Pratite nas

Satira

Program ‘RIJEKA EPK 2020’ – neuvrjedljiva smiješnica

Objavljeno

na

Glavne uloge (oskarovskog tipa):
VOJKO OBERSNEL, gradonačelnik dva desetljeća
EMINA VIŠNIĆ, direktorka „EPK2020“
MAŠKARUNAC, izmišljeni pjevostroj

Sporedne uloge (lokalnog tipa):
MI SVI SAMI PROTIV NJIH

Prolog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Selo moje malo nekoć bilo je grad,
zatim sve je stalo kad stigao je gad
Ne, to guja nije, nego bolest neka,
idite što prije, grad je prepun dreka

Što će ti kultura, kome više treba,
odzvanja već ura, čuje se do neba
Plačpičke se ljute, prepune su muke
za babine skute vješaju se ruke

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

Prva slika

VOJKO: Lijepo je danas vrijeme u Rijeci. Toga nema nigdje, ha?
EMINA: Šefe, a gdje nam je Šarar?
VOJKO: Na godišnjem. Što će vam on?
EMINA: Pa on je nekakav muzičar, htjela sam da vidim tko sve u gradu nešto svira, da ih organiziramo za nešto.
VOJKO: Ima ih puno. Ne treba tu Šarar, sve mogu i ja organizirati. Par telefonskih poziva i svi će pohrliti ovamo.
EMINA: Okej.
VOJKO: Ali što je previše, previše je. Najbolje da pričekamo Šarara, pa neka on izabere od svega po malo.
EMINA: To bi bilo najbolje. Izdogovarat ćemo se.

Druga slika

EMINA: Da idemo na stadion?
VOJKO: Što ćemo na stadionu? Pa nema danas utakmice…
EMINA: Ma nešto mi je palo na pamet i htjela bi čuti mišljenje od Miškovića.
VOJKO: Mišković je otišao poslom u Afriku.
EMINA: Ma htjela sam da mu predložim da organiziramo festival nogometnih pjesama.
VOJKO: Odlična ideja!
EMINA: Sviđa vam se? Kada dođe Mišković, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: To će privući svu riječku omladinu. Neka se pjeva!

Treća slika

EMINA: Zašto idemo pokrajnjom ulicom?
VOJKO: Ma da me tamo ne vide oni blesavi književnici, stalno traže novaca.
EMINA: Pa je li bar pišu nešto ti književnici?
VOJKO: Ma pišu, pišu, ali ništa to ne valja, sve su to obična piskarala.
EMINA: Da znate da imate pravo, i mene ponekad nekakvi književnici toliko živciraju da sam odavno prestala čitati.
VOJKO: Morat ćemo i njih nekako izorganizirati samo da ne plaču i kukaju.
EMINA: Neka Šarar nešto od toga izabere, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Tako je, slažem se, neka Šarar odluči koliko će im dati za par knjiga.

Četvrta slika

EMINA: Evo onoga glumca! Ej, glumac!
VOJKO: Ma pustite ga, dosadan je. Nemamo vremena za njega.
EMINA: Pozdrav, glumac. Izvini, žurimo, nemamo vremena.
VOJKO: Jeste vidjeli kako je zinuo. Još ga nisam vidio da šuti, stalno blebeće i filozofira.
EMINA: Da, i mene ponekad živciraju te glumice i glumci.
VOJKO: A moramo im dati, moramo ih hraniti.
EMINA: Treba vidjeti što ćemo s njima, što s tim kazalištem. Izdogovarat ćemo se
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Peta slika

EMINA: Šefe, oni dečki slikaju „Galeba“.
VOJKO: Ma neka ih, neka slikaju. Eto vidite koliko nam vrijedi taj brod, nismo ga niti uredili, a već je prava atrakcija. Odlično…
EMINA: Ovi se nešto smiju.
VOJKO: Ma neka ih, neka se samo smiju, majmuni jedni.
EMINA: Idu prema nama i smiju se. Hoće i nas da slikaju!
VOJKO: Prisjest će im smijeh…
EMINA: Čekajmo da vidimo što hoće, izdogovarat ćemo se, ako…
VOJKO: Ma nema s ovima izdogovaranja, sjedajte u auto i bježimo.

Šesta slika

EMINA: Ima li u ovome gradu slikara, kipara ili tako nešto?
VOJKO: Ima ih kao… A što će vam oni?
EMINA: Pa da ih organiziramo da slikaju i kipare po gradu.
VOJKO: Ma nemojte na to računati, tražit će novaca. Ako bude nešto viška nakon rebalansa proračuna, možemo dati za dvojicu trojicu, ostali neka se snađu.
EMINA: Mogu ja da dovedem jednog kipara. Pa ne mora da je Riječanin, može biti bilo tko.
VOJKO: Nije to loša ideja za „grad različitosti“.
EMINA: Baš mi je drago da vam se sviđa. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Sviđa mi se kako radite. To i očekujem od vas, naravno.

Sedma slika

EMINA: Ma vidi ovo – Lori! Znate, šefe, od jedne moje prijateljice ćerka zove se Lori. Baš mi se sviđa ime Lori.
VOJKO: A, tu je udruga LORI.
EMINA: Udruga? A čime se ta udruga LORI bavi?
VOJKO: Udruga LORI okuplja sve žene koje nisu udate, a bave se istospolnom politikom. Pristojne žene i djevojke…
EMINA: Hoćemo li i udrugu LORI angažirati u našem epeka-projektu?
VOJKO: Pozvat ćemo sve članice udruge LORI jedan dan u moj ured pa ćemo vidjeti.
EMINA: Izdogovarat ćemo se sa udrugom LORI.
VOJKO: Hoćemo.

Osma slika

EMINA: Jao frizure, šefe!
VOJKO: A što je s mojom frizurom?
EMINA: Ma ne vašom, nego onaj čovjek koji brzo hoda.
VOJKO: A taj! Pustite tog luđaka i pokvarenjaka, stalno nešto piskara o meni, pokušava biti smiješan i duhovit.
EMINA: A kako se zove?
VOJKO: Siniša Posarić.
EMINA: Čula sam nešto o njemu a sad ga vidim. Pa dobro, ako piše o vama možemo ga pozvati i uvjeriti ga da prestane pisati o vama. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Ne ćemo!

Deveta slika

EMINA: Jel se baš mora ići u crkvu, šefe. Ja baš nisam za suradnju s njima.
VOJKO: Bilo bi dobro da vas naši dragi franjevci upoznaju.
EMINA: Dragi franjevci?
VOJKO: Jesu. Već godinama, desetljećima lijepo surađujemo na obostrano zadovoljstvo. Skoro bih mogao reći da su mi ovi na Trsatu najbolji vanjski suradnici.
EMINA: Znači to je to; „grad različitosti“ i „grad koji teče“. Mogli bismo organizirati festival franjevačkih pjesama odmah nakon festivala nogometnih pjesama.
VOJKO: Na to svakako računam, ali njima ne ćemo dati novaca, jer oni imaju dovoljno, pa neka organiziraju svoj festival.
EMINA: Hajde dobro, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Hoćemo.

Deseta slika

EMINA: Šefe, rekli ste da vam iskreno kažem sve što mi je na pameti.
VOJKO: Samo slobodno recite što vam je na pameti.
EMINA: Na pameti mi je da bih mogla dobiti povišicu.
VOJKO: Ma može povišica. I meni je to neki dan bilo na pameti.
EMINA: Dobro ste primijetili da je moj posao stresan, puno tu treba raditi, zar ne.
VOJKO: Da, da, treba puno raditi, bez rada ništa, a vi ste se, draga moja Emina, baš pošteno naradili.
EMINA: A ima još mnogo toga za uraditi, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Epilog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Kad se vraćah sinoć iz usnula grada,
mrkla je pala noć, naiđoh na gada
Zmija cestom plazi, gipkoga je kreta,
da je tko ne zgazi, bilo bi je šteta

Nije kriva zmija, jer krivo je more
istina je živa, strepit ću do zore
Sablastna sonata u luci riječkoj,
brodinu iz rata slavi riječki SKOJ

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

– točka na i –

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Barbara, sretan rođendan žele ti tvoje kolege s HTV-a!

Objavljeno

na

Objavio

Ganutljiva čestitka povodom rođendana TV voditeljici Barbari Kolar a koju joj je uputila kolegica iz emisije “Kod nas doma” (dakako, putem javne televizije, na kraju spomenute emisije, danas, 18. travnja) jedan je od trenutaka koji svakom prosječnom gledatelju mora natjerati suze na oči.

Nešto oko 18,00 sati, pri završetku emisije, prije same odjave, simpatična voditeljica (uz pomoć spasonosnog Google-a utvrdio sam kako je riječ o Ivi Šulentić) nas je podsjetila kako je “našoj kolegici Barbari Kolar danas rođendan” i odmah potom (kako je i red) uputila izravnu čestitku: “Draga Barbara, sretan ti rođendan!” Naravno, ona jako dobro zna kako dame ne vole da se spominju godine, pa je lijepo i pristojno izostavila ono “49-i”.

Prst gore za Ivu!

Kud ćeš ljepše, bolje, osjećajnije, emotivnije, pristojnije, prisnije, toplije, kulturnije, profesionalnije nego kolegici koja je slobodna – a inače šljaka s tobom u istoj emisiji – zaželjeti sretan rođendan i to drito s radnog mjesta, uživo, putem TV kamera javne televizije!

U oduševljenju koje me je zahvatilo nakon ove geste Šulentićke, jedno sam vrijeme buljio u ekran očekujući da se u studiju okupe slavljenica (Barbara), rodbina, prijatelji, ostale kolege iz redakcije, kad ono…ništa. Uslijedile su reklame i potom onaj dosadni Tarikov kviz koji ide zadnji 30-ak godina (“Potjera”).

A kako bi krasno bilo pogledati slavlje jednog rođendana uživo na HTV-u.

Poslije svih onih čitanja objava s društvenih mreža (Todorićevih, Mamićevih, Bandićevih, Beljakovih, Pernarovih, Marasovih, Sanaderovih, Veljačinih, Dalijinih itd., itd., itd.), “pumpanja” afera kojih nema u stilu ‘ajmo napravit’ od muhe slona”, partizanskih serijala i filmova (ne znam jesu li u planu “Otpisani” – to bih jako volio pogledati), prepričavanja tračeva iz saborskih kuloara i mase drugih trivijalnih bedastoća kojima nas naša javna dalekovidnica neumorno zasipa, red bi bio da vidimo i jedan roćkas uživo, je l’ tako!?

Čemu bi inače trebala služiti javna televizija, nego da se (uz sve ostalo) razvija i međusobna kolegijalnost, uvažavanje, ljubav i poštovanje između djelatnika – pogotovu voditelja koji u emisijama uživo imaju mikrofon na dohvat ruke (tj. zakačen na reveru košulje ili veste) pa mogu sebi dopustiti i taj luksuz da se nekomu tko im je drag, simpatičan i trenutačno im (možda) čak i nedostaje, obrate onako, malo intimnije, u povodu rođendana, imendana, vjenčanja, obljetnice braka, rođenja djeteta ili kakve slične prigode?

Te su geste za pozdraviti i dokazuju kako smo se toliko odomaćili na našoj javnoj TV, da je atmosfera posve intimna, gotovo obiteljska, prijateljska, frendovska, ali ono, baš totalno i to je coooooooooool za popi…. (što kažu Dalmoši).

Jedino me Barbara pomalo razočarala.

Očekivao sam kako će nakon čestitke onako gordo ušetati u studio na elegantnim štiklama s viiiiiiiiiiisokim potpeticama (nosi ih ne zato što je mala rastom, nego isključivo stoga jer joj dobro stoje – samo da se zna) u haljini sa šljokicama, onako, decentno sređena, ukusno i nenapadno našminkana s ganjc-novom frizurom i da će početi praštati puse na sve strane, koji od kamermana ili tonaca će donijeti šampanjac, tetka iz menze tortu (barem neki mascarpone ako ne nešto bolje), odnekud se pojaviti, recimo, band sastavljen od kolega iz redakcije (njih barem 30-ak, koliko djelatnika u prosjeku ima svaka emisija HTV-a dulja od 15 minuta), pa onda još u kadar (kao slučajno, u svojoj dobro poznatoj sportskoj maniri) uleti s gitarom (bivši) balkanski Kazanova Sandi Cenov i prolomi se ono: “Happy Birthday to You…”

Zamislite, ništa od svega toga!

Eto, propalo mi popodne. Iz osvete ću prebaciti na Z1, i pričekati, ako večeras ide “Bujica”…

Još nešto: Barbara, sretan ti roćkas – i ne zaboravi za 15. svibnja (to ti je srijeda) rezervirati termin za emisiju, pa da i ti Ivi uzvratiš nekom lijepom čestitkom putem javnog TV servisa!

I ne bi bilo zgorega možda razmisliti o tomu da od sada ubuduće takvi sitni znaci pažnje budu dostupni i ostalim djelatnicima HTV-a (urednicima, financijašima, osiguranju, ton-majstorima, realizatorima, scenaristima, šminkerima, frizerima, manikirima, pedikirima, vizažistima, kamermanima, čistačicama, kuharicama itd., itd.) da ne bi komu palo napamet (možda) kako vi (ne daj Bože) privatizirate javnu televiziju pa vas još prijavi za sukob interesa!

Ima svakakvih ljudi.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

‘Građanskim’ Srbima iz SDSS-a zakonom zajamčiti tri mjesta u EU parlamentu!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: fah

Neki dan nam je Milorad Pupovac pojasnio koliko bi važno bilo (ne samo za Hrvatsku, nego i Srbiju, BiH i “regiju” u cjelini) da Europski parlament dobije “prvog Srbina ili Srpkinju”, što će SDSS kao “stranka građanske i lijeve orijentacije” nastojati ostvariti na ovim izborima.

Doduše, nije obrazložio paradoks po kojemu stranka s isključivo nacionalnim konceptom (u kojoj postoje jedino Srbi i Srpkinje) može u isto vrijeme biti “građanska i lijeva”, ali je zato u nastavku iznio kratki motivacijski pledoaje za vlastito biračko tijelo ( i “zabludjele” Hrvate koji još uvijek ne znaju ono što su odavno morali naučiti), te među ostalim podsjetio kako su “Srbi u Hrvatskoj najbrojnija i najpoznatija manjina”, odnosno “manjina o kojoj se najviše zna”.

Uvažavajući sve ove razloge doajena manjinske politike u Republici Hrvatskoj, doživotnog saborskog zastupnika, najvećeg (i najvještijeg) etnobiznismena i reketara svih dosadašnjih hrvatskih vlada (kako ga je definirao Ivo Josipović u vrijeme kad je bio predsjednik države), predlažem da se “građanskoj opciji” zvanoj SDSS izravno zajamči NAJMANJE 3 mandata u EU parlamentu – ako je to ikako moguće – tako da ne moraju ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbornu kampanju.

To bi bilo višestruko korisno za “region”, Srbiju, pa i šire, u to nema nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića “progura” u EU, nema. Pogotovu sad, kad mu se drma stolac pod guzicom.

Ipak, što se tiče Miloradovih tvrdnji o tomu kako je manjina koju politički zastupa “najpoznatija” i da se o njoj “najviše zna”, samo jedno kratko podsjećanje.

Poznat se može biti iz razno-raznih razloga. Da svedemo to na mikroplan, kako bi bilo razumljivije.

Kod mene u kvartu, recimo, svi jako dobro znamo tipa koji svako malo nekomu razbije nos, slon je alkoholu, kocki… I on je zacijelo najpoznatija faca u krugu nekoliko kilometara, pa i šire. Za njega znaju i oni koji ga nikad nisu vidjeli i bogme dobro paze kako ga ne bi slučajno sreli.

S druge strane, imam jednog samozatajnog i mirnog susjeda (dr. sc. – predaje na Građevinskom fakultetu u Zagrebu) koji vodi svoju brigu, živi povučeni obiteljski život (kuća-pos’o, pos’o-kuća, što rek’o pokojni Ekrem), pametan čovjek, pristojan, elokventan, miroljubiv – ne pije, ne tuče se i ne kocka i on, zamislite, ni iz daleka nije poznat koliko ovaj “nestašni” žitelj kvarta!

Nemam pojma zašto je tako, ali vjerujte na riječ, živa istina!

Nije aluzija ni na što, ali eto, samo toliko da se zna kako ne mora svaki publicitet sam po sebi uvijek i u svakom slučaju značiti nešto pozitivno.

Inače, što se mene osobno tiče, ozbiljno mislim kako bi Plenković i naša Vlada sve trebali učiniti ne bi li SDSS dobio jamstvo za ta tri mandata, preko Junckera (ili koga već), a ako budu pružali otpor, skrenuti im pozornost kako će u sljedećem Biltenu SNV-a to biti protumačeno kao “diskriminacija” i “kršenje manjinskih prava”, a nije isključeno da završe i u nekome od izvješća U.S. Departmenta, kad dođe vrijeme za to.

Ako ni to ne pomogne, ima da im dignemo balvan revoluciju usred Bruxellesa!
Pa nek’ onda vide što će i kako će.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

 

SDSS ima izuzetno realne šanse osvojiti jedno mjesto u EP

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari