Pratite nas

Pregled

Prvi put nakon 70 godina strašni zločini jugoslavenskoga režima u Imotskoj krajini – u knjizi od tisuću stranica

Objavljeno

na

Predstavljena knjiga povjesničarke Blanke Matković “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni!”

Svjetlo dana ugledala je dugoočekivana i najavljivana knjiga povjesničarke Blanke Matković “Imotska krajina u dokumentima Ozne,Udbe i Narodne milicije (1944-1957); Likvidacija i progoni”.

Niz predstavljanja počeo je sredinom prošloga tjedna u Imotskome i Podstrani, a nastavlja se u Zagrebu i u drugim mjestima. I prije no što je objavljena, knjiga je izazvala veliku pozornost jer je riječ o bolnoj tematici koja je sedam desetljeća držana pod embargom.

Na predstavljanju knjige u imotskoj kino dvorani bilo je oko tri stotine zainteresiranih građana koji su s velikim zanimanjem poslušali predstavljače i autoricu. Riječ je o knjizi koja prvi put dokumentirano obrađuje krvavu komunističku prošlost imotskoga kraja, O knjizi su govorili povjesničar s Filozofskoga fakulteta u Zadru dr. sc. Zlatko Begonja, zatim profesor povijesti na imotskoj gimnaziji Dragutin Koštro, studentica povijesti Magdalena Vuković, koja je ujedno i suradnica na izdanju ove knjige, te joj je ovo bio prvi nastup, i sama autorica mr. sc. Blanka Matković.

Dr. Begonja rekao je kako je ova knjiga nakladnički pothvat iznimne vrijednosti s ciljem otkrivanja istine o stradanju naroda u Imotskoj krajini krajem i nakon Drugoga svjetskog rata.

Objavljeni dokumenti relevantno prikazuju komunistički režim i obilježje jugoslavenskoga režima otkrivajući razinu zločinstava koje je taj režim brutalno počinio, a onda ih pokušao dugo skrivati od javnosti, rekao je dr. Begonja, Po njegovim riječima, povijest komunističke ideje od početka je proturječna sama po sebi jer zlom se nikada ne može postizati dobro.

Komunizam se pokazao u fizičkim likvidacijama i oduzimanju imovine u pravoj svojoj prirodi, a ova knjiga s dokumentima nesporno dokazuje da se radilo o teškim progonima i likvidacijama ljudi, što je počelo od listopada 1944. kada su partizanske postrojbe ušle u Imotski i počele sa zločinima jer nisu naišle na “gostoprimstvo” u Imotskome.

Profesor povijesti iz Imotskoga Dragutin Koštro na početku je okupljenim Imoćanima rekao da je ova tema, kao i knjiga, vrlo važna za sve Hrvate, a ne samo za ljude imotskoga kraja.

Autorica je ovom i prijašnjom knjigom pružila izazov svim povjesničarima da se konačno počnu ozbiljnije baviti Dalmacijom nakon Drugoga svjetskog rata, što dosad gotovo nitko nije činio.

Pitajući se zašto su ginuli ljudi, profesor Koštro rekao je da je proučavao povijest NDH i ustaškoga pokreta i doznao uz ostalo kako je od 500 prvih ustaša, u logorima u Italiji bilo čak 150 Imoćana, Zato što su Imoćani uvijek bili Hrvati, radikalni Hrvati, hrvatski nacionalisti i katolici. Od Vlade Gotovca, Petra Vrdoljaka, Brune Bušića, Ive Rojnice, Dinka Šakića… Koliko god se oni međusobno razlikovali, jedno im je zajedničko: antijugoslavenstvo i hrvatski patriotizam, naglasio je prof. Koštro.

Oni nisu bili zatucani, nego obrazovani ljudi, uvijek su bili hrvatski domoljubi. Jugoslavenski vođa Josip Broz Tito nikada nije došao u Imotski jer je znao da ovdje nije poželjan. Koštro je ponovio da je jugoslavenski režim u Imotskoj krajini ubijao ljude jer su bili Hrvati i katolici.

Nikada se, po njemu, ne će doznati broj ubijenih Hrvata nakon Drugoga svjetskoga rata jer jedinice KNOJ-a koje su provodile likvidacije nisu vodile zapisnike o tomu, a Britanija, koja je odgovorna za te zločine izručivši Hrvate J. B. Titu, još ne otvara arhive. Zar nije Tito dogovorio predaju Hrvata s Englezima na Bleiburškome polju u zamjenu za povlačenje iz Koruške, a samim time Englezi su prekršili Ženevsku konvenciju.

Pitamo se kako je moguće razoružati i poslije u ruke krvnika predati toliko Hrvata koji nisu svi bili ustaše i domobrani, nego je bio golemi broj djece, žena i starčadi koji su bježali od partizanskih koljača i četnika, a kokardu samo zamijenili zvijezdom petokrakom, podsjeća Koštro.

Autorica, mr. povijesti Blanka Matković podsjetila je da je u prošle 72 godine hrvatski narod bio lišen prava na istinu i na reviziju serviranih mu „istina“, a borba za istinsku slobodu istraživanja i reviziju kojima bi se raskrinkale partijske dogme te ustanovila što cjelovitija istina još je u povojima.

Svi oni koji staju na stranu demokratskih sloboda i znanstvene objektivnosti bivaju izloženi prijetnjama, vrijeđanjima i pritiscima općenito s ciljem da ih se zauvijek ušutka i onemogući povijesno istraživanje ničim uvjetovano, oslobođeno od političkih i partijskih manipulacija, površnih novinarskih zamagljivanja, beskorisnih uličnih prepucavanja, ali i od „historiografskih tekstova od po službenoj dužnosti određenih i dobro plaćenih „(h)istoričara“. Upravo je takav rad i samo gola istina osnovni cilj moga rada, rekla je mr. Matković.

Knjiga “Imotska krajina u dokumentima Ozne i Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni” na oko tisuću stranica donosi dokumente o svim selima Imotske krajine od 1944. do kraja 50-ih godina, ali i pojedinosti o političkoj situaciji te gospodarstvu i kulturi između dvaju svjetskih ratova i tijekom Drugoga svjetskog rata koji nikada ranije nisu objavljeni, a u vrijeme svoga nastanka bili su označeni kao „strogo povjerljivi“ dokumenti.

Okosnicu ove zbirke dokumenata čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cistu Provo. U prvome dijelu knjige, uz elaborate su dodani popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala Ozna, odnosno Udba, i to za svako selo pojedinačno, osim za ona naselja za koja popisi nisu nađeni ili sačuvani.

U drugom dijelu zbirke nalaze se razni popisi, vrlo često bez datuma i pečata zbog čega ih je nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, tzv. „narodnih neprijatelja“, tzv. „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

O svim ovim dokumentima opširno je govorila suradnica na knjizi Magdalena Vuković. Knjiga je objavljena u nakladi Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Hrast poziva predsjednicu RH da zatraži raspisivanje referenduma

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik i potpredsjednik Hrasta Hrvoje Zekanović pozvao je u četvrtak predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović da od premijera Andreja Plenkovića zatraži raspisivanje referenduma o ukidanju Istanbulske konvencije i promjeni izbornog sustava, ističući kako se ne smije zanemariti jasna volja građana izražena u referendumskim inicijativama.

“S obzirom da je nepobitna činjenica da postoji volja građana da se referendumi raspišu, preko 350 tisuća građana prema ministru Kuščeviću reklo je da želi referendum, pozivam predsjednicu Republike Hrvatske koja ima ustavne i zakonske mogućnosti za raspisivanje referenduma neka zatraži od premijera Plenkovića da se referendumi raspišu”, kazao je Zekanović na konferenciji za novinare u Saboru.

Naglasio je kako je krajnje vrijeme da se predsjednica uključi u cijeli proces.

Zekanović: Plenković i Kuščević su pristrani i ne mogu odlučivati o vjerodostojnosti potpisa

Zekanović je ocijenio da su Plenković i ministar uprave Lovro Kuščević pristrani te ne mogu odlučivati o vjerodostojnosti potpisa, optuživši ih da su od početka imali strategiju diskreditacije referendumskih inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”.

U prilog tim optužbama naveo je da su potpisi oko tri mjeseca ležali u Ministarstvu uprave, dok su s druge strane pregledani za samo 20 dana. Nadalje, dodao je, konstantno su curile informacije od navodnim mrtvima i tek rođenima koji su potpisivali za referendumske inicijative.

“Kako inače objasniti to što je partnerica od kolege Pupovca mogla znati neke informacije puno prije od svih drugih ako je sve bilo u strogo kontroliranim uvjetima”, zapitao se Zekanović.

Sumnjiv mu je i tajming objave Ivana Vrdoljaka o HNS-ovoj kaznenoj prijavi protiv organizatora inicijativa zbog krivotvorenja potpisa, i to samo par sekundi nakon sjednice Vlade.

“Nedopustivo je da vlast koristi svoju poziciju i napada legitimno izražavanje volje građana u referendumskim inicijativama”, naglasio je Zekanović.

Ilčić: Zašto APIS nije provjerio potpise odmah nakon što su predani?

Predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić upitao je zašto APIS nije provjerio potpise 21. lipnja, odmah nakon što su predani. Sporna mu je i brzina kojom je APIS provjerio potpise, u samo 20 dana. “Jedan zaposlenik je pregledavao i preko 2000 potpisa dnevno, što je oko 11 sekundi po potpisu”, kazao je.

Ilčić je najavio da će predstavnici obiju inicijativa pregledati eliminirane potpise te zaključio kako će i dalje ostati sumnja u to što se događalo s potpisima ranije.

(Hina)

BITKA ZA REFERENDUM JOŠ NIJE IZGUBLJENA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Lovas: Obilježena 27. obljetnica stradanja mještana u minskom polju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen-obilježja mještani srijemskog mjesta Lovasa prisjetili su se 18. listopada 1991., kada su pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi nakon okupacije mjesta izdvojili skupinu od 51 mještana i natjerali ih u minsko polje na ulazu u Lovas, pri čemu je poginula 21 osoba, 14 ih je ranjeno, a za taj zločin dosad nitko nije odgovarao.

“Danas je jedan od najtužnijih dana u Lovasu. I pored ratnih strahota, žvot se u Lovas vratio i žrtva nije bila uzaludna. No, ono što s velikom žalošću ističemo i što nas boli je činjenica da za brojne lovaške žrtve nitko nije odgovarao, jer znamo da je prvostupanjska presuda protiv 14 osoba kojima je na beogradskom suđenju bilo dosuđeno ukupno 128 godina zatvora poništena i suđenje je vraćeno na početak. To već traje godinama, a da još uvijek nitko nije odgovarao, dok se istodobno zločinci brane sa slobode”, naglasila je načelnica Općine Lovas Tanja Cirba.

Vukovarsko-srijemski župana Božo Galić rekao je kako su u Lovasu stradale nevine žrtve, kao simbol mukotrpnog stvaranja neovisne hrvatske države čija je neovisnost i samostalnost plaćena krvlju.

“Mislimo da je suđenje pred Specijalnim sudom u Beogradu jedan od načina povrjeđivanja žrtava, njihovog daljnjeg ponižavanja jer puno je dokaza da se ovaj slučaj zatvori”, poručila je Staša Zajović iz beogradske nevladine udruge “Žene u crnom”, dodajući kako zločin u Lovasu ima sva obilježja stravičnoga.

U spomen na ta tragična zbivanja vijence su podno spomen-obilježja u nekadašnjem minskom polju na ulazu u Lovas položila i svijeće zapalila brojna izaslanstva. Molilo se i kod spomen obilježja na mjestu masovne grobnice na mjesnom groblju, dok će u Župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela navečer biti služena misa zadušnica.

U spomen na lovaške žrtve, u srijedu navečer u Lovasu je upriličeno molitveno bdijenje.

Srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je 28. studenoga 2007. optužnicu protiv 14 okrivljenika zbog ratnog zločina u Lovasu protiv civilnog stanovništva, a 26. lipnja 2012. Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donijelo je presudu kojom je sve okrivljenike proglasilo krivima i osudilo na bezuvjetne kazne zatvora. Međutim, 9. prosinca 2013. godine presuda je ukinuta i postupak je vraćen na ponovno suđenje. Do danas prvostupanjski postupak nije završen.

U agresiji i okupaciji općine Lovas ubijeno je 87 osoba od kojih je 85 iz Lovasa, a dvoje iz susjednog Opatovca.

(Hina)

 

18. listopada 1991. – Masakr u Lovasu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari