Pratite nas

Naši u svijetu

Profit od hrvatskog turizma pokupit će Srbija

Objavljeno

na

Nije više ‘pet minuta do 12’, već pet sekundi do 12.

[ad id=”93788″]

Prije šest godina ustanovljena mi je dijagnoza Parkinsona. Kako bih usporio razvoj bolesti bavim se čim više plesom, boksanjem i ping pongom. Stolni tenis igram s dragim prijateljem Bobom, Amerikancem, uspješnim poslovnim čovjekom i žestokim protivnikom u ovoj meni prekrasnoj igri.

Govori mi Bob neki dan da je tradicija u njihovoj obitelji jednom godišnje sa širom obitelji zajedno otputovati na odmor (ima ih 18!). Čuvši to, ja kao iz topa ispalim “pa morate u Hrvatsku ovaj put”, a on meni kao iz topa nazad “da, razmišljali smo o tome, ali nemate direktne letove iz New Yorka, a moja majka ima preko 80 godina”.

I tad mi se odvrti film koji mi je pucao previše puta. Sa čak tri hrvatska premijera, pa tako i aktualnim na odlasku Milanovićem, razgovarao sam i uvjeravao o nužnosti direktne zračne povezanosti s najvećom ekonomijom svijeta. Potonji mi je na to odgovorio: “Desiti će se samo od sebe“.

Ne samo da se nije desilo „samo od sebe“, već upravo suprotno.

Naši susjedi pokreću direktne letove Beograd-New York u lipnju, a mi se pravimo kao da ne vidimo da nam ispred nosa odnose zaradu koja je sve ove godine bila previđena upravo za hrvatski džep! Čitav turistički svijet bori se za američkog turista. Kažu da jedan Amerikanac potroši više nego čak SEDAM prosječnih gostiju koji tradicionalno posjećuju našu zemlju…

Godišnje iz SAD-a Hrvatsku posjeti oko 300.000 ljudi, što je na ukupni broj od 14 milijuna posjeta u turizmu relativno mali broj. No, glavni razlog zašto ta brojka nije barem milijun upravo je problem s kojim se suočila i

Bobova obitelji. Nema direktnih non stop letova. A, nije da ih nije bilo prije trideset godina. JAT je u sezoni za SAD letio i do 25 puta na tjedan!

To što nismo letili od kraja Domovinskog rata izgubili smo red veličine 100 milijardi kuna, a da nitko odgovoran nije za to. Ovo je veći red veličina nego što su INA, Pliva i sve banke zajedno.

1. Sine Qua Non (u Ćirinom prijevodu “Nemo’š sine bez toga”). Bilo koji strateg hrvatskog turizma koji ima dvije u glavi zna da je preduvjet za uspjeh jedne turističke zemlje – zračni most. Što tu treba više dokazivati?

2. Svi se bore za američkog turista, a mi imamo jednu jedinu osobu koja nam pokriva čitavu Sjevernu Ameriku, govorimo o cca 350 milijuna ljudi! Pa da je i sedmoglavi zmaj ne bi uspjela odgovoriti na sve pozive, što je i provjereno.

3. Izgubili smo geostrateški položaj Jugoistočne Europe kao „hub“ za sve ostale destinacije. Dakle, Slovenci, Mađari, Srbi, Albanci, Makedonci… Svi bi mogli iz SAD-a letiti preko Zagreba. Croatia Airlines je mogla sve

to razvoziti.

4. Poslovi i tvrtke koje se nisu otvorile zbog tog nedostatka te broj neostvarenih novih radnih mjesta neprocijenjiv je u kontekstu zdravog života nacije, kako demografski tako i poslovno.

5. Ulaganje u ovakav projekt državu bi maksimalno stajalo između 5 i 15 milijuna američkih dolara. S ekonomskim multiplikatorom – danas gubimo nekoliko STOTINA MILIJUNA na godišnjoj razini.

6. Sa svojim vlastitim avionima imamo tzv. „Captive Audience“ te je svaki let ujedno i prilika za upoznavanje gosta s našom zemljom, ljudima, povijesnim osloncima…kulturom.

7. Iskoristimo brend Dalmatinera – hrvatskih autohtonih pasa koji su zahvaljujući Disneyu postali svjetski prepoznatljivi i obojimo avione s packama u obliku hrvatskih otoka, a isti dizajn implementirajmo i za uniforme stjuardesa i pilota. To bi bila svjetska atrakcija!

8. Ovaj projekt je ostvariv za 3-4 mjeseca.

9. Evo jednog recentnog primjera. Zagrebačka filharmonija slavi 145 godina postojanja i početkom veljače nastupa u New Yorku (bit će to prvi nastup u povijesti Zagrebačke filharmonije u prestižnoj dvorani Carnegie Hall). Čitav orkestar i sva prateća podrška letit će više od 18 sati, umjesto osam koliko je realno potrebno za to putovanje. Koliko će to samo više koštati i biti napornije nego je odista nužno, sa presjedanjima i vremenu provedenom u čekaonicama… (tko zna, možda bi uz direktne letove naš najbolji orkestar u Carnegieu nastupao i češće od jedanput u 145 godina…?!)

Ovo je moj zadnji vapaj budući hrvatski premijeru, aktualni mandataru, gospodine Oreškoviću (za mene ste već četvrti otkad guram ovu incijativu). Dolazite iz dijaspore, poput mene, pa mi ulijevate nadu da ćete stvari jasnije znati sagledati i donjeti ispravnije odluke za Hrvatsku. 20+ godina bezuspješnog lobiranja protiv korupcije i nesposobnosti, ne mogu više., piše / PoslovniDnevnik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Oduvijek smo znali raditi i Bogu se moliti

Objavljeno

na

Objavio

REPORTAŽA: Turić – općina Pelagićevo

Hrvati su u općini Pelagićevo vlasnici 80 % zemljišta (većim dijelom u selima: Tramošnica,Turić, Blaževac, Ledenice, Orlović Polje, itd…). Prije rata ovo je područje bilo najrazvijeniji dio bivše države, a danas je zbog raseljavanja i ratnih uništavanja postalo najsiromašnije. No, ovdašnji Hrvati se ne predaju. Republika Hrvatska, baš kao što je pomagala i tijekom prognanstva pomaže ovim ljudima i danas. Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske vodi računa o projektima, koji dolaze iz BiH, ali prvenstveno radi na prepoznavanju potreba naših ljudi u ovoj administrativnoj cjelini. Nedavno je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospodin Zvonko Milas u radni posjet primio načelnika i zamjenika općine Pelagićevo Simu Stakića i Nikolu Bošnjaka. Očekuju se bolja vremena.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Svake se godine za 20. srpnja brojni Posavljaci okupljaju u malom Turiću. Tamo se, naime, toga dana slavi spomendan nebeskog zaštitnika “patrona” ove župe, Svetog Ilije Proroka. I ove godine, uz župnika vlč. Iliju Matanovića okupili su se brojni župljani i gosti iz susjednih župa predvođeni svojim duhovnim pastirima. Iz godine u godinu, kako vidimo, sve ih je više. Dolaze kući na odmor.

– Mogli bismo reći da je dobro da je zaštitnik naše župe u ljetno vrijeme kad ljudi imaju “urlaube”, pa dolaze svojim kućama i nama, svojim majkama i očevima, koji želimo ovdje umrijeti, kaže 75- godišnja Mara Lamešić. Također dodaje, kako ih je iz godine u godinu, ipak sve manje.

Proslava svetog Ilije, “gromovnika” kako ga ovdje u Posavini zovu, samo je mali uvod u središnje slavlje ovdašnjih Hrvata-katolika. Naime, 2. kolovoza u obližnjoj Tramošnici će biti proslavljen Blagdan Gospe od Anđela. Najradosnije će tada biti časne sestre koje u Tramošnici imaju svoj samostan. Turić i Tramošnica su samo dva od osam sela općine Pelagićevo, političke administrativne cjeline koja je nastala nakon Daytonskog mirovnog sporazuma. Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine u sadašnjoj općini Pelagićevo živjelo je 6.224 ili 42,13% stanovnika, a prema riječima načelnika općine Pelagićeva Sime Stakića, ova je općina vodeća po povratku u RS. Hrvati su većinom bili izgnani iz svojih kuća , pa su većinom Hrvati i povratnici. Šest velikih sela bila su gotovo u potpunosti uništena a stanovnici raseljeni. U Turiću je 1991. godine živjelo 1.610 stanovnika, od čega 1.473 ili 91,49%. Danas se polako vraćaju u svoj zavičaj. Obnavljaju kuće, vraćaju život u normalu.

Republika Hrvatska, baš kao što je pomagala i tijekom prognanstva pomaže ovim ljudima i danas. Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske vodi računa o projektima, koji dolaze iz BiH, ali prvenstveno radi na prepoznavanju potreba naših ljudi u ovoj administrativnoj cjelini. Nedavno je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospodin Zvonko Milas u radni posjet primio načelnika i zamjenika općine Pelagićevo Simu Stakića i Nikolu Bošnjaka. Izaslanstvo općine upoznalo je državnog tajnika o poteškoćama, potencijalima i izazovima. Predstavnici općine Pelagićevo su posebno govorili o poduzetnicima-povratnicima, koji na svojoj djedovini ostvaruju uvjete za život kako sebi i svojim obiteljima tako i drugim sumještanima, čime stvaraju konkretnije “temelje” za veći i konkretniji povratak. Državni tajnik je izrazio zadovoljstvo i pohvalio ulaganja u gospodarstvo i infrastrukturu i naglasio kako takvi i drugi sadržaji čine život privlačnijim na ovom području:

– Stvaranje takvih preduvjeta te otvaranje radnih mjesta ključ je održivog ostanka i opstanka ne samo Hrvata već i drugih mještana općine Pelagićevo, ovom je prigodom naglasio Milas. Podsjetimo da je ovaj sastanak bio i svojevrsna prigoda da se razmijene i razmišljanja o mogućnostima i suradnji u drugim projektima, pa i onima koji bi se mogli realizirati projektima prekogranične suradnje a u okviru EU fondova.

– Gledamo mi televiziju i slušamo vijesti. Znamo da su naši načelnici bili u Zagrebu u Vladi, gdje ih je primio onaj dragi čovjek. Znamo mi da će on uputiti naše da saznaju gdje i kako mogu pomoći našim selima, a mi… Mi smo uvijek znali raditi i Bogu se moliti. To ti je tako, kaže naša sugovornica Mara.

Hrvati su u općini Pelagićevo vlasnici 80 % zemljišta (većim dijelom u selima: Tramošnica,Turić, Blaževac, Ledenice, Orlović Polje, itd…). Prije rata ovo je područje bilo najrazvijeniji dio bivše države, a danas je zbog raseljavanja i ratnih uništavanja postalo najsiromašnije. No, ovdašnji Hrvati se ne predaju. Ovdje egzistiraju tri katoličke crkve i djeluje jedini hrvatski nogometni klub na prostoru RS: NK Tramošnica, a vrlo je zanimljiva veza s ovdašnjom dijasporom, koja je posebno jaka u Švicarskoj, gdje djeluje zavičajni klub “Tramošnica” a često se održavaju i zavičajne manifestacije. U ovom kraju ponikli su i vrlo cijenjeni katolički teolozi profesor emeritus Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu mons. dr. sc. Mato Zovikić te profesor Franjevačke bogoslovije u Sarajevu prof. dr. sc. Fra Nikola Bošnjak. U vjerskim krugovima često se spominje i ime fra Lovre Milanovića i njegove žrtve u vremenima koja su bosanske Hrvate-katolike vječno označile kao narod patnje, ali i narod suživota i dijaloga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Hrvatski svjetski kongres podržao studij demografije i hrvatskoga iseljeništva

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

Zbrajajući reakcije s brojnih strana hrvatskog izvandomovinstva, sve nas je razveselila vijest o osnivanju „Studija demografije i hrvatskog iseljeništva“  na Sveučilištu u Zagrebu. Potrebu zaustavljanja demografskog kraha našeg naroda nije potrebno više ni isticati, a nasušna potreba sustavnoga znanstvenog proučavanja fenomena hrvatskoga izvandomovinstva sporo prodire u svijest odgovornih u obje naše države, kako u Republici Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, piše glasnogovornik Hrvatskoga svjetskoga kongresa prof. dr. sc. Šimun Šito Ćorić o studiju na Hrvatskim studijima.

Predajući psihologiju kroz tri desetljeća na više hrvatskih sveučilišta osvjedočio sam se da su mlade generacije o tome potpuno neinformirane, a poneki su i žrtve duha totalitarističkih vlasti, pod kojima je naš narod, nažalost, bio od 1918.godine.

Stoga snažno podržavamo konačno uvođenje rečenog studija kao i sve one koji pri njemu sudjeluju i koji će pri njemu sudjelovati, a potičemo i poticat ćemo sve mlade naraštaje iz domovine i izvandomovinstva da mu se posvete prema svojim mogućnostima i afinitetima.

Također smatramo da bi bilo nužno planirati i uvođenje istoimenog predmeta i u srednje škole po domovini.

Krajnje je vrijeme da ono što je zabranjivano i lažno predstavljano, poglavito u bivšoj komunističkoj državi postane predmet istinskog proučavanja i javnog prezentiranja. Jer samo istina o svim segmentima cjelovitoga hrvatskog korpusa i naših vremena može nas dovesti do boljitka, napretka i nužne tolerancije.

Protiv svekolikog rasvjetljavanja događaja, ljudi i perspektiva mogu biti samo oni kojima je iz nekih razloga draža laž od istine. Stoga treba unaprijed očekivati da će ovaj studij takvim jako smetati. Na njih se ne treba uopće obazirati, jer to je ona izumiruća vrsta ljudi koji još s komunističko-jugoslavenskih i velikosrpskih pozicija promiču tamu umjesto svjetlosti.

Prof. dr. sc. Šimun Šito Ćorić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari