Pratite nas

Promicanje srpske ugroženosti u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Nije Pupovac u svom subotnjem političkom istupu, dok je optuživao Hrvate za proizvodnju mržnje, stigao osuditi srpsku proizvodnju zla, koja se u slučaju ubojstva dvojice hrvatskih mladića ponajviše hrani i nadahnjuje upravo velikosrpskom politikom.

U punom je zamahu homogenizacija srpstva po Hrvatskoj, a mobiliziraju ga uz tradicionalnu potporu Srpske pravoslavne crkve, ovaj put na čelu s episkopom Fotijem, predsjednik odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora i nepovrjedljivi vožd srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac. Političko srbovanje koje se prošloga vikenda manifestiralo glamuroznim skupom u Zagrebu podsjetivši na trenutak na one glasovite Miloševićeve mitinge, kojima je retorikom o ugroženim Srbima pokušavao mijenjati tadašnji ustav jugoslavenske federacije i ovaj je put odaslalo lažne poruke o navodnoj srpskoj  ugroženosti po Hrvatskoj, a koje su svojom nazočnošću poduprli predstavnici srbijanske države te Republike srpske iz susjedne Bosne i Hercegovine, ali i predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović.

Tako je Pupovac, kao eksponent nove velikosrpske politike, umješno iskoristio svoj sukob s predsjednikom hrvatske države Ivom Josipovićem te dodatno učvrstio vlastiti položaj na čelu srpske manjine. Relativiziravši pak svoj „etnobiznis“, povlačenjem od kupovine skupocjenoga automobila novcima iz hrvatskoga državnog proračuna, priklonio se štedljivosti socijalističke frakciji Zorana Milanovića te navodno braneći premijerov ugled od oporbenih prigovora otvorio prostor za napadaj na vukovarske stradalnike, koji se protive nasilnom postavljanju dvojezičnih ploča u Vukovaru.

Nije se Pupovac u slučaju Vukovara držao toliko puta isticanih brojidbenih podataka o lažnom broju Srba u tom gradu i njihovu upitno prijavljenom prebivalištu, kao kad mu je to trebalo u slučaju „rata“ protiv Hrvata iz BiH, koje su uglavnom s nekadašnjega prostora Turske Hrvatske protjerali upravo Pupovčevi sunarodnjaci, proglasivši i njihove domove svoji isključivim etničkim i ratnim plijenom – Republikom srpskom! Kao posljedak, između ostaloga i Pupovčevih povika na hercegbosanske Hrvate, mladi je četnik nedavno u svom zločinačkom pohodu na Gvozd nožem ubio dvojicu hrvatskih mladića, čiji su roditelji bježeći prije dvadesetak godina od velikosrpske politike utočište pronašli u tom hrvatskom gradiću.

Nije Pupovac u svom subotnjem političkom istupu, dok je optuživao Hrvate za proizvodnju mržnje, stigao osuditi srpsku proizvodnju zla, koja se u slučaju ubojstva dvojice hrvatskih mladića ponajviše hrani i nadahnjuje upravo velikosrpskom politikom. Kad su brojke protiv njega, Pupovac izvlači slova ćiriličnoga pisma, manipulirajući tvrdnjom kao je ćirilica i hrvatsko pismo. Naravno da jest, samo što je tada riječ o bosančici, hrvatskom tipu ćirilice, koju Srbi ne raspoznaju kao svoje pismo, a Hrvati se njome, kao i glagoljicom ne služe već gotovo dva stoljeća. Može li se postavljati mrtvo pismo, o kojem Pupovac s pravom govori kao hrvatskoj inačici ćirilice, umjesto srpske na ploče po hrvatskim gradovima i mjestima gdje to zahtjeva srpska mnjina? Uostalom bosančica je uglavnom bila pismo bosanskohercegovačkih Hrvata koji danas sve više snose posljedice politike Pupovčevih sunarodnjaka.

Nakon određene homogenizacije i proračunato potaknuta srpskoga eničkoga nacionalizma, kojeg je najbolje manifestirao Milorad Pupovac, još je dugoročno katastrofalnije poruke uputio izaslanik predsjednika srbijanske Skupštine Milorad Linta, koji unatoč desetljetnom pasivnom i mirnom odnosu Državnoga odvjetništa prema pripadnicima srpske viojske koja je počinila zločine tvrdi  kako su velik problem u međunacionalnim odnosima uhidbe Srba po potjernicama podignutim po, kako kaže, famoznim optužnicama. Te su optužnice, smatra Linta  bile sredstvo za zastrašivanje Srba, kako se ne bi vraćali u Hrvatsku.

Zato izaslanik srbijanske Skupštine predlaže da se počiniteljima ratnih zločina sudi u mjestima njihova prebivanja, čime bi se, kako upozoravaju pravnici narušilo načelo o suđenju počiniteljima zločina u državama gdje je zločin počinjen. Naime, rat se nije vodio u Srbiji nego u Hrvatskoj na kojun su agresiju izvele Srbija i bivša Jugoslavija. Nu Lintin zahtjev se može i politološki jednostavno objasniti kako prvanici ne bi dovodili u sumnju njegov “pošteni” poziv. Naime, kad bi Hrvatska doista prihvatila Lintino načelo sudovanja, istoga bi trenutka pravno poništila velikosrpsku agresiju, kako se to već duže vrijeme nastoji činiti političkim kvalifikacijama te iste agresije kao građanskoga rata. Poruka predstavnika srbijanske Skupštine očito odiše tim duhom jer ni Linta, zbog Europske unije ne ruši spomenuto načelo sudovanja jer na Hrvatsku gleda kao dio zajedničkoga jugoslavenskog ili pak velikosrpskog teritorija.

Episkopa Fotije, onaj koji je svojedobno spriječio vjerski ukop hrvatskoga branitelja pravoslavne vjere, samo zato što je ovaj na lijesu imao stijeg Republike Hrvatske, ultimativno prijeti kako Srbi ne žele pristati na ništa manje od onoga što im sada daju hrvatski zakoni. Inače ih hrvatski zakoni favoriziraju ne samo u odnosu na hrvatsku većinu, nego i u odnosu na sve druge hrvatske manjine. Zato praktično imaju višestruko pravo glasa, a po sadašnjem načelu izbora Milorad Pupovac će sa svojom družinom doživotno biti zastupnik u Hrvatskom saboru. Pomno uređeno političko vodstvo, sve snažnija politička uloga Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj te velikosrpska poruka iz Beograda u nazočnosti hrvatskoga premijera samo potvrđuje koliko je duboko ukorijenjen u političkoj praksi srpski Memorandum II., koji je samo inačica za ratnu politiku velikosrpske prevlasti u BiH, kaosovu, a sad sve više i u Hrvatskoj.

Nije čudna srpska politika, koja je unatoč porazima u ratovima tijekom devedesetih godina dobila polovicu BiH, ostala nazočna na Kosovu, a sad se uz pomoć hrvatske politike sve snažnije protežira po Hrvatskoj. Kad već hrvatska vlast na sve očitiju srbizaciju države ne želi reagirati, onda bi se poluge politike nacionalne sigurnosti mogle zakotrljati ulicama hrvatskih gradova. Hrvatski bi poraz mogao biti i veći kad bi se sve agresivnije nastupanje srpstva, koje ne preza ni od ubijanja mladića poput onih u Gvozdu,  prešućivalo i opravdavalo bizarnim motivima!

Mate Kovačević/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijana Petir: Beljak je stvarno sramota hrvatske politike

Objavljeno

na

Objavio

“Krešo Beljak je stvarno sramota hrvatske politike. Pa tko je on da propitkuje nečije porijeklo, nacionalne osjećaje i vjersku pripadnost?! Taj devastator HSS-a, konvertit i širitelj govora mržnje ne bi trebao imati pristup javnom prostoru jer ga zagađuje”, poručila je europarlamentarka i bivša HSS-ovka Marijana Petir osvrnuvši se na Beljakove salve uvreda upućene dr. sc. Zlatku Hasanbegoviću.

 

 

Beljak: ‘Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda’

 

 

 

Dvostruki igrač Krešo Beljak

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Nastavlja se ruska pojačana vojna prisutnost na ukrajinskoj granici

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Rusija je i dalje pojačano vojno prisutna na ukrajinskoj granici nakon povlačenja “manje od 10 posto” njezinih snaga u studenom kada je napetost između dviju zemalja dosegnula vrhunac, rekao je u nedjelju ukrajinski predsjednik Petro Porošenko.

“Najveći dio je još tu. Manje od 10 posto snaga se povuklo”, rekao je Porošenko, odgovarajući na tiskovnoj konferenciji na upit AFP-a o ruskoj vojnoj nazočnosti na granici.

Nakon pomorskog sukoba s Moskvom na Crnome moru krajem studenog, Porošenko je optužio Rusiju da je drastično povećala svoje vojne snage na granici dviju zemalja i upozorio na prijetnju “totalnog rata”.

Nakon tog sukoba ukrajinske vlasti su uvele 30-dnevno izvanredno stanje u pograničnom i u obalnom području, što je najnovija epizoda u krizi između dva susjeda koja traje više od pet godina.

“Prijetnja invazije ruskih oružanih snaga na ukrajinski teritorij još postoji. I svakako se moramo pripremiti na nju”, rekao je u nedjelju Porošenko, dodajući da ne vjeruje u smirivanje stanja i ne vidi razloga za ukidanje izvanrednog stanja.

Rusija je 25. studenog vojnom silom zaustavila tri ukrajinska ratna broda blizu Krima i zarobila 24 mornara na tim brodovima, optuživši ih da su nezakonito ušli u njezine teritorijalne vode.

Ukrajinski pomorci, među kojima su trojica bila lakše ozlijeđena u tom izgredu, pritvorena su u Rusiji o očekivanju suđenja za nezakoniti prijelaz granice.

Početkom prosinca pojavili su se prvi znaci popuštanja napetosti pošto je Kijev objavio da je Rusija djelomično oslobodila pristup Azovskome moru.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari