Connect with us

Istaknuto

PROMJENA USTAVA I LUSTRACIJA JEDINO NAS MOGU IZVUĆI IZ OVOG SIROMAŠTVA

Objavljeno

on

Hrvatska sloboda i budućnost su se izgubile u komunistčkom otajstvu – UDB-i i KOS-u. Neokomunisti – liberali i levičari – su nam opet oduzeli slobodu i pravo na slobodno mišljenje te njegovo javno iznošenje u medijima. Uz pomoć svojih agenata nadziru sve medije u suverenoj i nezavisnoj hrvatskoj državi. Javnosti se predstavljaju kao antifašisti samo da bi prikrili zločine svojih predaka i da bi sačuvali svoje nezaslužene pozicije i beneficije u zajednici. Kako su to ostvarili?

[ad id=”93788″]

Umjesto verbalnog delikata ozakonili su klevetu, koja vrijedi i za političare, mada svi znamo da su političari javne osobe koji mogu i moraju biti izloženi oštroj javnoj kritici, ako želimo njihovu odgovornost. Bez odgovornosti nema ni demokracije niti napretka. Prozivanje političara i drugih javnih osoba nije kleveta nego poziv na odgovornost. Tako su uz pomoć klevete političari postali zaštićena kasta, što im omogućuje različite manipulacije u zajednici, a to su pljačka građana i države, te progoni novinara i pučana.

Neokomunisti su preko svojih agenata u DORH-u i Sudstvu zaštitili svoju pljačku progoneći i kažnjavajući sve one koji se usude o njoj progovoriti. Takve zakone donose sabornici koji imaju komunističku svijest i savjest. Takvim zakonima se najviše štite političari, a to im omogućuje različite ucjene, bez obzira na stranku kojoj pripadaju. Tako su ozakonjeni pljačka države i pučana.

Pod pritiskima izvana, neokumunisti su od progona zaštitili samo novinare, koji su većinom bili suradnici UDB-e i KOS-a, ali ne i obični puk, pa danas takvi novinari u medijimna iskrivljuju činjenice i pljačku države pripisuju nevinim ljudima. O pravim lupežima novinari više ne pišu niti govore. Ako nešto napišu, zamagle istinu, a to su izvrsno radili novinari u komunističkoj Jugoslaviji.

Žalosno jest što u suverenoj, nezavisnoj i kapitalističkoj Hrvatskoj još uvijek imamo komunističke sindikaliste koji se olako dogovore sa gazdama. Izgleda da oni vode politiku umjesto da štite interese radnika, što je protivno načelima sindikalizma. Radnici, probuditre se! Ako se ne probudite, mogli biste olako postati robovi internacionalnih korporacija. Sindikate ne smjela zanimati politika nego zaštita radnika i njihovih prava u pregovorima. Radnici u manjim poduzećima nemaju nikakvu zaštitu, ali to ne muči socijalističke sindikaliste

Demokratska Hrvatska je nestala kad su na vlast došli drugovi Račan i Mesić početkom ovog stoljeća. U provođenju političkog nasilja im je najviše pomogao veliki orator i politički slijepac Vlado Gotovac zbog neograničene taštine i zbog jala prema pokojnom Tuđmanu se priklonio svojim progoniteljima Račanu i Mesiću, a tu cijenu i danas plaćamo. No, tješi me veliki broj obraćenika koji su shvatili svoje zablude i težinu situacije u koju su nas uveli Račan i Mesić sa njihovim sljedbenicima.

Tako je u Hrvatsku je ponovno uvedeno jednoumlje jer su Račan i Mesić ukinuli Županijski dom i ograničili ovlasti predsjednika države pa danas ne znamo kakva je uloga predsjednika/ce države niti oporba ima bilokakvi uticaj na politiku. U ovome se otkriva prepredenost boljševika i neokomunista. Potom su u Ustav uvedene nacionalne, a ne etničke ili narodne manjine. Potom su nacionalne manjine dobile svoje zastupnike u Saboru, što je omogućilo Pupovcu i Radinu da vladaju Hrvatskom. Kumrovačka učenica i primjerka Kosor smanjuje broj zastupnika za dijasporu. Umjesto 12 zastupnika, dijaspora i iseljeništvo danas imaju samo 3, a to je dalo još veću političku moć boljševicima, Pupovcu i Radinu.

Kakva je to demokracija ako država nije svim svojim državljanima, koji su većinom hrvatski iseljenici i njihova djeca, omogućila sudjelovanje na izborima? Zar zbog njih nismo trebali uvesti dopisno glasovanje? Upravo zbog velikog broja iseljenika, danas u Hrvatskoj imamo demografske nevolje jer više Hrvata živi izvan Hrvatske nego li u njoj. Ako smo demokracija, onda treba ukinuti nacionalne zastupnike u Saboru i povećati broj zastupnika za dijasporu i iseljeništvo u donjem Domu, barem na 12. Broj svih zastupnika u donjem saborskom Domu ne bi smio biti veći od 70 jer napokon moramo vratiti gornji saborski Dom i uvesti demokraciju.

Ako vratimo gornji saborski Dom, što je temelj svake demokracije, i uvedemo dopisno glasovanje, iseljenici bi još morali dobiti 4 zastupnika u gornjem saborskom Domu za iseljeništvo i dijasporu jer svaka županija bi morala imati 2 zastupnika u gornjem saborskom Domu. Zastupnici u gornjem saborskom Domu, koji bih najradije nazvao Banski Dvor, moraju štiti interese svoje banice, a bani za dijasporu i iseljeništvo moraju štiti interese hrvatske dijaspore i iseljeništva.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se na početku svojeg mandata obratila svim hrvatskim državaljanima kao Hrvatima i Hrvaticama, ali su je odmah napali agenti UDB-e i KOS-a preko njihovih medija i ona je tu demokratsku i nacionalnu poruku povukla. Očito, oni ne razlikuju naciju od etnika ili naroda. To je jedina greška hrvatske Vile otkad je postala predsjednica.

Izgleda da neokomunisti ne razlikuju naciju od etnika ili naroda. Zbog nedorečnih predsjedničkih ovlasti danas imamo političku krizu, a možda i ustavnu krizu, pa mislim da bi bilo poželjno vratiti uz gornji saborski Dom i polupredsjednički sustav sa jasno definiranim ovlastima u duhu demokratskih načela. Uvođenjem nacionalnih manjina u Sabor, ukinuli smo ravnopravnost, jer smo im dali veća prava nego većinskom narodu. To je diskriminacija većinskog naroda.

Danas možemo slobodno promicati demokraciju jedino u svojem domu, ali ne i na ulici, jer milicija je spremna da nas uhiti zbog uznemiravanja javnog reda i mira, tog otrcanog komunističkog zakona koji je protivan načelima demokracije. Dakle, zabranjeni su prosvjedi ako u njima ne sudjeluju skojevci. Umjesto da policija štiti prosvjednike, milicija ih nasilno progoni i ponižava. Bože sačuvaj da spomenete na ulici nekog korumpiranog političara, udbaša ili kosovca, njihov progon zbog klevete može vas osiromašiti.

Ovom Hrvatskom i dalje vlada komunistička svijest, dakle, komunistički zakoni. Zbog toga Hrvati ni danas ne smiju upoznati svoju noviju povijest. Tako pokliči: U boj – za narod svoj i Za dom – spremni boljševici i njihovi potomci danas povezuju sa NDH, mada su oba pokliča dosta starija od NDH. Štoviše, volio bih znati zašto je pjesma Vila Velebita smetala komunistima?

Neokomunisti još nisu shvatili da se u demokraciji nikakvo djelovanje ne zabranjuje zbog političkog stava, posebice pokliči koji su za cilj imali stvaranje suverene i nezavisne države. Što o tome može misliti čovjek koji je živio u demokarciji i koji je upućen u demokratske procese? Koliko su samo neokomunisti javno progonili pjevača Marka Perkovića Thompsona, ne samo u Hrvatskoj nego i diljem Europe – zbog ničeg drugog nego domoljublja. Kako neokomunisti sebe mogu nazivati demokratima ako progone ljude zbog drukčijeg mišljenja.

[ad id=”93788″]

Hrvatsku iz ove krize najprije može izvući promjena Ustava, a zbog te promjene treba raspisati referendum jer do promjene neće doći zbog komunističke svijesti. Potom treba sprovesti lustraciju, posebice u medijima i školama, te zabraniti skojevcima da javno istupaju. Ne treba nikoga kažnjavati, ali javnost se mora upoznati sa njihovim prijašnjim nedjelima i zbog njih im uskratiti pristup državnim službama te im zabraniti javno djelovanje.

Promjena Ustava i lustracija jedino nas mogu izući iz ovog siromaštva!!!!!

Sam Pusić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari