Pratite nas

BiH

Prvi mart Bošnjacima, aprilili Hrvatima

Objavljeno

na

Evo prođoše 22 godine od referenduma za neovisnost BiH. Prva stvar koja mi je pala na pamet kad sam vidio posljednja zbivanja u tzv. bošnjačkoj buredžik-revoluciji jeste jedan od kultnih filmova Jacka Nicholsona ”Let iznad kukavičjeg gnijezda”. To je jedan od kultnih hollywoodskih filmova koji nije imao nastavaka, a sve mi se čini da je situacija konačno sazrela kako bi se nastavak konačno napravio.

[dropcap]S[/dropcap]va ekipa je tu. Imamo redateljicu, Jack Nicholson je, prema mojim informacijama, već o svemu upoznat, a samo nam fali jedan Indijanac. Jasmila bi mogla glumiti doktoricu i režirati sam film. Na prosvjedima imamo identične scene kao i iz originalnog filma – uzmu autobus, odu na izlet, iskrcaju se svaki dan oko 11.30 sati ispred Predsjedništva BiH, tuda se motaju po pet do šest sati, a Jack Nicholson i Indijanac odu u Skenderiju ili Fis kako bi igrali košarke. Kada se ovi navečer umore, oni ih samo pokupe, i tako iznova svaki dan, dok im neko veleposlanstvo to ne zabrani ili dok im netko ne probuši loptu.

Politika kukavičjeg jajeta
Čuo sam za politiku kukavičjeg jajeta, na što se svodi sva bošnjačka politika prema Hrvatima. Prije nekoliko dana sam pročitao jednu kolumnu petrovca Josipa Vajdnera, koja je napisana još 2006. Sve ono što je čovjek tada napisao se može komotno sada pustiti. Toliko je aktualno. On je za primjer uzeo pticu sjenicu u čije gnijezdo kukavica stavlja svoja jaja te ih kamuflira. Prednost je u tome što se mlade kukavice izlegnu prije sjenica, pa ih izbace iz gnijezda, dok stara sjenica, po materinskom instinktu, nastavlja hraniti kukavicu.

Za one koji tu politiku ne shvaćaju najbolje, to se najbolje može objasniti preko primjera maškara. Pod tuđom maskom lakše se živi, pjevao je nekad Seid Memić Vajta iz Travnika. Dok Hrvati te maske nose jedan dan godišnje, bošnjačke političke elite ih nosaju 365, a u prestupnoj godini 366. No, prvi put u povijesti, jedan se bošnjački političar ponašao kao Europljanin. Riječ je o Mirsadu Kebi koji je stavio masku baš kad je i vrijeme. Mogu reći da mu genijalno stoji. Izgleda nekako europskije i odmah ti je draži. Ja bih zato i ostalima preporučio da slušaju malo Kebu, jer ako on išta ima, to su informacije.

Ja ni u prirodi ni u društvu nisam čuo za ništa sličnije politici političkog Sarajeva prema Hrvatima u BiH. Izašli smo zajedno na referendum i zajedno smo bili protiv toga da budemo u sastavu Jugoslavije. Pod tim i tim uvjetima! Srbi sasvim opravdano nisu htjeli ići van Jugoslavije, jer su se vodili zasjedanjem AVNOJ-a na kojem je rečeno da je BiH sastavnica Jugoslavije. Stoga, ako gledamo s aspekta međunarodnog prava, Srbi su, što se tiče BiH i referenduma, bili apsolutno u pravu. Hrvati su, s druge strane, izašli iz beogradskog ropstva kako bi došli u dvostruko ropstvo – ropstvo Sarajeva i ropstvo Europske unije.

Svi ninaju neželjeno dijete
Ali, što je u pitanju? Alija Izetbegović je uvijek kasnio, barem pola godina za političkim tijekovima – i u raspisivanju referenduma, i u naoružavanju svog naroda, jer je znao da će biti rata. Kad je BiH bila međunarodno priznata, Srbi su već preko JNA držali 72 posto okupiranog teritorija BiH…, dok Aliji nije na pamet palo da je rat. Mate Boban mi je u jednom razgovoru rekao kako se s njim s ničim nije slagao, ali da je u jednome bio u pravu: Važno je da si međunarodno priznat, da se dijete rodi pa da ga netko nina. Izgleda da je Alija bio u pravu. Jer, evo, već 22 godine svatko nina to neželjeno dijete.
Komotno bi himna ovakve BiH mogla glasiti: ”Nina nana svoga pehlivana, pola vlaha, pola muslimana”.
No, da se vratimo na politički odnos Bošnjaka i Hrvata. Na referendumu smo vezali zastave s muslimanima, a ne Bošnjacima. Taj jedan mali estetski dizajn vezanja hrvatske i muslimanske zastave (ne ljiljan, nego polumjesec) izgleda da je jako koštao Hrvate. Jer, kad su se ’93. uspjeli malo obraniti, krenuli su u rat protiv Hrvata, kako bi pravili svoju državu. Tad su se već nazivali Bošnjacima, te su krenuli s projektom pravljenja svoje bošnjačke države, neću reći muslimanske. Svako pomirenje i svaki savez s Hrvatima je bio u toj funkciji.

Potpisan je Washington gdje je dogovorena bošnjačko-hrvatska federacija s konfederacijama s Republikom Hrvatskom. Čim smo obranili i oslobodili Bihać, kako ne bi završio kao Srebrenica, već su Bošnjaci okrenuli politiku, te inicirali Dayton, prema kojem ne postoje nikakvi odnosi s Hrvatskom. Samo se napravila Federacija BiH gdje ne federiraju dva naroda i dva teritorija koja su bila unesena u Washington – teritorij Herceg Bosne i teritoriji pod tzv. Armijom BiH, nego federiraju kantoni. Već na prvoj sjednici daytonske BiH i Federacije, uvedeno je pet ministarstava koja su potpuno antidaytonska. Kako su išle godine, Barryjevi zakoni, pa Petrićeve odluke, međunarodna zajednica je pravila poteze protiv kojih Bošnjaci nisu imali ništa, da bi Hrvati poslije svakog izbornog ciklusa gubili sve više svojih prava suverenosti i konstitutivnosti. Ove, 2014. godine, Hrvati nisu ni suveren ni konstitutivan narod, nego su obični građani, a sve zahvaljujući politici kukavičjeg jajeta.

Sjećam se, nakon tri dana rata, u Mate Bobana nijedan Hrvat nije mogao doći. Ispred njegova ureda bi stajalo po stotinu muslimanskih političara koji bi od njega tražili nekakvu pomoć. Oko 300.000 Bošnjaka tada je otišlo u Hrvatsku, u splitskoj bolnici se rodilo 3200 bošnjačkih beba, hvala Bogu, a da ne kažem koliko je hrvatskih putovnica i domovnica dobiveno. Kad bi u Zagrebu došao do nekog političara, već si tu mogao naići na desetak bošnjačkih dužnosnika.
Znači, sva njihova politika u posljednjih 20 godina je bila kako govoriti protiv Republike Srpske, a od bošnjačko-hrvatske Federacije napraviti čisti bošnjački teritorij i državu. Zahvaljujući međunarodnoj zajednici, mogu reći da su u dobra doba i uspjeli. Što će dalje biti, to sam dragi Bog zna.

Europa uvodi sankcije, LOL!
No, nešto se u svijetu mijenja. Čak sam se dvoumio ovu kolumnu nasloviti ”Europa uvodi sankcije Rusiji”, jer bi to bio uvjerljivo najsmješniji naslov ikad. A da nije obrnuto?
Zahvaljujući politici Amerike i EU prema zemljama koje su bile u sastavu Varšavskog pakta, odnosno u komunističkom sustavu, za razdoblje tranzicije u euroatlantske tranzicije, oni su forsirali samo kadrove iz komunizma koji su samo svoje zemlje vodili u dužničko ropstvo. Ne bi se čudio kad bi sad ove države legalnim putem zatraže da se vrate u Varšavski pakt, te da granica između Zapada i Istoka ponovno bude Berlinski zid.

Jer, nigdje ja nisam vidio da itko napada komunizam kao jedan diktatorski sustav ravan fašizmu, samo crvene boje. To je kad sotona i antikrist imaju oružje – komunizam, isto kao i fašizam! Dapače, demokratskom Zapadu je važno bilo povaliti i uzeti sva nacionalna dobra, ali materijalna, ne duhovna, pa bi možda Zapad nešto i naučio.
Što se u Ukrajini događa? Ova zemlja je dobila neovisnost ’91., a oni su tek sad u zapadnim dijelovima počeli rušiti spomenike Lenjina, najvećeg zločinca u povijesti čovječanstva. Nije bilo duhovne obnove, Rusija je ojačala, a ako se ovako nastavi, ne bi me čudilo da više Mostara na Merdžan glavi završi ruska zastava. No, uzdam se u Boga i da će se Amerika opametiti te promijeniti politiku prema zemljama bivše Jugoslavije i drugim zemljama koje su bile pod komunizmom.

Povratak u šume
Najveći znak koji upućuje da će se to dogoditi nije izručenje Josipa Perkovića, nego stepenice koje su osvanule na Mljetu. O njima sam pročitao da su ih radila dva Bosanca te da ne vode nigdje. No, vode u šumu. E sad, pošto i ja imam obavijesti nekih službi, doznao sam da je to pilot-program koji su naručili hrvatski komunisti, jer znaju da će se ponovno morati vraćati u šumu. Iz svih krajeva Hrvatske dolaze narudžbe, pogotovo iz Rijeke. Tamo se traže tri vrste stepenica. Tamo žive i stariji ljudi, a komunisti žive od 100 do 130 godina, kao kornjače, pa su čak zatražili pokretne stepenice i stepenice za penjanje na brod.

Poslije događaja u Ukrajini, neminovan im je povratak u šumu. Najveća narudžba je došla s jednog malog mjesta, Lumbarde pored Korčule. To je inače najzapadniji dio Krima, tj. Moskve, i Beograda, iako je povezan i s Londonom. Tu su nastali hrvatski ”praksikovci” iz koje neki hrvatski intelektualci rabe misli i ideje. Jedino im je zajedničko to što mrze Krista, katolike i sve što je hrvatsko. Mala Lubarda je naručila 100 onakvih stepenica.
Ja bih šumaru preporučio da otvori četiri oka kad se partizani vrate u šume, te da zna da su to njihova prirodna staništa. Oni ne smiju izaći iz šume. Jer, ako se spuste u gradove, dogodit će nam se ovo što se događa Ukrajini, te što bi netko želio da se dogodi u BiH – kad partizani siđu iz šume u gradove, i počnu praviti plenume iz kojih nastane hrkljuš, pa onda zovu međunarodnu zajednicu da pomaže.

Tako da se komunističko-partizanska parola ”Nikad robom” pretvori u parolu ”Uvijek robom”.

Piše: Marin Topić/pogled.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pohodio je u ponedjeljak u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci, banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu.

U dužem, informativnom i otvorenom razgovoru najviše su se zadržali na aktualnoj situaciji u kojoj žive katolici na području Banjolučke biskupije u oba entiteta, te općenito u BiH. Biskup Komarica je Visokom predstavniku Inzku usmeno i pismeno podastro „ponovljenu molbu za ažuriranje nekih aktualnih problema katoličke populacije“.

Podsjetio je, između ostalog, i na intervencije glede brojnih pitanja Zajednice Udruga prognanih Hrvata sa šireg banjolučkog područja koje su predstavnici Zajednica imali u kancelariji OHR-a u Banjoj Luci sredinom rujna o. g. od koje još uvijek nema obećane im pomoći. Biskup je naveo i više primjera grupa prognanih katolika Hrvata, ne samo s područja njegove biskupije nego i vrhbosanske nadbiskupije, koji su mu se obraćali za materijalnu pomoć u obnavljanju njihovih porušenih kuća i stvaranju radnih mjesta u pokretanju male privrede, prenosi Večernji list

Ponovno je pitao Visokog predstavnika zašto općinske i županijske vlasti uporno ustrajavaju u nepoštivanju pozitivnog Zakona države i u gaženju jednog od temeljnih ljudskih prava, prava na vlastitu bogomolju, župnu crkvu u stoljetnoj župi Drvar? Zašto se uporno prešućuju i ne procesiraju zločini učinjeni nad katoličkim vjerskim službenicima, svećenicima i redovnicama na području njegove biskupije, kao i na stotinama nevino ubijenih i izmasakriranih civila-katolika.

Visoki predstavnik Inzko je pozorno saslušao izlaganje i kritičke primjedbe biskupa Komarice, složivši se da, nažalost, ni domaći političari ni predstavnici međunarodne zajednice ne mare mnogo za obespravljene ljude i ne pružaju prijeko potrebnu pomoć za mnoge prognanike željne održivog povrataka, koji traže pravdu i život dostojan čovjeka i za njih. Izrazio je nadu da će se hrvatski političari konačno više angažirati u pružanju učinkovite pomoći ovdašnjim Hrvatima u duhu preuzetih međudržavnih obveza.

Obećao je biskupu da će njegove molbe ozbiljno razmotriti i potražiti način za pružanje potrebne pomoći brojnim nevoljnicima, koji se obraćaju za pomoć biskupu Komarici i njegovim najbližim suradnicima, a oni im najčešće nemaju čime pomoći, osim da ih saslušaju i pokušaju negdje pronaći barem djelomičnu pomoć i utjehu, javlja TABB.

Biskup Komarica: Katolici u BiH sustavno su izvrgnuti nepravdama i diskriminiranju i to u gotovo svim dijelovima te zemlje u kojima predstavljaju manjinu

 

MLADEN PAVKOVIĆ: Biskup Komarica nema podršku. Zašto?

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici Federalne uprave policije uhitili su jučer Hamdiju Abdića Tigra, nekadašnjeg zapovjednika vojne policije Armije BiH u Bihaću i najbližeg suradnika generala Atifa Dudakovića, pod sumnjom da je odgovoran za smaknuće generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića u proljeće 1995.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nastanak i ubojstvo generala HVO-a koji je bio i jedan od utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te HDZ-a BiH. Uz Tigra, uhićeni su još pripadnici Armije BiH Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović, a istragu vodi županijsko tužiteljstvo u Bihaću.

Uhićeni su osumnjičeni da su između 8. i 9. ožujka 1995. ubili generala Šantića, a u bijegu su Indian Alibegović i Ramiz Ružnić, piše Večernji list

Pogrešan sud i tužiteljstvo

Obitelj Šantić nebrojeno je puta prosvjedovala i upozoravala na zataškavanje ubojstva, koje je od ratnoga zločina makinacijama dospjelo u područje civilnog ubojstva. Iako je riječ o generalu HVO-a kojeg je u ratnim okolnostima otela Vojna policija Armije BiH, zaključeno je da je riječ o civilnom ubojstvu?! Odvjetnik Josip Muselimović, koji zastupa obitelj Šantić, izjavio je da su za ovaj predmet morale biti nadležne državne institucije.

– Nadležno je županijsko tužiteljstvo u Bihaću, a ja mislim da je nadležnost za ovaj slučaj kao ratni zločin moralo imati Tužiteljstvo BiH – rekao je Muselimović. Upitan što obitelj očekuje, Šantić je objasnio da nakon 22 godine i dalje traže pravdu. – Obitelj očekuje pravednu odluku i uvjerena je da su upravo osumnjičene osobe na čelu s Hamdijom Abdićem Tigrom počinitelji tog kaznenog djela te da postoji previše dokaza u tome pravcu – objasnio je Muselimović.

Za vrijeme prošlogodišnjeg prosvjeda supruga pokojnog generala Jagoda Šantić izrazila je sumnju da će dočekati pravdu kazavši kako je čak i sadašnji proces otišao u krivome smjeru. General Šantić posljednji put viđen je živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu Sedra gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem, kojega obitelj također smatra odgovornim za njegov nestanak.

Lažna obećanja obitelji

Ovaj armijski general bio je u sukobu sa zapovjednikom HVO-a, a prethodno mu je polomio zube. Šantić se u više navrata suprotstavio podčinjavanju. No Dudaković dosad nije obuhvaćen istragom. Obitelj se s gorčinom prisjeća kako je bivši bošnjački član Predsjedništva BiH Ejup Ganić uputio sućut samo dva dana nakon generalova nestanka.

Ništa nije otkrilo ni mješovito povjerenstvo BiH i RH koje je provodilo istragu. U međuvremenu obitelj je u više navrata dobivala lažna obećanja, izjave, dojave, prekopavala su se groblja, istraživala željeznička postaja u Bihaću u potrazi za posmrtnim ostacima. Zaštićeni svjedok otkrio je i gdje je mučen general Šantić i zakopano tijelo, no bilo je toliko uništeno da se nije moglo utvrditi pripada li njemu čak ni analizom DNK.

Zoran Krešić / Večernji list

Obitelj Šantić zadovoljna uhićenjima za ubojstvo generala, ne i što to nije okarakterizirano kao ratni zločin

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari