Pratite nas

Intervju

Progovorio Radivoj Cvetićanin: Josipović je degutantni račundžija, Vučić se sprdao sa ‘starcem’ Mesićem

Objavljeno

na

Bivši srpski veleposlanik otkriva sočne detalje o Josipovićevoj hrestomatiji. Uz hvalospjeve Pupovcu i Mesiću, upozorava: Srbi u Hrvatskoj nestaju kao Maje

Podsjetimo, Cvetićaninu je Josipović 2007., dok je još bio saborski zastupnik, u sklopu jednog ručka poklonio hrestomatiju, a navodno su se u tim dokumentima nalazile i državne tajne, što su oni ‘demantirali’.

Na samom početku intervjua Cvetićanin se osvrnuo na taj ručak s Josipovićevim u zagrebačkom Vinodolu, kad se navodno i dogodila ”Josipovićeva izdaja Hrvatske”.

”Bili smo u sali restorana, u polumraku. Nikakav specijalni značaj nisam pridavao svemu tome. Prilično je bila gruba konstrukcija koja je iz svega toga izišla. A u biti, bio je to običan, rutinski ručak. Josipović je tada bio zastupnik u Hrvatskom saboru, a bio je i direktor zagrebačkog Biennala. U to je vrijeme radio, ujedno sa svojim suradnicima, na nekim projektima u vezi s Haškim tribunalom, odnosno sa suđenjima u Haagu – i to kako hrvatskim, tako i srpskim optuženicima. Bila su to neka stručna ispitivanja, ili nešto slično tome. Josipović bi mi za naših susreta i razgovora u Zagrebu uvijek nešto prigodno poklonio – jednom zgodom je to bio nekakav CD – a sada mi je, na tom ručku, poklonio tu svoju knjigu, o sudskim procesima u Haagu”, rekao je Cvetičanin.

Dodaje kako je ta knjiga bila većeg formata, a fizički je više sličila na fascikl nego na knjigu. U biti, bila je to neka hrestomatija, dakle zbirka više istraživačkih tekstova o Haškom tribunalu.

”To nije moja materija, tako da tu knjigu praktički nisam ni otvorio. Josipović i ja smo se slagali oko značaja da je ta institucija vrlo važna, no tom se problematikom, u užem smislu riječi, ja nisam bavio tako da u tu njegovu knjigu ili zbirku praktički nisam ni zavirio. To jednostavno nije sfera mog zanimanja, to su čisto pravne stvari. Josipović je tada, koliko se sjećam, bio završio neki obimniji posao pa mi je poklanjanjem te knjige htio, zasigurno iskazati nekakav svoj ponos nad onime što je napravio. Barem sam ja to tako shvatio, nekom drugom zgodom, poklonio mi je CD neke mlade operne pjevačice iz Hrvatske”, prisjeća se Cvetićanin.

Na pitanje što je učinio s tom Josipovićevom knjigom-hrestomatijom, Cvetičanin kaže kako je ”moguće da je to ostalo u mojoj bivšoj rezidenciji, u Zagrebu”. Pomalo je nevjerojatno, ali čini se da se Cvetićanin ni ne sjeća gdje mu je Josipovićev dar.

”Sasvim sigurno nije kod mene, u mojoj osobnoj biblioteci u Beogradu. Kažem vam, nisam to praktički ni pogledao, dao sam je svojim kolegama. Imamo mi stručnjake koji se bave time, nisam ja zadužen za Haški tribunal. Sve što se nakon toga dogodilo bila je klasična dorada jedne u biti beznačajne priče, odnosno od komarca se napravio magarac. Zato sam HRT-u i dao izjavu, kad su me bili upitali, da je čitava ta ”špijunska afera” koja se plela oko Josipovića zapravo jedna bijedna konstrukcija. Bitno je naglasiti da je tu svoju knjigu Ivo Josipović već bio promovirao u Hrvatskoj, prije nego što mi ju je dao”, ističe Cvetičanin.

”Hladan čovjek, samo prividno dopušta da mu priđeš blizu”

Kaže i kako s Josipovićem nije našao zajedničku ”vibru”.

”On mi se učinio kao dosta hladan čovjek. On jest ugodan, onako površno i na prvu ruku. Ali s vremenom se ispostavi da čovjek koji s njim komunicira, u ovom slučaju ja, do njega tj. do njegove nutrine ili osobnosti, ne može doprijeti. On samo prividno dopušta da mu priđeš blizu, ali uvijek te ostavi na distanci. O njemu sam, kad je bio izabran za predsjednika Republike Hrvatske, imao vrlo visoko mišljenje, no kasnije se to promijenilo. Moje je mišljenje o njemu postalo manje povoljno. Prije svega zbog Josipovićevog odnosa prema Srbima – i to u onome trenutku kad je odbacio Milorada Pupovca i htio isfabricirati svog čovjeka među Srbima u Hrvatskoj, Veljka Džakulu. No, iza toga jer stajala jedna mala suštinska stvar. Josipović je bio prisvojio neke teorije o ograničenim pravima manjina, u smislu da Srbi, tj. ona tri srpska zastupnika u Hrvatskom saboru, ne bi trebali imati pravo u donošenju ključnih odluka – u onim situacijama kad nedostaju ta tri glasa za nešto krucijalno. Ja sam takvo njegovo gledanje, da se ta prava srpske manjine u Hrvatskoj djelomično ograničavaju, nazvao segregacijom. Srećom, Josipović je, kao predsjednik RH, samo govorio o tome, ali to nije sproveo u djelo. To je, sjećate se, bilo u ono vrijeme kad je imao konflikt s Pupovcem”, prepričava Cvetićanin.

”Josipović se degutantno i račundžijski poklonio Pupovcu”

Oštro se Cvetičanin osvrnuo i na činjenicu da je Josipović svojedobno Pupovca nazvao etnobiznismenom da bi mu se kasnije, u jeku predsjedničke kampanje, na proslavi srpske Nove godine praktički ”poklonio”.

”To je bilo tako degutantno, račundžijski, proračunato…”

Dodaje kako je najjači dojam na njega kao ambasadora ostavio Stjepan Mesić.

”Što se više udaljavam od njega, on mi postaje sve veći političar. Danas mi se on čini kao najveći politički talent na ex-jugoslavenskim prostorima, u posttitovskoj eri. Ali i jedna mala ograda: s ovim mojim mišljenjem teško bi se složila većina Srba. A evo, i sam je srpski premijer Aleksandra Vučić, kad se nedavno vratio s inauguracije nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, posprdno govorio o svom kratkom susretu s Mesićem što ga je imao u Zagrebu – u smislu: ne znam što taj čovjek priča, gušio me neki starac…”, prisjeća se Cvetićanin.

Dodaje kako je u svom dnevniku napisao kako je Mesić prema Srbima uvijek vodio politiku ”duplog dna”, a i sam mu je bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić, negdje uoči odlaska iz Zagreba, skrenuo pažnju na to da Mesić nije pouzdan partner.

”Rekao mi je: ‘Jedno se s njim dogovoriš u Beogradu, a on otputuje u Prištinu i priča nešto drugo!”

Cvetićanin za Milorada Pupovca ima samo riječi hvale.

”On je kao političar vješt, obrazovan, posvećen svom poslu, ima nevjerojatnu strast za posao koji radi…”

Pozitivno govori i o Ivi Sanaderu i Kolindi Grabar-Kitarović.

O Sanaderu…

”Neću ulaziti u ono što se dogodilo kasnije, ali dok je bio predsjednik Vlade, Sanader je radio odličan posao. U cjelini, njegovo i Mesićevo vrijeme vidim kao zlatno doba Hrvatske. Hrvatska je tada ušla u NATO i pripremila se, u potpunosti, za ulazak u Europsku uniju. To su epohalna dostignuća za jednu naciju i državu. Treba biti kratkovidan pa ne vidjeti te Sanaderove i Mesićeve učinke”.

O Kolindi…

”Nisam je ja nazvao Barbikom nego sam samo zabilježio da su neki drugi ambasadori nju tako nazivali. To je bilo još oko 2007.  Ja sam nju doživio kao vrlo racionalnu osobu. I još uvijek mislim – usprkos promašenom posjetu Jasenovcu – da će ta njezina racionalnost dati neke rezultate”.

Na pitanje kako vidi budućnost Srba u Hrvatskoj, odgovara:

”Čini mi se da će se Srbi u Hrvatskoj jednom spominjati kao što mi danas spominjemo Maje i Asteke. Nešto ruševina, kulturnih spomenika, i to bi bilo to”.

Na upit što misli o proglašenju bl. Alojzija Stepinca svetim, kaže kako ne bi htio povrijediti osjećanja hrvatskih katolika.

”Ali uvijek sam u nastojanjima da se Stepinac proglasi svetim vidio nešto neprirodno. Jer, bilo je i ima puno kontroverzija oko uzoritog kardinala, osobno bih rekao da nije ni zločinac ni svetac. A to što papa Franjo oklijeva oko njegove kanonizacije – to govori o tome da se suočio s činjenicama koje nisu jednoznačne”, napominje Cvetićanin.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bariša Čolak – SDA je zaoštrila stavove nakon što je ‘ljevica’ otišla još desnije

Objavljeno

na

Objavio

Ne prestaju komentari na donesene dokumente Stranke demokratske akcije na stranačkome kongresu prošlog vikenda. Prvo pitanje koje je na dnevnome redu jest je li moguće naći alternativu ovakvoj politici iz Sarajeva. Visoki dužnosnik HDZ-a Bariša Čolak trenutačno je ne vidi.

Kako ste doživjeli poruke SDA s posljednjeg kongresa stranke?

Nažalost, te poruke ne ohrabruju. Ne ohrabruju iz jednostavnog razloga što je BiH višenacionalna država u kojoj žive tri konstitutivna naroda, ali i građani koji se tako ne izjašnjavaju. Na bilo koji način definirati jedan narod kao dominantan, bilo izravno ili neizravno, a pri tome zanemariti ovu realnost Bosne i Hercegovine, ne vodi rješenju problema u BiH. Zato mislim da ove poruke, neće, po mom dubokom uvjerenju, naići na plodno tlo u BiH. No, problem je svakako što će one još dodatno u ovom vremenu koje je pred nama onemogućiti ili barem usporiti mogućnost konačnog dogovora i uspostavu vlasti. Ponajprije tu mislim na razinu Bosne i Hercegovine. Bilo bi puno primjerenije da su poruke drukčije i da na jednak način uvažavaju sva tri konstitutivna naroda, odnosno da se svi uvažavamo i konačno priznamo kao politički narodi koji žive na teritoriju BiH. To, nažalost, nije slučaj. Postoji i niz drugih poruka koje su također neprihvatljive.

Na koje poruke mislite?

Ponajprije su to poruke, prijedlozi o ustroju i uređenju Bosne i Hercegovine. U deklaraciji jasno stoji da bi se BiH trebala preustrojiti na regionalnom temelju, odnosno regionalnom ključu.

Ali, zar se i HDZ, odnosno politika HNS-a BiH, na zauzima za preustroj srednje razine vlasti? Moguće da SDA nudi federalne jedinice?!

Ja bih prihvatio takvu mogućnost kad bi se barem jednom rečenicom uvažavalo i nacionalno načelo, odnosno načelo da u ovoj zemlji žive tri naroda. Nije prihvatljivo da zemlju ustrojite na pet, šest regija u kojima je uvijek jedan narod većinski, a uvijek drugi ili druga dva manjinska. To nije dobar princip. Nisam pročitao da postoji intencija u tome smjeru.

Nakon subotnje deklaracije postoje komentari da je SDA morao dokazati da je zelenija od bošnjačke ljevice SDP-a, DF-a koja je preuzela snažniji nacionalistički narativ?!

Vjerujem da jednim dobrim dijelom sadržaj ove deklaracije jest takav i zbog tog razloga. Neću reći da je to jedini razlog, ali jest činjenica da su ove druge stranke političkog Sarajeva u posljednjih godinu dana u svojim stavovima otišle desnije od samog SDA. Bile su isključivije u nekim zahtjevima od samog SDA, što u svakom slučaju šteti boljem političkom pozicioniranju SDA u biračkom tijelu.

Kako će se HNS, odnosno HDZ, pozicionirati na ovakve poruke koje nisu samo dnevno-političke, nego i strateške, dugoročne?

To jest ozbiljan problem. Ali, s druge strane, imate i promišljanja kako je bolje da je to na dosta eksplicitan način prezentirano.

Zapravo, do sada smo imali situaciju da su se promovirale drukčije stvari od onih koje su zapisane u stranačkim dokumentima. U svakom slučaju, uvjeren sam da će se ovim potezom na dulje razdoblje opteretiti odnosi u BiH umjesto da se ide na otopljavanje. Bez konsenzusa, a na ovim načelima SDA nije ih moguće izgraditi, zapravo, svi ćemo biti gubitnici. Ne mislim da će ovdje bilo tko biti pobjednik. Gubimo dragocjeno vrijeme, a posebice neće biti iskoraka na europskom i putu u NATO.

Je li realno očekivati da HNS/HDZ odgovore reafirmiranje oživljavanja Herceg Bosne?

Neću prejudicirati što će odlučiti HNS BiH ili HDZ, ali mi imamo utvrđene stavove i trebamo ih se pridržavati. Svi ste vidjeli kako smo se ponašali u predizbornoj kampanji, te i u vremenu poslije, te neki od kritičara možda i s pravom nam mogu prigovoriti – zašto ste vodili takvu politiku. No, apsolutno smatram ispravnim upravo tako voditi politiku – politiku kompromisa koji je moguće ostvariti jedino uvažavajući predstavnike triju konstitutivnih naroda. U biti, najviše me brine uporno inzistiranje na građanskoj državi koja, naravno, podrazumijeva “jedan čovjek – jedan glas”. To u jednoj višenacionalnoj državi jednostavno ne ide. Nemate višenacionalne države u kojoj je to na takav način riješeno.

Je li to europski standard, kako se često uvjerava iz Sarajeva?

Nije niti može biti. U EU to nije slučaj ni u jednonacionalnim državama. Primjerice, u Hrvatskoj imate apsolutnu zaštitu nacionalnih manjina, pa ih se pozitivno diskriminira. Te nacionalne manjine tamo same biraju svoje predstavnike. U BiH istodobno žive, po Ustavu, tri konstitutivna naroda, što znači tri ravnopravna naroda. Unatoč tome, u Izbornom zakonu imamo manjkavosti koje omogućavaju preglasavanje i dominaciju. Poznat je slučaj izbor hrvatskog člana Predsjedništva bošnjačkim glasovima ili da jedan broj izaslanika u Domu naroda također biraju Bošnjaci. To je, naravno, neodrživo. Dok god politike koje vode BiH ne prihvate činjenicu jednakopravnosti, mislim da nećemo napraviti bitniji iskorak ni prema EU ni NATO-u.

Trebaju li sada vodeće hrvatske i srpske stranke zaobići SDA pri uspostavi vlasti nakon što je ova stranka obznanila stajališta o preustroju zemlje?

Prvo, mislim da je jako teško pronaći nove partnere. Prije svega, u političkom Sarajevu ne postoje stranke koje bi bitno odudarale, ali od ovih stajališta. Moramo biti zaista realni. A s druge strane, ja sam pristaša da vlast uvijek trebaju formirati oni koji dobiju tu vlast od naroda. Prema tome, jako je važno to načelo ispoštovati. U suprotnom, postavlja se pitanje zašto provodimo izbore. Mi smo već odavno trebali formirati vlast. Prošlo je više od 11 mjeseci od održavanja posljednjih općih izbora.

Dakle, ne vidite prostora za novu koaliciju na državnoj razini?!

Teoretski, moguće je to o čemu govorite, možda na nekim razinama i praktično izvesti, ali iskreno mislim da nije pametno praviti eksperimente koji ne počivaju na izbornoj volji birača iz triju konstitutivnih naroda.

SDA je donio dalekosežne odluke i neki tumače da se radi o otpakiranju Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Je li ovo dobar trenutak da se počne razgovarati o tim krupnim pitanjima?

Prije svega, treba razlikovati dvije stvari. Legitimno je izražavati svoje političke stavove, ali ta legitimnost ipak ima ograničenje.

Ograničenje u ovome slučaju leži u tome da se ovakvim stavovima ugrožava netko drugi. Ja bih bio presretan i uvijek bih prihvatio stavove drugih kada bi oni na isti način tretirali moj kao i svoj narod. No, ne mogu prihvatiti stavove koji na takav način u izvedenom projektu isključuju moj narod ili ga na bilo koji način dovode u neravnopravan položaj. Ne mislim da je nelegitimno pričati i o promjenama Daytona, zašto ne? Samo su narodi ti koji ostaju, a državna uređenja se mijenjaju. No, u tim prijedlozima treba voditi računa da nikoga ne isključujete i da druge uvažavate. Ako tog nema, ako se tu stvari postavljaju na različit način i prema narodu kojemu pripadate, onda to rješenje ne može biti rješenje za drugoga i ne može donijeti nikakav rezultat. Ono zapravo samo može donijeti novi konflikt. Nadam se da do toga neće doći i da ga neće biti. Govorim o konfliktima u političkom smislu, a o onom drugom ne želim ni razmišljati. (vecernji.ba)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Miroslav Lajčak: ‘Ako želimo sačuvati BiH, jedan narod ne može biti izbačen iz igre’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelju OESS-a i ministru vanjskih poslova Slovačke Miroslavu Lajčaku na Sveučilištu u Mostaru dodijeljena je titula počasnog doktora. To je još jedno priznanje koje je u BiH uručeno iskusnom diplomatu.

On je prije sadašnjih funkcija bio i na poziciji predsjednika Skupštine UN-a te visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Slovi za jednog od najuglednijih europskih diplomata, ali i jednog od najboljih poznavatelja prilika u BiH. Za razliku od većine visokih predstavnika, on je ostao upamćen po vrlo konstruktivnom pristupu i pokušaju da u suradnji s domaćim političarima osigura tranziciju BiH iz međunarodnog protektorata u suverenu i funkcionalnu državu.

Bili ste visoki predstavnik međunarodne zajednice, predsjednik Generalne skupštine UN-a, a sada ste predsjednik OESS-a. To je pomalo neobično, jer dolazite iz jedne, uvjetno kazano, male države. Kako komentirate takav diplomatski uspjeh?

Slovačka nije velika zemlja, ali ima uglednu diplomaciju koja se poštuje u svijetu i utjecajnija je u odnosu na zemlje u susjedstvu. Mislim da je razlog to što se kod nas poštivao profesionalizam. Slovačka je samostalna 26 godina, a od toga je diplomat od karijere 22 ili 23 godine na čelu Ministarstva vanjskih poslova, tako da je zaštitio resor, ljudi su imali priliku za napredovanje. Nije ovdje riječ o meni, jer Slovaci su na važnim pozicijama u UN-u, EU, OESS-u i tako dalje. Nema tu tajne. Treba ljude pustiti da rade svoj posao i zaštiti ih od politizacije i političkih utjecaja.

Koliko diplomati i dužnosnici u EU razumiju što se događa u BiH?

Teško je razumjeti situaciju u BiH, jer ona je uistinu kompleksna i zahtjevna. Potrebno je provesti ovdje neko vrijeme i biti fokusiran na ovdašnje stanje da bi se mogli razumjeti procesi.

Kako uopće riješiti situaciju u BiH?

Ima li prostora da se nađe kompromis između nacionalnog i građanskog? Ako želimo sačuvati BiH, moramo sačuvati i principe na kojima je izgrađena, a to je multinacionalni princip. Znači, moramo sačuvati princip da jedan narod ne može biti nadglasan i izbačen iz igre. To bi bilo jako opasno za ovu zemlju. Mislim da nije teško postići prihvatljivo rješenje.

Tu je i pitanje prisustva međunarodne zajednice, koja treba pomagati i savjetovati, a ne imati iluziju da ona treba formirati tijela vlasti, primoravati domaće političare i donositi odluke umjesto njih. To vrijeme je prošlo. To treba shvatiti i narod u BiH te odgovore i rješenja tražiti od svojih političara, a ne od međunarodne zajednice.

Vi ste pokušavali relaksirati odnose, prenijeti odgovornost na domaće političare i rijetko ste se koristili bonnskim ovlastima. Čini se da taj pristup nije prepoznat od međunarodne zajednice?

a sam se koristio bonnskim ovlastima uglavnom vezano za Haaški tribunal, kriminal, ali ne kad je riječ o smjenama i ulasku u političke procese. Meni je i tad bilo jasno da masovno korištenje bonnskih ovlasti znači nastavak nekog međunarodnog protektorata u BiH, a to nije cilj. Cilj je pomoći BiH da postane potpuno samostalna. Želim reći da međunarodna zajednica danas ne može reći: ovo je vaša zemlja i radite sami, jer je Daytonski sporazum međunarodni ugovor i ovdje je vrlo jako prisustvo međunarodne zajednice. Međutim, to treba biti proces i u njemu međunarodna zajednica više treba savjetovati i biti medijator, a manje odlučivati. Još uvijek ima situacija kada međunarodna zajednica uistinu treba dići svoj glas, a on se upravo u tim situacijama ne čuje. Nekada treba jasno reći što je neprihvatljivo, a tada takva reakcija izostane. S druge strane, postoji uplitanje međunarodne zajednice ondje gdje bi domaći političari trebali i mogli odraditi neke stvari.

Čini se problematičnim i to što sama međunarodna zajednica u BiH ne govori jedinstvenim jezikom. Može li se to promijeniti, barem kada je EU u pitanju?

Jedan od problema je to što svaki konstitutivni narod ima svog međunarodnog odvjetnika i trudi se zaštititi svoje interese uz pomoć tog međunarodnog odvjetnika. Sve dok EU, SAD, Turska i Rusija imaju različite stavove teško možemo nešto postići. Moramo se dogovoriti u međunarodnoj zajednici o ključnim principima, a glavni je, po mom mišljenju, europska perspektiva, ulazak u EU. To ne bi trebao nitko osporavati. I onda se na toj osnovi dogovarati o ostalim pitanjima. A ne voditi bitku u BiH preko međunarodnih partnera.

Bez obzira na sva očekivanja od EU, imam osjećaj da su sve oči uprte u SAD, da se od Amerike očekuje uključivanje i da je to jedini način da se riješi problem?

Iskustvo me uči da smo na ovom području uvijek bili uspješni kad su SAD i EU našli zajednički jezik i nastupali potpuno koordinirano. Ja to želim vidjeti. Imenovanje gospodina Palmera za posebnog izaslanika dobar je signal, jer Amerika ima autoritet na ovom području. S druge strane, ni američki izaslanik ne može ponuditi ništa bolje od europske perspektive, tako da imenovanje Palmera doživljavam kao jedan impuls za EU da se više aktivira. Nije normalno da imamo američkog izaslanika, a da EU ne reagira na to. Njegova prisutnost treba pomoći EU da se aktivira i shvati kolika je njena odgovornost.

Stanje u BiH opterećuje i priljev migranata, jer je BiH ključna na toj ruti. Kako to riješiti?

Pitanje migracije je nažalost pitanje koje nije riješeno u Europi. Europa nije bila spremna na priljev migranata 2015. godine i tada je donesena naivna i štetna odluka o otvaranju svih granica. To nije bilo realno i brzo su narodi u Europi počeli reagirati, jer moramo provjeravati tko nam ulazi. Došli smo u situaciju da ugledan biznismen iz Turske mora donijeti 20 dokumenata da dobije vizu, a mi smo istodobno primali na tisuće ljudi svakodnevno, a da nismo imali pojma tko su oni. Svi su shvatili da sustav mora imati pravila i kontrolu. Zemlje koje su prve na udaru, poput Italije i Grčke, traže da im se pomogne s nekom preraspodjelom. Zemlje srednje Europe nisu naviknute na migracije i njihov strah nitko ne može ignorirati. Ni BiH nije izolirana u tom problemu. Mi trebamo naći europsko rješenje i BiH mora biti dio tog rješenja.

Kako iz perspektive predsjednika OESS-a i europskog diplomata gledate na ulogu Hrvatske, posebno na zapadnom Balkanu?

Uključuje li se Hrvatska dovoljno i konstruktivno u te procese? Hrvatska je država koja je posljednja ušla u današnji sastav EU i naravno jedna od sljednica bivše Jugoslavije. Logično je i očekivano da Hrvatska inzistira da se ovom području poklanja pozornost unutar EU. U tom smislu postoje očekivanja od Hrvatske i zato je njezin glas vrlo važan.

Jozo Pavković/Večernji.ba

Miroslavu Lajčaku dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta u Mostaru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari