Pratite nas

Povijesnice

Proslava 25. obljetnice osnutka 4. gardijske brigade “PAUCI”

Objavljeno

na

Govoreći na proslavi rođendana postrojbe u Splitu u prvim poratnim godinama ratni ministar obrane Gojko Šušak je kazao: ‘Hrvatska vojska ima sedam gardijskih brigada. Ali samo je jedna udarna. To je Četvrta gardijska brigada’. Te su riječi urezane i na spomeniku brigadi koji je prije tri godine otkriven u Splitu. 4. gbr, 28.04. slavi svoj 25 rođendan. 

[ad id=”93788″]

Jedna od najslavnijih postrojbi u hrvatskoj povijesti

Osnutak

Četvrta gardijska brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine u jeku priprema za ustrojavanje ZNG-a, nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku. Brigada je bila sastavljena od skupine mladih redarstvenika (njih 130) koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec u Split su stigli 30. svibnja 1991. godine u Hotel Split. Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna.

Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna.

Prva baza (30. svibnja 1991.) im je bila hotel Split (nekoliko dana), a zatim se sele u hotel Resnik u Resniku.U Resniku se osniva 1. bojna kojoj je zapovjedao Gento Međugorac a zamjenik je Ivan Zelić.Prva formirana satnija je bila od navedenih pripadnika i nosila je naziv druga(tako su došli iz MUPa)i zapovjednik je bio Ilko Pavlović,drugu formiranu satniju nazivom prva zapovjedao je Joško Macan. Nakon nekog vremena im se pridružuju dragovoljci iz Kaštela, a zatim i iz drugih mjesta,ta satnija je formirana kao treća i vodi je Mario Udiljak. Dio pripadnika tjekom šestog mjeseca odlazi u Imotski u formiranje-pojačanje 3. bojne, dio u Vrliku i Sinj formiraju -pojačavaju drugu bojnu,dio odlazi za Metković i Dubrovnik za formiranje postrojbi u navedenim mjestima.Druga satnija formalno ostaje bez vojnika te je dobila zadaću da prebjege iz “JNA” obuči i od njih napravi satniju koja odlazi na prvu zadaću u Kruševo kod Zadra.

Ratni put

pauci splitČetvrta brigada je jedna od onih postrojbi čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je isto vršeno u hodu tijekom izvršenja zadaća koje su postavljane pred njih.

Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom “In hoc signo vinces” (U tom znaku pobjeđuješ), a prvi borbeni zadatak brigade je bila akcija oslobađanja Kruševa, koji je uspješno izvršen u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Tigar i Vlaštica.

pauciNakon Dubrovnika i južnog bojišta brigada je sudjelovala u operaciji Maslenica koju je kao i sve operacije prije usp
ješno izvršila. Nakon Maslenice brigada sudjeluje u akcijama Zima 94, Skok-1 i Skok-2, Ljeto 95, a potom u akcijama Oluja i Maestral.

Četvrta brigada tijekom Domovinskog rata nije znala za poraz niti za izgubljeni položaj pa je stoga tadašnji Ministar Obrane Gojko Šušak rekao: “Hrvatska vojska u svom sastavu ima 7 Gardijskih Brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada”.

U travnju 1994.godine za pripadnike 4. Gardijske Brigade osnovan je kamp za specijalističku obuku gardijskog desantnog pješaštva u Šepurinama kod Nina.

kako-je-karizmaticni-zapovjednik-pauk-poginuo-hrvatskog-metka-slika-1188171Pripadnici Brigade su u kampu obučavani za zapovjednike borbenih grupa i zapovjednike voda. Obuka se sastojala od padobranstva,snajperske obuke, bliske borbe ,diverzantske obuke. Specijalističko središte gardijskih postrojbi “Damir Tomljanović-Gavran”bilo je najprije ustanovljeno za pripadnike 4.Gardijske Brigade te su poslije u kamp na specijalističku obuku dolazili i pripadnici ostalih postrojbi HV. Prvi zapovjednik kampa bio je Werner Ilić.

U borbi za slobodu Hrvatske poginula su 193 pripadnika ove postrojbe, čije su slike, zajedno sa slikama umrlih pripadnika brigade, postavljene u spomen kapeli vojarne Sveti križ na Dračevcu u Splitu. Pet pripadnika se vodi kao nestali a gotovo 1500 je ranjenih. 4. Gardijska Brigada je elitna profesionalna vojna postrojba HV iz Domovinskog rata. Brigadom su od njezina osnutka zapovijedali ratni zapovjednici: general Ivo Jelić, general Mirko Šundov i general Damir Krstičević. Mirnodopski zapovjednici 4. brigade su bili stožerni brigadir Ante Kotromanović i brigadir Zvonko Asanović, brigadir Blaž Beretin, brigadni general Mladen Fuzul.

Brigada danas

Preustrojem Hrvatske vojske 4. gardijska brigada je postala dijelom nove Gardijske Motorizirane Brigade u čiji sastav su ušli pripadnici 1. gardijske brigade “Tigrovi”, 2.gardijske brigade “Gromovi”, 4. gardijske brigade “Pauci” i 9. gardijske brigade “Vukovi”. Naziv i simbole 4. gardijske brigade danas nosi 2. motorizirana bojna “Pauci” Gardijske motorizirane brigade.

Kamenjar.com

Prilog:

osnivanje brigade

U osiguranju mjesta sastanka Mladen B., Marko Dž., Vlado S., Jure B., Špiro M.
na radiostanicama Stjepan T., naime Stjepan T.  je poslao bankara Miljenka B. da ode na sastanak visokih časnika jer je i Miljenko bio rezervni časnik i pripadnik bivše JNA

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

20. svibnja 1667. – Pukovnija Kraljevskih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Francuska ušla u Tridesetogodišnji rat, carska je vojska upala u Francusku, a njezine prethodnice koje su činile konjaničke pukovnije Hrvata, stigle su sve do Saint Dennisa, današnjeg predgrađa Pariza.

Francuski kralj Luj XIII., u nedostatku vlastitog lakog konjaništva, od zarobljenika, prebjega i dezertera ustrojio je 1635. tri vlastite hrvatske konjaničke pukovnije. No one nisu dugo djelovale. Pukovnija d’Espenan raspuštena je nakon dvije godine, de Sirot gotovo uništena u bitci kod Tuttlingena, a la Meilleray uključena u drugu pukovniju istog imena.

U međuvremenu osnovane su nove pukovnije Raab, Schack i Wumberg, koje su se istaknule u bitci kod Rocroya. U kolovozu 1643. ustrojena je pukovnija Hrvata koja je prva nosila naziv kraljevska – Royal-Cravattes, na čelu s pukovnikom Johannom Balthasarom.

Nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata sve hrvatske pukovnije, osim pukovnije Balthazar, raspuštene su. Ona je služila u Kataloniji, u ratovima Fronde, a reformom 1661. smanjena je na jednu satniju, koja je u sklopu pomoćnog francuskog korpusa posalana u pomoć caru Leopoldu u ratu protiv Turaka.

Nakon povratka iz Ugarske, a u sklopu politike prema Habsburgovcima i kontakata s braćom Zrinski, nezadovoljnima nepovoljnim Vašvarskim mirom, te na tradiciji pukovnija Hrvata iz Tridesetogodišnjeg rata, francuski kralj Luj XIV. 20. svibnja 1667. preustrojio ju je u elitnu konjaničku pukovniju Kraljevskih Hrvata – Royal Cravates.

Jezgri, koju je činila satnija Balthasard, pridodani su konjanici unovačeni u Ugarskoj i Hrvatskoj. Mjesec dana poslije Luj XIV. prvi se put u javnosti pojavio s novim modnim detaljem. Bio je to rubac koji su Hrvati čvorom vezivali oko vrata, današnja kravata. S francuskoga dvora i ulica Pariza kravata se uskoro proširila Europom, a poslije i svijetom.

Ukinućem monarhije u Francuskoj pukovnija Kraljevskih Hrvata 1790. preimenovana je u 10. konjaničku pukovniju.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

20. svibnja 1945. Varaždin – Tito u govoru obećao konačni obračun s ‘hrvatskim smradom’

Objavljeno

na

Objavio

Titov prijeteći govor u Varaždinu, u koji je došao iz Beograda, održan je u prisutnosti dvojice zločinaca iz Srbije: Aleksandra Rankovića i Koste Nađa. U govoru je Tito, zajedno s ova dva zlikovca, obećao obračun s ‘hrvatskim smradom’.

A to je značilo – genocid nad Hrvatima.

O čemu svjedoče stotine jama s desetinama tisuća kostura. Na drugoj strani, još nije pronađena nijedna jama gdje su kosti ubijenih partizana.

Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.

U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’

Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – ‘hrvatski smrad’.

Na tom ‘smradu’ taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenija ne treba kiše, Hrvati je svojom krvlju natopiše”.

Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: “Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.”

U okolici Varaždina postoje mnoga otkrivena, ali i mnoga još prikrivena grobišta koja su nastajala u svibnju 1945. godine, nakon posjeta Tita Varaždinu. U tom dijelu Hrvatske počinjeni su brojni pokolji nad civilima, ženama i djecom, te zarobljenim vojnicima.

Jadan je narod koji zaboravlja i ne štuje svoje žrtve, a osobito svoje mučenike koji su završili poput ovih hrvatskih po jamama od Vardara do Klagenfurta. Ne dozvolimo više nikada da nam zabrane govoriti, moliti se ili zaboraviti, ne daj Bože, one koji su svojom krvlju natopili ovu našu rodnu grudu. Titovi mentalni i duhovni sljedbenici baš to imaju kao neugasiv poriv svoje trule i tamne duhovne baštine izgrađene na krvi nevinih i opetovanim lažima koje ponavljaju do današnjeg dana.

Ne zaboravimo one koje je Veliki diktator i jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josip Broz, tako jednostavno nepodnošljivom lakoćom nazvao – ‘hrvatskim smradom’. Mi znamo da oni mirišu najljepšim mirisom, poput prvih kršćanskih mučenika, mirisom tamjana koji se prinosi kao žrtva do samoga Boga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati