Pratite nas

Intervju

Progovorio Radivoj Cvetićanin: Josipović je degutantni račundžija, Vučić se sprdao sa ‘starcem’ Mesićem

Objavljeno

na

Bivši srpski veleposlanik otkriva sočne detalje o Josipovićevoj hrestomatiji. Uz hvalospjeve Pupovcu i Mesiću, upozorava: Srbi u Hrvatskoj nestaju kao Maje

Podsjetimo, Cvetićaninu je Josipović 2007., dok je još bio saborski zastupnik, u sklopu jednog ručka poklonio hrestomatiju, a navodno su se u tim dokumentima nalazile i državne tajne, što su oni ‘demantirali’.

Na samom početku intervjua Cvetićanin se osvrnuo na taj ručak s Josipovićevim u zagrebačkom Vinodolu, kad se navodno i dogodila ”Josipovićeva izdaja Hrvatske”.

”Bili smo u sali restorana, u polumraku. Nikakav specijalni značaj nisam pridavao svemu tome. Prilično je bila gruba konstrukcija koja je iz svega toga izišla. A u biti, bio je to običan, rutinski ručak. Josipović je tada bio zastupnik u Hrvatskom saboru, a bio je i direktor zagrebačkog Biennala. U to je vrijeme radio, ujedno sa svojim suradnicima, na nekim projektima u vezi s Haškim tribunalom, odnosno sa suđenjima u Haagu – i to kako hrvatskim, tako i srpskim optuženicima. Bila su to neka stručna ispitivanja, ili nešto slično tome. Josipović bi mi za naših susreta i razgovora u Zagrebu uvijek nešto prigodno poklonio – jednom zgodom je to bio nekakav CD – a sada mi je, na tom ručku, poklonio tu svoju knjigu, o sudskim procesima u Haagu”, rekao je Cvetičanin.

Dodaje kako je ta knjiga bila većeg formata, a fizički je više sličila na fascikl nego na knjigu. U biti, bila je to neka hrestomatija, dakle zbirka više istraživačkih tekstova o Haškom tribunalu.

”To nije moja materija, tako da tu knjigu praktički nisam ni otvorio. Josipović i ja smo se slagali oko značaja da je ta institucija vrlo važna, no tom se problematikom, u užem smislu riječi, ja nisam bavio tako da u tu njegovu knjigu ili zbirku praktički nisam ni zavirio. To jednostavno nije sfera mog zanimanja, to su čisto pravne stvari. Josipović je tada, koliko se sjećam, bio završio neki obimniji posao pa mi je poklanjanjem te knjige htio, zasigurno iskazati nekakav svoj ponos nad onime što je napravio. Barem sam ja to tako shvatio, nekom drugom zgodom, poklonio mi je CD neke mlade operne pjevačice iz Hrvatske”, prisjeća se Cvetićanin.

Na pitanje što je učinio s tom Josipovićevom knjigom-hrestomatijom, Cvetičanin kaže kako je ”moguće da je to ostalo u mojoj bivšoj rezidenciji, u Zagrebu”. Pomalo je nevjerojatno, ali čini se da se Cvetićanin ni ne sjeća gdje mu je Josipovićev dar.

”Sasvim sigurno nije kod mene, u mojoj osobnoj biblioteci u Beogradu. Kažem vam, nisam to praktički ni pogledao, dao sam je svojim kolegama. Imamo mi stručnjake koji se bave time, nisam ja zadužen za Haški tribunal. Sve što se nakon toga dogodilo bila je klasična dorada jedne u biti beznačajne priče, odnosno od komarca se napravio magarac. Zato sam HRT-u i dao izjavu, kad su me bili upitali, da je čitava ta ”špijunska afera” koja se plela oko Josipovića zapravo jedna bijedna konstrukcija. Bitno je naglasiti da je tu svoju knjigu Ivo Josipović već bio promovirao u Hrvatskoj, prije nego što mi ju je dao”, ističe Cvetičanin.

”Hladan čovjek, samo prividno dopušta da mu priđeš blizu”

Kaže i kako s Josipovićem nije našao zajedničku ”vibru”.

”On mi se učinio kao dosta hladan čovjek. On jest ugodan, onako površno i na prvu ruku. Ali s vremenom se ispostavi da čovjek koji s njim komunicira, u ovom slučaju ja, do njega tj. do njegove nutrine ili osobnosti, ne može doprijeti. On samo prividno dopušta da mu priđeš blizu, ali uvijek te ostavi na distanci. O njemu sam, kad je bio izabran za predsjednika Republike Hrvatske, imao vrlo visoko mišljenje, no kasnije se to promijenilo. Moje je mišljenje o njemu postalo manje povoljno. Prije svega zbog Josipovićevog odnosa prema Srbima – i to u onome trenutku kad je odbacio Milorada Pupovca i htio isfabricirati svog čovjeka među Srbima u Hrvatskoj, Veljka Džakulu. No, iza toga jer stajala jedna mala suštinska stvar. Josipović je bio prisvojio neke teorije o ograničenim pravima manjina, u smislu da Srbi, tj. ona tri srpska zastupnika u Hrvatskom saboru, ne bi trebali imati pravo u donošenju ključnih odluka – u onim situacijama kad nedostaju ta tri glasa za nešto krucijalno. Ja sam takvo njegovo gledanje, da se ta prava srpske manjine u Hrvatskoj djelomično ograničavaju, nazvao segregacijom. Srećom, Josipović je, kao predsjednik RH, samo govorio o tome, ali to nije sproveo u djelo. To je, sjećate se, bilo u ono vrijeme kad je imao konflikt s Pupovcem”, prepričava Cvetićanin.

”Josipović se degutantno i račundžijski poklonio Pupovcu”

Oštro se Cvetičanin osvrnuo i na činjenicu da je Josipović svojedobno Pupovca nazvao etnobiznismenom da bi mu se kasnije, u jeku predsjedničke kampanje, na proslavi srpske Nove godine praktički ”poklonio”.

”To je bilo tako degutantno, račundžijski, proračunato…”

Dodaje kako je najjači dojam na njega kao ambasadora ostavio Stjepan Mesić.

”Što se više udaljavam od njega, on mi postaje sve veći političar. Danas mi se on čini kao najveći politički talent na ex-jugoslavenskim prostorima, u posttitovskoj eri. Ali i jedna mala ograda: s ovim mojim mišljenjem teško bi se složila većina Srba. A evo, i sam je srpski premijer Aleksandra Vučić, kad se nedavno vratio s inauguracije nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, posprdno govorio o svom kratkom susretu s Mesićem što ga je imao u Zagrebu – u smislu: ne znam što taj čovjek priča, gušio me neki starac…”, prisjeća se Cvetićanin.

Dodaje kako je u svom dnevniku napisao kako je Mesić prema Srbima uvijek vodio politiku ”duplog dna”, a i sam mu je bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić, negdje uoči odlaska iz Zagreba, skrenuo pažnju na to da Mesić nije pouzdan partner.

”Rekao mi je: ‘Jedno se s njim dogovoriš u Beogradu, a on otputuje u Prištinu i priča nešto drugo!”

Cvetićanin za Milorada Pupovca ima samo riječi hvale.

”On je kao političar vješt, obrazovan, posvećen svom poslu, ima nevjerojatnu strast za posao koji radi…”

Pozitivno govori i o Ivi Sanaderu i Kolindi Grabar-Kitarović.

O Sanaderu…

”Neću ulaziti u ono što se dogodilo kasnije, ali dok je bio predsjednik Vlade, Sanader je radio odličan posao. U cjelini, njegovo i Mesićevo vrijeme vidim kao zlatno doba Hrvatske. Hrvatska je tada ušla u NATO i pripremila se, u potpunosti, za ulazak u Europsku uniju. To su epohalna dostignuća za jednu naciju i državu. Treba biti kratkovidan pa ne vidjeti te Sanaderove i Mesićeve učinke”.

O Kolindi…

”Nisam je ja nazvao Barbikom nego sam samo zabilježio da su neki drugi ambasadori nju tako nazivali. To je bilo još oko 2007.  Ja sam nju doživio kao vrlo racionalnu osobu. I još uvijek mislim – usprkos promašenom posjetu Jasenovcu – da će ta njezina racionalnost dati neke rezultate”.

Na pitanje kako vidi budućnost Srba u Hrvatskoj, odgovara:

”Čini mi se da će se Srbi u Hrvatskoj jednom spominjati kao što mi danas spominjemo Maje i Asteke. Nešto ruševina, kulturnih spomenika, i to bi bilo to”.

Na upit što misli o proglašenju bl. Alojzija Stepinca svetim, kaže kako ne bi htio povrijediti osjećanja hrvatskih katolika.

”Ali uvijek sam u nastojanjima da se Stepinac proglasi svetim vidio nešto neprirodno. Jer, bilo je i ima puno kontroverzija oko uzoritog kardinala, osobno bih rekao da nije ni zločinac ni svetac. A to što papa Franjo oklijeva oko njegove kanonizacije – to govori o tome da se suočio s činjenicama koje nisu jednoznačne”, napominje Cvetićanin.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Marijana Petir: Ljudski život nema cijenu

Objavljeno

na

Objavio

Marijana Petir

“Zalažem se za očuvanje općeljudskih vrijednosti, to su univerzalne vrijednosti na kojima počiva cijela naša civilizacija i koje moramo očuvati zbog naše budućnosti. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ljudski život nema cijenu, pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Bespredmetno je raspravljati o ikakvim pravima ako dokinemo to temeljno ishodišno pravo. Danas su vrijednosti dovedene u pitanje, žele se dokinuti, redefinirati. Ne smijemo to dopustiti.”

Gospođo Petir, kandidatica ste za zastupnicu u Europskom parlamentu. Budući ste odradili već jedan mandat zastupnice u Europskom parlamentu, što po Vama, jedan politički predstavnik treba imati kako bi mogao uspješno zastupati interese svoje zemlje?

– Smatram kako svaki političar i političarka bez iznimke mora u prvom redu voljeti svoju domovinu i interese svoga naroda postavljati na prvo mjesto. Kada je nacionalni interes na prvome mjestu, onda ne bi trebalo biti nedoumica kako postupiti u nekom ključnom trenutku i za kakve politike se zalagati… Domoljublje, bogoljublje, radišnost i čestitost odlike su koje bi morale krasiti svakog čovjeka, pa tako i svakog političara. Politiku smatram pozivom te mislim da svaki političar mora sebe podrediti tome pozivu kako bi upravo dobrobit naroda stavio na prvo mjesto.

Biti zastupnik svoje zemlje u jednom ovako visokom političkom domu je velika čast, ali i odgovornost. Svaki kandidat mora biti svjestan mukotrpnog rada i promišljanja.

– Rad u Europskom parlamentu ne staje. Ja svakoga ponedjeljka rano ujutro putujem za Bruxelles ili Strasbourg gdje radim i do 14 sati dnevno te se četvrtkom poslijepodne/uvečer vraćam za Hrvatsku gdje od petka do nedjelje primam građane, izlazim na teren, obilazim naše poljoprivrednike… To je posao od 0 do 24, nema tu radnog vremena niti praznog hoda. Kada je riječ o pripremama za plenarne sjednice ili sjednice odbora, one su uistinu temeljite i zahtjevne. Morate znati da mi na plenarnoj sjednici možemo govoriti svega jednu minutu. Za tu jednu minutu govora, mi moramo pročitati stotine stranica dokumenata i dobro ih proučiti, izraditi stajalište, utvrditi argumente pa te argumente uobličiti da uspijemo što više reći u što manje riječi. No iza kulisa plenarne sjednice i tog jednominutnog govora odvija se još veća borba – trčanje po hodnicima, ugovoranje sastanaka i uvjeravanje kolega zastupnika da podrže moj prijedlog, da shvate zašto je Hrvatska specifična ili da je nešto što ja tražim za Hrvatsku i za hrvatske građane dobro i za njih i njihove građane.

U svom mandatu zastupnice odradili ste veliki posao zastupajući interese raznih kategorija hrvatskoga stanovništva. Posebnu ste empatiju pokazivali prema poljopriredi.

– Poljoprivrednu proizvodnju prije svega smatram strateškim nacionalnim interesom jer pitanje samodostatnosti proizvodnje hrane je pitanje nacionalne sigurnosti. Ponosna sam da sam u proteklom mandatu u Europskom parlamentu uspjela izboriti mnoge pozitivne stvari za naše poljoprivrednike, a među njima i europske subvencije za zdrave obroke mlijeka, voća i povrća za djecu u osnovnim školama koji se trebaju nabavljati s naših OPG-a. Nakon ruskog embarga 2014. godine za naše proizvođače jabuka i mandarina izborila sam obeštećenje na europskoj razini zahvaljujući kojem su oni mogli svoje proizvode besplatno podijeliti potrebitima četiri godine za redom. Izborila sam i prvo zakonodavno izuzeće za Hrvatsku – ono za hrvatske šume koje su bile okupirane za vrijeme Domovinskog rata, što nam omogućuje da i dalje možemo gospodariti svojim šumama na održivi način. Sa sto amandmana na reformu Zajedničke poljoprivredne politike koji su usvojeni na Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj zaštitila sam interese hrvatskih poljoprivrednika, uključujući: veće potpore za mlade poljoprivrednike i osiguranje generacijske obnove; potpore za nove poljoprivrednike (starije od 40 godina); zaštitu financijske omotnice za potpore u poljoprivredi; paket mjera za bolji položaj ruralnih žena; učinkovitije financiranje pčelarstva i izravne potpore po pčelinjoj zajednici; posebne potpore za područja stradala u Domovinskom ratu. Usvajanje tih mjera na plenarnoj sjednici moj je prioritet!

Vaši česti susreti s vjerskim autoritetima i susreti na molitvenim doručcima pokazuju i Vašu opredijeljenost za očuvanje hrvatskih tradicionalnih vrijednosti, prije svega, pitanja vezanih za život.

– Zalažem se za očuvanje općeljudskih vrijednosti, to su univerzalne vrijednosti na kojima počiva cijela naša civilizacija i koje moramo očuvati zbog naše budućnosti. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ljudski život nema cijenu, pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Bespredmetno je raspravljati o ikakvim pravima ako dokinemo to temeljno ishodišno pravo. Danas su vrijednosti dovedene u pitanje, žele se dokinuti, redefinirati. Ne smijemo to dopustiti.

Nedavno ste potpisali inicijativu za referendum “67 je previše”. Zbog čega?

– Podržala sam sindikate u njihovoj inicijativi da se provede referendum i promijene uvjeti za mirovinu i drago mi je da su uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa. Smatram kako ljudski rad moramo poštovati, i kako radnicima i u njihovom radu, ali i u njihovoj starosti i mirovini, moramo očuvati dostojanstvo. Ja se godinama zalažem za dostojanstveno radno vrijeme i prava radnika u svim sektorima, kao i za uvođenje neradne nedjelje za radnike i radnice u sektoru trgovine. I posljednje istraživanje koje sam provela ponovno je pokazalo kako velika većina hrvatskih građana podržava uvođenje neradne nedjelje, no usprkos tome trgovine u Hrvatskoj mogu raditi 24 sata na dan 365 dana u godini. Majke ne mogu provesti nedjelju sa svojom djecom. Ne samo da se time stvara antiobiteljsko raspoloženje, već rad nedjeljom, ali i prekovremeni rad kojemu je izloženo jako puno radnika, ima i posljedice po zdravlje radnika. Ja ponovno ovim putem apeliram i na Vladu Republike Hrvatske da regulira rad nedjeljom, ali i na poslodavce da poštuju rad, ali i obiteljiski i privatni život svojih radnika.

Danas su vatrogasci proslavili svoj dan. Često Vas viđamo u vatrogasnoj odori.

– Članica sam Dobrovoljnog vatrogasnog društva od malih nogu i to članstvo je imalo važnu ulogu u mom odrastanju, naučilo me timskom radu, važnosti odvajanja svog vremena za plemenite svrhe… Tradiciju dobrovoljnih vatrogasnih društava smatram veoma vrijednom za odgoj novih generacija. Kao dobrovoljna vatrogaskinja, vrlo se rado odazivam različitim varogasnim okupljanjima i drago mi uvijek susresti se s kolegicama i kolegama vatrogaskinjama i vatrogascima. Baš sam prošloga vikenda ravno iz Slavonije došla u Trebarjevo Desno gdje je Vatropromet proslavio 25. godina djelovanja. Hrvatske vatrogasce sam ugostila i u Bruxellesu, ali i dovela belgijske vatrogasce u Hrvatsku kako bi mogli zajedno razmjenjivati iskustava. Drago mi je da se kao zastupnica u Eurposkom parlamentu mogu boriti i za naše vatrogasce i bolju regulaciju zaštite od požara.

Javnost Vas je prepoznala još kao mladu aktivisticu HSS-a. Dolazak Kreše Beljaka na mjesto predsjednika stranke promijenio je smjer djelovanja stranke, a očito i neslaganja s brojnim članovima stranke, pa i stranačkim  nositeljima javnih dužnosti.

– Krešo Beljak je uništio najstariju hrvatsku stranku, a sve više članova HSS-a udaljuje se od njega, čak i oni koji su mu bili relativno bliski. Kako ovih dana u kampanji obilazim Hrvatsku uzduž i poprijeko, susrećem HSS-ovce koji mi prilaze i izražavaju podršku ogorčeni zbog stanja u HSS-u. Sve ukazuje na to da će HSS Kreše Beljaka unutar Amsterdamske koalicije na europarlamentarnim izborima doživjeti potpuni potop te se nadam da će to biti početak kraja Beljakove strahovlade te vraćanje stranke u ruke starim i istinskim članovima.

 U Europskom parlamentu ste već učinili mnogo za Hrvatsku. Nastavljate istim smjerom?

– Nastavljam istim smjerom pod olimpijskim geslom „Brže, više, jače“. I dalje ću se boriti da zaštitim hrvatske nacionalne interese u Europskoj uniji i hrvatskim građanima osiguram sve što im kao europskim građanima pripada.

Razgovarao: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari