Pratite nas

Kolumne

PROPAST PLENKOVIĆEVE MANJINSKE VLADE!?

Objavljeno

na

Ne treba previše analitičkog truda dokazati da je Vlada Andreja Plenkovića formalno manjinska Vlada. Eklatantan dokaz toj tvrdnji je glasovanje o povjerenju ministru Barišiću kada su skupili jedva sedamdeset dvije ruke za spas Barišića. Glavu ministra Barišića, radi stabilnosti Vlade, a još više radi svojih sebičnih partitokratskih interesa i savršenog uhljebljenja uz Plenkovića, spasili su Pupovac i glasovi manjinaca. Most je bio suzdržan, što zapravo znači da nisu podržali ministra Barišića!

Vlada Andreja Plenkovića bez imalo razumne sumnje ne može donijeti ni jednu nacionalno važnu stratešku odluku, bilo da se radi o suočavanju s prošlošću, potrebi lustracije, izbornom zakonu i izmjeni članka 45. Ustava koji bi hrvatskoj dijaspori dao barem 8 mandata u Saboru, regionalnom preustroju, vanjskoj politici, kadroviranju u veleposlanstvima ili o zaštiti života od začeća do prirodne smrti, jer za takve odluke ni uz potporu Mosta  HDZ nema dovoljno političke volje ni dovoljno ruku u Hrvatskom saboru. Smijeniti Cvitana? Ma to ne dolazi u obzir i za to nema dovoljno ruku! Uostalom zašto bi Most smjenjivao Cvitana? Most je za razliku od lijevih i desnih čist i ne nalazi se u Cvitanovim ladicama! I to je dokaz, to su pragmatične činjenice, to je realan odnos političkih snaga, za tvrditi kako je vlada Andreja Plenkovića zapravo  manjinska Vlada.

Ako je to istina, a jest, onda je prof. Tomac potpuno u pravu kada na temelju svog političkog i analitičkog znanja, temeljem svog životnog iskustva  šalje poruku o potrebi racionalnijeg  odnosa prema Andreju Plenkoviću i s punim pravom postavlja retoričko pitanje:

 „ Šta bi se dogodilo da s političke scene maknemo Plenkovića i Kolindu Grabar Kitarović?“

No čini mi se, ne radi se ovdje samo o potrebi promjene formalnog stava prema Plenkoviću, nego se postavlja opravdano pitanje ima li Plenković kredibilitet kakav mu daje prof. Tomac nakon svih štetnih, a može se reći i katastrofalnih kadrovskih rješenja. Imenovanje Nine Obuljen, marginalizacija Zlatka Hasanbegovića po volji Pupovca, micanje Klimana, Horvata, Kovača, Buljevića, imenovanje ministrice Dalić, o osobito imenovanje prof. Kujundžića za ministra zdravstva, a njegovo imenovanje  vrlo brzo će se pokazati kao najlošija kadrovska odluka Andreja Plenkovića, potezi su koje birači ne praštaju. Plenković  je htio s prof. Kujundžićem dodvoriti se desnici , a dobit će ogroman problem i teret što će se tek pokazati kao činjenica! Zar su svi zaboravili Kujundžićevu ulogu u predsjedničkim izborima, može li se  zaboraviti kakve su poruke iz HDZ-a stizale o tom kontroverznom političaru i njegovim repovima!? Može li se baš sve pravdati nužnom političkom pragmatikom? Iz dobro obavještenih izvora može se doznati kako prof. Kujundžić nikada nije i ne će odustati od preuzimanja HDZ-a! Nikada nije i ne će prežaliti poraz od Karamarka i ta egomanska ambicija ga je zapravo vratila u HDZ.

Sa desnog krila HDZ-ovog biračkog tijela dolaze žestoki napadi na Plenkovića, ali ni malo nisu nježniji ni  prema Mostu, mlađem partneru u vladi.

Kuda to vodi?

Postoje tri scenarija! Andrej Plenković, čini mi se, pragmatično je odlučio jačati, a ne slabiti Most, prepuštajući im veliki dio političkog utjecaja, poglavito u Dalmaciji. Samo jačanjem Mosta kao mlađeg partnera moglo bi se u budućnosti očekivati iskreno, ugovorno koalicijsko partnerstvo s Mostom. Samo s jačim Mostom, Mostom koji bi dosegao barem 20 mandata, mogao bi se politički neutralizirati politički utjecaj Milorada Pupovca i poništiti ucjenjivačka politika pete kolone u Hrvatskoj. Naravno, pod uvjetom potpunog pročišćenja, lustracije i katarze unutar samog HDZ-a, u kojoj nesumnjivo bujaju razne frakcijske borbe.

Posljednji bilten Milorada Pupovca, koji vrvi insinuacijama, poluistinama, koji vrvi fašistima i fašizacijom Hrvatske, a počinitelji tih „nedjela“, kao što je „Za dom spremni“, kao što su grafiti, svastike, nikada nisu pronađeni! Nikada nije dokazano tko je to pisao, jesu li to provokatori ili stvarne ustaše i fašisti? Dakle, taj veleizdajnički  bilten monstruozni je napad na HDZ, poglavito na desno krilo HDZ-a. Taj zločinački bilten zapravo je namijenjen i međunarodnim krugovima radi rušenja ugleda Republike Hrvatske, a Plenković zbog političke pragmatike na to nema nikakav odgovor. Mora šutjeti zato, jer mu je Pupovac potreban, jer bez Pupovca ima manjinsku Vladu, a zbog te činjenice više ne može računati na ni jedan glas domoljubne desnice u Hrvatskoj. Pupovac je Plenkoviću partner, a istovremeno ruši HDZ, jer to može, to mu je dozvoljeno, to mu je čak i plaćeno iz državnog proračuna!

Drugi scenarij je eklatantan primjer rušenja Mosta i Mostovog partnerstva sa HDZ-om. Rušenje Mosta dolazi poglavito s hrvatske „desnice“ kojoj se po ne znam koji put pridružila i hrvatska ljevica čineći zatvorenu kvadraturu kruga. Rušenjem kredibiliteta Mosta, njihovim slabljenjem, zapravo se  premosnicom preko HNS-a Plenkovića gura u tihu veliku koaliciju. Čini mi se, to je želja, a možda i projekt EU-e. Europski birokrati koji nemaju ni znanja ni sluha za bremenitu hrvatsku povijest misle kako bi se velikom koalicijom postigla nužna pomirba, kako bi se nekritičkim popuštanjem Srbiji ostvarilo pomirenja sa Srbijom , a samim time smanjile bi se  nepredvidive ugroze koje prijete Zapadnom Balkanu. Možda je u planovima o „EU s više brzina“ i restauracija nekog oblika bivše Jugoslavije!? Velika koalicija bi zapravo značila bacanje novog debelog sloja prašine na moguće lustracije! Na  ideološku lustraciju, lustraciju pljačkaša Hrvatske i lustraciju aboliranih četnika i srpskih pobunjenika. Sve tri lustracije životno su važne za demokratsku budućnost Hrvatske.

U trećem scenariju, ukoliko bi došlo do slabljenja Mosta i raspada partnerskog odnosa sa HDZ-om, mogle bi se dogoditi nepredvidive stvari. SDP i HNS u tom slučaju imaju puno elegantnije rješenje od ulaska u veliku koaliciju sa „ustaškim“ HDZ-om, ukoliko plan velike koalicije nije utvrđen kao jedino moguće rješenje i zadaća vladara Hrvatske.

Mostu bi, čini se, bilo potpuno prihvatljivo koalirati sa SDP-om bez Milanovića i HNS-om bez Vesne Pusić. Mostu je još uvijek najvažnije učvrstiti se na političkoj sceni, ostati, a ne nestati, a da bi to ostvarili spremni su na sve kako bi i nadalje participirali u izvršnoj vlasti. Neki dan se gospodin Grmoja referirao na pitanje o njegovoj kandidaturi za župana i rekao je baš to. „Ako želite mijenjati stvari morate biti u izvršnoj vlasti“!

Zbog te moguće opcije Most drži Orepića, a Orepić drži ljevičarske kadrove u MUP-u, zbog te pragme Most drži ministra Šprlju koji nije ni dotakao udbaško pravosuđe u Hrvatskoj, zbog te pragme još uvijek nisu otkriveni crtači i organizatori crtanja „svastike“ na Poljudu, zbog te pragme Most potpiruje sukob „sjevera“ i „juga“ u hrvatskom nogometu i čuvaju siguran pričuvni ljevičarski položaj ako dođe do propasti Plenkovićeve manjinske Vlade. Za takav scenarij, za takvu koaliciju Mosta s ljevicom spreman je i Živi zid koji formalno već je u koaliciji sa SDP-om, što je vidljivo iz svih recentnih istupa notornog Pernara. HDZ u ovom scenariju ostao bi i bez manjinaca, sam na političkoj vjetrometini!

Ako bi se dogodio ovakav scenarij Plenkovićeva glava neminovno bi bila na pladnju. Predsjednik Vlade ima tri mogućnosti. Jačati suradnju s Mostom i nadalje popuštati pred ucjenama na štetu političkog utjecaja HDZ-e, psihološki i diplomatski pripremati hrvatski narod za veliku koaliciju kao nužno zlo ili biti politički poražen do nogu.

Ako hrvatstvo i domoljublje Andreja Plenkovića nije upitno, kako to tvrdi prof. Tomac, onda Plenković ima još jedan izlaz. To je jačanje zajedništva na desnom krilu HDZ-a i stvaranje atmosfere domoljublja kakvo smo imali za vrijeme referenduma o braku, referenduma koji je bio nulto polazište i platforma za sve pobjede HDZ-a u dugom nizu. Sjetimo se da su te pobjede ostvarene u gotovo nemogućim uvjetima, u uvjetima kada su svi mediji uključujući i međunarodnu zajednicu bili protiv tog konzervativnog pokreta. Za novo svehrvatsko zajedništvo ne će biti dovoljan gospodarski rast, ekonomski napredak koji ide puževim korakom. Ogromna većina umirovljenika, obespravljenog i blokiranog bijelog roblja još dugo ne će konkretno u svojim lisnicama osjetiti obećano blagostanje.

Ja sam izraziti „karamarkist“, od toga nisam odustajao ni u trenutku kada je bilo kristalno jasno da je Karamarko srušen, nisam odustajao ni pod raznim pritiscima, ni nakon bezočne cenzure od strane nekih portalskih urednika pod kontrolom HDZ-a. Nisam odustajao zbog Karamarkovih politika zajedništva, zajedništva u kombinaciji gospodarskih pitanja s važnim svjetonazorskim pitanjima koja se nadopunjuju, a ne isključuju. Šta je mobiliziralo HDZ-ovo biračko tijelo nakon sramotnog poraza Ive Sanadera? Duh ili materija, ili dobro izbalansirana kombinacija jednog i drugog? Duhovni, domoljubni oporavak nacije podjednako je važan kao i gospodarski rast, a usudim se reći kako jedno bez drugog jednostavno ne će ići. Na suhoparnim ekonomskim brojkama i statistikama ne će biti moguće mobilizirati domoljubni hrvatski puk i učiniti budućnost nacije sretnijom.

Danas smo svjedoci da su i u Plenkovićeve politike implementirani elementi Karamarkovih politika kao što su politike domovinske sigurnost, obrambene politike. Pitanje lustracije polako kuca na vrata i pokazat će se vrlo brzo da je to jedno od ključnih pitanje za opstojnost i budućnost Hrvatske.

Ako nema dovoljno političke volje za krucijalne političke poteze, ako nema dovoljno ruku u Hrvatskom saboru, ima dovoljno ruku i olovaka za referendumske potpise i o tom demokratskom alatu Plenković treba dobro razmisliti ukoliko želi efikasno rješavati svoje povijesne zadaće. A povijesna zadaća državnika Plenkovića je lustrirati Tita, maknuti zločinca s trgova i ulica i dodatno, zakonom zaštititi sva obilježja i znakovlje svetog Domovinskog rata, uključujući i HOS-ov grb s integralnim hrvatskim pozdravom „Za dom spremni“! Te nužne zadaće ni na koji način ne će i ne mogu zaustaviti projicirani gospodarski rast, a svjetonazorskih sukoba, izmišljenog ustaštva i fašizma bit će uvijek htio to Plenković ili ne. Stvaranje razdora i bezočni napadi jedina su platforma bezidejne ljevice u Hrvatskoj.

Na sve bezočne napade na vrijednosti Domovinskog rata i svakog branitelja, potrebno je odgovoriti čvrstom zakonskom odredbom o nedodirljivosti tih hrvatskih svetinja. Hrvatstvo i domoljublje dokazuje se hrabrim državničkim potezima, bez prebacivanja odgovornosti na bilo kakva vijeća i komisije, bez potrage za trulim pragmatičnim kompromisima.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Franjo Tuđman podcijenio je Sorosa, njegove trabante i medije…

Objavljeno

na

Objavio

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je, sa svim svojim manama, bio državnik s misijom – čovjek koji razumije vrijeme i realne dosege politike. Točno je znao kako izabalansirati vrlo različite ljude koji su se okupili oko njega, kao što je točno znao i sve njihove mane.

Znao je kako pobijediti ideju Velike Srbije, te kako Hrvatsku vratiti na političku kartu Europu – iz koje ju je lažni bravar Josip Broz izvukao 1945. godine. Vjerovao je podjednako i u sebe i u Hrvatsku i nije ga odviše brinulo onih 20% protivnika nezavisne Republike Hrvatske, ona peta kolona koja je bila aktivna i tijekom cijelog Domovinskog rata. Protivnici ga nisu brinuli jer je imao znanje i realnu političku moć koja je bila daleko veća od njihove. Ukratko, znao je što radi i bio je svjestan svoje političke snage.

No, problemi su nastali nakon njegove smrti. Naime, peta kolona – sastavljena od rigidnih komunista i još rigidnijih Jugoslavena – poželjela je Hrvatsku udaljiti od Europe i vratiti je u nekakvu fantomsku “balkansku” zajednicu: “Regijon”, “Zapadni Balkan” bilo što pod “Saveznom Udbom” i Beogradom. Svo to cirkusantsko društvo sastavljeno od kojekakvih mesića, josipovića, pusićki i milanovića bacilo se na Hrvatsku s ciljem da ju se prikaže kao “fašističku, zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku”, te kao “nepotrebnu i slučajnu državu”, za razliku od “potrebne Jugoslavije u kojoj je svima bilo bolje, a Srbija je imala more!”

Gdje je Franjo Tuđman pogriješio?!

Pogriješio je u onom u čemu često veliki političari griješe – podcijenio je katastrofalnu nesposobnosti svojih nasljednika, te hijeničnost protivnika, koji su napali u čoporima! No, najveća pogreška bila mu je – što je podcijenio medije!

Zasljepljen veličinom svoje povijesne misije podcijenio je političke hijene koje su mu se vrzmale oko nogu i koje su se neugodno glasale preko “Feral Tribunea, Globusa, Nacionala, Novog lista, Radija 101”… tvrdeći da je: “operetni diktator, ratni zločinac, lažni general, lažni doktor znanosti” itd.

Kako je točno znao što i zašto radi, nije brinuo o slici koju komunističko – pseudoliberalni – jugoslavensko – udbaško – soroševski ološ šalje u svijet. To je velika, gotovo katastrofalna pogreška, jer u ovo vrijeme posvemašnje površnosti – slika (“image”) je sve! Uopće više nije bitno kakav je čovjek, već samo kakvu sliku o njemu imaju drugi! Nije bitan čovjek, već samo njegova odjeća, njegove cipele, njegov sat, njegovi bijeli zubi, njegov srdačan i isprazan osmjeh…

Na tom polju trijumfirali su svi protivnici nezavisne Republike Hrvatske, financirani ili iz pravca globalne bankarske oligarhije, koju usmjerava George Soros (“dragi ljudi iz Davosa”), ili iz sve manje i sve nervoznije Srbije, sve udaljenije od Jadranskog mora. Hijene nas okružuju i neugodno se glasaju.

George Soros bez milijuna muslimanskih izbjeglica kojima ruši katoličku Europu, te Srbija bez Jadranskog mora, dvije su podjednako turobne i isprazne priče.

Što znači slika?! Znači, na primjer, da militantna, nepismena, piskarala “Feral Tribunea” imaju hrpu stanova po Beogradu (i drugdje), a da se pisalo o “Tuđmanovoj vili”, a ne o njihovom ratnom profiterstvu. Znači da se četnička, dobro naoružana Srbija prikazuje kao žrtva razoružane – od strane komunista! – Hrvatske! Da se piše o koncentarcijskom logoru Jasenovac, a ne o koncentracijskom logoru Sajmište pokraj Beograda u kojem je ubijen isti ili veći broj zatočenika! Da se govori o nepostojećem srpskom anti-fašizmu, a da se stalno zatire hrvatski anti-komunistički anti-fašizam!

Kraljevina Jugoslavija bila je najveća laž poslije I. svjetskog rata, a Titova Jugoslavija poslije drugog! “Moderna europska Srbija” je najveća laž današnje Europe!

Dakle, Franjo Tuđman je podcijenio i Sorosa, njegove trabante i medije, i 50.000 udruga, od kojih većina (nikako ne sve!) radi na rastakanju ideje nezavisne Hrvatske. I svaki put kad zablista europska i svjetska Hrvatska, sve medijske hijene bacaju se i grizu gdje i kako mogu. I kad su tu senzacionalni uspjesi nogometaša i tenisača, i kad se podiže spomenik Franji Tuđmanu, i kad Hrvatska vodi iskrenu pro-europsku politiku preko predsjednice Republike, tu je glasanje političkih hijena …

Stvarnost “Yutarnjeg lista” nije hrvatska stvarnost. U toj stvarnosti Miljenko Jergović je “najveći yugoslavenski pisac”, a to što ta država ne postoji – nikoga ne muči! To što je Viskovićevo Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu (službeno Hrvatsko društvo pisaca), te što dodjeljuje nagradu Janko Polić Kamov (koji je bio veliki Hrvat i starćevičanac!) Igoru Mandiću, svom članu i yugoslavenskom piscu, to je nešto poput “Čovjeka u visokom dvorcu”, alternativne stvarnost u kojoj je Tito, “ljubičica bijela”, operetni maršal-bravar besmrtan, a njegov pobočnik Budimir Lončar koordinira smijeh političkih hijena!

Tuđman je podcijenio medije, a oni nasrću, velikim dijelom financirani hrvatskim novcem (npr. Pupovčeve Novosti, kao sljednik Soroseva Ferala)!? Oni nasrću i preko Rijeke, tzv. “Luke različitosti”, lažne Europske prijestolnice kulture 2020., u kojoj anti-hrvatske političke hijene dobivaju hrvatski novac za iskreno i duboko anti-hrvatsvo!

A projekt “Za Yugoslaviju s ušutkanom Hrvatskom!” se nastavlja. I dok stojim pred novim Tuđmanovim spomenikom, koji je još jedan od sjajnih poteza Milana Bandića, koji je velegradski Zagreb smjestio duboko u Europu, čitam Tomislava Klauškog (kao i svi neprijatelji Hrvatske, gostovao ja u Josipovićevoj tv-emisiji “Nedjeljom u 2”!):

“Spomenik se podiže par tjedana nakon izručenja Ivice Todorića, jednog od tajkuna koji je izrastao pod pokroviteljstvom prvog predsjednika. Podiže se pod vlašću stranke koja se ne tako davno, u mandatu Ive Sanadera, ispričala hrvatskim građanima zbog Tuđmanove vladavine. Podiže se u vrijeme kad se u Vukovaru hapse srpski zločinci, čime se ruši Tuđmanov koncept amnestije nakon mirne reintegracije. Podiže se godinu dana nakon izbacivanja trga Josipa Broza Tita iz centra Zagreba, što je za Tuđmanova života bilo izričito zabranjeno.Nije taj spomenik, dakle, samo estetski užas. On simbolizira i politički užas koji smo naslijedili od njegove vladavine, kao i sve užase koji se provode u sjeni spomenika državniku čije se čak i pozitivno naslijeđe nastoji dezavuirati.”

Taj “sjajni” novinar Klauški rođen je u Zagrebu 24. rujna 1971. godine, diplomirani je novinar, predavač na komunističkom Fakultetu političkih znanosti, bio je više puta u konkurenciji za anti-hrvatskog novinara godine. Radio je u zagrebačkim dopisništvima “Novog lista” i “Slobodne Dalmacije”, u “Nacionalu” i “Poslovnom dnevniku”. Šest godina radio je na portalu “Index.hr”, a sad piše za “24 sata”.

Iskreno anti-hrvatstvo dobro se plaća. Hrvatskim novcem, a po direktivi Bruxellesa, Beograda, Budimira Lončara…

Zbog svega rečenog, mediji su apsolutno najveća Tuđmanova pogreška!

F. Rizner / hrsvijet.net

 

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Advent na Vilozovskomu vakultetu more počet

Objavljeno

na

Objavio

Sidila san u taj vakat na klupi
Sama
Splicki kolodvor i ja
Sparina
Lipe se prsti
I roba za kosti
Sidila san
Unde di je iza tebe ladni zid
A pogled ti puca na line trajekte što se bućkaju
Na autobuse neredno poredane
Na
Šaltere su bunjan i galebove u niskomu, napadačkomu letu
Galebove koji skaču su noge na nogu tek kad se dočepaju
Bačene kore kruva
Ili zgaženoga smokija u fugi

Sidila san i jedvo čekala prugu

U dva je išla naša koja je bila skuplja za cili desetak kuna
Okolo pola ure kašnje išla je pruga za Mostar priko Imockoga
Bila je jeftinija al’ je imala ležarinu u Cisti Provo od okolo pola ure
Što meni nikako nije ligalo
Ae
Nije
Di će mi ligat
Pedalj mi do kuće a nikako doć

Tila san kući što prije
Jerbo mi je drob čvrča
Onako kako samo studentu čvrči petkon
Pa san vrtila u glavi šta morebit taj dan mirluši priko terace iz materine kužine

Najsan volila ladne, prigane srdele
Sunjima grumen pure
I rašćiku su kumpiron i maslinovin uljen

Ljuljala san noge u ritmu pisme su radija koji se čujo iz pruge koja je došla iz daleka
Đavoli
Bambina

Kad se on, odnikle, stvorijo pridmenon
Svojon tenon udarijo moju
I nasmija’ se

Gleda me u oči i pita

– Iđeš kući?

K’o da me znade oduvik

Ja ga gledan i ne mogu ga smistit
Nikako
Oklen ga znaden Gospe moja
Biće s Trokuta il’ iz Paške
Al’ di je red reć kako ne znaš koji je

Raspričali se mi
I on meni kako mu vali deset kuna za kartu

Ae
Kaže kako bi rada i on kući k’o i ja

Išla san kući kašnje od plana
Jesan
Imala san deset kuna manje
A on se negdi su njima izgubijo

Nisan ga srila kašnje u prugi
Ni igdi

I nikad ga nisan imala zgodu upitat
Kako more tako ladno gledat u oči i lagat

Srila san niki dan jednoga Zvonu koji je rođen na isti dan kad i moj čovik
Srila san ga u prugi za Zagreb
Di smo išle moja Mara i ja
U biti ja san išla
A Mara je lebdila zdrakon
Onako kako lebdi dite na putu za Zagreb koji vrlo voli

Meni toga Zvonu uvik drago srist
Je
Uvik
Jerbo on dili nešto su mojin čovikon u tuđini
Pa mi se nekako učini kako mi je i čovik manje daleko
Bar na tren

Gospe moja da je bilo izbrojat k’liko puta me Mara upitala
Oćemo brzo
K’liko ima do Knina
K’liko do Korenice
Di su Plitvička jezera
K’liko ima do Karlovca

Pa se veselila onomu što vidi kroza prozor i ljutila se na one ljude okolo nas
Smijala od uva do uva kad je vidila klikačke su porcije u Macole
Ae
Pojist nije mogla
Pa me pitala iman li kesu

Nu, seljanke smo mi
Prave
Odgojene u stravu kako se ‘rana ne baca nego u spirine iskriće
A Mara u Macole nije vidila kantu za spirina
Dite mi se pomelo
Pa je pitala kesu

Ulazimo u Zagreb nas dvi okolo sedan na večer
Na livu ruku zamotuljan u najilonu neki spomenik
Mara nabaci komentar kako joj je to skroz manito
Ae
Manito njoj da se ništa ne vidi a metnilo ga na tak’o misto
Kaže mi

– Manito je al’ ja nigdi vakoga spomenika vidila nisan, to ti samo Zagreb more imat jerbo mu i ‘vako nešto stoji

Nema ona pojma šta je manito zaprave
Manito je kad rećemo
Oni vakultet di stoluje Mato Kapović zvani Radnik brez motike
Bojak sekularni bije dan, noć
Pa ne da Božiću ni blizu svoji vrata
A niti prozora
Partizani pucali puškan na Boga
A ovi će Mu valjda minirat sve prilaze
Dašta
T’liko su nan mudri

Pribili šljokičastu petokraku na jedna vrata
I to je to
Advent na Vilozovskomu vakultetu more počet

U međuvremenu ta petokraka okotila još jednu a do Božića možda ji bude i tri
K’o oni srca na Radenskoj

Srića da moja Mara ne vidi toga vakulteta
Bi joj Zagreb ogadijo

Gleda ona zaljubljeno okolo sebe
U sve po Zagrebu

– Znaš, ne bi ti se ja ni vraćala kući da ne moran

Ih, znan

Danima je oblazila sve
Sve
I Josipa Jelačića i svetoga Marka

Klečala u polutami katedrale uza svetu misu
Pa
Palila sviće i molila za zdravlje jedne svoje imenjakinje

Pa unda tukla lazanje u Skalinskoj
Pribirala ona crljena srca i magnetiće u kućama
Natrala me na one kutije ničega
Na Kvatriću
Smijala se i sama kako in sve ikad more u oko stat

Rekla mi kako kuvan bolje od oni kuvarica i kuvara u ‘otelu di smo večeravale

Pa se smijuckala sve do Malešnice
Onu večer kad je upoznala jednoga Marijana
Ae
Marijan je njoj faca broj jedan
Jerbo
On je bijo u Trampovoj kući

Pitala me tu noć koji je to čimbenik iz Hasanbegovićeva govora
Kojemu se cila dvorana smije
Rekla san kako se o Milanoviću radi
Ono, kako će on gledat pobjedit Kolindu na izborima

Ona se smije pa kaže
– Kolindu? Daštaće! Zašto bi ne’ko za njega glasa’? Nema ti to logike majko

Di logika di naša politika
Ne konta to moja Mara

Mara ide sladoled u srid zime
I to je logično
Manja je razlika u temperaturi nego liti
I našla je u Maksimiru neku živinu koja se zove baš k’o ona
Cenila se od smija i ponavljala mi sto puta kako se eto ni jedna živina ne zove k’o ja što je po njoj veliki jad
I niti zere logično

Doša je vakat
Vrnit se našoj kući
Kuma moja je odvela gorikar kupovat po kolodvoru a ja san ostala stvari čuvat na peronu

Nije svirala Bambina
Al’ se stvorijo i brez nje isprid mene
On
A ja pričan su mojon Gogon na telefon
I sve pratin šta ‘oće

Kaže mi

– Samo ti završi razgovor, čekat ću

A ja pitan

– Šta me imaš čekat

Gleda me u oči
I kaže kako je iz Imockoga
Kako je doša’ radit u Zagreb
Kako ga je gazda privarijo
I kako sad nema sučin kući a tako rada bi vidit svoje

– Ti iz Imockoga? A ja te nikad vidila nisan neka san doli priko četrdeset godina?

Gleda me u oči
Kaže

– Iz Zmijavaca san, Marić

U meni kuva
A zaklopac mi na pola
Pa skače i mlati

– Marić? Iz Zmijavaca? Ne tribaju tebi kune, tebi Isus triba. Ae. Kako te sramota nije u oči gledat ljude i lagat? Što ne odeš u prvu crkvu kleknit i Bogu se molit da ti pomogne? Nikakve kune tebi ne tribaju. Ne tribaju ti kune nego Bog. Kontaš li ti to?

Nije bijo za razgovora
Samo je nesta’
Goga još na liniji
Mara trče od gorikar

Kupila je još suvenira i picetu
Drži krajeve, žvače, leti k meni i viče

– Vidi majko šta mi je jedna časna dala

Maše punin šakan

Odmotali su kažu i oni spomenik

A digli su ga
Jednomu velikomu i zaslužnomu čoviku
Ajde, drago mi vrlo
Bijo je i vakat

Lažov jedan je i tuten naša misto vikat
Kako spomenike zločincima dižemo
Nu
Uvik se nađe neki lažov
To se nikad ne minja

Oduvik je bilo i bit će oni’
Što te gledaju u oči i lažu

Iz bolesti vake il’ nake te lažu

Šta kad te lažu zdravi?
Šta?

Kuvaš
Dok ti zaklopac ne vrci
A kad vrci
Ni’ko
Pa ni ti ne moreš znat
Koga će klepit i di će završit

Nije red da završi na onomu koga se lagalo
Nikako

Onako kako nije red niti da se zločincon zove
Vrhovnoga zapovjednika naše vojske u
Domovinskomu ratu

A Bogu je red
To se znade oduvik
Vrata i srca širon otvorit
I zornicon
I kićenjen
A ne pucat u Njega
I prilaze Mu minirat

Barbara Jonjić/ narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari