Pratite nas

Herceg Bosna

Prozori u dvorište sjećanja – Duvari sjećanja

Objavljeno

na

Otvorenje izložbe Ilije Kegelja “Duvari sjećanja”

U Franjevačkoj galeriji 18. listopada 2016. na Širokom Brijegu upriličeno je otvorenje izložbe „Duvari sjećanja“ Ilije Kegelja. Na samom početku otvorenja glazbenu točku odsvirao je na gitari Kristijan Ravlić. Nazočne goste je pozdravio voditelj umjetničkog programa fra Vendelin Karačić.

kegeljDanijela Kegelj je recitirala pjesmu „Za sve su kriva naša djetinjstva“ Vesne Parun, i Antuna Branka Šimića. Posjetiteljima se obratio i sam umjetnik te je zahvalio svima onima koji su mu pomogli u realizaciji izložbe.

Iz predgovora: „Duvare pozicionira u prozore koji inače simboliziraju sposobnost primanja. Ovim neobičnim spojem umjetnik je u potpunosti zaštitio svoje duvare, odnosno, uz pomoć duvarskih prozora promatraču je ponudio svoje dvorište sjećanja potrebnih za umjetnikovu grčevitu borbu za vlastitim identitetom.Kegelj je umjetnik koji je svjestan da je potraga za sobom potraga za smislom, a pronalaženje smisla znači uspostavljanje duhovnog središta. Njegovi duvari sjećanja su, u biti, poetična i elegična priča o gubitku, ponovnom rođenju i duhovnom transcendiranju.“

Na kraju programa obratio se autor predgovora mr. Ars sacra Josip Mijić, akad. slikar koji je naglasio da Kegeljevi radovi iziskuju od promatrača da utihnu svoje riječi i da čekaju da im se djela prva obrate, te je izložbu proglasio otvorenom.

Izložba ostaje otvorena do 31. listopada 2016.

Izložba ostaje otvorena do 31. listopada 2016.

Prozori u dvorište sjećanja / Duvari sjećanja

Mehanički način življenja čovjeka u suvremenom tehnologiziranom svijetu stvara horde „živih mrtvaca” kod kojih je atrofirao osjećaj za druge i za prirodu u kojoj žive. Takvi „novokomponirani” ljudi orijentirani su isključivo prema sebi i za cilj imaju ispuniti što više zadanih radnji – poput strojeva. Toliko su posvećeni svakidašnjici da nemaju vremena za osmijeh, razgovor, pomoći nekome, stati i, barem na trenutak, osjetiti ljepotu bivstvovanja. Među takvim hladnim i bezosjećajnim ljudima ima i onih s „greškom” koji znaju stati i pitati se: Živimo li mi život ili život živi nas? Takav je i umjetnik Ilija Kegelj, koji neobičnim i nekonvencionalnim likovnim sredstvima vizualizira svoju potragu za sobom – potragu za izlazom iz klopke hi-tech društva i ponovnom uspostavom duhovnog središta.

Ako bolje pogledamo njegove bijelo-sive monokrome na bijelome zidu, uvidjet ćemo da Kegelj preko njih ne propituje samu umjetnost niti istražuje njezine nove vizualne mogućnosti, odnosno, nema potrebu za inovacijama, novošću i dinamizmom. Isto tako Kegelj ne propituje kakav je odnos umjetnosti i tehnike, i može li tehnika dokinuti umjetnost. Njegov likovni jezik je selektivan i minimalističan – asketičan – i intencioniran prema nevidljivom – duhovnom. Tradicionalna estetika i filozofija umjetnosti ga ne može artikulirati, te je stoga nužan međustrukovan pristup koji otvara vrata do srži Kegeljeve umjetnosti. S onto-antropološkog i socio-kulturnog aspekta njegovi bijeli monokromi govore o amneziranom čovjeku hi-tech društva koji uz pomoć artefakata iz prošlosti pokušava pronaći vlastiti identitet i vlastitu budućnost – pronaći smisao bivstvovanja. Problematičnost razumijevanja Kegeljevih simplificiranih djela govori o potrebi za sudom koji susret s umjetničkim djelom uključuje kognitivnu baštinu ili doživljaj koji je nadopunjen klasnom, rasnom ili rodnom uvjetovanošću specifično za podneblje u kojemu Kegelj stvara svoja djela. Isto tako Kegeljevi zacementirani prozori ili uokvireni duvari imaju zadaću biti više od umjetnosti te stoga se ne mogu svesti samo na estetsku istinu, niti ih možemo okarakterizirati kao autonomna ili heterogena umjetnička djela, odnosno ne mogu služiti samo sebi ili nekim drugim svrhama. S takvog stajališta zaključujemo da Kegelj stvarnost ne niječe nego je prihvaća i transformira u aktivatora za stvaranje jednog novog, imaginarnog svijeta uz pomoć kojega Kegelj započinje potragu za vlastitim identitetom.

Umjetnik, uz pomoć različitih tragove života jedva uočljivih na duvarskim površinama, evocira zaboravljena sjećanja. Za Kegelja su razne ključanice, čavli o kojim su nekada visjele crno-bijele kolorirane fotografije naših roditelja i drugih portreta, ili, pak, vilerovi gobleni, rukom ispisane razne riječi, citati te tragovi djetinjastih igrarija iz naše mladosti na bijelim, slojevito obojanim i ispucanim duvarskim površinama, okidači za stvaranje zaboravljenog sebe. Kegelj izabire duvare intencionalno jer je svjestan da oni sami po sebi zatvaraju neki svijet i priječe prodor vanjskih štetnih utjecaja, u ovom slučaju oni priječe prodor štetnih utjecaja hi-tech društva. Da bi zaštitio izvorne duvarske tragove koji su mu nužni za ponovno uspostavljanje samoga sebe, Kegelj ide korak dalje. Duvare pozicionira u prozore koji inače simboliziraju sposobnost primanja. Ovim neobičnim spojem umjetnik je u potpunosti zaštitio svoje duvare, odnosno, uz pomoć duvarskih prozora promatraču je ponudio svoje dvorište sjećanja potrebnih za umjetnikovu grčevitu borbu za vlastitim identitetom.

Kegelj je umjetnik koji je svjestan da je potraga za sobom potraga za smislom, a pronalaženje smisla znači uspostavljanje duhovnog središta. Njegovi duvari sjećanja su, u biti, poetična i elegična priča o gubitku, ponovnom rođenju i duhovnom transcendiranju. (Josip Mijić)

Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

24. obljetnica utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od elitnih postrojbi HVO-a sudjelovala je u desecima pobjedničkih operacija oslobađanja

Ciganske livade, Korićina, Glamoč, Čemernica, Jajce, Ugar…, neka su od brojnih mjesta koja su tijekom Domovinskog rata uspješno oslobodili pripadnici II. gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane pri čemu su poginula njezina 163 pripadnika.

2. gardijska brigada je bila gardijska mehanizirana brigada Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini.

Brigada je utemeljena 13. prosinca 1993. godine odlukom Glavnog stožera HVO-a, a kroz nju je prošlo 5.000 gardista.

Na temelju zapovijedi pokojnog predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, u prosincu 1993. godine osnovana je II. gardijska brigada HVO-a u čiji sastav su ušle Širokobriješka Kažnjenička bojna, Lakojurišna bojna, Hrvatska legija časti, 60. gardijsko-desantna bojna “Ludvig Pavlović”, a nešto kasnije i Postrojba za posebne namjene Gavran 2. Od tada do kraja rata prošli su, kao jedna od najelitnijih postrojba sva teška ratišta.

Sjedište brigade je bilo u vojarni Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, južnom prigradskom naselju grada Mostara

Brigada je prošla mnoge bojišnice do južnog, dubrovačkog bojišta do Manjače, pritom oslobodivši mnoge gradove (Kupres, Glamoč, Mrkonjić Grad, Jajce, Šipovo …) i kao takva slovila je za jednu od najslavnijih i najboljih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, a svoje živote za domovinu i slobodu dala su čak 163 pripadnika ove brigade.
Kapelica sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika brigade, koja se nalazi unutar spomenute vojarne ujedno je i spomenik palim braniteljima, na zidovima su ploče s imenima i slikama poginulih gardista.

Nakon rata zadaće brigade su bile da unutar HVO-a, koji je zajedno sa Armijom BiH činio Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, štiti bošnjačko-hrvatski entitet u BiH od rata, poplava, požara i sl. Brigada je tijekom1998. godine bila na obuci u Turskoj, u sklopu NATO-a.

Tijekom 2001. godine, 2. gardijska brigada zajedno sa ostalim postrojbama hrvatske komponente Vojske FBiH daje potporu Hrvatskoj samoupravi.

Hrvatski narodni sabor je pozvao časnike i vojnike hrvatske komponente Vojske Federacije BiH na samoraspuštanje. Većina časnika i vojnika, samovoljno, ovaj je poziv ispoštovala, te su vojarne HVO-a ostale prazne.

Jedine posljedice samoraspuštanja, na kraju, su bile nekoliko izgubljenih plaća za vojnike i časnike HVO-a, kao i gubitak položaja u vojnoj hirerahiji za one osobe koje su se najgorljivije založile da se raspuštanje provede.

Reformom obrane u BiH 2005. godine Vojska Federacije BiH zajedno sa Vojskom Republike Srpske je integrirana u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije, a 1. pješačka (gardijska) pukovnija je nasljednica Hrvatskog vijeća obrane.

Kamenjar.com

General zbora HVO-a Stanko Sopta: Uloga HVO-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja je neupitna!

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Komemoracija generalu Slobodanu Praljku

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

Zagreb, 11. prosinca 2017.

GOSPODINE GENERALE!

Ja znam da si s nama. Da, s nama danas u ovom sjećanju točno u podne u Lisinskom. Sjediš u svakom stolcu ove dvorane, stojiš na svakom mjestu gdje netko danas u ovoj dvorani stoji, misliš naše misli, želiš naše želje, tužiš naše tuge, živiš naše radosti. S nama si na svakom pedlju Domovine i danas i svu vječnost. Vjetrom čežnje misao nam nosiš, misao što je neumorna, kojoj nikad san neće sklopiti oči.

Htjeli smo još tilovina žutih uživati, željeli vrhunce naših gora dušom osvajati, na poljima našim još tolika kola odigrati. Hercegovina i Bosna i Hrvatska stoji kao ukopana i ime ti tiho  Tvoje na usnama našim titra.

Ogromno si svoje tijelo i još veću dušu svoju, Generale, uvijek na dlanu imao. Bez zadnje suzdržane misli, ili kolebanja, iskreno do boli i za prijatelja i za neprijatelja. Nije bilo tajne na tvom ratnom putu, nije bilo zakulisnog, nejasnog, tamnog. Uvijek si kročio onom stranom života na kojoj je sve bilo bjelodano.

Tko Te mogao razumjeti? Tko? Ne oni i onaj tko nije bio iskren i tko nije bio spreman za ideale sve dati. Generale, Tvoji su te vojnici Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane uvijek razumjeli i s tobom bili jedno. Znali smo da bi i za naš mali prst dao sve na svijetu. I to su svi znali, jer si takav i to si svima rekao. Iskreno do bola.

Ostala je Tvoja rečenica koju je čuo cijeli svijet, i koja će cijelom svijetu odzvanjati u ušima:

SLOBODAN PRALJAK NIJE RATNI ZLOČINAC. S PRIJEZIROM ODBACUJEM VAŠU PRESUDU.

Ostaješ s nama, Generale. Stojimo Ti do kraja postrojeni na prijavak. Zore će i sutoni Herceg Bosne u sve dane s Tobom živjeti.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari