Pratite nas

Reagiranja

Provesti presude i prekinuti diskriminaciju Vrhbosanske nadbiskupije

Objavljeno

na

Nakon što je Europski sud za ljudska prava 5. lipnja 2018. objavio presudu u predmetu Vrhbosanska nadbiskupija protiv BiH, koja se odnosi na propust vlasti Županije Središnja Bosna i FBiH glede imovine u Travniku, Vrhbosanska nadbiskupija uputila je izjavu, javlja KTA.

Izjavu Vrhbosanske nadbiskupije prenosimo u cijelosti:

Zbog općeg interes društva, pravičnosti i utvrđenih činjenica, te upita medija, jasnoće i istinitosti informiranja, a i zbog već dvadeset godina praktično dokazanog nemara i nedovoljnog angažmana nadležnih razina vlasti da se provede Odluka Doma za ljudska prava CH/02/92628 od 9. svibnja 2003., s nakanom da se dokine sudski utvrđena diskriminacija Vrhbosanske nadbiskupije kad je riječ o imovini u Travniku, i sve u svjetlu novih pritisaka izvršne vlasti na pravosudne institucije, izjavljujmo: Utemeljujući Nadbiskupsku gimnaziju u Travniku godine 1882., Vrhbosanska nadbiskupija doprinijela je razvoju modernog školstva i udarila prve temelje visokoškolskom obrazovanju u našoj zemlji.

Travnički Zavod ostao je matrica za današnje katoličko školstvo u BiH. Vrhbosanska nadbiskupija, u vezi s presudom Doma za ljudska prava iz 2003., Rješenja Ustavnog suda iz 2012., pravomoćnom presudom Općinskog suda u Travniku iz 2017., i najnovijom presudom Europskog suda za ljudska prava, te i drugim presudama, stajališta je da treba poštivati vladavinu zakona, odvojenost sudske, izvršne i zakonodavne vlasti, zaštititi privatno vlasništvo te poštivati Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkva i vjerskih zajednica u BiH.

Sudski je dokazano da su nadležne vlasti u Travniku nejednako postupale prema vjerskim zajednicama kad je riječ o povratu na korištenje otete imovine, i na taj način diskriminirale Katoličku Crkvu (Vrhbosansku nadbiskupiju). Provođenje pravomoćne presude i presude Europskog suda za ljudska prava jedini je put da se ta diskriminacija, utvrđena prije 15 godina, napokon, ukine.

Društvena zajednica u Travniku ne zaslužuje, da zbog neprovođenja sudskih presuda, i nedovoljnog angažmana svih razina vlasti u tom gradu, bude u javnosti “opečaćena” takvim postupanjem. Većina dobronamjernih i vjerujući ljudi u Travniku želi da se privatna zgrada i imovina Vrhbosanske nadbiskupije vrati na korištenje, na isti način kako je učinjeno prema Islamskoj zajednici i Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, i da se nakon nemilog rata grade mostovi suživota i boljitka.

Zbog višegodišnjeg neprovođenja presuda neopravdano se i manipulativno optužuje Vrhbosansku nadbiskupiju za segregaciju, netoleranciju i projekt “dvije škole pod jednim krovom”. Zbog takvog postupanja Europski sud je dosudio i nadoknadu za nematerijalnu štetu u korist Vrhbosanske nadbiskupije.

Glas razumnosti jasno govori da javna institucija ne može biti i ostati u privatnom objektu, bez sporazuma i naknade. Dužnost je javnih institucija (osnivača) osigurati javnim ustanovama prostor i humane uvjete za djelovanje.

Projekt obnove sjemeništa i Škole u Travniku, koja je utemeljena 1882., te obnova rad 1997. godine, jedan je od temeljnih projekta kojim se Katolička Crkva protivi najbrutalnijim posljedicama rata, te je veliki doprinos povratku protjeranih na svoja stoljetna ognjišta.

Zato je naša škola i multietična, te je svojim programom postala prepoznatljiva i preko granica naše domovine. Smatramo da je naš model katoličkih škola prihvatljiv za novo školstvo u BiH. Svaki pokušaj, javni ili skriveni, korištenja i politizacije učenika, i škole, je neprimjeren i nazadan.

Formalno iskazani pritisak na pravosudne osobe u Travniku, pa i reakcija druge strane ne pripada zakonskoj prihvatljivosti i ima za cilj zadržavanje diskriminirajućeg stanja, odnosno opstrukciju pravosnažnih presuda i odluka. Svugdje na svijetu je nužna odvojenost izvršne i sudske vlasti, a osobito u našoj poratnoj sredini, i taj odnos mora biti lišen stranačkih i osobnih interesa i pozicija.

Stoga tražimo od Tužiteljstva BiH da, proširi istragu koja se već vodi po ovom predmetu, i uključi u spis najnovije, izravno i neprimjereno uplitanje pojedinaca iz izvršne vlasti u sudske procese, te sve one koji pokušavaju političkim pritiscima kroz reviziju poništiti pravosnažne presude.

Vrhbosanska nadbiskupija smatra da Vrhovni sud Federacije BiH treba postupak revizije voditi na transparentan i zakonit način, lišen bilo kakvih pritisaka i urgencija, ne samo stranaka u postupku, nego i svih onih službenih osoba koje su se na neprimjeren i nezakonit način, samoincijativno, učinile strankom u postupku, a to formalnopravno ne mogu biti.

Očekujemo – a u više navrata i na vrijeme smo informirali i osnivača MSŠ Travnik – da kroz razdoblje ljetnog raspusta, Županijska skupština, u suradnji s Vladom Županije Središnja Bosna, osigura adekvatan smještaj i nesmetan početak nove školske godine.

O posljedicama presude, u više navrata informirali smo pisanim putem i tijekom službenih sastanaka, izravno i Premijera i Parlament županije i Načelnika Općine i Općinsko vijeće, ovlaštene osobe MSŠ Travnik, i preko Ureda Visokog predstavnika i OSCE-a.

Vrhbosanska nadbiskupija ne snosi nikakvu odgovornost što spomenuta tijela vlasti kroz dva desetljeća nisu učinila potrebno da se izgradi nova škola, za koju je – valja istaknuti – Vrhbosanska nadbiskupija ustupila zemljište. Analizom proračuna Vlade ŽSB i Općine Travnik kroz proteklih desetak godina, te evidencijom podizanih kredita, dužnost je spomenutih vlasti, odgovoriti građanima Travnika zašto među podignutim kreditima, kako županijske tako i općinske razine, nisu planirana sredstva za daljnju gradnju škole, premda su pojedini poslanici to izričito tražili!

Na kraju, pozivamo sve dobronamjerne ljude, svih vjera i nacionalnosti da kao vjernici svojim djelovanjem, bilo da vršimo javne službe, ali u svakodnevnom postupanju, svojim odlukama i činjenjem budemo na strani pravde, poštivanja zakona i gradnji potrebnog pomirenja i suživota na dobrobit svih žitelja naše zemlje.

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA: BiH je kršila prava Vrhbosanske nadbiskupije

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Otkrivena još jedna teška laž o prvom ustaškom logoru u NDH

Objavljeno

na

U vrijeme kad su sve „strelice“ uperene prema najvećem ustaškom logoru Jasenovac, o prvom ustaškom logoru Danica (travanj 1941.- listopad 1942.) u Koprivnici godinama se pišu i šire laži., koje nažalost malo tko demantira.

Tako su pojedini „historičari“, od kojih su danas neki i „doktori“ i „akademici“ (!) pisali (lagali) da je u ovom logoru pobijeno 30 tisuća Srba, zatim su smanjivali tu brojku, sve do slovom i brojkom – tri!

Međutim, ni za te tri nema ni jedan, ali baš nije pravovaljani dokaz.

Mjesto ovog logora također je – laž. Naime, prof. Dražen Ernečić, viši kustos Muzeja Koprivnica već je u više navrata objelodanio da se Spomen park Danica uopće ne nalazi (sic!) na mjestu gdje je logor stvarno bio, već da je to bilo tamo gdje su danas neki od pogona Podravke!

To sve ne smeta neke, pretežno pojedince iz SDP-a i udruga bivših partizana da, istina, u malom broju dolaze na ovo mjesto i polažu vijence i pale svijeće „za sve poginule u ovom logoru“, dakle manje-više za – nikoga!

Početkom devedesetih godina iz centra Koprivnice u Spomen park Danica odvezen je veliki spomenik NOB-u, pa su tako već godinama na istom mjestu obilježja „partizana i ustaša“!

Gdje još toga ima?

Ovaj memorijalni kompleks sve do 1992. „krasila“ je i željeznička lokomotiva koja je navodno prevozila nesretne logoraše od željezničke postaje Koprivnica do Danice. Nu, onda se netko sjetio (još se uvijek ne zna tko!) da bi najbolje bilo da se ta lokomotiva, zvana Katica, „prebaci“ u Zagreb, na Glavni kolodvor, pa da ju svi vide.

Još je uvijek tamo.

Ali, ovih je dana na adresu Muzeja Grada Koprivnice stigao dopis Ministarstva kulture RH da je riječ o lokomotivi koja nema veze s prijevozom zatvorenika u prvi ustaški logor! (sic!) Riječ je o lokomotivi koja je tek nakon zatvaranja logora dopremljena u Koprivnicu nakon remonta u Vinkovcima te je navodno korištena na željezničkoj liniji Koprivnica – Botovo!

Dakle, svih ovih godina, od otvorenja Spomen parka Danica (početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća) lagali su da je to ta lokomotiva te da se ustaški logor nalazio na mjestu gdje se nije nalazio.

A prigodom svečanog otvorenja Danice, za što je najviše zaslužan navodni bivši udbaš Pavle Gaži, već se tada govorilo da to nije ta lokomotiva.

Gaži je tada na svečanost pozvao čovjeka koji je navodno vozio tu lokomotivu. Kad je vlakovođa stigao na svečanost i to službenim mercedesom bio je burno pozdravljen od velike mase bivših partizana, ali i drugih građana Koprivnice. Čovjek je pogledao lokomotivu i odmah rekao: Ne, to nije ta lokomotiva koja je vozila zatvorenike! Nakon toga Gaži mu više nije dozvolio da se vrati kući službenim vozilom, već je čovjek morao ići – „pješke“.

Tek sada je utvrđeno da je imao pravo.

Inače, oko te lokomotive na zagrebačkom Glavnom kolodvoru godinama su mahom učenicima i studentima pričali priče o prvom ustaškom logoru Danica, a nazočni su mogli razgledati i lokomotivu koja jeste, odnosno nikada nije prevozila logoraše.

O toj „Katici“, lažnoj lokomotivi iz NDH-a, prof. Franjo Horvatić u knjizi „Spomenici NOB-a općine Koprivnica“ (1986.) uz ostalo je zapisao (str. 39.):

–          „To je parna lokomotiva (iz 19. stoljeća) kojom su ustaše 1941. i 1942. (za trajanja logora) sa željezničke stanice u Koprivnici dovozili u zapečaćenim vagonima buduće logoraše u krug logora „Danica“. Ova je lokomotiva odvozila iz logora transportne logoraše do željezničke stanice u Koprivnici odakle su (s natpisom „trulo voće“) dalje transportirani na gubilište u Jadnovo (Lika) i druge logore u NDH. Neposredno nakon prvog oslobođenja Koprivnice (7.11.1943. do 9. 2. 1944.), lokomotivu su u bombardiranju oštetili ustaški avioni. Ustaše su tada bombardirale i objekte bivšeg logora „Danica, nastojeći uništiti dokaze o svojim nedjelima. Na sreću lokomotiva je sačuvana, 1981. godine detaljno obnovljena i postavljena u prostor Spomen parka na „Danici“, kao nijemi svjedok ustaške strahovlade i terora“ – napisao je tadašnji „stručnjak“ za NOB-e.

Sve laži do laži, ili kako bi rekao maršal Tito: Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Dok u svijetu na olimpijadu ne smiješ ako si prestar, u Hrvatskoj ti ne daju – jer si premlad

Objavljeno

na

Objavio

Posljednjih se godina u kontekstu kurikularne reforme naročito reklamira da će se sustav konačno okrenuti potrebama učenika. Ali kada u sustavu imamo izvanserijske učenike, njima se zahvalimo i poručimo im – ‘sori’, ne možeš na Olimpijadu jer si premlad!

Na informatičku olimpijadu zadnjih godina se poziva u pravilu 25 do 30 učenika. U zajedničkom prednatjecanju od listopada do ožujka sudjeluje ukupno oko četiri stotine učenika. Najbolji osnovci bili su bolji od tristo učenika srednjih škola, natjecali su se s njima, ali ne mogu na olimpijadu – jer još ne idu u srednju školu.

Mladi programeri iz osnovnih škola (juniori) su u zajedničkom prednatjecanju sa seniorima postizali sjajne rezultate. Bili su 23., 10., 21., 2., 24., 12., 15., 24., no to im nije bilo dovoljno da dobiju pozivnicu. Ne samo da nisu dobili pozivnicu nego su i izbrisani iz tablice rezultata za pozivanje na seniorsku olimpijadu. Umjesto toga dopisani su sa znakom (*) neslužbeno (?!), kao da se nisu pola godine službeno ni nadmetali s učenicima srednjih škola i bili službeno bolji od njih tristotinjak.

Na takav način je u zadnje tri godine petorici učenika zabranjeno sudjelovati na programerskoj olimpijadi – jer su premladi, uz obrazloženja da mogu sudjelovati samo učenici srednjih škola.

BRANE PRAVO NA TUMAČENJE PRAVILNIKA U SMISLU ZABRANA ZA MLAĐE

– Smatramo da nema nedoumica u tumačenju pravila u kojima piše da se na HIO olimpijadu pozivaju samo učenici srednjih škola, izjavili su kreatori zabrana. No medijima nisu rekli da u pravilniku nigdje ne piše da je zabranjeno pozivati i najbolje osnovce. Niti su pokazali gdje piše da se moraju pozivati samo učenici srednjih škola. Rečenica u kojoj bi bila zabrana, ne postoji u pravilniku, kao niti riječ ‘samo’.
Dio rečenice u kojoj piše pozivaju se ‘učenici srednjih škola’, IO HSIN-a je odlučio tumačiti u smislu zabrane, kao da je cilj nacionalnog okupljanja najboljih ZABRANITI, a ne potaknuti.

U svijetu od 1992. ne postoje zabrane za mlađe. I u pravilima Međunarodne olimpijade IOI piše da su namijenjena učenicima srednjih škola, ali se (pravilo 20+) onemogućava sudjelovanje samo onima koji su prestari. Oni mlađi (juniori) su redovita pojava na IOI tako da je više od 20 osnovaca u sastavu svojih nacionalnih reprezentacija sudjelovalo na IOI od 1992. No u Hrvatskoj je posve suprotno. Kod nas HSIN zabranjuje sudjelovanje osnovcima na našoj seniorskoj olimpijadi iako su u zajedničkom natjecanju pokazali da su bolji od 90% učenika srednjih škola.
Hrvatski organizatori (IO HSIN) su dvaput mijenjali pravilnik u zadnje dvije godine, no nije im palo na pamet da ga promjene s ciljem da ga više ne moraju tumačiti u smislu zabrana.

Izvanserijske talente valja poticati i pružati im stvarne prilike, nagraditi ih za ono što su svojim rezultatom zaslužili. A ne ih na seniorsku olimpijadu pozivati u neslužbenu konkurenciju – kao nadomjestak za zabranu sudjelovanja. Koji je smisao poruke da nisu premladi za neslužbeno boraviti u istoj prostoriji i da mogu imati čak i više bodova od srednjoškolaca – ali im se to ne računa?

Zaključak je poražavajući, za boravak u istom prostoru nisu premladi, za osvajanje bodova nisu premladi, ali premladi postaju samo u slučaju kada bi se osvojeni bodovi računali. Riječ je o očiglednoj diskriminaciji na osnovu razine školovanja koja ne postoji u IOI pravilima niti praksi od 1992.
U svijetu je normalno da mlađi prvi dobiju šansu ako su bolji od starijih, i sve države to prepoznaju kao svoj nacionalni interes.
Dražen Petrović nije bio premlad kada je dobio priliku s 15 godina u seniorskoj ekipi Šibenke, i zatim postao najbolji košarkaš Europe svih vremena. Janici Kostelić nije bilo zabranjeno sa 16. godina osvojiti 8. mjesto u kombinaciji na Olimpijadi u Naganu 1998., a bjeloruski mladi programer Gennady Korotkevich uvršten je 2006. u nacionalni seniorski tim kao učenik 6. razred osnovne škole, i zatim postao najbolji natjecatelj u IOI povijesti sa sedam nastupa i 6 zlata. Da je ovaj genijalni Bjelorus kojim slučajem Hrvat, njemu bi IO HSIN-a zabranio da se natječe sa seniorima na HIO – dok ne upiše 1. razred srednje škole.

I u hrvatskoj informatici je bilo sličnih poticajnih primjera. Činjenica je da je Goran Žužić, najbolje rangirani hrvatski olimpijac na IOI listi svih vremena, još davne 2005. godine kao osnovac dobio pozivnicu za seniorsku olimpijadu (HIO), kao i mnogi drugi nakon njega, no Hrvatska se zadnjih godina odlučila za zabrane.

S obzirom da pravila koja udruženja poput HSIN-a donose nisu kogentna niti pravno obvezujuća, već ih valja tumačiti u skladu sa svrhom samog događaja radi čije organizacije su uspostavljena, jedan usputni komentar čitatelja u stilu Ćire Blaževića dobiva i suštinski značaj. Stoga se na kraju ovog poziva medijima da pomognu da se napokon zabrani – zabranaški pristup, možda može i citirati: „’ebo te pravilnik, uključi mozak!“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari