Pratite nas

Reagiranja

Propast ofanzive Milorada Pupovca na obitelj Božidara Alića

Objavljeno

na

ODBAČENA KAZNENA PRIJAVA SRPSKOG NARODNOG VIJEĆA

Pupovac očito ima opsesivnu potrebu i vjeru da je baš on kriterij i mjerilo javnog morala, političke podobnosti i odgojne represije, da je upravo on pozvan prosvjetljavati hrvatsko društvo, biti dežurna tužibaba, sudac i dželat. Stoljeće privilegija i političke protežiranosti očito je ostavilo traga i na ovom pripadniku ‘nebeskog naroda’. No, usprkos zloporabi institucija, nije uspjela njegova namjera da Božidaru Aliću otme dijete.

Tko nije prošao komunistički labirint kafkijanskih smicalica, kakve su nekoć provođene  u obračunu s politički nepoćudnim pojedincima, teško će razumjeti kako su se osjećali Božidar Alić i njegova supruga Sanda, kad su prije desetak dana dobili poziv Centra za socijalnu skrb iz zagrebačkog Trnja. U pozivu je, naime, bilo naznačeno da ih se poziva “radi davanja zapisničke izjave u postupku: imenovanje posebnog skrbnika za njihova maloljetnog sina R.M.A.

Alić je, znajući s kim ima posla, shvatio ovaj ‘postupak’ krajnje ozbiljno. Već ranije je ocijenio da se radi o udaru na njegovu obitelj, s krajnje podlim i zlokobnim ciljem da mu se oduzme dijete. “Oni vrlo dobro znaju da je obitelj polazište i ishodišna točka mojeg socijalnog habitusa. Zato Pupovac i ideološki korumpirani moćnici zlorabe institucije, kako bi me onemogućili i kako bi mi se osvetili zbog mojih političkih stavova. Njima je više nego jasno da mene ne mogu zastrašiti, ali su udarili na najslabiju točku svakog roditelja, na moje dijete”, govorio je Alić. Iako je situaciju shvatio kao iznimno dramatičnu, Alić se ovaj puta suzdržao od impulzivnih reakcija, u prvom redu zahvaljujući sabranosti svoje supruge. Ona se naoružala strpljenjem, te ga je sasvim jasno upozorila da njegovi progonitelji samo čekaju da učini krivi korak.

Naš tjednik je već izvještavao o Alićevim nevoljama s Centrom i s Državnim odvjetništvom. Sve je počelo početkom veljače prošle godine kad je Alić na društvenoj mreži facebook objavio kratki video-zapis u kojem njegov šestogodišnji sin, umiljatim i dražesnim dječjim glasićem, izgovara u javnosti često korišteni hrvatski pozdrav ‘Za Dom spremni!’ Prva se o tome izrazito negativno oglasila pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, koja je ocijenila kako se radi o “potpuno neprimjerenom činu”. Istoga dana ekspresno se, u letećem startu, pokrenulo Državno odvjetništvo. Zatražili su promptno postupanje Centra za socijalnu skrb. U jezično nepismenom, a pravno više nego spornom dopisu, od 1. veljače, navodi se da je baš toga 1. veljače “u medijima objavljena informacija da je glumac Božidar Alić iz Zagreba, na svom facebook profilu objavio snimke na kojima njegov maloljetni sin R.M.A., na nagovor i poticanje oca, izgovara Za Dom spremni”. Dakle, DORH je pokrenuo postupak brzinom munje, u istom danu kad je do njega došla prijava ili glasina (fama volat). Tako to, uostalom, i priliči jednom tako opasnom i društveno štetnom činu i jednom domoljubnom pozdravu. Jer domoljublje, možda, iritira one koji domovinu ionako ne osjećaju svojom. Nakon što su pogubili hrpetinu procesa protiv kojekakvih zločinačkih skupina, gospoda iz DORH-a su namjerili glancati svoj ugled na jednom drskom šestogodišnjem “krimimnalcu”, koji se otima njihovom nadzoru

DORH protupravno provodi ‘fishing expedition’

DORH se pritom, u svojem postupanju, upustio u nešto što je pravno nedopustivo, pače strogo zabranjeno.  Nakon što je zatražio da mu Centar dostavi “žurno izvješće o obiteljskim prilikama djeteta”, DORH posve neprimjereno, i prije nego li je to izvješće dobio, nalaže Centru da razmotri “potrebu poduzimanja neke od mjera obiteljsko-pravne zaštite, kako bi se zaštitili interesi djeteta R.M.A.” Dakle, prije nego li je utvrđeno postojanje bilo kakvog kažnjivog djela, a, napose, prije nego li bi takvo djelo sankcionirao sud, Dorh nalaže razmatranje “potrebe poduzimanja mjera”.

Kao prvo, to nije ni posao ni pravo DORH-a! Dorh nema pravo ni nalagati, ni predlagati, ni sugerirati poduzimanje takvih mjera, kao što nema ni nikakve ovlasti nametati socijalnoj službi takve mjere. Centar je samostalan i autonoman u svojem djelokrugu rada. Dorh mu nije nadređen. I Hrvatska nije policijska država! Dorh ima pravo samo predlagati pred sudom sankcije, odn. kazne, za počinitelje kažnjivih djela. I dokazivati počinjenje istih.

Drugo, DORH ne smije ‘nabadati’, pokretati postupak i otvarati istragu bez barem osnovane sumnje na počinjenje sasvim određenog djela, propisanog zakonom. Dorh ne smije ići u akciju nasumce s tezom “…pa nešto će se već naći”. Upravo na taj način je Dorh krenuo u napad na obitelj Božidara Alića. Nigdje u svojim obraćanjima i zahtjevima prema drugim institucijama Dorh se nije pozvao na zakonske odredbe, odn. na konkretno djelo iz Kaznenog zakona, zbog kojega pokreće postupak. Ali Dorh nije sanitarna inspekcija. Postupak/istraga se mora temeljiti na osnovanoj sumnji na počinjenje konkretnog kaznenog djela, i ta sumnja mora postojati i prije započinjanja postupka.

Koje kazneno djelo je bilo povod da DORH zalazi ‘u utrobu’ Božidaru Aliću, da mu pretresa obitelj i da mu invazivnim metodama traži ‘bubrežne kamence’? Umjesto kaznenog djela, (koje ovdje ne postoji), Dorh ide na političku ‘odmazdu’, i to preko djeteta kao najranjivije karike obiteljske zajednice. Bez specificiranja djela zbog kojeg pokreće postupak Dorh ulazi u opći nadzor obiteljskog života. Bez ikakvih indikacija i saznanja o razvojnim poteškoćama, od Dječjeg vrtića je zatraženo izvješće “da li su uočeni elementi koji bi ukazivali na neprimjereno odgojno postupanje roditelja u odnosu na mlt. R.M.A.?”

Slično je postupao i Haški sud, koji je najprije zahtijevao izručenje hrvatskih ratnika a onda je, preko svojih adlatusa, u Hrvatskoj prikupljao ‘dokaze’ o krivnji, kako bi opravdao već skicirane političke optužnice. “Nije zakonita pretraga koja je započeta bez osnovane sumnje, čak i ako su njeni rezultati naknadno doveli do uvjerenja ili sumnje da je počinjeno kazneno djelo (zabrana tzv. fishing expeditions)”. (Tako je svojedobno pisao Ivo Josipović, dr. sc. u stručnom članku o izvidnim mjerama, zajedno s dr. iur. Ileanom Vinja). Radi se o načelu koje u anglosaksonskom pravu počesto nalazimo kao fishing interrogatory, i koje zabranjuje nešto što bismo, ovaj čas, mogli opisno nazvati pecajuća istraga. Kršeći takva načela, i reagirajući pavlovljevim refleksom na bezazlene iskaze domoljublja, DORH se svodi na politikantski servis za zadovoljavanje neurotičnih ispada i za smirivanje histerije kojekakvih parazitskih udruga koje se poduzetnički bave dizanjem moralne panike.

Gospodo iz Dorha, Hrvatska nije policijska država!

Juriš institucija na obitelj Alić neslavno je propao jer se uskoro pokazalo da su Dorhova naklapanja o razvojnim poteškoćama mlt. R.M.A. obične budalaštine. U izvješću odgojnih ustanova iznijete su ocjene koje uvjerljivo svjedoče o požrtvovanoj brizi roditelja za odgoj, odrastanje i općenito za interese njihova maloljetnog djeteta. “Dječak ima primjereno razvijene emocionalne i socijalne vještine… ostvaruje kvalitetnu komunikaciju u igri i u druženju… ostvaruje bliska prijateljstva… otvoreno i slobodno izražava svoje potrebe… u situacijama frustracije ponaša se na socijalno prihvatljiv način primjeren djetetovoj dobi… dolazi uredan i primjereno odjeven… ima topao odnos s roditeljimja, bez teškoće se odvaja od njih i s veseljem ih iščekuje…”

Izvješća su potvrdila i odgovorno roditeljstvo: “Oba roditelja dovode i odvode dijete iz vrtića, češće otac… s odgojiteljima uglavnom ostvaruju dobru suradnju pri svakodnevnom kontaktu, pokazuju interes za svakodnevnicu djetetovog života u vrtićkoj skupini… redovito se informiraju i adekvatno odgovaraju na dobivene informacije…”. Veliko je pitanje kako bi stvar završila da su izvješća o razvoju mlt. R.M.A. bila imalo sporna. Ovako je Centar za socijalnu skrb morao poslati DORH-u nedvosmislen odgovor i mišljenje da “interesi i odgoj mlt. R.M.A. nisu ugroženi”.

Ipak, roditelji Alić su se prošlog tjedna u Centru Trnje morali zapisničkim izjavama usprotiviti da se njihovu sinu imenuje poseban skrbnik. Tamo su upoznati “da je Centar pozvan od strane Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu da se imenuje posebnog skrbnika njihovom sinu”. Gospoda iz Dorha, očito, ne razumiju granice svojih ovlasti.

Pupovac progonitelj – simptom socijalne shizofrenije

Roditelji Alić su tek u Centru saznali i za opskurnu pozadinu svojih nevolja. Upoznati su s kaznenom prijavom, koju je 2. studenoga 2016. g., putem odvjetnice Line Budak, podnijelo Srpsko narodno vijeće i Milorad Pupovac.

To im je postalo jasno nakon uručenja Rješenja kojim je “Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, po zamjenici općinske državne odvjetnice za mladež Aniti Kalajžić, odbacilo kaznenu prijavu u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog Božidara Alića,

– zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava… (177/2);

– zbog kaznenog djela povrede privatnosti djeteta… (178/1) i

– zbog kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju (325/1,4)”.

Iz odbačaja prijave je razvidno da su se Pupovčevi inkvizitori iz Srpskog narodnog vijeća zapravo s prilično kašnjenja prisjetili “kako je osum. Božidar Alić dana 02. svibnja 2015. u Zagrebu, u svojstvu oca malodobnog R.M.A., putem interneta objavio video-snimku svog djeteta pod nazivom ‘Božidar Alić: Poruka mog petogodišnjeg sina!’, na kojoj snimci njegov sin govori: ‘Srbi su zločesti, Hrvati su dobri!’, koju snimku je do danas vidjelo nekoliko tisuća ljudi, a koja snimka je još uvijek dostupna, na koji način je dijete navodio na ponašanje koje je štetno za njegov razvoj, te je protivno propisima objavio djetetovu fotografiju i otkrio identitet djeteta, što je kod djeteta izazvalo uznemirenost, porugu vršnjaka i drugih osoba ili je na drugi način ugrozilo dobrobit djeteta… te je javno poticao ili javnosti učinio dostupnom video-snimku kojom se poziva na mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadnika skupine zbog njihove nacionalne ili etničke pripadnosti”.

Dakle, tata krši prava svojega djeteta, ali – Mile će to časkom da sredi. Kad Milorad Pupovac počne brinuti o povredi prava vašega djeteta, o povredi njegove privatnosti – onda znate da ste daleko dogurali. Odsad će jedna od gorih kletvi u Hrvatskoj biti: Dabogda ti Pupovac brinuo o dobrobiti djeteta! No ipak, usprkos zloporabi institucija, nije uspjela njegova namjera da Božidaru Aliću otme dijete.

Pupovac očito ima opsesivnu potrebu i vjeru da je baš on kriterij i mjerilo javnog morala, političke podobnosti i odgojne represije, da je upravo on pozvan prosvjetljavati hrvatsko društvo, biti dežurna tužibaba, sudac i dželat. Stoljeće privilegija i političke protežiranosti očito je ostavilo traga i na ovom pripadniku ‘nebeskog naroda’. Dok se sa svojom klijentelističkom, etnobiznismenskom klikom, mimo svih demokratskih standarda, ukotvio u hrvatskoj vlasti, dok zaziva zapošljavanje u javnim tvrtkama po nacionalnom ključu, dok (o našem trošku!), pljuje po državi, po hrvatskom narodu i po njegovim vrijednostima i dok sve to bezobrazno naziva satirom, on opet patetično, (ah, tako poznato!), dreči o ugroženosti. I to od petogodišnjeg djeteta.

DORH ili nepodnošljiva lakoća moralne prodike

Pravno razmatranje ove prijave bilo bi posve besmisleno i daleko bi nas odvelo. O pravnim obilježjima prijave i o njenim pravničkim dometima najviše govori činjenica da je – odbačena. Više nego opravdano! Treba samo reći da je u pitanju drastičan slučaj socijalne i politikantske shizofrenije. Čista manipulacija povampirenog uma. ‘Protivno propisima objavio djetetovu fotografiju’… Nije navedeno kojim propisima – jer takvih nema. Uznermirenost djeteta… poruga vršnjaka… štetno za razvoj… ugrožena dobrobit… Trice i kučine. Ne može se, u demokratskom društvu, u ime lažne političke korektnost i zbog očuvanja privilegija jedne političke kaste, zabraniti sloboda izražavanja.

Doista, nisu svi Srbi zločesti, ali sudeći po Pupovcu, to se ne bi reklo. On, kao udionik hrvatske vlasti, proslavlja hrvatske državne blagdane u okupiranom hrvatskom Zemunu, on dovlači srbijanske ministre, koji kade nad praznim jamama i oblajavaju našeg svetca, on ugošćuje četničke emisare koji u Novinarskom domu prijete ‘svim raspoloživim sredstvima’, on u ratnim godinama obilazi četničke pobunjenike… Nitko razuman ne vjeruje da su svi Srbi zločesti. Ali, kad su već dobri, neka barem oni dobri vrate Šarengradske ade, opljačkana kulturna dobra, ratnu filmoteku i državni arhiv, neka plate ratnu odštetu, neka se pokaju i neka zatraže oprost za sve grozne zločine koje su u proteklih stotinu godina počinili nad hrvatskim narodom.

Valja još na kraju reći da je Dorh u svojem odbačaju još jednom prešao svoje ovlasti i zakonom utvrđen opseg svojeg mandata. Umjesto da se drži propisa Dorh se upušta u preodgajanje, moraliziranje, poučavanje i dociranje. Potpuno je nedopustivo da Dorh mimo meritorne odluke i izvan zakonskih okvira poučava osumnjičenika. Dorh nije savjetodavno tijelo i svjetonazorska apoteka. Nakon utvrđenja da nema kaznenog djela, svaka daljnja ovlast Dorha tu prestaje. Posve je neprimjerena tvrdnja da je “takvo izlaganje djeteta neprimjereno i od istih bi se otac Božidar Alić trebao suzdržavati, te je svakako potrebno, putem nadležnog Centra za socijalnu skrb, putem raspoloživih mjera obiteljske pravne zaštite djeteta, na Božidara Alića utjecati da se suzdrži od takvih nepotrebnih i neprimjerenih izlaganja djeteta u medijima”. Čak ako je takav stav ispravan, čak ako ga je sasvim moguće zamisliti kao stav sustava i službi socijalne skrbi, on je u postupanju Dorha nedopustiv i predstavlja grub nasrtaj na autonomiju osobe, pače povredu prava osobnosti. Naročito zato što u nastavku piše da nakon “detaljne analize, ne proizlazi da bi opisano postupanje predstavljalo ugrozu djeteta na način da bi zahtijevalo kazneno-pravnu akciju”.

Takvo moraliziranje zvuči kao loša isprika Pupovčevim inkvizitorima, iako sumnjamo da će to udobrovoljiti sveprisutnog Milentija, nakon ovako brutalnog pravnog poraza.

Božidar Alić: Druže Pupovac, niste mi uspjeli uništiti obitelj

 

Druže Pupovac, ne možete i nikada ne ćete po svojem četničkom modelu ‘prevaspitati’ našu voljenu Hrvatsku. Ne, na način kako nastupate i u Hrvatskom državnom saboru u ime svojeg aboliranog četničkog kluba. “Za Dom sveti – spremni mrijeti jest puni izričaj našega prastarog hrvatskog domoljubnog pozdrava. Od stoljeća sedmog kad se zavjerismo Petrovoj pećini i papi Agatonu, svojevoljno prihvaćajući Kristov nauk. Zarekosmo se tada da nećemo nikada ratovati na tuđoj zemlji, nego samo braniti svoj Dom.

Mogu svakako mirne duše ustvrditi da je vaš brat časniji, čestitiji i dosljedniji od vas. On se kao četnik otvoreno borio protiv nezavisne hrvatske države, za razliku od vas koji je pokušavate mijesiti po svojim, lažima ispunjenim, bizantinskim pravilima. To vam možda uspijeva na vašem fakultetu, u vašim polupismenim i petparačkim Novostima, ili u malom kružoku kreatura koje sebe nazivaju antifašistima. S mojim djetetom nećete tako. Na vašu veliku žalost, fašizma u Hrvatskoj nema, niti ga je ikada bilo.

Nakon svih zala koja smo prošli, s nekima vama sličnima, što uopće očekujete od mojeg tada petogodišnjeg sina, sina branitelja iz hrvatskoga obrambenog Domovinskog rata, nego da kaže ‘Srbi su zločesti, Hrvati su dobri’. Kada biste mogli, vi biste njegove roditelje i danas strijeljali. Njemu biste nadjenuli neko prikladnije ime, recimo Jovan ili Porfirije, izmjestili ga u neki dom ili ubožnicu… I mali Hrvat bi uskoro govorio ekavicom i pisao ćirilicom. Sudeći po vašoj obrani Tita i Partije, po vašem aboliranom četničkom klubu, a napose sudeći po vašem bratu, ne dvojim da biste bili u stanju i ubijati.

Izlišno je nabrajati, ali dokazali ste svoju mržnju prema svemu hrvatskome. Govoreći nekidan na HTV-u o kanonizaciji našeg kardinala, koji je nama Hrvatima već odavno svet, tresli ste se kao četnički vibrator. Vi, kao osvjedočeni ateist, zdušno zagovarate Srpsku pravoslavnu crkvu, a mi se prisjećamo devedesetih, kad je ista ta SPC s Cvjetnoga trga najavljivala krvavi Uskrs, kojeg uskoro i ostvariste. Progonite moje dijete i hoćete ga oteti roditeljima, a zbog našeg plemenitog i povijesnog domoljubnog pozdrava. No, ne smeta vam što usred Zagreba stoluje velikodostojnik SPC-a koji umilno poje u slavu četničkog koljača s Dinare, ne smeta vam što gudi pjesme u kojima se poziva na klanje Hrvata.

Mnogi moji prijatelji Srbi, a i moji suborci Srbi, vas se stide i gadite im se. Jadan li je danas Srbin kojem je ‘portparol’ Milorad Pupovac.

Pupovče, niste mi uspjeli oteti sina i uništiti nam obitelj. Na moju veliku sreću, a na vašu tugu i jad DORH je odbacio takvu vašu priglupost. Ličite mi (dobrodušno govoreći) na Don Kihota u jurišu na vjetrenjače. Moja Sanda i ja ćemo i nadalje odgajati našeg sina u domoljubnom duhu, čuvajući naš prastari pozdrav ‘Za Dom spremni!’

Vjekoslav Magaš/Hrvatski Tjednik/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dok u svijetu na olimpijadu ne smiješ ako si prestar, u Hrvatskoj ti ne daju – jer si premlad

Objavljeno

na

Objavio

Posljednjih se godina u kontekstu kurikularne reforme naročito reklamira da će se sustav konačno okrenuti potrebama učenika. Ali kada u sustavu imamo izvanserijske učenike, njima se zahvalimo i poručimo im – ‘sori’, ne možeš na Olimpijadu jer si premlad!

Na informatičku olimpijadu zadnjih godina se poziva u pravilu 25 do 30 učenika. U zajedničkom prednatjecanju od listopada do ožujka sudjeluje ukupno oko četiri stotine učenika. Najbolji osnovci bili su bolji od tristo učenika srednjih škola, natjecali su se s njima, ali ne mogu na olimpijadu – jer još ne idu u srednju školu.

Mladi programeri iz osnovnih škola (juniori) su u zajedničkom prednatjecanju sa seniorima postizali sjajne rezultate. Bili su 23., 10., 21., 2., 24., 12., 15., 24., no to im nije bilo dovoljno da dobiju pozivnicu. Ne samo da nisu dobili pozivnicu nego su i izbrisani iz tablice rezultata za pozivanje na seniorsku olimpijadu. Umjesto toga dopisani su sa znakom (*) neslužbeno (?!), kao da se nisu pola godine službeno ni nadmetali s učenicima srednjih škola i bili službeno bolji od njih tristotinjak.

Na takav način je u zadnje tri godine petorici učenika zabranjeno sudjelovati na programerskoj olimpijadi – jer su premladi, uz obrazloženja da mogu sudjelovati samo učenici srednjih škola.

BRANE PRAVO NA TUMAČENJE PRAVILNIKA U SMISLU ZABRANA ZA MLAĐE

– Smatramo da nema nedoumica u tumačenju pravila u kojima piše da se na HIO olimpijadu pozivaju samo učenici srednjih škola, izjavili su kreatori zabrana. No medijima nisu rekli da u pravilniku nigdje ne piše da je zabranjeno pozivati i najbolje osnovce. Niti su pokazali gdje piše da se moraju pozivati samo učenici srednjih škola. Rečenica u kojoj bi bila zabrana, ne postoji u pravilniku, kao niti riječ ‘samo’.
Dio rečenice u kojoj piše pozivaju se ‘učenici srednjih škola’, IO HSIN-a je odlučio tumačiti u smislu zabrane, kao da je cilj nacionalnog okupljanja najboljih ZABRANITI, a ne potaknuti.

U svijetu od 1992. ne postoje zabrane za mlađe. I u pravilima Međunarodne olimpijade IOI piše da su namijenjena učenicima srednjih škola, ali se (pravilo 20+) onemogućava sudjelovanje samo onima koji su prestari. Oni mlađi (juniori) su redovita pojava na IOI tako da je više od 20 osnovaca u sastavu svojih nacionalnih reprezentacija sudjelovalo na IOI od 1992. No u Hrvatskoj je posve suprotno. Kod nas HSIN zabranjuje sudjelovanje osnovcima na našoj seniorskoj olimpijadi iako su u zajedničkom natjecanju pokazali da su bolji od 90% učenika srednjih škola.
Hrvatski organizatori (IO HSIN) su dvaput mijenjali pravilnik u zadnje dvije godine, no nije im palo na pamet da ga promjene s ciljem da ga više ne moraju tumačiti u smislu zabrana.

Izvanserijske talente valja poticati i pružati im stvarne prilike, nagraditi ih za ono što su svojim rezultatom zaslužili. A ne ih na seniorsku olimpijadu pozivati u neslužbenu konkurenciju – kao nadomjestak za zabranu sudjelovanja. Koji je smisao poruke da nisu premladi za neslužbeno boraviti u istoj prostoriji i da mogu imati čak i više bodova od srednjoškolaca – ali im se to ne računa?

Zaključak je poražavajući, za boravak u istom prostoru nisu premladi, za osvajanje bodova nisu premladi, ali premladi postaju samo u slučaju kada bi se osvojeni bodovi računali. Riječ je o očiglednoj diskriminaciji na osnovu razine školovanja koja ne postoji u IOI pravilima niti praksi od 1992.
U svijetu je normalno da mlađi prvi dobiju šansu ako su bolji od starijih, i sve države to prepoznaju kao svoj nacionalni interes.
Dražen Petrović nije bio premlad kada je dobio priliku s 15 godina u seniorskoj ekipi Šibenke, i zatim postao najbolji košarkaš Europe svih vremena. Janici Kostelić nije bilo zabranjeno sa 16. godina osvojiti 8. mjesto u kombinaciji na Olimpijadi u Naganu 1998., a bjeloruski mladi programer Gennady Korotkevich uvršten je 2006. u nacionalni seniorski tim kao učenik 6. razred osnovne škole, i zatim postao najbolji natjecatelj u IOI povijesti sa sedam nastupa i 6 zlata. Da je ovaj genijalni Bjelorus kojim slučajem Hrvat, njemu bi IO HSIN-a zabranio da se natječe sa seniorima na HIO – dok ne upiše 1. razred srednje škole.

I u hrvatskoj informatici je bilo sličnih poticajnih primjera. Činjenica je da je Goran Žužić, najbolje rangirani hrvatski olimpijac na IOI listi svih vremena, još davne 2005. godine kao osnovac dobio pozivnicu za seniorsku olimpijadu (HIO), kao i mnogi drugi nakon njega, no Hrvatska se zadnjih godina odlučila za zabrane.

S obzirom da pravila koja udruženja poput HSIN-a donose nisu kogentna niti pravno obvezujuća, već ih valja tumačiti u skladu sa svrhom samog događaja radi čije organizacije su uspostavljena, jedan usputni komentar čitatelja u stilu Ćire Blaževića dobiva i suštinski značaj. Stoga se na kraju ovog poziva medijima da pomognu da se napokon zabrani – zabranaški pristup, možda može i citirati: „’ebo te pravilnik, uključi mozak!“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Nezamislivi rasizam Ive Goldsteina traži javnu osudu

Objavljeno

na

Objavio

U emisiji Intervju tjedna Ivo Goldstein je izjavio stvari koje su do sada bile nezamislive u glavama svih ljudi na svijetu, koje nitko nikad nije izgovorio i koje traže jasnu osudu, javnu, stručnu, ljudskopravnu i političku. Goldstein je (prema citiranom portalu) izjavio:

Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“, uvjeren je povjesničar.

Zar je moguće da je netko rekao „NE MOŽEMO GOVORITI – SVE SU ŽRTVE ISTE, TO JE NEPRIHVATLJIVO”??

Po čemu to žrtve Jasenovca i Bleiburga nisu iste?

Prvo, kade se za oba ta strašna mjesta kaže „žrtve“ misli se na nevine ljude, koji ništa nisu skrivili, ni po današnjem niti po ondašnjem pravu i zakonima. To što je na Bleiburgu među pola milijuna ljudi bilo i ustaša koji su počinili zločine ne znači da nevini nisu bili sasvim nevini.

Zar Goldstein hoće reći da je dopušteno ubiti kćer ustaškoga ministra, samo zato što je kćer ustaškoga ministra, a inače je sedamnaestogodišnja djevojka potpuno nevina?

Zar Goldstein hoće reći da je smrt djevojaka u Hudoj Jami manje vrijedna, manje tragična negoli smrt Anne Frank? Zar njihovu smrt treba manje oplakivati, manje o njoj govoriti, manje je se groziti, manje je pamtiti, manje obilježavati?

Zar je to što je među sto ubijenih jedan bio zločinac razlog da se smrt onih devedeset i devet smatra manjim zločinom?

Uostalom, po kojemu to pravu, kojemu moralu, ratnom običaju ili ičemu znanom a da nije osuđeno, ubijanje bez suđenja nije zločin? Želi li Goldstein osvetu uvesti kao razlog ubijanja? Kud će nas onda to sve odvesti, koju ćemo povijest učiti, koje pravo, koju sociologiju?

To što je Goldstein rekao čisti je rasizam, jer su se nevine žrtve Jasenovca i Bleiburga (kao zajedničkoga naziva za skup komunističkoga smaknuća stotina tisuća ljudi 1945.) razlikovale samo po nacionalnosti i vjeri! Ma, ni po tome se nisu razlikovale potpuno, a ako se nisu razlikovale potpuno – zašto onda to Goldstein govori? U Jasenovcu su ubijani i Hrvati, a na Bleiburgu i Židovi i Srbi. Naime, nadam se da Goldstein ne smatra 28 visokih ustaških časnika Židova manje Židovima nego druge Židove. Ili možda smatra, ali neka to onda i kaže. Ako (ne)djela unutar jedne nacije pripadnike te nacije čine manje nacionalnim, što ćemo onda s ubojicama, na primjer ustašama stvarnim zločincima – onda su oni manje Hrvati, ili uopće nisu Hrvati. Opet rasizam! Ali Goldsteinov.

Ne ću u detalje ulaziti što je sve strašno o Hrvatima, uključivši i ustaše, jer on ustaše i spominje da bi dobio nadmoć nad Hrvatima (v. dalje) govorio i Ivo Goldstein i njegov pokojni otac. Samo osobno znam, jer sam ga gledao i slušao na televiziji, da je Ivo Goldstein rekao da partizani na Bleiburgu nisu ubijali žene i djecu. A kad su objavljene slike djevojačkih pletenica i Hude jame nije se oglasio! Nije se oglasio ni za ubijene časne sestre. Zar nisu u Zagrebu partizani ubili dva djevojačka gimnazijska razreda i nije li se među tim djevojkama nalazila i Grozda Budak kćer ustaškoga ministra kulture Mile Budaka? Zna li Ivo Goldstein, a povjesničar je, za smaknuće tih djevojaka? Zna li za mučenje Grozde Budak? Ili je to izmišljeno?

I druge strašne stvari koje Goldstein govori

I druge strašne stvari govori Ivo Goldstein i hrvatska vlada, narod i svi pojedinačno na koje se njegovo ružno govorenje odnosi trebali bi prema tim ružnim govorenjima zauzeti stav i javno im se usprotiviti.

Isto bi trebale učiniti i sve nevladine udruge posvećene ljudskim pravima i miru! A budući da je Goldstein neoprostivo pretjerao, ovdje od svih tih udruga tražim da se o njegovim riječima izjasne, da ih osude – kao da su došle iz usta bilo kojega drugoga čovjeka. Njega možda treba i strože osuditi, jer je povjesničar i diplomat i učen čovjek, koji bi morao paziti što govori i koga i zašto vrijeđa. Jer on ne vrijeđa neke  neznane siromahe u nekoj neznanoj krčmi, nego hrvatski narod, hrvatsku Crkvu i hrvatsku vladu.

Uvijek taj isti kompartijski napad na Crkvu

Citiram strašne Goldsteinove riječi (moram priznati da dok ih citiram strepim da ih portal Direktno nije krivo prenio, toliko su odurne):

Nije mu jasno (naglašava) i zašto taj brak među politike i crkve je toliko važan. Zašto komemoracija na državnoj razini mora neraskidivo biti vezana za crkvu?

Što on ima protiv Hrvatske i svete rimske Katoličke crkve? Kojim pravom on tako govori? Pravom toga što nema vjere? Tek tada nema pravo napadati vjernike! Hrvatska jest država puna vjernika (96%) i koliki drznik mora biti čovjek koji pita zašto komemoracija mora biti vezana za crkvu? Nego za koga ili što? Da nije možda za komunističku partiju? Da pobijeni ljudi nisu psi koje možemo ožaliti ali ne treba im ništa više od toga? Ne, Goldstein, hrvatski narod i velika većina hrvatskih građana jesu vjernici i komemoracije ne rade bez crkve, odnosno svih crkava kojima su pripadali oni ubijeni! Kako bi se osjećali hrvatski Židovi da se netko, kao Goldstein za katolike, upita „zašto komemoracija u Jasenovcu treba uključivati i rabina?“ Nitko i nikad od hrvatskih katoličkih, pravoslavnih i svih drugih vjernika ne bi nešto tako nečasno, ružno, prljavo i tužno upitao.

A ako se Goldstein krije iza „komemoracije na državnoj razini“ – neka se toga kloni, jer to je hrvatskom narodu i hrvatskoj državi još veće uvreda! Jer mi smo izabrali hrvatsku vladu, mi vjernici, i mi od nje uvijek očekujemo da poštuje našu vjeru. Kad ona ne bi poštovala ne samo našu nego i bilo koju drugu vjeru, mi je ne bismo izabrali. I komunisti su u dva svoja mandata poštovali sve vjere u Hrvatskoj i nije im na pamet padalo da ih zataje kad se radi o – državnim komemoracijama.

O, Goldstein, Goldstein, zar bi taj čovjek zabranio da na bilo koju komemoraciju dolaze crkveni velikodostojnici? Gdje taj čovjek živi, što ima u glavi, što se sve usudi?

Osobno bih volio da na komemoraciji na Bleiburgu politika kaže da na Križnom putu je stradalo puno nevinih, ali i puno zločinaca koji su okrvavili ruke tijekom 4 godišnjeg rata u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije“.

Nije dobro za Goldsteina govoriti o brojevima žrtava, opekao se time već više puta. I – zašto govori o zločincima a ne govori o nevinima? Mi govorimo o nevinima, a zločince neka on pokaže. Mi ćemo im suditi, čak i s njim, zašto ne? Ali – gdje su, kad su i kako osuđeni? Koji su im zločini dokazani na suđenju? Koliko je bilo takvih zločinaca? Jesu li ustaški (o domobranima koji su unovačeni da i ne govorimo) vojnik koji nije ubio ni maltretirao ni jednoga civila također zločinac? Ne, znam, po toj bi logici onda 1945, bila ubijena cijela njemačka vojska… A ne znam da su njihovi strašni generali poput Guderiana, Rommela, von Mansteina, Doenitza i ne znam koliko drugih, ikad i za išta suđeni i osuđeni, a kamoli obični vojnici i k tome unovačeni obvezom vojnoga služenja.

Napad na hrvatsku Vladu

Svi nastupi, govori, rečenice, riječi i figure svih osoba poput Ive Goldsteina imaju jedan zajednički nazivnik: neraspoloženje prema hrvatskoj državi. I kad napadaju Crkvu čine to da bi napali državu, jer znaju (i neka znaju!) da je hrvatski narod svoju slobodnu, samostalnu, svetu i vječnu Državu izborio oslanjajući se samo na jedan oslonac, a to je njegova vjera katolička. Samo nas je vjera održala tisuću godina neslobode i do države i slobode nas dovela. U vjeri su Hrvati ginuli da obrane svoju domovinu, bilo od spaljivanja, bilo od agresije da je nestane.

A što je radio Ivo Goldstein prije i za vrijeme Domovinskoga rata? I neka nam ovdje otvoreno kaže je li na referendumu os hrvatskoj samostalnosti glasovao – za hrvatsku samostalnost ili protiv nje. Častan čovjek to može učiniti, jer čast je čast, bez obzira koji smjer imala.

Moram ga to pitati, jer – gle što on govori o Hrvatskoj, hrvatskom narodu i hrvatskoj Vladi:

Kultura koja je proustaška u vrijeme današnjice je antiglobalistička, nesnošljiva, netolerantna, antimigrantska i anti svih i onemogućava Hrvatsku i Hrvate da funkcioniraju kao narod među narodima. Ne radi se samo o političkim strankama, već o raširenoj kulturi sjećanja koja je neprihvatljiva, ne fokusira se samo unutar ekstremističkih stranaka  nego i unutar šireg političkog života uključujući u vladajuću stranku“.

Kako se Ivo Goldstein usuđuje reći da je naša kultura proustaška? Je li on pri zdravoj pameti ili nešto drugo, a to drugo se ne može navesti jer je još gore? Ne samo da hrvatska kultura nije proustaška, nego je ta kvalifikacija najgora i najprljavija koju čovjekov um može smisliti, to je teška uvreda koja traži odlučnu osudu, a možda i kaznu za govor mržnje. Da – govor mržnje, jer on time indirektno ali sasvim jasno kaže da mi danas podržavamo nacističke progone Židova i drugih naroda! Što on misli, da mi ne razumijemo što on govori i kako i koliko nas vrijeđa? I da ne prepoznajemo govor mržnje?

Kultura sjećanja koja je neprihvatljiva? Što to znači? Da se ne smije znanstveno istraživati i pobijati monstruozne laži o Jasenovcu i ustašama općenito? Želi li on reći da samo on smije reći koliko je ljudi stradalo u Jasenovcu? A gdje je bio kad se broj od 700.000 učio u školama i kad je pisao u svim enciklopedijama?

Zašto je njemu neprihvatljivo da ljudi žale za svojim pobijenim sunarodnjacima? U čemu se razlikuje njegova od naše kulture sjećanja za nevinim žrtvama? Zašto i u ime čega je on sebi dopušta a drugima zamjera? Svaka majka jednako plače za svojim sinom.

Kako se Goldstein usuđuje reći da proustaška kultura uključuje i vladajuću stranku (i „širi život“ u Hrvatskoj)? Zar će hrvatska Vlada i hrvatska vladajuća koalicija prešutjeti tu strašnu uvredu? Hoće li se Goldstein zgroziti, i osjećati diskriminiranim, kad ga zbog te uvrede netko pljune ili na njega baci kaveni šećer? Ili da i mi njega počnemo tako vrijeđati, a znali bismo, kako ne, ali mi smo pristojni i kulturni ljudi i ne vrijeđamo druge ljude, druge vjere, druge Vlade i države. I zaprepastimo se kad čujemo ovakve uvrede, i ljute nas kad su nama upućene. Tko je uopće taj tip koji se meni ili bilo kome koga ja poznajem, sve do Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović, usudi reći da smo proustaški nastrojeni?

Da ne misli možda da je bolji od nas, pametniji, ljepši, simpatičniji, učeniji, s više znanstvenih publikacija? Ne vidim kako bi to Ivo Goldstein mogao misliti, dakle su njegove uvrede iracionalne i plod nečega što samo on zna što je. A mi možemo nagađati, i pogodili bismo, ali ne ćemo, neugodno je, a pristojni smo ljudi.

Osveta i povijesni kontekst

Goldstein kaže: “Za neke koji dolaze na Bleiburg rat kao da je počeo 15. svibnja 1945., a do tada ono razdoblje NDH kao da je bila liberalna demokracija i najednom ti bjesomučni komunisti su nalegli na jadne Hrvate katolike i oni su postali žrtve. Ne možete gledati jedan povijesni događaj izvan povijesnog konteksta“. Prije svega, to nije istina. On zapravo ne zna i ne može znati zašto ljudi (stotine tisuća) dolaze na Bleiburg. Ljudi dolaze ožaliti pobijene, nevine a možda i neke zločince kojima nije suđeno, dakle je pitanje smije li ih se nazivati zločincima. To lijepo mogu pravnici objasniti, ja ne, ali čini mi se čudno da se kao o zločincima govori o nepoznatim ljudima koji nisu suđeni nego su ubijeni po noći na najstrašnije moguće načine. Može li Ivo Goldstein nabrojiti sto ustaša zločinaca ubijenih na Bleiburgu, s tim da točno zna koga su, kako i zašto nevina ubili? Jer to se sve mora točno znati da bi se čovjeka nazvalo zločincem, zar ne? A pogotovo ako ga se onda pod tom sumnjom i ubilo a bez suđenja.

Dakle Goldstein govori o osveti: među ustašama na Bleiburgu su bili zločinci koji su pobili moje, sa zločincima su bili i njihovi bližnji, pa je u redu što su pobijeni i jedni i drugi. No, možda i nije sasvim u redu, pa Goldstein kaže: „Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“. Da ne ulazim u pojedinosti, za Bleiburg je izostavio pridjev „ratni zločin“, valjda zato što je poratni: zarobljenike su stavili u žicu i ubijali ih stotine svaku noć dok ih nisu sve pobili. Nije ratni zločin. Nije ni zločin genocida, jer je valjda premalo Hrvata pobijeno? U svakom slučaju, prema podatcima koje sam čuo od njegova oca i njegove strane, u Hrvatskoj je pobijeno više deset do sto puta više Hrvata poslije rata nego Židova u ratu. (Nadam se da nam ne tovari i njemačke milijune i grijehe svih drugih okupiranih naroda.) U redu, trebalo bi gledati postotke, ali – na čemu se temelji definicija genocida – na postotcima ili na anihilaciji? (Zašto je smaknuće 8.000 muslimana Bošnjaka u Srebrenici genocid, a nešto drugo nije, npr. Bleiburg i Križni puta i 10.000 ljudi samo u Zagrebu?) Što je s komunističkim istrebljivanjem buržuja, zar to nije anihilacija? Strašno je ubijanje ljudi samo zbog nacije ili vjere, ali strašno je svako ubijanje nevinih ljudi.

Tko se tu smije cjenjkati – tuđim smrtima i njihovom tragedijom, njihovom vrijednošću? Kao što je lijepo rekao hrvatski katolički pastir nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac – svi smo mi Božji narod bez obzira na vjeru i boju kože. To je bio jedan svetac i jedan „stub ljudskih prava“, a ipak su ga Goldsteinovi partizani lažno sudili, a to, i to da je bio najveći zaštitnik Židova u II: Svjetskom ratu (tko je veći, ja ne znam?), Goldstein  nikad nije priznao u onoj mjeri u kojoj Stepinčeva veličina zaslužuje.

Neugodno mi je izložiti poopćenje Goldsteinovih procjena vrijednosti nevinih žrtava. Ne želim o tome ni misliti, a kamoli govoriti. To je blasfemija!

A kontekst? Ako zna povijest i diplomaciju, a trebao bi ih znati, Ivo Goldstein se ne bi trebao pozivati na kontekst! Za njega i njegova govorenja i pisanja kontekst je vrlo opasna stvar. O kontekstu ćemo kad se on sasvim razjasni, nema žurbe. U njemu je, na primjer, i pitanje što je drug Tito radio u Španjolskoj u vrijeme Španjolskoga građanskoga rata. Kao povjesničar židovskoga podrijetla, dužan je pokazati račun koji je režim NDH platio Nijemcima za prijevoz hrvatskih Židova u Njemačku. A iz računa se mnogo toga dade izračunati. To se pak zove znanstvenoistraživački pristup povijesnim pitanjima. To su, međutim, teška i preteška pitanja, čak i za Goldsteina, bez obzira na njegovu nepodnošljivu lakoću govorenja stvari koje ne bi trebalo govoriti.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/narod.hr

Goldstein: Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari