Connect with us

Događaji

Propovijed s jedine održane Polnoćke u ponoć

Published

on

Isus je u svijet ušao pod najvećim mjerama opreza i nametnutoga straha. Isus je spasitelj, a ne cjepivo.

U crkvi na Kočerinu slavljena je misa polnoćka u ponoć. Mnogi su uz suze, koji su mogli doći u to doba, sudjelovali u misnome slavlju i molili za tisuće drugih kojima je to uskraćeno. U svojoj propovijedi je fra Mario Knezović kazao da smo umorni od najava kako dolazi spasonosno cjepivo.

Cjepivo nije spasonosno. Spasonosan je jedino Isus Krist, sve drugo su prolazni efekti. U svojoj propovijedi koju možete u cijelosti čuti u tonskoj snimci je rekalo:

„Od prvoga plača je suznih očiju promatrao svijeta. Božić je upravo to – dopustiti čuti plač djeteta. Civilizacija koja je postala stratištem nerođenih za to je pomalo izgubila sluh. U bešćutnom utrkivanju za zemaljskom ostvarenošću ljudska srca su se, kako Isus reče „usalila“. Čovjek si umislio da je priča o grijehu bajka i laž, a s druge strane je jako ozbiljno prihvatio tezu da može biti ne samo kao Bog, nego sami bog.

Nijekanje Boga je postao „sport“ mnogih. Ivan u Knjizi otkrivenja piše: “Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina.” (2,22). Ako je laž temelj civilizacije, onda je njezin otac sotona. Model zlatnoga teleta se afirmirao kao jedini ispravni put uspjeha. Na pogonsku snagu oholosti koja jaše na magarcu taštine čovjek ruši sve pred sobom: vrednote, prirodne zakone, dostojanstvo osobe, slobodnu volju, pravo na savjest itd. Povodi, uzroci i posljedice uvijek idu u paketu. Sijati kulturu smrti, a čekati zoru života logički nije moguće. To je dovelo do kaosa. Kriza je čovjek sam po sebi. Zaboravio je svoje podrijetlo, svoj genetski „božanski cod“ je pretvorio u „bar code“ – sebe nudi na rasprodaju. Čovjek je postao rob tehnike. Albert Einstein reče da je napredak tehnologije poput sjekire u rukama patološkoga kriminalca. Tu treba tražiti i odgovore na mnoge nevolje.

Bog je za mnoge od njih fake news. Trka za profitom nema vremena misliti na dušu i Boga. Svatko u virtualnome svijetu želi biti „netko“. Baš u tom nadmetanju bitku nad biti nosi ono što se zove imati. Svijet duhovnosti, filozofije, karizme i mistike nije više in. Na to se odmahuje rukom. Kesa sa srebrnjacima postaje poluga moći. Vidim Crkvu u slici učenika nakon Isusova uskrsnuća. Bili su iza zatvorenih vrata. Strah je bio jači od iracionalnoga. Uvukli su se u svoje svjetove iz kojeg ih nitko drugi osim Isusa nije mogao izvući vani. O Crkvi kao božanskoj ustanovi ne treba brinuti. Međutim, o Crkvi kao zajednici vjernika treba itekako povesti računa. Biti iza zatvorenih vrata i prebirati po svojim uspomenama može biti dobro samo u kratkom razdoblju ispita savjesti. Pogledati iznova raspetoga i uskrsloga nije lako. Izdaje, zatajenja, kompromisi, sumnje, karijerizam, oportunizam, moralna posrnuća bili su suputnici i prvih Isusovih učenika. Nažalost, kod nekih, je i danas tako.

Ako je Isus bio s ljudima u lađi dok ih je uzburkano more bacalo, oda je to stalni poziv i model djelovanja. Čovjek današnjice ne treba poruku. Čovjek današnjice treba Boga. Bog u sebi nosi odgovore i poruke na još ne postavljena pitanja. Krhka civilizacija tehnološkoga napretka je ostala nijema“. To je u propovijedi izgovorio fra Mario Knezović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari