Pratite nas

Komentar

Prof. Matko Marušić: Vojko Obersnel u pobjedničkom zanosu otkrio istinu o SDP-u i kurikularnoj reformi

Objavljeno

na

Svi ljudi imaju pravo na svoje mišljenje uvjerenja i svjetonazor, i to im ne bi trebalo zamjerati, ali nije ni dobro ni pošteno kad misle jedno a govore drugo. To se običnim jezikom naziva lažju i prijevarom. Ali pobjednički g govor gradonačelnika Rijeke, g. Vojka Obersnela nakon lokalnih izbora od 4.  lipnja 2017., otkrio nam je, i dokazao, što je zapravo hrvatska Socijal-demokratska Partija (SDP) i koji su njezini politički ciljevi. Možda su to neki i znali, neki slutili, ali ovdje se radi o nepobitnom dokazu, koji ubuduće članovima SDP-a treba citirati kad se pokušavaju prikazati kao demokrati, liberalni i progresivni.

Govor g. V. Obersnela je možda i najvažniji i najinformativniji govor koji je itko održao u prilici tih izbora. G. Obersnel je, hotimice jer se nakon uvjerljive pobjede osjećao moćnim, ili nehotice u zanosu oduševljenja, otkrio dvije vrlo važne istine o današnjim hrvatskim komunistima nemarno i nestrpljivo. Evo ključnoga dijela njegove izjave:

„… kad govorim o svjetonazoru ne mislim pri tom samo na ustaše i partizane, iako je i tu važno reći kakav nam je svjetonazor, ali svjetonazor je i kakve programe radimo u školama i vrtićima i koliko nam je širok socijalni program. Hvala vam još jednom i svima na angažmanu i naravno medijima koji su nas pratili kroz ovo razdoblje i što da kažem uz prigodnu pjesmu Bandiera Rossa poseban pozdrav za HRT iz Lenjingrada s krstarice Aurora.“

U toj izjavi postoje tri ključna dijela koja otkrivaju pravu prirodu SDP-a.

1) Obersnelovci se poistovjećuju s partizanima, što znači da podržavaju partizanske zločine, izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, uništenje Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Banovine Hrvatske, te uvođenje komunističke strahovlade, zabrane političkih stranaka osim vlastite, zabranu slobodnog sindikalnoga udruživanja i sve drugo zlo koji je i naš i svaki svjetski komunistički režim činio dokle god je mogao. I ni danas nije od toga odustao!

2) G. Obersnel poistovjećuje Rijeku s Lenjingradom, dakle sebe i svoju pobjedničku stranku s lenjinzmom, a mjesto i čas svoje pobjede s krstaricom Aurorom čijim je topovskim hitcima počela boljševička revolucija u Petrogradu 1917. Lenjinizam, Aurora i boljševička revolucija donijeli su smrt i stradanje milijunima nevinih ljudi u Rusiji i brojnim drugim državama, sve do hrvatske i do te iste Rijeke u kojoj je lenjinizmu klicao g. Vojko Obersnel dana 4. lipnja 2017.

Naizgled simpatični poziv (i onda oduševljeni odziv) da se zapjeva Bandiera Rossa, vrlo je snažna, dosljedna i otvorena potvrda tehnologije nasilnoga preuzimanja vlasti, tehnikom rečene boljševičke revolucije, jer je ta pjesma ispjevana u španjolskom građanskom ratu u kojemu je smrtno stradalo 600.000 ljudi. Pjesma pjeva crvenoj zastavi i pobjedi boljševika koji su – kao što je prethodno naznačeno – pobili milijune ljudi, te uništili i terorom ušutkali sve koji su drukčije mislili. Obersnel je, dakle, nedvojbeno i neskriveno pozvao na povratak komunističkoga terora, osuđenoga u rezolucijama Vijeća Europe (2006., 2009.) i Deklaraciji Hrvatskoga Sabora od 30. lipnja 2006. o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (NN, 76/2006).

Bio je to otvoreni, jasni i izravni protuustavni govor, poziv na nasilje i ukidanje demokratskoga poretka!

3) No, treća Obersnelova misao najopasnija je i najveće je otkriće istine svima naivnima i nemarnima koji teške probleme vide kao nevažne i lake, kao da se njih ne tiču: „… svjetonazor je i kakve programe radimo u školama i vrtićima….“. I tu leži tajna Jokićeve prijevare s reformom školstva, koja nije došla iz te pijunske glave, nego iz Milanovićeva paklenoga plana u kojem je Jokić simpatičnošću, ponavljanjem istih fraza, pozivanjem na 500 suradnika i malo nepotpunim predstavljanjem o tome gdje je doktorirao, trebao poslužiti za uništenje srži duha hrvatskoga naroda i nacije! Dakle, plan je djecu u vrtićima (!) i osnovnim školama učiti svemu samo ne onom što je hrvatsko, što je ono u čemu i zašto su je njezini roditelji začeli, u čemu je goje i ljube i sve u životu njoj podređuju! Takozvanom sekularnom društvu (što je pojam koji ne postoji, sekularna je država, a to je nešto sasvim drugo!), u kojemu će se govoriti samo o nenaravnim pravima, učiti okljaštrena i unakažena povijest, učiti da su roditelji primitivci koji ne razumiju moderno, da je Crkva esencija natražnosti i zla, da Domovina nije Hrvatska nego „cijeli svijet“, da je ugoda prije ponosa, materijalno prije duhovnoga, da je svetinja samo vlastito pravo, da je znanost budalaština prošloga stoljeća, viteštvo seksizam, ljubav kontracepcija, prijateljstvo tjelesno dodirivanje, demokracija prosvjed samo za određene stvari, književnost Baretić i Tomić, a drukčije mišljenje govor mržnje…

To je bila tajna Jokićeve „reforme“ i Budakove „strategije“ – sve, apsolutno sve anacionalno, protuvjersko, protuznanstveno, protuljudsko. Tko to nije prepoznao, neka dobro promisli o tome što je Obersnel rekao u tri povezane rečenice (gore navedene), ili neka prostudira Jokićev „kurikulum“ i ovdje meni odgovori u čemu sam pogriješio.

Budući da govorimo u slobodnoj i demokratskoj zemlji koju smo sami stvorili i gradimo, treba naglasiti da ljudi imaju pravo biti komunisti i sanjati o marksizmu i lenjinizmu i svemu onome što oni nose! Ali – nemaju pravo lagati u javnosti, pretvarati se da su nešto drugo i onda, navrh svega toga laganja – druge pak optuživati da su – oni nešto drugo. Stidite se svi vi prijetvorni komunisti – stidite se svojih laži, kameleonstva, agresivnosti i podvala. Budite kao Vojko Obersnel i priznajte tko ste, što hoćete i kuda biste nas htjeli odvesti. Pa neka onda narod odluči hoće li s vama ili s nekim drugim.

Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Živozidaška referendumska prostitucija

Objavljeno

na

Objavio

Pita me fina gospođa srednjih godina pokraj štanda živozidaša na kojem prikupljaju potpise za referendum o zabrani financiranja političkih stranaka iz državnog proračuna, što bih joj preporučio, potpisati ili ne.

Odgovorio sam joj prispodobom zgodnom za razmišljanje svima nama. Što biste vi uradili i biste li zabranili proizvodnju automobila, nakon što je jedan ili stotine idiota za upravljačima punom brzinom projurilo pod crvenim signalom na semaforima, izazvali seriju nesreća, ubili ljude u prometu i uništili imovinu?

Bi li zbog toga prestali koristiti prometna sredstva i isključivo od jedne do druge točke putovali pješke? Stvar je jednostavna. Tko bi zabranio auta i tko bi isključivo hodao ili trčao, neka podupre ovu inicijativu. Malo je takvih.
No, puno će ljudi potpisati. Zašto?

Zato što uzimaju i imaju pravo s manje izravnih posljedica po sebe biti neodgovorni te i na destruktivan način iskazati nezadovoljstvo državom i politikama, ne razmišljajući o tome da je izravna posljedica ovakve inicijative jačanje upravo onih protiv čijega je ponašanja proglašena. I da će se te posljedice reflektirati i na njih osobno u vremenu ispred, iako tako ne izgleda trenutno.

Uvijek se, kada nema pravila najbolje snalaze upravo oni, koji ih redovito krše ili zaobilaze kada ih ima. Zašto je onda jedna parlamentarna stranka, koja je jako nadmoćna logistički izvanparlamentarnim konkurentima u političkoj kampanji upravo zbog povelikih sredstava, koje dobiva iz proračuna, odlučila ići i upravo sada s takvom inicijativom?

Zato što im je promidžbeni efekt javne nazočnosti na stotinama lokacija u Hrvatskoj i pred stotinama tisuća prolaznika uvjerljivo bitniji od odgovornosti prema tim ljudima, prema društvu i narodu. I nije im problem biti neiskren, prvo, jer će im rijetko tko postaviti pitanje zašto onda ne povedu one koje pozivaju na potporu, vlastitim primjerom za sobom i lijepo vrate novce koje su dobili iz proračuna i drugo, jer ih nitko u poslu kojim se bave neće kazniti zbog neiskrenosti i neodgovornosti.

Dapače, i prvo i drugo se isplati. Uz sve navedeno, minimum polaznih standarda za prvi korak ozdravljenja hrvatskog društva bi bio kazniti u svakoj prigodi svakoga tko je spreman za svoje dnevnopolitičke i destruktivne interese prostituirati apsolutno sve društvene vrijednosti i institute, u ovome slučaju značaj i ulogu instituta referendumskog odlučivanja ljudi i naroda. Jer, ova inicijativa je prostitucija referenduma.

Mora u pristojnom društvu negdje biti granica javnoga ponašanja, jer se upravo zbog viših razina tih granica ljudi razlikuju od vukova, narodi od čopora i krda, uz svijest da i čopori i krda imaju čvrsta pravila bez kojih nisu mogući, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivo Lučić: Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi

Objavljeno

na

Objavio

Dolazak nekoliko stotina prosvjednika sa zastavom SFRJ u Bleiburg i njihove poruke o “obnovi Jugoslavije”, te odnos Austrije i Hrvatske prema totalitarnim režimima komentirao je profesor s Hrvatskoga instituta za povijest i nekadašnji član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima Ivo Lučić.

-Ne znam što bi se dogodilo da su prosvjednici u Austriji imali, primjerice, zastave Istočne Njemačke. Nije na nama da Austriji određujemo kako će se odnositi prema određenim simbolima, to je njihovo suvereno pravo. Međutim, što se tiče prosvjednika u Bleiburgu, jasno su pokazali svoj svjetonazor. Osim što su nosili jugoslavensku zastavu, vidio sam i da su rekli kako će obnoviti Jugoslaviju. Oni nikada nisu niti će ikada prihvatiti hrvatsku državu. Hrvatska vlast bi, ako joj je stalo do Hrvatske, trebala imati jasan stav i pravilno se postaviti, rekao je Lučić u razgovoru za Direktno.hr, prenosi Hrsvijet.

Pojašnjava kako će se ideološka, a i politička borba još dugo voditi.

-Europa nema zajednički stav o gotovo ničemu. To ovisi od situacije do situacije, od zemlje do zemlje, od vremena do vremena…Osuda komunizma i fašizma su samo iznuđene u određenom povijesnom trenutku, ali funkcionira samo fragmentarno. Nema općeg stava, a rezolucije koje Europa donosi su samo mrtvo slovo na papiru. Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi, dodao je Lučić.

Uspoređujući broj sudionika na bleiburškoj komemoraciji s brojem sudionika u prosvjedu, zaključio je kako je takav odnos snaga u stvarnosti.

-Treba istaknuti da je na komemoraciji u Bleiburgu bilo oko 15.000 ljudi, a prosvjednika iz područja cijele bivše Jugoslavije bilo je svega nekoliko stotina. To je pravi omjer snaga i to bi vlasti trebale uzeti u obzir prilikom donošenja odluka, zaključio je Lučić.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari