Pratite nas

Politički rentgen

Prosvjetari na putu u Milanovićev pakao!

Objavljeno

na

Kada je u listopadu ove godine  pokrenut štrajk prosvjetara u borbi za bolja materijalna prava činilo se to benigno, nevino čak potpuno legitimno i opravdano. Sa nepodijeljenim simpatijama i odobravanjem svekolike javnosti krenula je podrška poboljšanju materijalnih uvjeta učiteljima i profesorima, jer bez njih i dobro odgojenih učenika nema ni puta Hrvatske u potencijalnu zemlju blagostanja.

Bilo bi neutemeljeno tvrditi da je sam početak štrajka imao političke konotacije, osobito one koji bi ciljano destabilizirale Plenkovićevu vladajuću većinu. No međutim, kako se to već obično događa, u dugotrajne i mučne pregovore sindikata s Vladom Republike Hrvatske, koji su eto kao slučajno zaronili duboku u predsjedničku predizbornu kampanju, počeli su se ukrcavati oni kojima je štrajk prosvjetara postao udarni politički malj za destabilizaciju Plenkovića, HDZ-a, a samim time i udarni malj za rušenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Danas je kristalno jasno da je štrajk prosvjetara postao prvorazredno političko pitanje, a udar na Plenkovićevu vladu podjednako je jak izvana u čega je uključena kompletna oporba, kao i onaj iznutra na čelu s ministricom Divjak i HDZ-ovim crnim labudovima koji u štrajku vide priliku za rušenje Plenkovića, jer oni sami zbog svog kukavičluka i konformizma nisu to u stanju provesti legitimnom političkom borbom na unutarstranačkim izborima u HDZ-u.

Nakon što su sindikati i prosvjetari kao članovi sindikata izjašnjavanjem glatko odbili zadnju Plenkovićevu korektnu ponudu od 10,6% povećanja materijalnih prihoda, car je ostao gol, pa se umjesto kompromisa, umjesto povratka djece u školske klupe Hrvatskoj nudi ulica i novi masovni prosvjedi kojima će se priključiti i svi ostali sindikati uz opće odobravanje građanske mase.

Zoran Milanović nam je prilikom svog sunovrata s pozicije političke moći znakovito poručio: „Imat ćete pakao“! Istim rječnikom neki dan je javnošću komunicirao Mostov bombarder s Neretve Nikola Grmoja poručivši nam prijeteći, da nismo ni svjesni kakav nas pakao očekuje u kontekstu sindikalnih prosvjeda. Prosvjedima se od srca pridružila i Željka Markić sa svojom udrugom, a svi oni zajedno jedino u rušenju Andreja Plenkovića, njegove Vlade i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović vide šansu za svoj politički uspon i opstanak. U tom kontekstu, lako je prepoznati možebitnog crnog labuda u HDZ-u, jer zna se s kim Davor Ivo Stier želi koalirati ako uspije pobijediti Plenkovića na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. Dakle, Davor Ivo Stier misli da je Most s Neretve po treći puta taj spasonosni strateški partner pa je i svoje odnose s Plenkovićem zaoštrio upravo zbog izbacivanja Mosta i Vlade i saborske većine! To je onaj Most koji je izmišljen da sruši politike Tomislava Karamarka i domoljubne koalicije, onaj isti Most koji se po drugi put infiltrirao u HDZ-ovu Vladu kako bi  nastavio rušenje HDZ-a unutar Plenkovićeve Vlade, što je na njihovu žalost Plenković vrlo brzo shvatio. To je isti onaj Most koji je na Roglićevoj pipi uvoznog lobija htio dekapitirati glavu najboljeg ministra financija Zdravka Marića u Vladi Andreja Plenkovića.  Zdravko Marić je i prije nekoliko dana komunicirao s javnošću da je potrebo smanjiti uvoz kako bi živnula naša domaća prerađivačka industrija osobito ona poljoprivrednog predznaka, što bi imalo direktan utjecaj na rast BDP-a, zapošljavanje i posljedično tome na demografiju koja nam svojim negativnim pokazateljima prijeti nestankom nacije. Hoće li i Zdravko Marić, najuspješniji ministar financija u povijesti Hrvatske, platiti glavom rat s uvoznim lobijem kao što je to platio Tomislav Karamarko iz čije ministarske kvote dolazi i sam Zdravko Marić kao posljednji Mohikanac Oreškovićeve Vlade?

U paketu ove rušilačke politike sindikalaca kao kolateralna žrtva našla se i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, jer je općepoznata analitička činjenica da bi destabilizacija Plenkovića i HDZ-a apsolutno značilo značajno umanjivanje predsjedničinih šansi za osvajanje svog drugog mandata, a istovremeno  bi to najvjerojatnije HDZ-u osiguralo gubitničku poziciju na nadolazećim parlamentarnim izborima. U tom slučaju Zoran Milanović izlazi kao glavni kandidat i favorit ovih predsjedničkih izbora. Ako prihvatimo činjenicu da određeni gremiji koji su kandidirali Zorana Milanovića za predsjednika Hrvatske uloživši u taj projekt neviđeno puno novca nikako ne misle izgubiti ove izbore i učinit će sve da im ta investicija bude plodonosna, onda doista sindikalni prosvjed prosvjetara možemo oslikati kao prosvjetarski put u Milanovićev pakao.

Jer ako sindikalisti koji su odbili Plenkovićevu izdašnu ponudu imaju neku bolju ponudu s te „lijeve“ strane, onda je potpuno razumljivo da su Plenkovića odbili zato što će im predsjednik Zoran Milanović s Pantovčaka i Davor Bernardić iz Banskih dvora ponuditi neku novu prihvatljivu bajku. A kakve bajke su doživjeli od notornog Zorana Milanovića poznato je svima i o tome je besplodno lamentirati.

Trebao bi svakako analizirati tko su nastavnici i profesori koji su odbili zadnju ponudu Vlade Republike Hrvatske i ima li u tom korpusu različitih svjetonazorski uvjerenja ili su oni jedna kompaktna cjelina. Ili tko tu kolo vodi? Tko dominantno upravlja sindikalnim procesima u Hrvatskoj i tko je u stvari dominantno najglasniji u takvim prigodama? Nisu li u tim procesima dominantni oni prosvjetari koji su zapravo izdanak mentalnokomunističke svijesti bivšeg diktatorskog, nelustriranog režima? Nisu li to oni koji skidaju Tuđmanove slike iz zbornica i učionica i oni koji bi najradije na tim mjestima vidjeli Titovu sliku ili bistu? Nisu li to oni koji  su zbog Slike Ante Gotovine prokazali svog kolegu i učinili sve da ostane bez posla? Nisu li to oni koji od raspela u učionicama i na javnim prostorima bježe kao vrag od tamjana, koji žele protjerati vjeronauk iz škola, koji žele reviziju Vatikanskih sporazuma i oni koji žele da se umjesto majka i otac uvede termin roditelj 1 i roditelj 2, uz svu blagodat gender ideologije!? Fućka se takvima za koeficijente ili linearna povećanje ili ne kada sve svoje materijalne deficite nadoknađuju obilnim apanažama od instrukcija bez kojih u ovim zamršenim kurikularnim peripetijama ni najinteligentnija djeca ne mogu proći bez skupih instrukcija koje se uglavnom odvijaju u krugovima poznatih gremija. Nisu li onda ti učitelji, nastavnici i profesori vjerni sljedbenici jedne ideologije na svjetonazorskom putu u Milanovićev obećani pakao? Ideološka hrana im je u ovom recentnom slučaju bez ikakve sumnje puno važnija od jedne ili dvije kriške kruha više!

A gdje su roditelji djece kojima je ovim štrajkom oduzeto pravo i zadovoljstvo odlaska u školske klupe s perspektivom da će im se prepoloviti zakonom određeni blagdani! Svi planovi o godišnjim odmorima padaju u vodu i djeci i roditeljima. Smiju li roditelji uopće javno istupiti, energično se protiviti nastavku ovoga štrajka ili moraju šutjeti zbog brige za vlastitu djecu koja bi mogla vrlo loše proći u budućem  školovanju radi hrabrosti svojih roditelja. Stvara se lažni dojam da velika većina roditelja podržava ovaj štrajk koji se od traženja materijalnih prava pretvorio u čisti ideološko-politički rat i s tom se činjenicom besprizorno manipulira u javnom prostoru.

Dobro je kazao jedan od najbogatijih sindikalnih vođa u Hrvatskoj Vilim Ribić da je Plenković na potezu. Postoji samo jedno pravo rješenje protiv ucjenjivača koji najvjerojatnije ne bi pristali niti na novu obilniju ponudu,  jer im je cilj sasvim drugačiji. Potrebno je sudski zabraniti ovaj štrajk i ne platiti ni jednu jedinu kunu štrajkašima! Konačno je došlo vrijeme da Andrej Plenković da ostavku ministrici Divjak pod cijenu da cijeli HNS izađe iz vladajuće koalicije. Tim potezom Plenković bi apsolutno dobio, a još više bi dobio da najavi parlamentarne izbore odmah nakon predsjedničkih izbora, što eksplicite znači i prestanak koalicija s Miloradom Pupovcem i njegovim SDSS-om.

Kazimir MIkašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

COVID-19 drastično mijenja odnos političkih snaga u Hrvatskoj!

Objavljeno

na

Kada je HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića doživio pravi statistički brodolom nakon neočekivanih rezultata na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu, a osobito gubitkom predsjedničkih izbora njihove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, mnogi analitičari predviđali su totalni slom te stranke i neminovni gubitak nadolazećih parlamentarnih izbora.

Upornim medijskim agitpropom i s lijeve i s desne strane, stvorena je javna percepcija  da je Andrej Plenković  luzer, veleizdajnik, korumpirani birokrat koji vodi Hrvatsku u pogrješnom smjeru i mnogi su priželjkivali njegov politički kraj već na unutarstranačkim izborima u HDZ-u. HDZ-ov rejting naglo je padao, a SDP-ov je analogno tome rastao bez obzira što Davor Bernardić i uže vodstvo SDP-a za Hrvatsku nisu učinili baš ništa konkretno da se izvuku s povijesnog dna političke popularnosti. Činjenica je da nam je predsjednika Republike Hrvatske SDP-ovca Zorana Milanovića, u svojevrsnom urotničkom trileru izabrala intelektualno i politološki podkapacitirana hrvatska „desnica“ uz svesrdnu pomoć mainstream medija, pjevača Miroslava Škore i HDZ-ovih crnih labuda, kao što je i činjenica da Davor Bernardić pobjedi Zorana Milanovića nije dao baš nikakav doprinos. Naprotiv, Davor Bernardić je identificiran kao nesposoban političar i komunikacijski dibidus koji Milanoviću može samo silno naštetiti, pa je zbog toga bio praktički potpuno isključen iz njegove predizborne kampanje. Dozvolili  su mu govoriti tek u pobjedničkoj izbornoj noći! I lijevi i desni, u apsurdnoj „velikoj koaliciji“ legitimno su se urotili protiv Andreja Plenkovića i HDZ-a misleći da će rušenjem Kolinde Grabar Kitarović konačno srušiti predsjednika HDZ-a i predsjednika Hrvatske vlade, što bi neminovno dovelo do pada Vlade i prijevremenih parlamentarnih izbora.

Na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, dobivši ogromnu potporu članstava HDZ-a da i nadalje vodi stranku i državu, pokazalo se da je Andrej Plenković dominantan i vrlo sposoban političar, da je političar sa stotinu života, o čemu sam već pisao, sviđalo se to nekome ili ne!?

Njegova unutarstranačka oporba, alternativa, iz današnje perspektive čini se bila je samo legitimni demokratski ukras na tim izborima i sada je pred njima vrijeme odlučiti o vlastitim političkim sudbinama.  Oni koji dubinski poznaju odnos snaga unutar HDZ-a, oni koji ne žive u iluzijama o nestanku HDZ-a s političke scene u Hrvatskoj, mogli su lako predvidjeti baš takav razvoj događaja, a oni koji su se usudili razmišljati u futuru pogodili su da je ponovni izbor Andreja Plenkovića za čelnika HDZ-a i nastavak njegovog obnašanja dužnosti predsjednika Hrvatske vlade trenutno najbolje rješenje za Republiku Hrvatsku. Sve do trenutka dok netko tko je ozbiljniji, stručniji ili kompetentniji racionalno i utemeljeno Hrvatskoj ne ponudi nešta što je bolje!?

Da je kojim slučajem Andrej Plenković izgubio unutarstranačke izbore, kristalno je jasno da bi došlo do raskida vladajuće koalicije i pada Vlade i da bi Hrvatska ušla u vode potpune političke nesigurnosti i neizvjesnosti. Ni oporbena ljevica ni takozvana desnica ne znaju i ne mogu ponuditi ništa bolje i kada bi trebali birati između Davora Bernardića, Miroslava Škore i Andreja Plenkovića,  nameće se jedini logičan izbor, osobito danas kada su nas kao atomska bomba pogodile nepogode izazvane COVIDOM-19 i razornim potresom u Zagrebu i okolici. Možemo li uopće zamisliti što bi se događalo na našoj javnoj sceni da nam se usred ove razorne krize, onako usput, vodi još i prljava predizborna kampanja za parlamentarne izbore, da se iskopaju stare ratne sjekire, da ponovo ožive ustaše i partizani, „jugoslaveni“ i „endehaovci“? Ne bi se znalo ni tko pije ni tko plaća!? U ovoj recentnoj situaciji, kada je COVID-19 pomeo s javne scene izmišljene svjetonazorske sukobe, čak je i Nino Raspudić zavapio; vratite nam ustaše i partizane da opet sve bude normalno!

Virus COVID-19, osim što će bez skrupula usmrtiti ili silno naštetiti onima koji ga ne žele doživjeti ozbiljno, čini se ima  nadnaravnu moć utjecati na sociološke i politološke fenomene i već danas je stubokom promijenio odnos političkih snaga u Republici Hrvatskoj. Posrnuli HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića u ovom političkom, korona „blitz kriegu“ preuzeo je vodstvo na svim ljestvicama popularnosti, zahvaljujući u prvom redu činjenici da vox populi nevjerojatnom većinom od čak 90% misli da se Nacionalni stožer civilne zaštite pod kapom Vlade Republike Hrvatske perfektno nosi s ovom zastrašujućom krizom. Gospođa Alemka Markotić, znanstvenica i vjernica postala je heroina nacije, ministar Davor Božinović je junak s dječjih crteža, a ministar Vili Beroš, izvorni HDZ-ovac s Jaruna, na ljestvici popularnosti zauzeo je prvo mjesto na kojemu dugo dugo nije imao privilegiju biti nitko iz te stranke. Imenovao ih je Andrej Plenković i gotovo je sigurno da će taj tim uz pomoć discipliniranog i razumnog  hrvatskog naroda u dogledno vrijeme izvojštiti pobjedu nad ovom opakom bolešću što će neminovno značiti novi uzlet HDZ-ovog rejtinga.

Na lijevom i desnom političkom spektru u Republici Hrvatskoj događaju se istovremeno istovjetni procesi. Od svih stranaka, strančica i pokreta, po zadnjem ispitivanju javnog mnijenja još jedino pokret Miroslava Škore prelazi izborni prag, no međutim i njemu nakon sjajnog (ne)uspjeha na predsjedničkim izborima popularnost trendovski pada. Veliki pad popularnosti doživjeli su Hrvatski suverenisti i čini se da se njihovih 8,5% koje su zaslužili na izborima za europski parlament gotovo potpuno prelilo u Škorino dvorište. Hrvatski suverenisti nisu znali kapitalizirati taj veliki rezultat i umjesto da su na tome gradili svoj vlastiti politički rast i identitet sve su to poklonili Miroslavu Škori svojom bezrezervnom podrškom u strategiji nepametnog rušenja Kolinde Grabar Kitarović. Njihova politička budućnost danas ovisi o dobroj volji Miroslava Škore i htjeli to ili ne morat će pjevati kako pjevač svira! Projiciranim rastom HDZ-ove popularnosti i jedni i drugi će gubiti glasače koji će se prirodno vratiti u bazen HDZ-a odakle zapravo i dolaze. Gotovo je sigurno da će Miroslav Škoro svoju političku, estradnu i ekonomsku budućnost tražiti u koalicijskom savezu s Andrejom Plenkovićem, a kako doznajemo iz povjerljivih izvora već sada se u tom pravcu vode preliminarni razgovori i šalju signali na nižim razinama. Ne treba smetnuti s uma da je upravo Miroslav Škoro u kampanji na predsjedničkim izborima tvrdio da je on autentični HDZ-ov predsjednički kandidat!? Konzervativci, pravaši, blok Zlatka Hasanbegovića i Nezavisni za Hrvatsku u ovom ratu na desnici za svaki glas, čini se nemaju gotovo nikakve šanse za politički rast i opstanak, osim ako se bezrezervno ne stave na raspolaganje Miroslavu Škori? Ako se dogodi takav oblik ujedinjenja na desnom političkom spektru što će zahtijevati silnu pregovaračku energiju, a osobito  zatomljivanje vlastitih ega, ponovo ćemo imati već viđeno!? Novi „Savez za Hrvatsku“ po ne znam koji put?

Na ljevici ništa novo. Mislim da bi u ovoj situaciji u kojoj se danas nalazimo, a ni inače, malo tko u Republici Hrvatskoj bio osobito sretan da našim sudbinama upravljaju Davor Bernardić, Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš i njihov najagilniji glasnogovornik Ranko Ostojić. Davor Bernardić u direktnom sučeljavanju s Plenkovićem na predstojećim parlamentarnim izborima nema baš nikakve šanse! Predsjednik SDP-a je zapravo najveći uteg cijeloj ljevici koja ni sama ne zna što će s njim?

Ono što je bitno, HDZ i Andrej Plenković u ovoj situaciji danas i sutra nemaju pravo pogriješiti osobito zbog silnog povjerenja hrvatskih državljana koji su im svoje sudbine s povjerenjem dali u ruke. Situacija jednostavno nalaže nužno duboke strukturne reforme, revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje, racionalizaciju i digitalizaciju javne uprave, jačanje izvoza i smanjivanje uvoza vitalnih prehrambenih proizvoda. Razumno je očekivati da će zahvaljujući političkom instinktu, HDZ ovu krizu znati kapitalizirati za opće dobro Republike Hrvatske, i ako se to dogodi zasigurno će rezultirati njihovim političkim rastom i još većom potporom biračkog tijela. U takvom ozračju i oni desni, zakleti protivnici koalicije s Plenkovićevim HDZ-om mogli bi svoju zakletvu prekršiti isto onako kako je Božo Petrov dva puta prekršio ovjeren javno bilježnički dokument! Jer u politici se kaže da samo budale nikada ne mijenjaju mišljenje.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

HRT-ovo sučeljavanje kao vrhunac verbalnog nasilja, ili ‘kuda idu divlje svinje’?!

Objavljeno

na

S osobitim gađenjem sam se prisilio odgledati još jedno sučeljavanje klasičnog uličnog štemera Zorana Milanovića s jednom damom svjetskih gabarita, državnicom i još uvijek aktualnom predsjednicom Republike Hrvatske.

Zoran Milanović je zapravo u ovom nastupu stavio šlag na tortu brutalne agende koja se već pet godina valja protiv Kolinde Grabar Kitarović iz poznatih centara moći, što me asocira na naslov „kuda idu divlje svinje“?

Milanović se upregao do krajnjih granica dokazati da je Kolinda Grabar Kitarović glupa, nepismena, pokvarena, a da stvar bude još radikalnija optužio ju je verbalno i neverbalno za čisti lopovluk bez ijednog i najmanjeg dokaza. Jer ako je u njenoj blizini sticajem okolnosti jednom bio Ivo Sanader, pa onda u drugom slučaju Milan Bandić i ako su oni optuženi zbog bilo kakvih dokazanih ili nedokazanih suspektnih radnji, to je za Milanovića krunski dokaz da je i ona lopov.

A s istim tim Sanaderom i s istim Milanom Bandićem u sličnom vremenskom kontekstu je i Milanović prisno surađivao i nije bio lopov?

Milanović je ponikao u inkubatoru MVP sa Zrinjevca pod palicom Mate Granića i Ive Sanadera i upravo HDZ-u i njima ima zahvaliti za svoj politički uspon koji po svojim ljudskim osobinama, po marljivosti i poštenju uopće nije zaslužio. U životu nikada nije ništa radio osim konzultantskih poslova nakon katastrofalnog premijerskog mandata, a te poslove danas taji pravdajući se klauzulama o tajnosti? Kakvi su to tajni poslovi o kojima se u Hrvatskoj ne smije ništa znati od čovjeka koji bi sutra trebao biti predsjednik države?

Dok je Kolinda Grabar Kitarović zahvaljujući svom znanju, stupnju obrazovanja i otvorenim ambicijama, apsolutno javno i transparentno stavljajući svoju biografiju na stol ostvarila međunarodnu karijeru napustivši Hrvatsku prije vremena otkrivanja Sanaderove hobotnice što je krunski dokaz da u tim suspekcijama nije sudjelovala, Milanović je upravo u toj balkanskoj krčmi gradio svoje politike i to uvijek u pravilu na konfrontaciji lopova s poštenima, ustaša s antifašistima, te na jasno izraženim i namjerno poticanim svjetonazorskim razlikama, a danas glumata velikog „zajedničara“?

Sve te eskapade „zajedničara“ tijekom hrvanja u blatu mirno su promatrali voditelji ovog sramotnog talk showa dopuštajući agresivcu neograničeno prekoračenje vremena bez makar i jednog upozorenja kojim bi u samom začetku prekinuli to verbalno nasilje.

Milanović je u pravilu uvijek kada nije imao valjanih argumenata svoje političke protivnike pretvarao u lopove, pa tako ispada da su svi lopovi osim njega, da su svi glupi osim njega, da su svi politički nepismeni osim njega u maniri razornog makijavelizma i autokratske diktature. Sve Milanovićeve loše ljudske osobine koje bi mogli nabrajati u nedogled Milanović je obranaški pretvorio u lavinu seksističkih frazetina bez ikakvog smisla.
Glede optuženih aktera za pronevjeru novca u VSOA-i svakom normalnom čovjeku s ispodprosječnom inteligencijom je kristalno jasno da okrivljenici u tom slučaju ne smiju i ne mogu otići u zasluženu mirovinu, jer je vjerojatno nisu pošteno zaslužili i da moraju biti pod suspenzijom dok se pravosudni slučaj ne okonča.

Dakle ne možeš imati generalsku mirovinu, činove i odličja kada postoji osnovana sumnja da si počinio teško kazneno djelo za koje ćeš biti vjerojatno pravomoćno osuđen. Generalskom mirovinom Milanovićev kamerad Kotromanović je nepravomoćno osuđene obavještajce zapravo nagradio za možebitni lopovluk i teško kršenje dužnosti u zaštiti nacionalne sigurnosti. I umjesto da Milanović optuži njih, on nevjerojatnim spinom i hrabrošću optužuje predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da je baš ona ta opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske?

To je ništa drugo nego tihi državni udar, to je javno blaćenje i rušenje institucije predsjednice Republike Hrvatske i ako Milanović ima dokaze za te tvrdnje pod hitno bi trebalo tražiti sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost!
Nakon možebitne pravomoćne presude vinovnicima VSOA-e slijedi jedino moguće, a to je nečastan otpust, što znači gubitak činova i gubitak generalske mirovine uz vraćanje opljačkanog novca! Milanović dokazuje ne dokazivo i sve to garnira nizom verbalnih uvrjeda na granici seksizma, a voditelji zatvaraju oči kao da žele još više krvi u tom prljavom ringu.

Čini se da se „horda divljih svinja“ osobito uznemirila kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović najavila da će nakon predsjedničkih izbora poslati Ured za nacionalnu sigurnost radi kontrole indikativnih suspekcija kojih dokazano ima što se očituje u curenju povjerljivih dokumenata u medije. Apsolutno je protuzakonit bilo kakav kontakt djelatnika obavještajnog sustava s medijima koji se koriste tajnim informacijama radi klasičnog medijskog reketa u obračunu s pojedincima i političkim grupacijama. Predsjednica je izgleda dotakla osinje gnijezdo i to je jedan važan razlog što je kod Milanovića došlo do erupcije bijesa?

Milanović je radikalno još jednom najavio što nas zapravo čeka ako Hrvatska bude imala tu nesreću da on preuzme Pantovčak. Čekaju nas novi razdori, nove podjele, novi pakao u kojem smo se pekli četiri godine za vrijeme njegove vladavine. Svi MI ćemo biti lopovi, ustaše, klerofašisti, crnomantijaši, branitelji koji smrde, a samo će ONI biti pošteni. Čuvajmo se onih ljudi koji za sebe tvrde da su pošteni i najpošteniji, kao i onih koji se bubaju u prsa tvrdeći da su baš oni najveći domoljubi.
Milanovićev suludi pokušaj da evidentno marljivu i poštenu predsjednicu Republike Hrvatske, protiv koje se nitko osim njega nije usudio otvarati pitanja njene korupcije i lopovluka, jer nema ni jednog makar i najmanjeg dokaza ni indicije za njene grijehe toga tipa, zapravo nam govori što nam se to normalno sprema od velikog poštenjaka s karakterom Zorana Milanovića? „Kuda idu divlje svinje“?

Hrvatska će 05.01.2020. dobiti ono što od Boga zaslužujemo, a svi oni koji prešutno toleriraju zlo koje nam nudi Zoran Milanović ostat će usamljeni na političkoj margini i odgovorni ako nas Bog zbog njihove šutnje kazni Milanovićevim paklom!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari