Pratite nas

Magazin

VIDEO – Prva epizoda dokumentarnog serijala ‘Rat prije rata’

Objavljeno

na

Dokumentarni serijal “Rat prije rata” autora Miljenka Manjkasa obrađuje raspad Jugoslavije, najdramatičniji događaj nakon Drugog svjetskog rata, a koji je okončan posljednjim ratom u Europi.

Brojni politički procesi i događaji iz tog razdoblja ostali su nerasvijetljeni, zbog ratova koji su kasnije uslijedili. Serija “Rat prije rata” rasvjetljava te događaje.

Serija govori o tajnome obavještajno-političkom ratu jugoslavenskih obavještajnih služba tijekom 1980-ih te početkom 1990-ih godine. Seriju snima produkcijska tvrtka Intermedia grupa za Hrvatsku radioteleviziju (HRT).

Obuhvaća razdoblje od smrti Josipa Broza Tita do proglašenja hrvatske neovisnosti. Epizode se bave temama poput atentata na Brunu Bušića i Nikolu Štedula, Memoranduma SANU, osnivanja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na zagrebačkome Jarunu, planova nekadašnje jugoslavenske vojske o općemu napadu na Republiku Hrvatsku, tajnoga uvoza oružja za obranu domovine uoči srpske agresije, uhićenja generala Milana Aksentijevića, proboja za Vukovar u listopadu 1991. godine, tajnoga sastanka Ivice Račana s generalima Jugoslavenske narodne armije (JNA), osnivanja Miloševićevih vlastitih oružanih postrojba, eksplozije u zagrebačkoj židovskoj općini te pitanja tko je i kako naoružavao pobunjene Srbe u Republici Hrvatskoj te ostale dramatične događaje iz tog razdoblja.

Cilj je uz pomoć sudionika zbivanja i povjesničara te igranih prizora s glumcima vjerno dočarati zbivanja u posljednjemu desetljeću SFRJ netom prije njezina sloma i raspada. Agresija Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu je poznata.

Film nastoji ispraviti ono što se danas često zaboravlja što je prethodilo agresiji, a nakon smrti Josipa Broza Tita. Bilo je to razdoblje preslagivanja u jugoslavenskim tajnim službama. KOS, ondašnja vojna obavještajna služba počinje se miješati u rad civilnih tajnih služba, pod upravom SKJ. Iz toga se rađa sukob…

Prva epizoda: POGAŽENA ZAKLETVA TITU

Tito bi uskoro trebao proslaviti svoj 88. rođendan. Dok se konzilij liječnika grčevito bori za njegov život, režim skriva od javnosti da je Tito već gotovo tri mjeseca na aparatima. Otkriva to dosje Operativne akcije ‘Centar’, zavedene netom nakon što Tito dolazi u ljubljanski Klinički centar.

Dio partijskog i obavještajnog vrha, koji jedini zna da je predsjednik na aparatima i da se više neće probuditi, prigrabljuje sve veću vlast. Netom prije smrti na adresu ljubljanskog nadbiskupa, Alojza Šostara, stiže brzojav da Tito traži sveti sakrament bolesničkog pomazanja. Istodobno, jaka intelektualna opozicijska jezgra, uz izravnu pomoć neprijatelja iz inozemstva, pokušat će doći do vlasti. Jezgru čine – dr. Franjo Tuđman i još petorica hrvatskih nacionalista: Marko Veselica, Petar Šegedin, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić i Ivan Zvonimir Čičak. Otkriva to OA “Most”. Nakon pada komunizma otkriti će se da su najmanje dvojica iz te grupe, godinama surađivala s tajnim službama.

Samo nekoliko mjeseci poslije Titove smrti, Udba otvara istrage protiv Franje Tuđmana i Marka Veselice. ‘Pakiranje’ je međutim počelo godinu dana ranije. Tuđmana i Veselicu skupo je stajao i jedan razgovor u restoranu “Fontana” u Gračanima. Prokazao ih je jedan od sudionika sastanka i optužio za osnivanje “užeg rukovodstva hrvatskih opozicionih snaga”. Tek kada je postao predsjednik, Tuđman je saznao njegov identitet. Dok je Udbom upravljala partija, KOS-om je upravljao izravno Tito. KOS sada ostaje bez nadzora i počinje nadzirati civilne strukture. Istodobno obavještajni rat poprima do tada nepoznatu dimenziju.

Novac koji su tajne službe osamdesetih ilegalnim putem isisale iz zemlje, dosegnuo je zastrašujuće razmjere. Crni fondovi tajnih službi, pohranjeni u offshore kompanijama neokrznuti su preživjeli promjenu vlasti i spremno dočekali privatizaciju. Većina današnje slovenske i hrvatske industrije, tvrdi jedan od sugovornika, privatizirana je crnim fondovima tajnih službi. Krakovi crnog novca Udbe i KOS-a završavaju u velikim i moćnim gospodarskim sustavima koji su potom otvarali stotine tvrtki kćeri.

Scenarist i redatelj: Miljenko Manjkas  – Produkcija: Intermedia grupa

Komentar

Jedino što ovdje nije dobro je ovaj licemjerni Žarko Domljan koji se ovdje postavlja kao ultimativni anti-titoist i tobožnji veliki desničar, ali kad je riječ o najvećem krimenu Josipa Broza i njegove partije, a to je prekrajanje hrvatskih granica tzv. AVNOJ-em, tu se Žarko Domljan pokazao kao dosljedan titoist, kao uostalom i Mesić, Manolić, pravaška desnica i drugi s glupostima o “nepromjenivosti granica”, dok je Tuđman već u komunizmu proganjan najviše zbog dva krimena od kojih je jedan naveden ovdje, a to je razvala velikosrpskog mita o Jasenovcu, a drugi je priotivljene odlukama AVNOJ-a što vam je haški sud u presudi Blaškiću naveo kao Tuđmanov krimen, jer je Tuđman tvrdio da kad je već Vojvodina koja nikad nije bila u sastavu Srbije postala autonomna pokrajina u sastavu Srbije, da onda nije pravedno a BiH, koja je veći dio povijesti bila pod Hrvatima ne bude bar AP u sastavu Hrvatske, nego da se praktički granicama te republike priznaju srednjovjekovna turska osvajanja.

Dakle, nije isto izbacivati bistu iz ureda nakon pada komunizma, i stavljati glavu na panj raskrinkavajući jasenovački mit i kritizirajući odluke tzv. AVNOJ.a usred komunističke boljševičke vladavine, tako da je taj Domljan običan licemjer koji se pridružio komunistima i udbašima u optužbama Tuđmana da je “djelio Bosnu”.  Zvuči poznato?

Zadnja čevrtina ove epizode je posebno spektakularna, i dobro to pogledajte pa ćete znati tko je i kako opljačkao Hrvatsku dok su naši dečki ginuli na prvoj crti i zašto su danas najveći tajkuni Tedeschi, Končar, Roglić, Buljubašić, Vrhovnik, Štrok, Vanja Špiljak i slični.

Pritom mislim da je Rado Pezdir napravio jedan lapsus calami kad je spomenuo PBZ, a mislim da je tu ipak riječ o Zagrebačkoj banci…  Uglavnom, vrlo zanimljivo, dosta korisnih podataka, i količina istine koja je posve netipična za hrvatski informacijski prostor..

Predrag Nebihi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Kakvi ljudi sjede na vrhu upravljačke piramide u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U PODCASTU VELEBIT je gostovao Drago Krpina, zamjenik predsjednika Zajednice utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice dr. Franjo Tuđman.

♦ Je li karakter upravljačke garniture HDZ-a omlohavio u odnosu na onaj iz devedesetih?
♦ Kakvi ljudi sjede na vrhu upravljačke piramide u Hrvatskoj?
♦ Koja je razlika između političara i državnika?

♦ Ulaze li ljudi danas u HDZ kako bi se borili za društvene ili osobne interese?
♦ Zašto se Andrej Plenković nije u HDZ učlanio devedesetih, nego tek 2010. godine?
♦ Je li Plenković dobar izbor za HDZ – čini li štetu ili koristi stranci?

♦ Je li Plenković državnički neznalica, je li sustav tako ustrojen da ne može drugačije ili radi po nalogu nekog trećeg, recimo Bruxellesa?
♦ Stvara li se oko HDZ-a nova politička aristokracija?

♦ Spada li Plenković u karijerne političare?
♦ Je li Plenković postizbornim koalicijama prevario svoje glasače?
♦ Kako izgledaju moderne ustavne prevare?
♦ Kako je Andrej Plenković iz najomraženije osobe u HDZ-u postao predsjednik stranke?
♦ Je li Božidar Kalmeta u jednom tjednu iz odanog Pašalićevca postao gorljivi pobornik Sanadera?
♦ Jeli Andrej Plenković dobio mandat od hrvatskog naroda za sprovođenje Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma?

♦ Kako je Plenković prisilio ljude u Središnjem odboru HDZ-a da glasaju za Istanbulsku konvenciju?
♦ Je li Andrej Plenković ‘potrošna roba’ – hoće li i on doživjeti sudbinu svojih prethodnika?

Odgovore na ova i druga zanimljiva pitanja oko situacije u HDZ-u poslušajte u PODCASTU VELEBIT.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

dr. sc. Dubravko Ljubić: Abolirani a nelojalni Srbi ne mogu imati status manjine u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U razgovoru s jednim od najprominentnijih ustavno-pravnih eksperata u Hrvatskoj, dr.sc. Dubravkom Ljubićem donosimo:

♦ Prava nacionalnih manjina ne potpadaju pod ljudska prava i pogrješno ih je tako tretirati.
♦ Pojam stečenih prava se ne može odnositi na kolektivitete, tako ni na nacionalne manjine, pa je netočno da država i suvereni narod ne smiju intervenirati u predmetu ostvarivanja prava na svome području i pod svojom jurisdikcijom zbog navodne međunarodne obveze. Takve obveze nema.

♦ Obrazloženje o nastojanju Srbije da silom proširi svoj državni teritorij pri čemu se služila genocidnim radnjama iz presude ICJ,  jest pravni temelj za zahtjev Srbiji za naknadu štete zbog agresije, ali uspjeh toga zahtjeva ovisi o političkoj volji i snazi Republike Hrvatske.
♦ U Hrvatskoj ne može niti smije postojati politička afirmacija manjinskih političkih kolektiviteta, niti na temelju manjinske pripadnosti smije biti zajamčenih pozicija u državno-političkom poretku zemlje, jer se svi državljani Hrvatske moraju ponašati kao politički Hrvati.
♦ Hrvatski izborni sustav je u suprotnosti s temeljnim vrjednotama hrvatskog Ustava. Tragom toga, izbori i vlasti izabrane po ovakvom izbornom zakonodavstvu su nelegalni, ili u najmanju ruku s jako upitnom legitimnošću.

♦ Hrvati izvan Republike Hrvatske nisu nikakva dijaspora. Oni su hrvatski državljani i moraju imati posve ista prava kao i svi ostali hrvatski državljani. Iseljeni Hrvati mogu se tretirati kao ranjiva skupina hrvatskog naroda i Republika Hrvatska je morala od prvoga dana primjeniti tu međunarodno-pravnu formulu i integrirati ih poptuno u politički poredak zemlje, te tako ispraviti ljudske i političke nepravde koje su im nanijeli antihrvatski režimi.
♦ Izborno pravo i pravo na državljanstvo temeljni su stupci hrvatske državnosti i temeljna ljudska prava.
♦ Temeljni preduvjet za ostvarivanje manjinskog prava u Republici Hrvatskoj mora biti lojalnost svakoga pripadnika manjine većinskom narodu i njegovoj slobodnoj državi, pa abolirani a nelojalni pripadnici okupacijske vojske i paradržave ne mogu imati manjinska prava.
♦ Istanbulska konvencija je neustavna, kao i svi zakoni i zakonska rješenja koja koriste pojam roda, jer hrvatski Ustav ne poznaje taj pojam. U temeljnim odredbama hrvatskoga ustava se jamči spolna ravnopravnost, pa je suspektno donositi rješenja o jamstvima pripadnicima samo jednoga spola.

♦ Postoje jasna međunarodna pravila i škole tumačenja Ustava. Na žalost, u Hrvatskoj se čitanje i tumačenje Ustava prilagođava potrebama vladajućih garnitura, što kompletan državno-politički poredak čini često nelegalnim i stvara ustavno-pravni kaos i nesigurnost u zemlji.
♦ Čitav niz rješenja u hrvatskom Ustavu u suprotnosti je s temljnim vrjednotama ustavnoga poretka.

♦ Smiješno je isticati da je Marakeški sporazum ili bilo koja međunarodna konvencija jamstvo bilo čega u suverenoj državi, pa tako i obrane granica od neželjenih migracija. Međuanrodni akti i konvencije koje Hrvatska potpisuje ne smiju biti – neustavni, pogotovo jer potpisivanjem postižu nadzakonski status. Obrana teritorijalnog suvereniteta zemlje je prirodno, ustavno i međunarodno priznato pravo od trenutka priznanja zemlje i pripada samo i isključivo hrvatskom narodu i njegovoj državi. Zato je smiješno raspravljati smije li se koristiti Hrvatsku vojsku za obranu granica!

♦ Kako je Bugarska riješila problem nasrataja nelegalnih migranata na svoje granice?
♦ U Hrvatskoj nemamo  problem s tzv. globalistima, jer je temeljno pitanje i prijepor između onih koji su za suverenu Hrvatsku i onih drugih koji su oduvijek bili protiv hrvatske samostalnosti i suverenosti.
♦ Antifašizam kao povijesna kategorija je čak i u povijesnom kontekstu vrlo sporna, a danas je to potpuni anakronizam i besmislica putem koje se pokušava zadržati utjecaj pripadnika i struktura bivšega totalitarnog režima.

O tome i čitavom nizu pitanja koja opterećuju hrvatsku javnost i politiku, poslušajte u razgovoru Marka Ljubića i dr. sc. Dubravka Ljubića u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari