Pratite nas

Religija i Vjera

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Objavljeno

na

Počinje advent – prva nedjelja došašća

Prvom nedjeljom došašća ili adventa, Katolička crkva počinje novu liturgijsku godinu

Adventska priprava među vjernicima i u Crkvi započela je u 4. stoljeću na Istoku, a od 7. stoljeća ustaljena je i na Zapadu. Prva nedjelja došašća najbliža je blagdanu Andrije Apostola koji se slavi 30. studenoga. Kako uči Crkva, kroz vrijeme došašća vjernici se pripravljaju na osobni susret s Kristom kroz liturgijska slavlja, molitvu, pokoru i odricanja.

Vanjsko obilježje došašća je tradicionalni adventski vijenac od zimzelenih grančica s četiri voštane svijeće koji se stavlja na stol prve nedjelje adventa kad se zapali prva svijeća. Svake nedjelje upali se još jedna tako da do četvrte nedjelje gore sve četiri svijeće.

 

U zapadnom kršćanstvu, Došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak. U Rimokatoličkoj Crkvi, u Došašću, prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije.

U Došašću, izrađuje se i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje Došašća.

U ovom vremenu prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje sabranje. Kršćani u Došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi.

U prvome dijelu Došašća (do 16. prosinca), vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.

U Došašću su svakog jutra, zornice puku omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.

Povijest Došašća

Slavljenje Došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana sv. Martina 11. studenog. Nazvao je Došašće pokorničkim vremenom, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenog do Božića. Ovo vrijeme posta od 40 dana, slično korizmi, izvorno se nazivalo – “Četrdesetdnevni post sv. Martina”. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.[4]

U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je Došašće na 4 tjedna, što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme Došašća, makar se i danas, razdoblje Došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbâ.

Vrijeme Došašća Rimske liturgije, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je Došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja.

Zornice i adventske pjesme

U vrijeme Došašća, služe se rane jutarnje sv. mise – zornice, koje su vrlo raširene u hrvatskom vjerničkom puku, pogotovo u sjevernim krajevima. Obično se služe u 6 ili 7 sati ujutro, u ranu zoru. Zovu se i rorate. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i na konačni Isusov dolazak na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, da ne izgube vječni život. Zornice imaju svečan ugođaj.

U Došašću su svakog jutra zornice puku omiljene rane mise koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.

Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, pjevaju se i na zornicama. Neke od poznatijih su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Poslan bi anđeo Gabrijel”, “Ptičice lijepo pjevaju”, “Visom leteć ptice male”. U tim adventskim pjesmama izražava se radost skorom dolasku Božića i potiče se vjernike, da se duhovno pripreme za blagdan Božića te se iskazuje se štovanje Blažene Djevice Marije.

Adventski vijenac

advent-wreathAdventski vijenac plete se od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.

Čine ga dva temeljna simbola – krug i svijeće odnosno svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.

Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa.


Danas na početku nove liturgijske godine Sveta Crkva nam stavlja na razmatranje jednu veoma ozbiljnu uputu, a to je bdijenje i budnost. Pozivaju nas proroci, Pavao zove “trgnite se”, dok Isus podvlači “svima kažem, bdijte i budni budite”. To znači da se pripravimo i primimo Isusa u ovom Došašću u njegovoj punoj milosti, a da Majku Božju molimo da nas zagovara kod njega moćnim zagovorom da jednom zauvijek budemo u njegovoj vječnoj pravednosti, kada po nas dođe.

prvasvijecaMožemo ovdje razvijati različite teorije kako bi i što zaključili, međutim od jednoga zaključka nećemo moći pobjeći jer se provlači u sva tri čitanja, a to je da naš sigurni san i uljuljanost moramo prekinuti i početi drugačijim životom. Doduše ovdje postoji jedna razlika između proroka i samoga Isusa. Dok proroci iščekujući Isusa žele probuditi svijet iz uspale ravnodušnosti i ogrezlosti u Njega bdijenje znači razumjeti sadašnjost i prihvatiti je. No, sami znamo koliko su ga upravo tu malo prihvatili i koliko mu nisu povjerovali. Lakše je bilo slušati proročke propovijedi, nego Njegove opomene.

Isus je jasan! Dolazak Gospodinov je tu.

Nekoga će zateći u miru večeri ili možda u jutarnjoj zori punoj nade, ili pak u jutru punine života, upravo po R.Guardiniju uvijek biti sadašnjost i ustrajnost. Usporedba sa vratarom nas na to poziva.

Moramo priznati da je veoma zanimljivo po biblijskom rječniku slijediti ove upute i uspoređivati ih u oba Zavjeta, ali ono što je ,zacijelo, grijehu, da se pripremaju za Mesijin dolazak, sam Isus govori da je Kraljevstvo Božje već tu i više nema vremena za odgađanje i neku daljnu “velika krepost kršćana je biti nazočan-budan na sadašnjost”. Zato naša budnost mora u pripremu, tako da sada kod manje zanimljivo a više važno jest kako ćemo mi danas u našem vremenu i prostoru osigurati ovu budnost?! Znamo da nije lako jer tko je bdio samo jednu noć, znade dobro kakav je sutrašnji dan težak i traži san, a kamoli neprestano bdijenje. No, ne moramo baš bukvalno primjenjivati ovakav način tumačenja. Biti će dovoljno u našoj svakidašnjici dati mjesto Gospodinu i misliti na Njegov dolazak, najprije sada kao pripravu za Božić, a ova priprava ostaje kao jedan dio puta za konačni susret s Njime, pa bilo to u nesigurnosti crne i tamne noći, večernje uljuljanosti, jutarnje nade i dnevne punine života – po onoj Pavlovoj “bdjeli ili spavali…” sve neka bude na slavu Božju.

Veoma je bitna opomena i proroka, Pavla i samoga Isusa da se probudimo i ne zaspemo na uljuljanost u grijeh, držeći sebe toliko pravednim da ti ne treba nitko ništa reći da se popraviš, jer sebe činiš tako dobrim ili što je još gore nepogrješivim da bi te čak i drugi u tvojoj “pravednosti” i “bezgrješnosti” trebali slijediti. Stoga danas na prvu nedjelju Došašća mi kršćani trebali bismo ujediniti našu budnost u molitvu, jer naš kršćanski život bi trebao biti neprestano Došašće u smislu iščekivanja i pripreme, a to bez svagdašnje molitve nikako nećemo uspjeti. Sjetimo se Isusa u Getsemaniju (Mt 26,41) kako se odupire snu. Bdije i moli nasuprot pozaspalih apostola. Molimo i mi Našega Gospodina da nam daje neprestano snagu da ga znademo u poniznosti srca moliti i neprestano biti svjesni da On dolazi meni, a ja moram znati čime ću ga dočekati – praznih ruku ili korpom punom dobrih djela koja su plod bdijenja i molitve u jednoj neprestanoj svagdašnjici.

Isus kuca na Tvoja vrata, otvori mu ih! Brava je s Tvoje strane – iznutra!

“Bio je poznati svetac čije su molitve bile uvijek uslišavane. Pitali su ga: – Ako je tako zašto onda ne tražiš da ozdraviš? – Naime, bio je slijepac. Odgovorio je: – Bolje je biti podložan Božjoj volji nego imati osobno zadovoljstvo i mogućnost gledanja!- Treba paziti i ne igrati se sa molitvom, jer Bog bolje zna od nas naše potrebe. Može doći trenutak kada ćemo zahvaliti Bogu što nas nije uslišao, jer nismo znali što molimo ili za što smo molili.

Sveta je Monika bila tužna što njezina molitva za sina Augustina nije uslišana za toliko godina. Molila je Boga da njezin sin ostane s njom, jer je živio svakakvim životom, pa se ona sama nadala da će ga uspjeti odvratiti od takvoga života i privesti ga pravome kršćanskome životu. Uza sve njezine molitve i nadanja ostavio ju je i zaputio se u bijeli svijet.

Došao je u Milano, gdje je upoznao biskupa Ambrozija. Tu se obratio. Kasnije je postao jedan od najvećih kršćanskih mislilaca i svetaca koje je Crkva ikada imala.” (Prispodobe, Mabić/Jukić,175).

Monika je ustrajno molila i dočekala, a Augustin se probudio i trgnuo od svoga uljuljanoga sna i započeo život koji će ga učiniti velikim u Kristovoj Crkvi. Nama danas neka bude dovoljan ovaj pogled i ovaj zaključak izveden iz čitanja i primjera. U našem svagdanjem bdijenju molimo ustrajno da nam Gospodin jača vjeru svaki dan da se pripremimo za Njegov dolazak među nas, da ga znademo dočekati onako kako to molimo i želimo, da ne bude raskoraka između naših želja, molitava i naše svagdanje stvarnosti. Molimo ga On će nam pomoći. Bdijmo, On će biti s nama, onako kako je i sam obećao. On će nam pomoći da se pripremimo za susret s njime i danas i u vječnosti.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: Uskrs je poticaj vjernicima da slijede put dobra i oprosta

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u svojoj je uskrsnoj poruci pozvao vjernike da poput Krista slijede put dobra i oprosta i na taj način djeluju kako bi se u njihovoj zajednici širilo ozračje povjerenja i ljubavi prema drugim ljudima.

Kardinal Puljić je u Sarajevu kazao kako je današnjem čovjeku otupjela savjest te je i osjećaj za grijeh u njemu izgubljen, a po njegovim riječima ljude upravo Križni put uči otkriti strahotu grijeha.

“U ovoj agresivnoj klimi sebičnosti i oholosti hodeći za Kristom na Križnom putu učimo se poniznosti i velikodušnosti koje su tako potrebne za međusobnu suradnju i suživot. U ovom sumornom ozračju mržnje i isključivosti na Križnom putu učimo se praštanju”, kazao je kardinal Puljić dodajući kako vjernici poput Isusa trebaju moliti za sve one koji su im nanijeli rane kao i za one koje su sami ranili.

Iako se grijehe može okajati i za njih dobiti oprost, ožiljci ipak ostaju, ali i ostaje sklonost ka grijehu i upravo zato potrebni su nam lijek i snaga kako bismo se mogli oduprijeti zlu koje znade zatrovati srce i međuljudske odnose, poručio je vrhbosanski nadbiskup upozorivši na pogubnost zlobnog jezika, ljudske nepravde koje se nameću u svakidašnjem životu, širenje laži, korupcije i nijekanje dostojanstvenog ljudskog života.

Upozorio je kako i upravo takvo stanje u BiH, u kojoj je godinama nakon rata još puno rana koje nisu zarasle. “Ovo nezdravo javno mnijenje, koje uporno raspiruje mržnju i nejednakost, dodaje sol na te rane”, kazao je kardinal Puljić.

U takvom okruženju ljudima je nužno jedni druge hrabriti i svjedočiti dobro dok zajedno idu u vjeri.

Na poseban se način, poručio je vrhbosanski nadbiskup, mora braniti dostojanstvo obitelji kojoj prijeti agresivni sekularizam donoseći “čudne zakone”.

“Nedostaje odgovornosti za čovjeka i istinu. Kad god zakažu odgovornost za ljubav i istinu čovjek je ugrožen”, kazao je kardinal Puljić dodajući kako je potrebno učiniti sve da tama zla ne zaslijepi javnost i ne izvrgne poruzi vrednote unoseći strah i nesigurnost u društvo i uništavanje dobra ovog svijeta radi osobnih interesa.

Kako je Kristovo uskrsnuće razbilo onodobne laži i korupciju danas se na isti način utemeljuje nada kršćana u suočavanju s izazovima ovog svijeta. “To je uporište za življenje u vremenu kako bi se zakoračilo u vječnost”, poručio je kardinal Puljić.

Komentirajući novinarima nedavni susret s predsjedateljem Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom kazao je kako je njega primio kao i sve druge dužnosnike.

“Razgovor je protekao u otvorenome duhu”, kazao je kardinal Puljić, dodavši kako nije bio uključen u organiziranje Dodikova posjeta Vatikanu i susret s papom Franjom najavljen za 26. travnja. Kazao je od tog posjeta ne očekuje veliki pomak, ali je barem svoju savjest umirio razgovorom s njim.

Potvrdio je ipak kako će kao metropolita vrhbosanski putovati u Sjevernu Makedoniju 7. svibnja kada tamo dolazi papa Franjo, jer je to podučje u sastavu njegove metropolije.

Odgovarajući na pitanje o slučajevima seksualnog zlostavljanja djece, za koje su odgovorni katolički svećenici i redovnici, kardinal Puljić je kazao kako su Vatikan i sam papa Franjo o tome iskazali jasno stajalište i dosljedno ga provode.

“Gdje se to dokaže Crkva energično provodi proces a država onda neka radi svoje. Volio bih da se tako energično djeluje kod zloporabe djece u svim drugim slučajevima u obiteljima i školama. To treba energično zaustaviti”, kazao je kardinal Puljić.

(Hina)

 

Biskup Košić: Jesmo li svjesni u kakvom se ratu nalazimo?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Veliki petak – Spomendan muke i smrti Gospodina Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

Veliki petak kršćanski je spomendan Isusove muke i smrti.

Na današnji dan nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt.

Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest.

Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja. Jednostavnost ustroja ujedno je i snaga izražajnosti ovoga slavlja. Na Veliki petak  vjernici poste i ne jedu meso.

Današnji obred Velikog petka započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili klečanjem u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji je vrhunac svake godine Muka po Ivanu. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak Službe riječi.

Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje svečanim i dostojanstvenim predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: “Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!” Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu ili ga poljubiti. Poželjno je da to učini svaki član zajednice.

Dok traje poklon Križu, pjeva se stara tužaljka „Usta moja, opjevajte“ koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem.

Posljednji dio obreda Velikoga petka jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru, otkuda se donosi. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se odmah pristupa pričesti.

Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji.

Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari