Pratite nas

Pregled

Prvi put nakon 70 godina strašni zločini jugoslavenskoga režima u Imotskoj krajini – u knjizi od tisuću stranica

Objavljeno

na

Predstavljena knjiga povjesničarke Blanke Matković “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni!”

Svjetlo dana ugledala je dugoočekivana i najavljivana knjiga povjesničarke Blanke Matković “Imotska krajina u dokumentima Ozne,Udbe i Narodne milicije (1944-1957); Likvidacija i progoni”.

Niz predstavljanja počeo je sredinom prošloga tjedna u Imotskome i Podstrani, a nastavlja se u Zagrebu i u drugim mjestima. I prije no što je objavljena, knjiga je izazvala veliku pozornost jer je riječ o bolnoj tematici koja je sedam desetljeća držana pod embargom.

Na predstavljanju knjige u imotskoj kino dvorani bilo je oko tri stotine zainteresiranih građana koji su s velikim zanimanjem poslušali predstavljače i autoricu. Riječ je o knjizi koja prvi put dokumentirano obrađuje krvavu komunističku prošlost imotskoga kraja, O knjizi su govorili povjesničar s Filozofskoga fakulteta u Zadru dr. sc. Zlatko Begonja, zatim profesor povijesti na imotskoj gimnaziji Dragutin Koštro, studentica povijesti Magdalena Vuković, koja je ujedno i suradnica na izdanju ove knjige, te joj je ovo bio prvi nastup, i sama autorica mr. sc. Blanka Matković.

Dr. Begonja rekao je kako je ova knjiga nakladnički pothvat iznimne vrijednosti s ciljem otkrivanja istine o stradanju naroda u Imotskoj krajini krajem i nakon Drugoga svjetskog rata.

Objavljeni dokumenti relevantno prikazuju komunistički režim i obilježje jugoslavenskoga režima otkrivajući razinu zločinstava koje je taj režim brutalno počinio, a onda ih pokušao dugo skrivati od javnosti, rekao je dr. Begonja, Po njegovim riječima, povijest komunističke ideje od početka je proturječna sama po sebi jer zlom se nikada ne može postizati dobro.

Komunizam se pokazao u fizičkim likvidacijama i oduzimanju imovine u pravoj svojoj prirodi, a ova knjiga s dokumentima nesporno dokazuje da se radilo o teškim progonima i likvidacijama ljudi, što je počelo od listopada 1944. kada su partizanske postrojbe ušle u Imotski i počele sa zločinima jer nisu naišle na “gostoprimstvo” u Imotskome.

Profesor povijesti iz Imotskoga Dragutin Koštro na početku je okupljenim Imoćanima rekao da je ova tema, kao i knjiga, vrlo važna za sve Hrvate, a ne samo za ljude imotskoga kraja.

Autorica je ovom i prijašnjom knjigom pružila izazov svim povjesničarima da se konačno počnu ozbiljnije baviti Dalmacijom nakon Drugoga svjetskog rata, što dosad gotovo nitko nije činio.

Pitajući se zašto su ginuli ljudi, profesor Koštro rekao je da je proučavao povijest NDH i ustaškoga pokreta i doznao uz ostalo kako je od 500 prvih ustaša, u logorima u Italiji bilo čak 150 Imoćana, Zato što su Imoćani uvijek bili Hrvati, radikalni Hrvati, hrvatski nacionalisti i katolici. Od Vlade Gotovca, Petra Vrdoljaka, Brune Bušića, Ive Rojnice, Dinka Šakića… Koliko god se oni međusobno razlikovali, jedno im je zajedničko: antijugoslavenstvo i hrvatski patriotizam, naglasio je prof. Koštro.

Oni nisu bili zatucani, nego obrazovani ljudi, uvijek su bili hrvatski domoljubi. Jugoslavenski vođa Josip Broz Tito nikada nije došao u Imotski jer je znao da ovdje nije poželjan. Koštro je ponovio da je jugoslavenski režim u Imotskoj krajini ubijao ljude jer su bili Hrvati i katolici.

Nikada se, po njemu, ne će doznati broj ubijenih Hrvata nakon Drugoga svjetskoga rata jer jedinice KNOJ-a koje su provodile likvidacije nisu vodile zapisnike o tomu, a Britanija, koja je odgovorna za te zločine izručivši Hrvate J. B. Titu, još ne otvara arhive. Zar nije Tito dogovorio predaju Hrvata s Englezima na Bleiburškome polju u zamjenu za povlačenje iz Koruške, a samim time Englezi su prekršili Ženevsku konvenciju.

Pitamo se kako je moguće razoružati i poslije u ruke krvnika predati toliko Hrvata koji nisu svi bili ustaše i domobrani, nego je bio golemi broj djece, žena i starčadi koji su bježali od partizanskih koljača i četnika, a kokardu samo zamijenili zvijezdom petokrakom, podsjeća Koštro.

Autorica, mr. povijesti Blanka Matković podsjetila je da je u prošle 72 godine hrvatski narod bio lišen prava na istinu i na reviziju serviranih mu „istina“, a borba za istinsku slobodu istraživanja i reviziju kojima bi se raskrinkale partijske dogme te ustanovila što cjelovitija istina još je u povojima.

Svi oni koji staju na stranu demokratskih sloboda i znanstvene objektivnosti bivaju izloženi prijetnjama, vrijeđanjima i pritiscima općenito s ciljem da ih se zauvijek ušutka i onemogući povijesno istraživanje ničim uvjetovano, oslobođeno od političkih i partijskih manipulacija, površnih novinarskih zamagljivanja, beskorisnih uličnih prepucavanja, ali i od „historiografskih tekstova od po službenoj dužnosti određenih i dobro plaćenih „(h)istoričara“. Upravo je takav rad i samo gola istina osnovni cilj moga rada, rekla je mr. Matković.

Knjiga “Imotska krajina u dokumentima Ozne i Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni” na oko tisuću stranica donosi dokumente o svim selima Imotske krajine od 1944. do kraja 50-ih godina, ali i pojedinosti o političkoj situaciji te gospodarstvu i kulturi između dvaju svjetskih ratova i tijekom Drugoga svjetskog rata koji nikada ranije nisu objavljeni, a u vrijeme svoga nastanka bili su označeni kao „strogo povjerljivi“ dokumenti.

Okosnicu ove zbirke dokumenata čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cistu Provo. U prvome dijelu knjige, uz elaborate su dodani popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala Ozna, odnosno Udba, i to za svako selo pojedinačno, osim za ona naselja za koja popisi nisu nađeni ili sačuvani.

U drugom dijelu zbirke nalaze se razni popisi, vrlo često bez datuma i pečata zbog čega ih je nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, tzv. „narodnih neprijatelja“, tzv. „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

O svim ovim dokumentima opširno je govorila suradnica na knjizi Magdalena Vuković. Knjiga je objavljena u nakladi Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Roko Antić pisao Predsjednici – Ukazao na težak položaj i životne probleme u Općini Kistanje

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani,

kao nositelji najviših državnih vlasti u proteklih godinu i pol dana imali ste prigode službeno nas posjetiti ovdje u Kistanjama. Takve su prigode u prošlosti bile iznimno rijetke. Cijenili smo da Vaši posjeti imaju za cilj konkretniju spoznaju o problemima koji općenito tište ljude na našem području i da ćete u svome djelovanju doprinijeti njihovu rješavanju.

Kao izabrani predstavnik hrvatskog naroda u Općini Kistanje, u tim prigodama nastojao sam Vam ukazati na težak položaj i neke životne probleme koji doslovno onemogućavaju opstanak naše zajednice na ovim prostorima. Osim sporosti u rješavanju pitanja stambenog zbrinjavanja, što je bio i razlog iseljavanja mnogih naših mladih obitelji, a koji u novije vrijeme dostiže dramatične razmjere, govorio sam Vam i o nemogućnosti zapošljavanja naših ljudi u javnim poduzećima i ustanovama u našoj Šibensko-kninskoj županiji. To se ne događa samo unatrag nekoliko godina, već u kontinuitetu, od našeg doseljenja, 1997. godine, do danas. Potaknut najnovijim slučajem, smatram svojom dužnošću, ponovno upozoriti na to.

Radi se o slučaju koji u sebi sadrži sve elemente nepotizma i političkog klijentelizma, i to, usudim se reći,  najgore vrste. Gospodin Nediljko Dujić, aktualni predsjednik Županijskog odbora HDZ-a, predsjednik skupštine Šibensko-kninske županije i još k tome član skupštine Trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, koristeći svoju političku moć i utjecaj, u spomenutom je poduzeću, u kojemu je ponavljam član skupštine, u posljednjih 18 mjeseci zaposlio svoja dva nećaka. Ti su mladići zaposleni na vodovodnom području naše Općine Kistanje, čiji bi stanovnici po svemu trebali imati prednost pri zapošljavanju. Smatram svojom moralnom dužnošću i obavezom, savjest mi to nalaže, upozoriti na tu nepravdu koja ima iznimno jak negativan odjek u našoj sredini. Među našim ljudima zavladala je potpuna konsternacija nakon što se saznalo da je na mjesto člana naše zajednice koji je kao djelatnik Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik otišao u mirovinu, zaposlena osoba s područja Grada Skradina.

Ljudi su jednostavno zgroženi takvim nepravednim, nekorektnim i krajnje nepoštenim i za cijelu zajednicu iznimno štetnim ponašanjem najodgovornijeg čovjeka naše Županije gospodina Dujića! Zapošljavanjem svojih nećaka na našem području dodatno je srozao povjerenje naših ljudi u sustav što će imati daljnje teške posljedice za naš kraj. Umjesto da se osnaži naša zajednica na ovome području na ovaj se način rastače i sebičnim postupcima nositelja vlasti koji bi trebali biti predvodnici u osnaživanju ostanka ljudi, dovodi u pitanje njezina budućnost.

Sam je gospodin Dujić uoči prošlih parlamentarnih izbora pred mnoštvom ljudi u našem općinskom središtu Kistanju posvjedočio da je svjestan koliko su nam u prošlosti političke strukture, pa i one koje smo podržali svojim glasovima, znale nanositi nepravdu i da će on to svojim djelovanjem promijeniti i ispraviti. Mi nikad nismo tražili nikakve privilegije nego samo ono što nam po pravu pripada. On nam je to jamčio i mogu sada potpuno otvoreno reći, prevario nas je.

Stoga Vam, kao najodgovornijim nositeljima državnih vlasti, upućujem ovaj apel da svojim autoritetima zaustavite ovu nepravdu i političko nasilje kojemu smo izvrgnuti i koje ugrožava egzistenciju naših ljudi na ovome području. Vi to možete! Ne dopustite da se nepravda čini bez ikakvih posljedica i da naš ispaćeni narod izgubi povjerenje u vlast, a onda i želju da svoju budućnost gradi u ovom divnom kutku naše lijepe Hrvatske.

Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljam.

zamjenik načelnika iz reda pripadnika hrvatskog naroda u Općini Kistanje

Roko Antić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Budimir Lončar ne želi primiti priznanje Grada Zagreba: Ovo je žalosni igrokaz koji sramoti moju domovinu

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što se HDZ ogradio od odluke zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da Budimir Lončar dobije medalju Grada Zagreba za doprinos suradnji Hrvatske i EU, oglasio se posljednji ministar vanjskih poslova Jugoslavije.

Budimir Lončar (94), prema odluci Bandića, dobit će Medalju Grada Zagreba za “izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Republike Hrvatske i ostalih zemalja članica EU”.

Priopćenjem se oglasio Budimir Lončar i najavio da nikakvih drugih reakcija neće biti.

“Nakon što sam postao objektom javnog, odnosno medijskog iživljavanja pojedinaca i skupina koji žele preko mene obračunati s prošlošću, prisiljen sam obratiti se na ovaj način hrvatskoj javnosti, građankama i građanima Republike Hrvatske”, napisao je Lončar.

Ocijenio je da je postao predmetom kampanje ”što poprima sve odlike javnog linča”.

”Nemam se namjere braniti od recikliranih optužbi, jer o svemu sam tome već govorio i ono što sam rekao može se provjeriti uvidom u relevantne dokumente. Postoje, uostalom, i živi svjedoci. Dakle, niti se branim, niti ću se braniti. Optužbe su neutemeljene i bespredmetne, a one koji ih iznose ne zanimaju ni dokumenti, ni sjećanja sudionika zbivanja o kojima bestidno lažno govore”, naveo je u priopćenju.

Kaže da mu je Ispod časti ulaziti u polemiku s onima koji ga optužuju jer, dodaje, nisu zavrijedili da im se poklanja pozornost.

Prof. Ante Nazor o ulozi Budimira Lončara u procesu osamostaljenja RH

”Šutnja institucija zabrinjava više od hajke”

”Ne mogu, međutim, a da ne konstatiram kako znakovito šute oni organi i institucije države koji bi im po službenoj dužnosti morali pokloniti ne samo pozornost, nego i reagirati na njihovo nedopustivo i anticivilizacijsko ponašanje. Ta me šutnja zabrinjava čak i više od hajke što se protiv mene vodi, jer ona govori o atmosferi u našemu društvu, atmosferi u kojoj je moguće nekoga nekažnjeno pribijati na stup srama. Danas mene, a sutra – tko zna koga. Siguran više nije nitko”, poručio je nekadašnji jugoslavenski inoministar.

“Neću nikome dopustiti da mi otme moj mir i dostojanstvo”, kaže.

“Jednako tako ispod časti mi je licitirati s onime što sam učinio za Republiku Hrvatsku i njezin položaj u svijetu nakon raspada Jugoslavije. I o tome postoje dokumenti, zapisnici i živi svjedoci koji znaju što je i kako je bilo.

U nastalim okolnostima niti mogu, niti želim primiti priznanje koje mi je htio uručiti zagrebački gradonačelnik. Neki će se takvoj mojoj odluci zlurado veseliti, videći u tome svoju pobjedu, neki će biti razočarani, ocjenjujući da sam ustuknuo. Niti su oni koji me bjesomučno napadaju pobijedili, niti sam se ja povukao. Naprosto ne želim ni na koji način sudjelovati u tome žalosnom igrokazu koji sramoti moju domovinu, Republiku Hrvatsku. Ovo je moja konačna odluka i posljednja riječ u toj stvari.

Činjenice se mogu krivotvoriti, prešućivati i zlonamjerno interpretirati, može se bezočno lagati, ali na kraju će činjenice ostati ono što jesu: činjenice. Naša prošlost uključuje i strahote ustaške NDH i pobjedonosnu Narodno-oslobodilačku borbu, u kojoj sam s ponosom sudjelovao dajući svoj skromni doprinos tome da su u Hrvatskoj danas i moj Zadar, i Rijeka, Istra i otoci, te da je Hrvatska na kraju Drugog svjetskog rata bila na pobjedničkoj strani.

Prošlost o kojoj govorim uključuje i poslijeratni razvoj i međunarodnu afirmaciju Jugoslavije, a time i Hrvatske, u čemu sam imao ne malog udjela. I, napokon, ta prošlost uključuje već gotovo tri desetljeća postojanja samostalne Republike Hrvatske u čemu sam također ostavio trag. Objektivni povjesničari procijenit će moju ulogu u svemu tome. Zapjenjeni hajkači – ne!

A ja neću nikome dopustiti da mi otme moj mir i dostojanstvo”, zaključuje Lončar u priopćenju.

Višnja Starešina: Hroslavijske zlatne kočije za Budimira Lončara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari