitcima počela boljševička revolucija u Petrogradu 1917. Lenjinizam, Aurora i boljševička revolucija donijeli su smrt i stradanje milijunima nevinih ljudi u Rusiji i brojnim drugim državama, sve do hrvatske i do te iste Rijeke u kojoj je lenjinizmu klicao g. Vojko Obersnel dana 4. lipnja 2017.

Naizgled simpatični poziv (i onda oduševljeni odziv) da se zapjeva Bandiera Rossa, vrlo je snažna, dosljedna i otvorena potvrda tehnologije nasilnoga preuzimanja vlasti, tehnikom rečene boljševičke revolucije, jer je ta pjesma ispjevana u španjolskom građanskom ratu u kojemu je smrtno stradalo 600.000 ljudi. Pjesma pjeva crvenoj zastavi i pobjedi boljševika koji su – kao što je prethodno naznačeno – pobili milijune ljudi, te uništili i terorom ušutkali sve koji su drukčije mislili. Obersnel je, dakle, nedvojbeno i neskriveno pozvao na povratak komunističkoga terora, osuđenoga u rezolucijama Vijeća Europe (2006., 2009.) i Deklaraciji Hrvatskoga Sabora od 30. lipnja 2006. o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (NN, 76/2006).

Bio je to otvoreni, jasni i izravni protuustavni govor, poziv na nasilje i ukidanje demokratskoga poretka!

3) No, treća Obersnelova misao najopasnija je i najveće je otkriće istine svima naivnima i nemarnima koji teške probleme vide kao nevažne i lake, kao da se njih ne tiču: „… svjetonazor je i kakve programe radimo u školama i vrtićima….“. I tu leži tajna Jokićeve prijevare s reformom školstva, koja nije došla iz te pijunske glave, nego iz Milanovićeva paklenoga plana u kojem je Jokić simpatičnošću, ponavljanjem istih fraza, pozivanjem na 500 suradnika i malo nepotpunim predstavljanjem o tome gdje je doktorirao, trebao poslužiti za uništenje srži duha hrvatskoga naroda i nacije! Dakle, plan je djecu u vrtićima (!) i osnovnim školama učiti svemu samo ne onom što je hrvatsko, što je ono u čemu i zašto su je njezini roditelji začeli, u čemu je goje i ljube i sve u životu njoj podređuju! Takozvanom sekularnom društvu (što je pojam koji ne postoji, sekularna je država, a to je nešto sasvim drugo!), u kojemu će se govoriti samo o nenaravnim pravima, učiti okljaštrena i unakažena povijest, učiti da su roditelji primitivci koji ne razumiju moderno, da je Crkva esencija natražnosti i zla, da Domovina nije Hrvatska nego „cijeli svijet“, da je ugoda prije ponosa, materijalno prije duhovnoga, da je svetinja samo vlastito pravo, da je znanost budalaština prošloga stoljeća, viteštvo seksizam, ljubav kontracepcija, prijateljstvo tjelesno dodirivanje, demokracija prosvjed samo za određene stvari, književnost Baretić i Tomić, a drukčije mišljenje govor mržnje…

To je bila tajna Jokićeve „reforme“ i Budakove „strategije“ – sve, apsolutno sve anacionalno, protuvjersko, protuznanstveno, protuljudsko. Tko to nije prepoznao, neka dobro promisli o tome što je Obersnel rekao u tri povezane rečenice (gore navedene), ili neka prostudira Jokićev „kurikulum“ i ovdje meni odgovori u čemu sam pogriješio.

Budući da govorimo u slobodnoj i demokratskoj zemlji koju smo sami stvorili i gradimo, treba naglasiti da ljudi imaju pravo biti komunisti i sanjati o marksizmu i lenjinizmu i svemu onome što oni nose! Ali – nemaju pravo lagati u javnosti, pretvarati se da su nešto drugo i onda, navrh svega toga laganja – druge pak optuživati da su – oni nešto drugo. Stidite se svi vi prijetvorni komunisti – stidite se svojih laži, kameleonstva, agresivnosti i podvala. Budite kao Vojko Obersnel i priznajte tko ste, što hoćete i kuda biste nas htjeli odvesti. Pa neka onda narod odluči hoće li s vama ili s nekim drugim.

Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Karadžić i marginalizacija hrvatske žrtve

Objavljeno

na

Objavio

Slušajući komentare na presudu Karadžiću, pogotovo u emisiji HRT Otvoreno, koja je još jednom poslužila za promociju bošnjačkih i antifa stajališta, dakle u duhu ignoriranja islamističke prirode bošnjačke politike u Bosni i Hercegovini, čovjek se mora zapitati. Je li se službena Hrvatska svela na nekakvog promotora i zaštitnika bošnjačke žrtve?

Ispada da bi Karadžić bio prihvatljiv Hrvatima da nije počinio zločine nad Bošnjacima. Tek na samoj margini se spomenu i njegovi/srpski zločini prema Hrvatima. Dominiraju priče o Srebrenici, zločini nad muslimanskim življem, potresne izjave i suze, priča o pravdi i pravednosti muslimanskih/bošnjačkih žrtava.

Na taj se način priča o BiH svjesno gura u naručje bošnjačke baštine, a time i povlaštenog bošnjačkog političkog prava. Ako sud u Haagu i političke silnice u njegovoj pozadini imaju takve krajnje namjere, a očito imaju, Hrvatska nikako ne bi trebala biti nijemi promatrač ili čak dionik u razvoju takvih konačnih ciljeva.

Karadžić baštini progon gotovo 200 tisuća Hrvata te smrt tisuća. Karadžić je uz to integralan dio ukupnog zločinačkog projekta, primarno usmjerenog protiv životnih i strateških interesa hrvatskog naroda. To što sud u Haagu tome nije davao značaj iz posve političkih razloga, ne bi smio biti razlog pristajanja na zaborav hrvatske politike i medija. Uz to pristajanje, pristajemo i na pretežito bošnjačko pravo na BiH, što nije ništa manje zloćudno od posljedica Karadžićevog zločina.

 

Ante Nazor: Rat se vodio zbog toga da svi Srbi žive u istoj državi, da to obuhvati velik dio Hrvatske i gotovo cijelu BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hebrang: Karadžić nestaje, ali njegovo djelo ostaje

Objavljeno

na

Objavio

Mi u Hrvatskoj, kao ni u Bosni i Hercegovini, nismo sazreli reći istinu pa nam se zločinci šeću po gradovima, a ideolozi i dalje smišljaju svoje paklene planove…

“Presuda na doživotni zatvor ratnog zločinca Karadžića slaba je utjeha za majke Srebrenice i tisuće drugih žrtava ovoga monstruma. On nestaje, ali njegovo djelo ostaje”, komentirao je za Direktno.hr bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a i politički veteran dr. Andrija Hebrang.

“Vidjeli smo tugu među njegovim istomišljenicima i mnogim suradnicima, posebice u Republici Srpskoj koja je nastala dijelom i na njegovu genocidu. Srpska agresija devedesetih definitivno ostaje bez presude glavnih organizatora u KOS-u, u kojemu je osmišljeno osvajanje teritorija genocidnim metodama. Bosna i Hercegovina i nakon ove presude ostaje podijeljena, jer glavni krivci nisu ni spomenuti, a kamoli procesuirani. Potpuno je ista situacija i u Hrvatskoj, gdje ni jedna optužnica haškog tribunala, a niti hrvatskih sudova, nije podignuta protiv ideologa zločina. Zbog toga danas imamo države utemeljene na nekažnjenom zločinu, a to ne jamči mirnu budućnost. Duh agresije i dalje lebdi nad ove dvije države i značajno obilježava njihov put”, komentirao je Hebrang.

“Mi u Hrvatskoj, kao ni u Bosni i Hercegovini, nismo sazreli reći istinu pa nam se zločinci šeću po gradovima, a ideolozi i dalje smišljaju svoje paklene planove. Dok je u susjednoj državi u neku ruku razumljivo da se rat ne kažnjava, jer je međunarodna zajednica ozakonila Republiku Srpsku temeljenu velikim dijelom na genocidu, a Hrvate kao najveće žrtve obespravila u odnosu na druga dva entiteta, u Hrvatskoj su poslije Tuđmana na vlasti oni koji taj rat ne razumiju, jer su bili daleko, ili su zarobljeni u svoje regionalne svjetonazore i amnestiraju zločince.

Podsjećam da članak 3. Zakona o oprostu nabraja ratne zločine koji su izuzetak od oprosta, ali to hrvatskom pravosuđu ništa ne znači. Isto tako režiseri u KOS-u ostaju zaštićeni zbog dobrosusjedskih odnosa, bez poštivanja pravila da rat ne završava s posljednjim ispaljenim metkom nego s presudom i posljednjem zločincu. No, moramo znati da nekažnjeni zločin ponovno potiče zločinca i u tom  smislu je ova presuda Karadžića samo forma bez sadržaja”, zaključio je dr. Hebrang, piše Direktno.hr.

Podsjetimo, Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen na doživotni zatvor. Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Den Haagu odbilo je žalbu bivšeg predsjednika Republike Srpske koji je prvostupanjskom presudom 2016. osuđen na 40 godina zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom rata u BiH. Žalbeno vijeće je procijenilo da je kazna određena prvostupanjskom presudom bila preblaga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari