Pratite nas

Komentar

Prosvjed hrvatskih ratnih veterana u Zagrebu viđen očima kliničko medicinske psihologinje i sociologinje iz Wiesbadena dr. Nives Katarine Haupt.

Objavljeno

na

Dok svjetski mediji prenose informacije i snimke prosvjeda hrvatskih branitelja u Zagrebu, koji su bježeći ispred policije našli utočište u crkvi sv. Marka, mnogima još nisu jasni razlozi prosvjeda. U zaglušujućoj buci medija, tek rijetki prepoznaju osjećaje marginaliziranih hrvatskih ratnih veterana i invalida Domovinskog rata, koji ponavljaju kako samo traže bolji socijalni status i medicinsku njegu. Koliko taj hrvatski problem, kojeg sa zanimanjem prenose svjetski mediji, zaokuplja i Hrvate izvan domovine zorno pokazuje i otvoreno pismo javnosti koje je iz Wiesbadena uputila dr. Nives Katarina Haupt, kliničko medicinska psihologinja i sociologinja, piše fenix-magazin.com

[ad id=”68099″]

Bez kraćeg uvodnog dijela, pismo objavljujemo u cijelosti:

Mnogima ne odgovara kad se kaže da je prosvjed u Savskoj 66, koji je sada obilježen i nemilim scenama policije na Markovu trgu, prosvjed (svih) hrvatskih branitelja. Očito je kako takvi misle prvenstveno na fizičke osobe, tj. na njihov broj. A to je krivo. Hrvatski branitelj je SINONIM / SIMBOL obrane naše Domovine od srpskog agresora. On je simbol slobode, simbol hrabrosti i odanosti Domovini. Prema tome, vrlo je važno naglasiti kako nije bitno obuhvaća li prosvjed samo šačicu ili cijelu braniteljsku populaciju. Njihov prosvjed je vapaj kojeg je uistinu teško artikulirati i interpretirati…

Lako je definirati i komunicirati čisto socijalne deficite u sistemu kao npr. prava branitelja, reguliranja materijalnih zahtjeva, itd. To se može rješavati kroz institucije. Ali, osjetiti kako se ne vrijednuje Domovina, kako se ponižava i degradira čovjek, kako se stavlja u pitanje tko je veća žrtva, agresor ili oni koji su braniti i ginuli u obrani domovine, kako se sve više koči, umjesto da se potencira i pridonosi stvaranju hrvatskog identiteta, kako protivnička strana još nije javno priznala oružani napad na RH i ispričala se za sve strahote rata koje su se zbile upravo na hrvatskom tlu. To je uistinu teško iskomunicirati kroz institucije.

Ne razumijem kako se hrvatskim veteranima može pripisivati govor mržnje? Zar je govor mržnje tražiti od srpskih vlasti da se ispričaju za nedjela svoje agresorske vojske i priznaju da je bio izvršen oružani napad na Hrvatsku. Mržnja ne traži ispriku. Mržnja napada verbalno i fizički, mržnja izjeda i narušava zdravlje.

Josip-Klemm-225x300

Josip Klemm u odori specijalne policije na Velebitu

Gotovo svi srpski ratni zločinci umiru u Haagu ili su otpušteni zbog teških oboljenja. Zašto? Zato što ih izgiza mržnja, a poneke možda i loša savjest. Naše hrvatske generale, kao i ostale hrvatske ratne veterane je pored svih nepravdi i poniženja održala istina i želja za dokazivanjem pravde – održala ih je čista savjest, ljubav prema domovini te suosjećanje i solidarnost svog hrvatskog naroda. Zato i ne postoji mržnje prema srpskom narodu. Ali su zato prevelike rane hrvatskih branitelja i civilnih žrtava -tj. svih onih koje je rat dotaknuo.

Pravednik ne mrzi. On osjeća samo preveliki gnjev i želju za pravdom koja treba biti javno izrečena i potvrđena. Sve dok ne budemo zajedno djelovali na stvaranju suvereniteta i identiteta hrvatske Domovine, rane će se uvijek nanovo otvarati te će i dalje vladati nemir i nezadovoljstvo, a posebno među braniteljskom populacijom.
Zato se i vapaj čeznje za pravdom i spasom države Hrvatske izražava i pojavljuje u nezadovoljstvu simboliziranom kroz skidanje ćirilićnih ploča, podizanju šatora ili tihim prosvjedom pred zgradom vlade.

Kome se treba oprostiti ili pokazati tolerantnost, ako nitko ne traži oprost. Izgleda kako neki misle da bi se hrvatski branitelji trebali ispričati i tražiti oprost jer su oslobodili i stvorili Hrvatsku, državu koju izgleda neki iz vlasti nisu ni željeli. Ali, to je kao i u odgoju. Darivanje bez zasluge vodi ka propasti, prvenstveno nadmoći onoga tko bez zasluge prima i zauzima poziciju …

Dakle, branitelji svojim prosvjedom ne žele skrenuti pozornost samo na sebe, već žele stati u obranu rušenja hrvatskog identiteta, hrvatske svijesti, suvereniteta i svega što bih moglo pridonijeti gospodarskom, nacionalnom, socijalnom pa i kulturnom dizastru. Oni indirektno upozoravaju na ključne probleme u domovini. Nije teško zamijetiti kako se puno toga u svih ovih mjeseci prosvjeda još više iskristalizirao i tematiziralo, zbog čega je i senzibiliziranost naroda na probleme u državi iz dana u dan sve veća. Dakle, ako ne vrijednujemo branitelje, ne vrijednujemo niti poštujemo njihovom borbom stvorenu nam domovinu Hrvatsku.

To više što u obranu svog naroda nije krenula organizirana vojska, trenirana i obučena za moguće agresorske ili terorističke napade, već ljudi različitih društvenih slojeva. Među njima i mnogi mladi tako rekuć podignuti iz školskih klupa, koji su bili motivirani isključivo instinktom obrane i spašavanja svog naroda, svojih sela i gradova. Generacije toga vremena se tada, po prvi put u tom obliku, konfrontirala sa nasiljem, strahom, traumama, ranjavanjima i smrću.

Iz Vlade se često čuje kako cijene i poštuju branitelje… Ali koje branitelje? Zadobiva se osjećaj kako ta podjela ide na One i Ove branitelje. Kao da su Oni koji su bili u ratu neki imaginarni ljudi koji su obranili Hrvatsku i pridonijeli njenoj stoljećima priželjkivanoj neovisnosti?. A branitelji u šatoru su Ovi koji se nakon povratka s ratišta navodno nisu asimilirali u suvremeno hrvatsko društvo već su se izgubili u depresiji, neradu, alkoholu, drogi ili nečemu drugomu neadekvatnom. Želi li se time reći kako su takvi socijalni teret društva i države? Tako se već godinama polemizira i smišlja način ne bi li ih se držalo pasivnima, nezamijećenima i pod kontrolom, jer su Oni ionako samo skupina koja opterećuje gospodarski, socijalni, pa i kulturni status RH.

Vladajući nisu prosvjedovali zbog paljenje hrvatske zastave u Beogradu

Zastava-Vukovar2

Kao da se ne želi razumjeti da su to oni isti ljudi koji su zasigurno u ratu izgubili jedan dio svoje ondašnje osobnosti, a neki je još nisu bili ni izgradili. Jer, prvo suočavanje sa odrastanjem i sazrijevanjem bio je upravo brutalni rat, koji im je oduzeo dio njihove zasebnosti. Dakle, to su još uvijek oni isti ljudi, ona ista bića koja su samo danas obilježena svatko svojom sudbinom. Zato oni nisu i ne smiju biti šatoraši ili paraziti koji tumaraju slobodnom Hrvatskom, kako ih neki pogrdno nazivaju.

Bi li se oni sada trebali stidjeti svoje invalidnosti, ili PTSP-a? Ili možda zato što su se borili za Domovinu, umjesto da su daleko od rata učili visoke škole, skrivali se kod prijatelja i rodbine u inozemstvu? Izgleda kako neki žele nametnuti dojam kao da su se oni igrali rata i sada bi ih se za te propale godine trebalo kazniti. Tako ih se degradira i na način što se permanentno naglašavaju nedostatci njihove osobnosti te se najpreciznijim parametrima mjeri njihov ratni put i invalidnost. Analizira se tko su i što su, koliko su se borili, koliko će im se milosti i naklonosti ukazati te tko će se i kako zalagati za njihove potrebe, koja vlada im je (bila) više ili manje naklonjena, u čijoj su funkciji, koji predsjednik ili premijer s njima manipulira i što već sve ne.

Ali se najmanje priča o njihovim zaslugama u Domovinskom ratu. Nepravedno se definira branitelje kao predmet ili objekt, kao neku instrumentaliziranu skupinu koja reagira u korist, ili ne korist, neke političke stranke ili nekih skupina. Pa upravo je braniteljska populacija ta koja je živi primjer jedinstvene Hrvatske, bez obzira na vjersku ili stranačku pripadnost. Stupivši u obranu Domovine oni nisu selektirali tko je manje ili više domoljub. Kad bi ih i danas gledali iz te perspektive, ne bi ih se stigmatiziralo kao da su serijski producirani, sa istim političkim, kulturnim i vjerskim načelima. Svi su oni u Domovinskom ratu bili samo HRVATI u obrani svoje Domovine, a to su i danas. A koje je i kakvo nečije vjersko, političko ili kulturno načelo, to je osobni stav i uvjerenje svakog od njih. Dodijelimo hrvatskim braniteljima simbolično diplomu za njihovo zalaganje. Diplomu koja se sastoji od poštovanja i vrjednovanja. Sjetimo se na poseban način naših poginulih branitelja za koje nikada nećemo saznati koje talente su oni posjedovali i koje smo vrijednosti s njima izgubili. Podsjećamo uvijek ponovo naše društvo što je zasluga tih ljudi, izražavajući poštovanje njihovim majkama, očevima, suprugama i djeci. To se može na različite načine pokazati…

Odgajajmo djecu u duhu ljubavi i ponosa prema Hrvatskoj, a isto tako neka znaju kako je, i u kojim okolnostima, stvorena naša država. Naučimo ih poštovati žrtvu mladih ljudi koji su u najtežim uvjetima naučili kako stati u obranu domovine. Neka s poštovanjem i ponosom gledaju u hrvatskog branitelja i invalida, jer je naša sloboda stvorena na njihovoj žrtvi. Oni su za domovinu ostavili na ratištu dio sebe i svojih mladenačkih snova. Kad osjete da ih sav njihov hrvatski narod poštuje i voli, tada će i sve tegobe branitelja biti manje. Osjećat će da je vrijedilo ostaviti dio svoga života na krvavim ratištima, jer su tom žrtvom pridonijeli miru i slobodi svog hrvatskog naroda. Svaki čovjek trebao bi ubirati plodove svoga truda i rada za posebna djela. Zar obraniti i stvoriti državu nije veliko djelo?

Dr. Nives Katarina Haupt, 
Wiesbaden, Njemačka

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari