Pratite nas

Intervju

Progovorio Radivoj Cvetićanin: Josipović je degutantni račundžija, Vučić se sprdao sa ‘starcem’ Mesićem

Objavljeno

na

Bivši srpski veleposlanik otkriva sočne detalje o Josipovićevoj hrestomatiji. Uz hvalospjeve Pupovcu i Mesiću, upozorava: Srbi u Hrvatskoj nestaju kao Maje

Podsjetimo, Cvetićaninu je Josipović 2007., dok je još bio saborski zastupnik, u sklopu jednog ručka poklonio hrestomatiju, a navodno su se u tim dokumentima nalazile i državne tajne, što su oni ‘demantirali’.

Na samom početku intervjua Cvetićanin se osvrnuo na taj ručak s Josipovićevim u zagrebačkom Vinodolu, kad se navodno i dogodila ”Josipovićeva izdaja Hrvatske”.

”Bili smo u sali restorana, u polumraku. Nikakav specijalni značaj nisam pridavao svemu tome. Prilično je bila gruba konstrukcija koja je iz svega toga izišla. A u biti, bio je to običan, rutinski ručak. Josipović je tada bio zastupnik u Hrvatskom saboru, a bio je i direktor zagrebačkog Biennala. U to je vrijeme radio, ujedno sa svojim suradnicima, na nekim projektima u vezi s Haškim tribunalom, odnosno sa suđenjima u Haagu – i to kako hrvatskim, tako i srpskim optuženicima. Bila su to neka stručna ispitivanja, ili nešto slično tome. Josipović bi mi za naših susreta i razgovora u Zagrebu uvijek nešto prigodno poklonio – jednom zgodom je to bio nekakav CD – a sada mi je, na tom ručku, poklonio tu svoju knjigu, o sudskim procesima u Haagu”, rekao je Cvetičanin.

Dodaje kako je ta knjiga bila većeg formata, a fizički je više sličila na fascikl nego na knjigu. U biti, bila je to neka hrestomatija, dakle zbirka više istraživačkih tekstova o Haškom tribunalu.

”To nije moja materija, tako da tu knjigu praktički nisam ni otvorio. Josipović i ja smo se slagali oko značaja da je ta institucija vrlo važna, no tom se problematikom, u užem smislu riječi, ja nisam bavio tako da u tu njegovu knjigu ili zbirku praktički nisam ni zavirio. To jednostavno nije sfera mog zanimanja, to su čisto pravne stvari. Josipović je tada, koliko se sjećam, bio završio neki obimniji posao pa mi je poklanjanjem te knjige htio, zasigurno iskazati nekakav svoj ponos nad onime što je napravio. Barem sam ja to tako shvatio, nekom drugom zgodom, poklonio mi je CD neke mlade operne pjevačice iz Hrvatske”, prisjeća se Cvetićanin.

Na pitanje što je učinio s tom Josipovićevom knjigom-hrestomatijom, Cvetičanin kaže kako je ”moguće da je to ostalo u mojoj bivšoj rezidenciji, u Zagrebu”. Pomalo je nevjerojatno, ali čini se da se Cvetićanin ni ne sjeća gdje mu je Josipovićev dar.

”Sasvim sigurno nije kod mene, u mojoj osobnoj biblioteci u Beogradu. Kažem vam, nisam to praktički ni pogledao, dao sam je svojim kolegama. Imamo mi stručnjake koji se bave time, nisam ja zadužen za Haški tribunal. Sve što se nakon toga dogodilo bila je klasična dorada jedne u biti beznačajne priče, odnosno od komarca se napravio magarac. Zato sam HRT-u i dao izjavu, kad su me bili upitali, da je čitava ta ”špijunska afera” koja se plela oko Josipovića zapravo jedna bijedna konstrukcija. Bitno je naglasiti da je tu svoju knjigu Ivo Josipović već bio promovirao u Hrvatskoj, prije nego što mi ju je dao”, ističe Cvetičanin.

”Hladan čovjek, samo prividno dopušta da mu priđeš blizu”

Kaže i kako s Josipovićem nije našao zajedničku ”vibru”.

”On mi se učinio kao dosta hladan čovjek. On jest ugodan, onako površno i na prvu ruku. Ali s vremenom se ispostavi da čovjek koji s njim komunicira, u ovom slučaju ja, do njega tj. do njegove nutrine ili osobnosti, ne može doprijeti. On samo prividno dopušta da mu priđeš blizu, ali uvijek te ostavi na distanci. O njemu sam, kad je bio izabran za predsjednika Republike Hrvatske, imao vrlo visoko mišljenje, no kasnije se to promijenilo. Moje je mišljenje o njemu postalo manje povoljno. Prije svega zbog Josipovićevog odnosa prema Srbima – i to u onome trenutku kad je odbacio Milorada Pupovca i htio isfabricirati svog čovjeka među Srbima u Hrvatskoj, Veljka Džakulu. No, iza toga jer stajala jedna mala suštinska stvar. Josipović je bio prisvojio neke teorije o ograničenim pravima manjina, u smislu da Srbi, tj. ona tri srpska zastupnika u Hrvatskom saboru, ne bi trebali imati pravo u donošenju ključnih odluka – u onim situacijama kad nedostaju ta tri glasa za nešto krucijalno. Ja sam takvo njegovo gledanje, da se ta prava srpske manjine u Hrvatskoj djelomično ograničavaju, nazvao segregacijom. Srećom, Josipović je, kao predsjednik RH, samo govorio o tome, ali to nije sproveo u djelo. To je, sjećate se, bilo u ono vrijeme kad je imao konflikt s Pupovcem”, prepričava Cvetićanin.

”Josipović se degutantno i račundžijski poklonio Pupovcu”

Oštro se Cvetičanin osvrnuo i na činjenicu da je Josipović svojedobno Pupovca nazvao etnobiznismenom da bi mu se kasnije, u jeku predsjedničke kampanje, na proslavi srpske Nove godine praktički ”poklonio”.

”To je bilo tako degutantno, račundžijski, proračunato…”

Dodaje kako je najjači dojam na njega kao ambasadora ostavio Stjepan Mesić.

”Što se više udaljavam od njega, on mi postaje sve veći političar. Danas mi se on čini kao najveći politički talent na ex-jugoslavenskim prostorima, u posttitovskoj eri. Ali i jedna mala ograda: s ovim mojim mišljenjem teško bi se složila većina Srba. A evo, i sam je srpski premijer Aleksandra Vučić, kad se nedavno vratio s inauguracije nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, posprdno govorio o svom kratkom susretu s Mesićem što ga je imao u Zagrebu – u smislu: ne znam što taj čovjek priča, gušio me neki starac…”, prisjeća se Cvetićanin.

Dodaje kako je u svom dnevniku napisao kako je Mesić prema Srbima uvijek vodio politiku ”duplog dna”, a i sam mu je bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić, negdje uoči odlaska iz Zagreba, skrenuo pažnju na to da Mesić nije pouzdan partner.

”Rekao mi je: ‘Jedno se s njim dogovoriš u Beogradu, a on otputuje u Prištinu i priča nešto drugo!”

Cvetićanin za Milorada Pupovca ima samo riječi hvale.

”On je kao političar vješt, obrazovan, posvećen svom poslu, ima nevjerojatnu strast za posao koji radi…”

Pozitivno govori i o Ivi Sanaderu i Kolindi Grabar-Kitarović.

O Sanaderu…

”Neću ulaziti u ono što se dogodilo kasnije, ali dok je bio predsjednik Vlade, Sanader je radio odličan posao. U cjelini, njegovo i Mesićevo vrijeme vidim kao zlatno doba Hrvatske. Hrvatska je tada ušla u NATO i pripremila se, u potpunosti, za ulazak u Europsku uniju. To su epohalna dostignuća za jednu naciju i državu. Treba biti kratkovidan pa ne vidjeti te Sanaderove i Mesićeve učinke”.

O Kolindi…

”Nisam je ja nazvao Barbikom nego sam samo zabilježio da su neki drugi ambasadori nju tako nazivali. To je bilo još oko 2007.  Ja sam nju doživio kao vrlo racionalnu osobu. I još uvijek mislim – usprkos promašenom posjetu Jasenovcu – da će ta njezina racionalnost dati neke rezultate”.

Na pitanje kako vidi budućnost Srba u Hrvatskoj, odgovara:

”Čini mi se da će se Srbi u Hrvatskoj jednom spominjati kao što mi danas spominjemo Maje i Asteke. Nešto ruševina, kulturnih spomenika, i to bi bilo to”.

Na upit što misli o proglašenju bl. Alojzija Stepinca svetim, kaže kako ne bi htio povrijediti osjećanja hrvatskih katolika.

”Ali uvijek sam u nastojanjima da se Stepinac proglasi svetim vidio nešto neprirodno. Jer, bilo je i ima puno kontroverzija oko uzoritog kardinala, osobno bih rekao da nije ni zločinac ni svetac. A to što papa Franjo oklijeva oko njegove kanonizacije – to govori o tome da se suočio s činjenicama koje nisu jednoznačne”, napominje Cvetićanin.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Intervju s Romanom Leljakom, istraživačem komunističkih zločina: Istina mora biti dostupna svakome

Objavljeno

na

Objavio

Pod PETOKRAKOM  počinjen je stravičan zločin na hrvatskim narodom za vrijeme i nakon II. Svjetskog rata. Hrvati se od tog zločina neće nikada demografski oporaviti. Ono što je najstrašnije je to kako je istina o tim zločinima još uvijek nepoznata i nedovoljno istražena.  Prema Rezoluciji 1481 Hrvatska je trebala suočiti se s tom činjenicom i osuditi sve totalitarne režime što do današnjeg dana nije učinila na primjeren način…  Kamenjar.com donosi Intervju s Romanom Leljakom, istraživačem komunističkih zločina:

Prije nekoliko dana pretraživao sam po Internetu i naišao na vrlo zanimljivu WEB stranicu – www.leljak.eu. Ušao sam u stranicu i pregledao njezin sadržaj. Na stranici je omogućeno besplatno gledanje dokumentarnih filmova „MARIBOR: NAJVEĆE STRATIŠTE HRVATA“ i „MIT O JASENOVCU“, čiji je autor gospodin Roman Leljak.  Pored ova dva filma najavljen je i skori izlazak filma „DJECA 1941.-1945. Tim povodom odlučio sam obaviti karatak intervju s gospodinom Romanom Leljakom. Mislim da nije potrebno donositi njegovu biografiju jer je on poznat našem čitateljstvu, a oni koji o njemu žele saznati više mogu to pronaći upravo na ranije navedenoj internetskoj stranici.

Gospodine Leljak u zadnje vrijeme niste toliko prisutni u Hrvatskoj. Koji je razlog tomu?

Prije svega želim pozdraviti sve Hrvatice i Hrvate, a naročito one koji već duže prate moj rad i daju mi potporu, kako moralnu tako i materijalnu. Bez te potpore bilo bi teško ostvariti sve ovo što činim kako bi istina izašla na vidjelo.

Pitate me zašto trenutno nisam toliko prisutan u Hrvatskoj. Na prošlim izborima za načelnike općina u Sloveniji i to u drugom krugu pobijedio sam te postao načelnik Općine Radenci. Ta moja nova dužnost je vrlo odgovorna i sam joj se posvetio gotovo u potpunosti, osobito u ovom periodu kada je nužno donijeti Proračun općine. To dakako ne znači da i dalje ne radim na rasvjetljavanju istine o žrtvama komunističkog režima u i nakon II. Svjetskog rata. Dakako vremena imam malo no ne odustajem od daljnjeg rada.

Povod ovog našeg razgovora je Vaša nova web stranica  www.leljak.eu . Kako to da ste se odlučili na to s obzirom da dajete mogućnost besplatnog gledanja vaša dva dokumentarna filma  „MARIBOR: NAJVEĆE STRATIŠTE HRVATA“ i „MIT O JASENOVCU“?

Za to postoji više razloga. Kao prvo te dokumentarne filmove, kao i neke druge, nisam radio radi novca već kako bi obične ljude upoznao s monstruoznom istinom o ratnim i poratnim događajima, istini koja je desetljećima bila brižno skrivana. Kao čovjek dužan sam svjedočiti istinu do koje sam došao istraživačkim radom. Moji filmovi napravljeni su na temelju dokumenata do kojih sam došao u arhivima u Hrvatskoj i Srbiji te u nekim drugim državama ex Jugoslavije. Oko oba filma, a osobito oko filma „MIT O JASENOVU“ podigla se velika prašina. Oni koji osporavaju ovaj moj autorski rad svjesni su da je nastao na temelju postojeće dokumentacije no ne žele prihvatiti istinu. Svakom je jasno kojem djelu društva i ideologiji oni pripadaju te koji su razlozi ne prihvaćanja istine.

Zašto sam filmove dao za gledanje besplatno? Vidite knjiga i film u oba slučaja koštaju 150,00 kuna. To je bika minimalna cijena s kojom se može pokriti dio troškova oko izdavanja, a s obzirom na nakladu kao i plaćene iznose za dokumentaciju i filmske zapise. Svjestan sam kako je 150,00 kuna u ovom trenutku puno novca za veliki dio puka pa sam odlučio dopustiti besplatno gledanje. Vjerujem da će oni koji mogu i dalje kupovati filmove i knjige narudžbom preko ovo moje web stranice kako bi ih ostavili za buduća pokoljenja.

U jednom od svojih predavanja naveli ste kako će te objaviti tu dokumentaciju kako bi bila dostupna svima, a osobito mladim znanstvenicima. Kad će te to učiniti?

Uz ove dokumentarne filmove izdao sam i istoimene knjige u kojima se nalazi dio dokumentacije kao potvrda izrečenom. U knjizi „MIT O JASENOVCU“ dao sam vrlo kratak uvod i knjiga koja ima 393  stranice donosi ogroman broj dokumenata, njih oko 400 stotine. Zašto sam to učinio? Pitanje logora u Jasenovcu i lažnog mita o počinjenim zločinima od strane Hrvata ideološka je tvorevina kojom su komunisti uvijek željeli držati hrvatski narod odgovornim za nešto Hrvati nisu počinili u obimu u kojem se to navodi. Niti jedan logor na svijetu nije dobro mjesto i nema onoga logora u kojem nisu počinjeni neki zločini pa tako i u Jasenovcu. Zločin je zločin i tako ga treba promatrati. On nema nacije i opravdanja, ali isto tako i lažno optuživanje u svrhu ideoloških ciljeva nema i ne smije imati opravdanje.

Moderni hrvatski povjesničari poput Goldštaja izjavili su kako se žrtve Bliburga, Hude Jame i Jasenovca ne mogu uspoređivati, a što nitko ne želi. Žrtve su žrtve. Na taj način je vjerojatno želio reći kako su na Bleiburgu i Hudoj Jami svi bili krivi, iako to nije nikada dokazano u sudskoj postupku, a istovremeno optužiti Hrvatsku za počinjenje zločina u Jasenovcu i to na temelju lažnog mita fabriciranog od strane komunista..

Objava dokumentacije zahtjevna je s obzirom na način na koji se treba prezentirati. To zahtjeva prilično mnogo vremena kojeg ja u ovom trenutku nemam no kao što ste do sada vidjeli ja svoja obećanja izvršavam.

Na stranici ste objavili skori izlazak filma „DJECA 1941. – 1945.“ Kad bi to moglo biti?  

Vidite, pitanje djece na prostoru Jugoslavije od 1941. do 1945. me zainteresiralo radi moje senzibilnosti prema djeci. Kao otac dobro znam što je to ljubav i briga o djeci. Upravo zato smatram stravičnim živote i stradanja djece u navedenom periodu. Ta mala i  krhka bića nisu smjela osjetiti zlo rata i stradanja s bilo čije strane. Upravo zato sam odlučio napraviti ovaj film..  Taj film mora biti upozorenje svima kao je zločin prema djeci najstrašniji zločin i  kako se takvo što više nikada ne smije ponoviti. Kao vjernik i vi znate što je Isus rekao: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,45). Za ovaj film odabrao sam izreku Fjodora Dostojevskog: „Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta“.

Iako nije vezano direktno na ovaj intervju možete li nam reći svoje mišljenje o trenutnom prijeporu u Hrvatskoj  između PETOKRAKE i  pozdrava „ZA DOM SPREMI“  

Pod PETOKRAKOM  počinjen je stravičan zločin na hrvatskim narodom za vrijeme i nakon II. Svjetskog rata. Hrvati se od tog zločina neće nikada demografski oporaviti. Ono što je najstrašnije je to kako je istina o tim zločinima još uvijek nepoznata i nedovoljno istražena.  Prema Rezoluciji 1481 Hrvatska je trebala suočiti se s tom činjenicom i osuditi sve totalitarne režime što do današnjeg dana nije učinila na primjeren način.

Pozdrav „ZA DOM SPREMNI“ koristio se u NDH i u Domovinskom ratu pri agresiji srbočetničkog agresora na Hrvatsku i i to između ostalog pod onom istom petokrakom iz II. Svjetskog rata.  Taj pozdrav, koliko je meni poznato, nalazi se u grbu postrojbi dragovoljaca HOS-a, koja su bile legitimne postrojbe Hrvatske vojske.  Pod tim ratnim pokličem izginuo je cvijet hrvatske mladeži braneći svoju Domovinu.  Apsolutno je ne logično zabraniti sada taj legitimni grb jedne ratne postrojbe koji je danas legitimni grb udruge HOS-a. Čini li se vama logičnim da se smije nositi i slaviti grb – znamen agresora, a da se ne smije slaviti i nositi grb vaš postrojbe koja je obranila zemlju od agresije.  Meni se ne čini.  Taj poklić ili pozdrav, kako god hoćete, u ovom domovinskom ratu korišten je časno i vojnički i ne može mu se nametati nikakve optužbe.

Što mislite o zabrani misnog slavlja u Bleiburgu?

Velika je glupost zabranjivati mise za bilo  kim a osobito za tolikim nevinim žrtvama kao što su to Bleiburške žrtve. Mise zadušnice služe se za mrtve kako bi im se pomoglo dušama u čistilištu na putu pred Boga i njegov sud. To je ako hoćete prije svega civilizacijski čin opraštanja od najmilijih a ujedno i molba očišćenja njihovih grijeha koje su eventualno počinili. U svakoj masi može se naći neka budala koja se ne ponaša u skladu s trenutkom i običajem no to su pojedinci. Toga je bilo i uvijek će biti. Zato postoje redari i policija koji će takvu osobu udaljiti i poduzeti sve druge potrebite mjere i zakonom predviđene radnje. Ne može se na temelju jedne ili nekoliko takvih budala generalno osuđivati skup, organizatora ili pak čitav hrvatski narod.

Zahvaljujem Vam se na vremenu koje ste odvojili za ovaj intervju. Ne ljutite se zbog ova dva posljednja pitanja jer nas je zanimao Vaš pogled na to s obzirom na vaša saznanja i istraživački rad. Želim Vam puno uspjeha u vašim poslovima kao i obiteljske sreće i zadovoljstva.

Hvala i Vama što ste me posjetili i vidimo se na predstavljanu filma  „DJECA 1941. – 1945.“. Sretan Vam put unatrag u Hrvatsku.

Razgovarao: Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ministrica Gabrijela Žalac: ‘Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju’

Objavljeno

na

Objavio

O svim detaljima slučaja s Mercedesom i političkoj pozadini s ministricom Gabrijelom Žalac u Dnevniku Nove TV razgovarala je reporterka Sabina Tandara Knezović. Ministrica je rekla i da ima indicije da je napad na nju prenuo iz HDZ-a.

Zašto odmah jučer niste rekli da je auto od Vaših roditelja?

Upit koji je došao do našeg Ministarstva je pitao je li auto koji je parkiran u dvorištu u vlasništvu mene ili mog supruga i mi smo odgovorili da niti je u vlasništvu niti je u najmu moje obitelji.

Mislite li da ste rekli čiji je, već jučer otklonili sve sumnje?

Ne mislim. Mislim da smo sve rekli jučer, prekjučer, jutros ili popodne, bilo bi sve isto.

Oporba smatra da su Vam izjave bile kontradiktorne?

Mislim da sam bila apsolutno precizna. Oporba je da svaki dan kritizira, to je njihov zadatak. Kad govorimo o ugovoru o najmu, ja sam ga donijela, da ne bi bilo nešto krivo. Sklopila ga je moja majka s rent-a-carom. Ima i aneks ugovora, ovjeren kod javnog bilježnika. Mislim da se krši Zakon o GDPR-u. Zašto bih izlazila s ugovorom koji je vezan za moje roditelje?

Gospodin Stojanović je rekao da ste vi dozvolili da se pokaže.

Nakon svega, naravno da smo se dogovorili da ćemo ga pokazati, jer ništa ne krijemo, niti imamo što skrivati.

Jeste li spremni sve predočiti i Povjerenstvu ukoliko slučaj dođe do njih?

Apsolutno. Svu svoju imovinu, sve što imam i do sada i ubuduće i prijavila u svoju imovinsku karticu i sigurna sam da kada budem kupovala auto, da ću ga prijaviti u imovinsku karticu, što je i moja obveza.

Planirate kupiti auto?

Planiram dogodine kupiti auto, s obzirom na to da sam imala prometnu nesreću.

Tko plaća mjesečne uplate za auto?

Moja majka ima ugovor o najmu vozila i aneks ugovora. Cijene koje su tamo bile izložene nisu prihvatljive.

Možete nam reći koliki je mjesečni najam?

Mjesečno 599 eura plus 304 eura za kasko, osiguranje vozila, registraciju, ugovor je sklopljen na godinu dana. Hoće li ga roditelji u konačnici kupiti ili neće to je njihov odabir.

Uplatnice ste spremni isto predočiti Povjerenstvu?

Predočit ću sve. U ovoj situaciji u kojoj se ja nalazim, a to je medijski linč, sigurno da ću predočiti.

Je li Vam gospodin Stojanović tu pogodovao? Je li bilo kakvih popusta?

Meni nije pogodovao sigurno. Poznajem ga, poznavala sam ga i poznavat ću ga. Ovo što se danas pokušalo insinuirati, a govorimo o HBOR-ovom kreditu koji je dan.

To je izjava gospodina Marasa.

Sve je u redu, ali taj kredit koji je gospodin dobio za hotel je u mandatu SDP-ove Vlade. Ja sam član nadzornog odbora i pitam se ako si član nadzornog odbora kao što ja jesam, ako poznajem neke ljude koji su bili na razgovoru kod mene za bespovratna sredstva, pa smo ih mi uputili u HBOR-u jesam li ja u sukobu interesa. Kad govorimo o autobusima – da, autobusi su kroz operativni program kohezivnog programa ugovoreni u gradu Splitu, zajedno s ministarstvom prometa i središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje, Promet d.o.o. koji je u vlasništvu grada. Promet d.o.o. objavljuje natječaj kao korisnik europskih sredstava, javni otvoreni postupak na kojem može sudjelovati bilo tko. Do danas nisam znala da je gospodin Stojanović aplicirao na to. Odluku o odabiru vrši Promet d.o.o. i ja ne vidim ništa sporno. Mogla bih dnevno oko tisuću projekata razgovarati se o bilo čemu sa svima.

Možemo li očekivati da se njegovo ime opet pojavi u još nekom natječaju?

Pa ja to ne znam. Svaka tvrtka na tržištu ima se pravo javljati na otvorene postupke.

Koliko dugo poznajete gospodina Stojanovića?

Od kad sam ministrica, par puta smo ručali i vidjeli se u njegovom hoteli prilikom našeg boravka i to je sve.

Jeste li mu pogodovali?

Ne. Ni u kom slučaju.

Stojanovićeva tvrtka dobila je na tom natječaju da splitskom Prometu isporuči 20 autobusa. 80 posto tog novca je išlo iz tih fondova. Vi apsolutno tvrdite da nemate tu nikakve veze?

Nemam. Niti u bilo kojem drugom projektu. Korisnik kad dobije europska sredstva, on objavljuje javni poziv, otvoreni postupak nabave u kojem se može svatko natjecati, tajno se otvaraju se ponude, odluka o odabiru se vrši u toj tvrtci koja je korisnik europskih fondova.

Je li Vama netko smješta ministrice?

Rekla bih nakon ovih deset dana iskustva, rekla bih apsolutno da.

Tko?

Pa imam nekakve insinuacije, ali o tome ćemo…

Unutarstranački sukobi ili?

I tu se nekako obrisi daju naslutiti.

Iz stranke da Vam netko smješta?

Da.

Ne možete nas sada ovako ostaviti.

Mogu. Ostavit ću vas skroz u nedoumici. Do određenog trenutka.

Zašto, koji su razlozi?

Iz svega što ste mogli vidjeti u proteklom vremenu. Posebice blaćenja mene kao ministrice, moje obitelji, uznemiravanja moje djece i svega ostalog, za sada ću ostati suzdržana.

Bi li trebalo doći do nekakvih preslagivanja unutar stranke?

Piše se o tome već neko izvjesno vrijeme.

Što se piše?

U medijima se piše štošta. Puno je neistina izgovoreno o meni i mojoj obitelji i tome slično. Prema tome, ovo što je danas u medijima vezano za mog supruga, moju majku, moje djece…

Imate li ambicije napredovati u stranačkoj hijerarhiji?

Vidjet ćemo kad budu unutarstranački izbori.

Je li tu srž problema?

Ne znam u čemu je srž problema, ali sigurno insinuacije i dokaze imam, pa doći će i vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Je li to problem u smjeni generacija na području Slavonije?

Vidjet ćemo. Uvijek je problem u smjeni generacija.

Čeka se odluka tužiteljstva, što se tiče nesreće. Dođe li do kaznenog progona, jeste li spremni podnijeti ostavku?

Uvijek sam spremna podnijeti ostavku, ali što se tiče kaznenog progona i onoga što će reći DORH, u konačnici na svima je da rade svoj posao. I vama medijima, u konačnici, kad ste me pitali.

Koliko ste vozili na sat?

Rekla sam da će to utvrditi sudski vještak, odnosno policija. Vjerujem da sam vozila između 30 i 40 na sat maksimalno. Meni je dijete jednostavno izletjelo ispred auta. Ja sam izbjegavala. Ne bi voljela da se to ikome dogodi. Nisam bila pribrana u ponedjeljak, nisam ni u subotu.

Biste li nešto promijenili u toj cijeloj priči?

Ne bih.

Ne bi drugačije nastupili?

Ne bi sigurno davala izjave nikome u subotu. To sam rekla i odmah jer nisam bila u stanju dati izjave niti mislim da je prigodno da se u takvim situacijama daju izjave. U ponedjeljak sam došla pred novinare i pokazala moju vozačku dozvolu koja je istekla, za što mi je žao.

Tri godine.

Znam. Vozačku sam izvadila 1997. Ona je vrijedila do 65 godina. 1999. sam se udala. 2006. sam mijenjala sve dokumente.

Vi morate biti primjer.

Znam da moram biti primjer. To je moj propust i ja sam ga priznala. Nisam znala da mi je istekla vozačka dozvola.

Je li Vam premijer tu prigovorio?

Nije mi premijer tu prigovorio. Rekla sam mu o čemu se radi. Niti sam išta krila, niti išta krijem.

Jeste li danas s njim razgovarali?

Jesam. Razgovarala sam i jučer sa šefom oko toga. Ali ponavljam, da smo jučer dali taj ugovor ista bi situacija bila u medijima.

Vidimo da ste u skupovima uz premijera. Dakle, kome smetate?

Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju.

Kad ćete nešto konkretno reći?

Neću sad još ništa reći. Ima vremena i doći će vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Jeste li izvadili novu vozačku?

Apsolutno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari