Pratite nas

Kultura

Promocija izabranih djela Josipa Gujaša – Đuretina iz Mađarske priređivača Đure Vidmarovića

Objavljeno

na

Hrvatska matica iseljenika i Izdavačka kuća Acumen d.o.o. imaju čast pozvati Vas na svečano predstavljanje jedinstvene knjige o najistaknutijem modernom pjesniku i znanstveniku, pripadniku hrvatske zajednice iz Mađarske, Josipu Gujašu Đuretinu pod naslovom „Josip Gujaš-Đuretin: Mene su ljepote ostavile“ autora i priređivača Đure Vidmarovića. Predstavljanje će se održati u utorak, 5. studenoga u 17 sati u Hrvatskoj matici iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.

Uz pozdravnu riječ ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Mije Marića i ministra vanjskih i europskih poslova Nj. E. Gordana Grlića Radmana, te priređivača Đuru Vidmarovića o knjizi će govoriti: prof. dr. sc. Sanja Vulić sa Hrvatskih studija, te u ime nakladnika Acumen d. o. o. književnica Božica Brkan.

Ulomke iz knjige će interpretirati dramska umjetnica Biserka Ipša.

***

O knjizi i autoru:

Vidmarović, Đuro: Josip Gujaš  Đuretin: Mene su ljepote ostavile, Acumen d.o.o., Zagreb, 2019, 320 str.

Književnik, prevoditelj i povjesničar te aktualni predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović je 40 godina istraživao opus pjesnika i znanstvenika Josipa Gujaša-Đuretina, koji je kao 40-godišnji profesor u Budimpešti prerano umro 1976. Na 320 stranica, knjiga naslovljena po stihu – lajtmotivu iz pjesnikove predsmrtne pjesme Mene su ljepote ostavile, podijeljena je u dvije cjeline. U prvoj cjelini (od 9. do 92 str.), priređivač i autor s književno-teorijskoga motrišta analizira Gujaševo nedovoljno poznato moderno poetsko djelo u sklopu korpusa hrvatskoga pjesništva u Mađarskoj, te njegove znanstvene interese razrađene u Gujaševoj doktorskoj disertaciji vezanoj uz identitetske izazove vlastite manjinske zajednice u Mađarskoj. Zanimljiva je onodobna Gujaševa suradnja s hrvatskim književnikom iz matične zemlje Milivojem Slavičekom te nepoznata arhivska i filološka ostavština koju je Vidmaroviću ustupila, sada također pokojna, Gujaševa supruga Vera Grunčić. Fokusirajući se na životno djelo ovog  hrvatskog intelektualca iz Mađarske Vidmarović fantastično uočava, taj pjesnik i znanstvenik zacrtat će nov pravac narodnosnoj poeziji, obračunavajući se sa starim i okoštalim shvaćanjima, lomeći opterećenost tradicijom i strahove zbog mogućeg modernizma. Pritom je i sam bio slaman. (…) Po svom talentu, pjesničkom senzibilitetu i posebno književnom obrazovanju Gujaš se odvojio od ostalih narodnosnih pjesnika. Svojim stvaralaštvom postao je predvodnik u borbi za prihvaćanje suvremenih književnih tijekova, za potpunu autonomiju književnog rada, za pisanje bez straha i ograničenja. Bio je svjestan da narodnosno pjesništvo stagnira u nekoj svojoj historijskoj čahuri, da zaostaje za suvremenim tijekovima, kako madžarske, tako i jugoslavenske poezije.  Sažeto, teoretičari književnosti Hrvata u Mađarskoj pjesništvo Josipa Gujaša Džuretina smatraju najznačajnijom pojavom od 1918. godine do danas. Svoje prve pjesme objavio je početkom 1960-ih godina na stranicama tamošnjih Narodnih novina. U antologiji U kolo, objavljenoj prije točno pola stoljeća u Mađarskoj, zastupljen je s 24 pjesme od kojih će veći dio ući u Gujaševu postumno objavljenu zbirku pjesama „Povratak u Podravinu“ (1977), inače prvu objelodanjenu knjigu u književnosti Hrvata u Mađarskoj za olovnih vremena od 1945. godine naovamo.

Nadalje, drugi dio ove Vidmarovićeve knjige donosi ranije i sada prvi put objavljene Gujaševe pjesme, što u izvornome a što u transkribiranome obliku.

Na više od dvije stotine stranica (93. – 310. str.) sabrana je dosad neobjavljena „Pjesnička  zaostavština Josipa Gujaša-Đuretina“ podnaslovljena „Pjesme iz bilježnice bez naslova“.

Recenzentice su prof. dr. sc. Sanja Vulić i književnica Božica Brkan. Nedvojbeno, riječ je o studioznom sintetskom prinosu književnoj i književno-teorijskoj literaturi posvećenoj vodećem hrvatskom pjesniku u Mađarskoj sredine 20. stoljeća.

Građa knjige ima pouzdan znanstveni aparat pa se sadržaj lako iščitava. Literatura o Josipu Gujašu-Đuretinu obuhvaća ukupno 93 naslova, od prve antologije hrvatskoga pjesništva u Mađarskoj tiskane prije pola stoljeća u kojoj je znameniti pjesnik Gujaš –Đuretin zastupljen s najvećim brojem pjesama U kolo (1969.) do recentnih književno-teorijskih ogleda istaknutih mađarskih kroatista poput dr. sc. Ernesta Barića ili pak dr. sc. Stjepana Blažetina, priređivača Antologije hrvatskog pjesništva u Mađarskoj od 1945. do 2000. pod naslovom „Rasuto biserje“, Pečuh, 2010.

Knjigu sabranih  djela Josipa Gujaša Đuretina (1936. – 1976.) s književno-teorijskom analizom priređivača Đure Vidmarovića su 2019. financijski poduprli  Ministarstvo kulture RH i Hrvatska matica iseljenika, otrgnuvši tako zaboravu život i djelo ovog istaknutog intelektualca, pripadnika hrvatske manjinske zajednice u Mađarskoj.

Đuro Vidmarović je hrvatski pjesnik, književni povjesničar, kritičar i prevoditelj (Piljenice kraj Lipovljana, 1. IV. 1947). Studij povijesti i filozofije završio 1972. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Na Fakultetu za sociologiju i novinarstvo Univerziteta u Ljubljani stječe magisterij. Radio je kao srednjoškolski profesor, bio saborski zastupnik u dva mandata od 1990. te hrvatski veleposlanik u Ukrajini 1995 – 99.  Objavio je pjesničke zbirke Bujice i bregovi (1985), Pečat od magme (1988), Koraci (1991), Horus u krletci (2007). Proučava književnu povijest hrvatskih nacionalnih manjina u europskim zemljama od 1972. godine. O tome je objavio više stotina prikaza, članaka i studija u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Mađarskoj, Austriji i Izraelu. Osobite vrijednosti s tog područja su njegove knjige: Suvremeni tokovi u pjesništvu madžarskih Hrvata, 1991; Gradišćanskohrvatske teme, I–II, 1996–98; Teme o Hrvatima u Mađarskoj, 2008; Hrvatsko rasuće, 2009.; Jurica Čenar Hrvatski pjesnik iz Gradišća, 2017. i dr. Objavio je zbirke prikaza, ogleda i polemika Paprat i lišaji (2008), Protiv tmine (2008) i Čuvari sna (2015). Prevodi s ukrajinskoga, ruskog i slovenskog jezika. Sastavljač je i jedan od prevoditelja 55 suvremenih židovskih pjesnika (2004). Od 2017. predsjednik je Društva hrvatskih književnika. Godine 1995. Predsjednik Republike dodjeljuje mu Red kneza Branimira i orden Domovinske zahvalnosti. Za književni rad primio je više strukovnih nagrada i priznanja, uvršten je u niz antologija

Veselimo se Vašem dolasku!

Hrvatska matica iseljenika

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

EURO 2020, evo nas!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters/Pixsell

NE PITAJ
ME MILI SINE

Ne pitaj me mili sine
zašto rukom krijem lice,
nisu one od žalosti,
sad su suze radosnice.

Kad igraju naši momci
meni srce kuca jače,
a kad čujem Lijepu Našu
od sreće mi oko plače!

Razumjet ćeš jednog dana
kad odrasteš mili sine,
od Boga je nama dana
i zato se za nju gine!

Najveći su život dali!
Sad se druge borbe vode.
Al da ne bi tih heroja,
ne bi bilo ni slobode!

Sad se gine na terenu,
a suze se brišu s lica,
ponosno se sad vijori
naša sveta trobojnica!

Kad odrasteš mili sine,
tad ćeš znati što sam plak’o,
ono što se krvlju brani
ne pušta se tako lako!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Hrvatska ide na EURO 2020! Vatreni u sjajnom preokretu pobijedili Slovake!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Poema o Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Stoji grad, pod kišom čelika, ognja i smrti
Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad, Vukovar.
Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće
Vukovar, Vukovar!

Mjesec studeni svake je godine obilježen sjećanjem na Vukovar. U tišini, molitvi, uza svijeću za vjerne mrtve prisjećamo se strahota koje su Vukovarci proživjeli tih dana 1991. godine. I Hercegovina je ovih dana uz Vukovar, ne samo molitvom, paljenjem svijeća ili odlaskom i odavanjem počasti Gradu. Ovih dana najavljena je izvedba “Poeme o Vukovaru”, koncerta u povodu vukovarske tragedije s izvedbom u Mostaru, 16. studenoga 2019. Glazbu za ovo djelo napisao je mo. don Dragan Filipović. To je bio razlog da porazgovaramo s don Draganom.

* Možete li nam nešto više reći o tomu kako je djelo nastalo?
– Želja za nastankom glazbenog djela o Vukovaru u meni tinja godinama. Još s početkom agresije na RH, Vukovar je stalno bio u mojim molitvama i mislima. Kako je vrijeme odmicalo, a njegovi branitelji postajali svakim danom sve više i više heroji, za mene je Vukovar postao i ostao ponos! Kada je agresor ušao u potpuno razrušen i neprepoznatljiv grad, u meni se nastanila tuga, sjeta, pitanje: zar ljudska narav može biti tako izopačena!? Ali, u mojoj se duši nastanila i želja da se na neki svoj način odužim Vukovaru, da umirim savjest, da ispravim nutarnji dug. Djelo je intenzivno nastajalo pet mjeseci i pisano je za dva solista, mješoviti zbor i simfonijski orkestar. Uzimao sam po koju temu iz mojih prijašnjih uradaka da bi pjevačima to bilo bliže i lakše prihvatljivo. Glazba i riječi žele približiti slušatelju svu tu tegobu, patnju, muku, ranjavanje, borbu za obranom grada, borbu za pobjedom, spašavanjem sebe i drugih… Kažu mi pjevači da je djelo teško, tužno… ja odgovaram da je Vukovarcima bilo puno teže i tužnije. Parafrazirao sam tekstove: S. S. Kranjčevića, A. G. Matoša, T. M. Bilosnića, M. Suntešića. Uzimao sam i molitveno liturgijske tekstove i nisam bježao od vlastite inspiracije koju mi je Vukovarska tragedija u ovim i ovakvim trenutcima nudila. Djelo: Poema o Vukovaru traje 50 minuta.

 

 

* Tko sve sudjeluje u izvedbi ovoga djela i gdje će se ona održati?
– Najbitnija mi je tekstualna poruka ovoga djela. Ne kažem da glazba nije važna, ona je veoma važna. Zamislio sam da ona u ovome djelu više puta samo pomaže, želi dočarati, pomoći da poruka teksta kojega zbor interpretira, što intenzivnije dođe do slušatelja. Stoga bih rekao da je zbor na prvom mjestu a to je naš Akademski zbor Pro musica. I solisti su važni i naravno potpomognuti zborom, a to su naši domaći: Monija Jarak-Mikulić i Hrvoje Merdžo. Simfonijski orkestar se okupio, što se kaže, ad hoc, za ovu izvedbu. Uz glazbenike SO Mostar, tu su i naši domaći glazbenici koji djeluju u vojnom orkestru, puhaćim orkestrima, glazbenici Splitske akademije i Sarajeva. Posebice zahvaljujem prof. Tomislavu Sušcu koji je lektorirao, uredio puhaći korpus. Na praizvedbi će dirigirati poznat hrvatski dirigent i naš dugogodišnji prijatelj iz Zagreba mo. Robert Homen.

 

Proba uoči izvedbe “Poeme o Vukovaru” u Mostaru i pripreme za svetu Misu u Vukovaružž

 

* Ovo nije Vaš prvi odlazak u Vukovar s pjevačima, bili ste također u Škabrnji, Bleiburgu. Na neki način želite mlade potaknuti na razmišljanje ali i obilježavanje tragedija koje su zadesile hrvatski narod. Kako na to gledaju današnji mladi ljudi?
– Ako čovjek ne uči i ne pamti svoju povijest, ona mu se najčešće ponovi u strašnom obliku. Stoga sam htio da mladi pamte važne događaje, bili oni lijepi ili tragični. Za sve nas je bio nezaboravan događaj kada smo prije deset godina, (Pro musica i orkestar Osječke opere) bili u Vukovaru i izveli Mozartov Requiem za sve poginule, ubijene, umrle. Obišli smo: Bolnicu, Ovčaru… Sve nas se to veoma dojmilo. Mnogi su plakali, neki nisu do Mostara mogli progovoriti… I u Škabrnji smo izveli Requiem. Sada nam se ostvarila želja da pjevamo na svetoj Misi i komemoriramo žrtvu 18. studenoga kada se obilježava tragedija Vukovara. Ovaj put smo se spremali na dva kolosijeka. Dakle pripremali smo praizvesti u Vukovaru spomenutu Poemu o Vukovaru, za soliste, zbor i orkestar. No nismo se mogli uklopiti u već postojeći program u Vukovaru gdje mnoge udruge žele imati svojih pet minuta. To je hvale vrijedno. Drugo, treba mnogo novca za odlazak orkestra, prijevoz, noćenje… Stoga smo se odlučili izvesti to u Mostaru, tj. u novoj crkvi Cim – Ilići u subotu 16. studenoga 2019. u 18,30 sati. Naravno, i za ovu izvedbu treba mnogo novca. Dan poslije, u nedjelju 17. studenoga, zbor Pro musica i Tamburaški orkestar Mostar putuje u Vukovar gdje će u ponedjeljak 18. studenoga pjevati i svirati, tj. moliti na svetoj Misi za sve poginule, ubijene i nestale. Dakle, zbor i orkestar čine 92 izvođača. Stoga mogu reći da koncert u Mostaru i izvedba u Vukovaru iziskuje mnogo novca. To ne bismo mogli bez naših donatora. To su: JP Elektroprivreda HZ HB, Založba kralja Tomislava iz Čapljine, Grad Mostar, UniCredit Bank, HNŽ. Uime svih sudionika, pjevača i svirača, jedno veliko i iskreno hvala.

 

* Što za Vas znači Vukovar?– Teško je to izraziti riječima. Evo pokušao sam i glazbom i tekstom u Poemi o Vukovaru. Nekako sam učinio što sam bio dužan. Nastupila je neka olakšica kada sam to završio. Još kada su pjevači naučili tekst, vjerujem da će i glazbenici dati svoj doprinos u subotu na izvedbi. Bit će to ispunjenje moga nutarnjeg zavjeta. Jednostavno, morao sam to učiniti za Vukovar. Bila je to neobjašnjiva nutarnja želja, potreba, obveza. Moj pokojni otac bio je na Bleiburgu. Pričao mi je što je sve prošao dok se nije vratio u Mostar, u Sjeverni logor. A onda tu nadomak kuće… ne ponovilo se. Onda su ga obukli još tri godine u sivomaslinastu uniformu. Pokojna moja mama ga je čekala osam godina. Na njihovu sam sprovodu bio miran, sabran… uvjeren da su spašeni. Njihov život mi je podario smirenost. Čak sam propovijedao na grobu i tati i mami. Ali kada je Vukovar pao… Bože, dva dana sam plakao kao dijete. Eto što mi znači Vukovar.

Razgovarala Martina Arapović/Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari