Connect with us

Komentar

Progresivistička Hrvatska – Otok u moru sve jačeg EU populizma?

Objavljeno

-

Ilustracija Večernji.hr

U VL. od petka objavljena je zemljopisnopolitička mapa Europe na kojoj se jasno vidi obujam populizma u Europskoj zajednici, što je i tema objavljenog članka. Na mapi Republika Hrvatska je mali obalni otočić, gdje nema populizma, a okolo su s oznakom populizma Italija, Slovenija, Austrija Mađarska, BiH, Srbija, Bugarska i Grčka. Populizam je u tim i drugim državama i članicama EU označen kao ili vlast, ili oporba, ili podržavatelji vlasti.

Članak je naslovljen:“POPULISTI SVE JAČI U EUROPI“, s podnaslovom: Hrvatska otporna, ali, (uz skeptično, op.a.) dokad?“

S obzirom na medicinski element, a to je otpornost ili imunitet Hrvatske, članak ocjenjujemo, pisanim s medicinskog stajališta. Pitanje je i jesmo li otporni po poznatom filmu „Otporan na metke“, ili na terapiju. Ili na populizam. Ili nam je terapija potrebna, ako to kažu doktori iz nekog famoznog velikog B…

Anamneza je sadržana u dijelu članka koji citiramo:

„ I dok gotovo i nema zemlje koja je ostala imuna na zov onih koji su, barem to tvrde, u stanju riješiti ozbiljne probleme visokog javnog duga, previsokih poreza i migrantske politike preko noći, najgore je u srednjoistočnoj Europi. Dok su se populisti već stabilizirali na vlasti u Mađarskoj, gdje su pokazali i solidne ekonomske rezultate pa im je dugoročna perspektiva zapravo svjetla, počeli su mijenjati društva i u ostalim zemljama Višegradske skupine ili u Grčkoj gdje je krajnja ljevica zasjela u vladu. Sukobi između populista i progresivaca EU gotovo su se institucionalizirali…“

Nalazi Večernjaka pokazuju da je Hrvatska zasad otporna, ali i postavlja se pitanje do kada. Terapija se može samo zamišljati.

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Naime, iz citiranog dijela se uz malo mašte može iščitati da populizam nastaje kao nekakva politička reakcija, koju narod prihvaća. Iz citiranog se vidi da narod prihvaća inicijative u nekom od političkih oblika političkog organiziranja na ne rješavanje ozbiljnih problema kao što su visina javnog duga, previsoki porezi, migrantska politika… Vjerojatno ima još problema koji nisu ovom prigodom spomenuti. I kada se već napominje da je najgore, glede populizma, u srednjeistočnoj Europi i naglašava da su se populisti već stabilizirali na vlasti u Mađarskoj, pazi sad, gdje su pokazali solidne ekonomske rezultate, onda treba malo zaguglati. I vidjeti kako se to populizam tumači u političkoj teoriji i praksi.

Prema Wikipediji:“ Populizam (iz latinskog: populus = narod) označava način politike koji prikazuje “istaknutu bliskost narodu” i instrumentalizira nezadovoljstvo, strahove i aktualne sukobe za vlastite potrebe. Apelira na instinkte i nudi jednostavna rješenja pri čemu se aspekti praktične izvedivosti uvelike zanemaruju. Blaćenje političkih protivnika, stanja u državi i kritike bez konstruktivnih elemenata su također neki od elemenata klasičnog populizma.“
I još. Pojam se, ukratko, u suvremenoj politici uglavnom koristi u pejorativnom značenju.

Naš je dodatak da se je često populizam etiketa za jedne, bilo koje političare i političke subjekte, protiv bilo kojih drugih.

Moguća je i zbunjenost i miješanje pojmova populizma, koji sugerira vezu s narodom i demokracije, jer se demokracija provodi, ali i prevodi i kao vladavina naroda. Po tomu bi se moglo razmišljati da je populizam politika u sklopu demokracije. I nije suprotna demokraciji. U analizu ne bi ulazili i prepuštamo ju politolozima i političarima, a njihove rasprave, stavovi i zaključci su toliko stručni, da su običnom populusu, uključujući i pisca ovog članka, ionako teško razumljivi. I još manje jasni.

Vraćamo se sintagmi da su se „sukobi između populista i progresivaca EU gotovo institucionalizirali…“ To znači da su rasprave o tom pitanju vjerojatno pred vratima EU organa.

I, sada imamo teško razumljivu situaciju. Imamo, prema članku u VL, progresivce EU s jedne strane, i populiste, s druge strane. Kako to razumjeti običnom čovjeku koji je u prigodi gledati zemljopisnu mapu na kojoj je bojom Europa, točnije EU, podijeljena na dva približno jednaka dijela. Zemljopisno. Među progresistima su najrazvijenije i najbogatije europske zemlje na zapadu kontinenta, a među populistima ostali, istočni dio. Podjela bojama na mapi je i „politička“ podjela? Hoće li postići neki vid realnosti, pokazat će se. Sjetimo se rasprava o EU različitih brzina…

Ako uzmemo u obzir Wikipedijin opis populizma, podjela, ako ona bude stvarno postojala, mogla bi se rješavati politički po „špranci“ akcija/reakcija gdje bi u ovom slučaju akcija vjerojatno bili progresivci, a reakcija populisti. Povijest poznaje i pokazuje rezultate takvih podjela i njihova rješavanja, ali se nadamo da su oni danas ipak podložni humanijim, kulturnijim i političnijim akcijama, u kojima se ne bi rješavalo po sustavu u kojem pobjeđuje onaj koji drži pendrek i kundak. Naravno, u figurativnom smislu.

Tim više što je u članku naglašeno i može se iščitati, jednostavno ali i znakovito rečeno, da se progresivci bave dugoročnim rješavanjem aktualnih političkih pitanja, a populisti bi to na brzinu, preko noći, uz pomoć djelovanja na narod.

VL se u članku uopće ne bavi pitanjem tko je proizveo spomenute probleme kao što su visoki javni dug, previsoki porezi i migrantska politika, na što se, očekivano, populistički reagira. Vjerojatno su opet jednom svemirci na djelu.

I na kraju još dva zanimljiva mišljenja na koji se način izražava i govori i reagira kada se radi o populizmu u nas. Poznati politički analitičar drži kako iskustvo rata i nastanka države Hrvatsku štiti od populizma koji veliki dio birača i dalje osjeća kao ugrozu. S druge strane, isto tako poznati bivši nogometaš, sada na radu u FIFA-i, drži da se „malo političara kod nas snalazi u definiciji društvenih prioriteta. Zato u jeftinom populizmu traže svojih navodnih pet minuta slave i bitnosti“.

Pa se onda ti, obični čovječe, zajedno samnom, snađi u odgovoru samom sebi o tomu što je, i ima li ga ili nema u nas, i gdje? Naravno radi se o populizmu…

Pojam se, ukratko, u suvremenoj politici uglavnom koristi u pejorativnom značenju.

Etimološka usporedba demokracije i populizma navodi na zaključak kako je riječ o pojmovima sličnog značenja. Demokracija doslovce znači vladavinu naroda, dok populizam ima podrijetlo u latinskoj riječi populus ili narod.

Antun Drndelić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari