Pratite nas

Pregled

Prvi put nakon 70 godina strašni zločini jugoslavenskoga režima u Imotskoj krajini – u knjizi od tisuću stranica

Objavljeno

na

Predstavljena knjiga povjesničarke Blanke Matković “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni!”

Svjetlo dana ugledala je dugoočekivana i najavljivana knjiga povjesničarke Blanke Matković “Imotska krajina u dokumentima Ozne,Udbe i Narodne milicije (1944-1957); Likvidacija i progoni”.

Niz predstavljanja počeo je sredinom prošloga tjedna u Imotskome i Podstrani, a nastavlja se u Zagrebu i u drugim mjestima. I prije no što je objavljena, knjiga je izazvala veliku pozornost jer je riječ o bolnoj tematici koja je sedam desetljeća držana pod embargom.

Na predstavljanju knjige u imotskoj kino dvorani bilo je oko tri stotine zainteresiranih građana koji su s velikim zanimanjem poslušali predstavljače i autoricu. Riječ je o knjizi koja prvi put dokumentirano obrađuje krvavu komunističku prošlost imotskoga kraja, O knjizi su govorili povjesničar s Filozofskoga fakulteta u Zadru dr. sc. Zlatko Begonja, zatim profesor povijesti na imotskoj gimnaziji Dragutin Koštro, studentica povijesti Magdalena Vuković, koja je ujedno i suradnica na izdanju ove knjige, te joj je ovo bio prvi nastup, i sama autorica mr. sc. Blanka Matković.

Dr. Begonja rekao je kako je ova knjiga nakladnički pothvat iznimne vrijednosti s ciljem otkrivanja istine o stradanju naroda u Imotskoj krajini krajem i nakon Drugoga svjetskog rata.

Objavljeni dokumenti relevantno prikazuju komunistički režim i obilježje jugoslavenskoga režima otkrivajući razinu zločinstava koje je taj režim brutalno počinio, a onda ih pokušao dugo skrivati od javnosti, rekao je dr. Begonja, Po njegovim riječima, povijest komunističke ideje od početka je proturječna sama po sebi jer zlom se nikada ne može postizati dobro.

Komunizam se pokazao u fizičkim likvidacijama i oduzimanju imovine u pravoj svojoj prirodi, a ova knjiga s dokumentima nesporno dokazuje da se radilo o teškim progonima i likvidacijama ljudi, što je počelo od listopada 1944. kada su partizanske postrojbe ušle u Imotski i počele sa zločinima jer nisu naišle na “gostoprimstvo” u Imotskome.

Profesor povijesti iz Imotskoga Dragutin Koštro na početku je okupljenim Imoćanima rekao da je ova tema, kao i knjiga, vrlo važna za sve Hrvate, a ne samo za ljude imotskoga kraja.

Autorica je ovom i prijašnjom knjigom pružila izazov svim povjesničarima da se konačno počnu ozbiljnije baviti Dalmacijom nakon Drugoga svjetskog rata, što dosad gotovo nitko nije činio.

Pitajući se zašto su ginuli ljudi, profesor Koštro rekao je da je proučavao povijest NDH i ustaškoga pokreta i doznao uz ostalo kako je od 500 prvih ustaša, u logorima u Italiji bilo čak 150 Imoćana, Zato što su Imoćani uvijek bili Hrvati, radikalni Hrvati, hrvatski nacionalisti i katolici. Od Vlade Gotovca, Petra Vrdoljaka, Brune Bušića, Ive Rojnice, Dinka Šakića… Koliko god se oni međusobno razlikovali, jedno im je zajedničko: antijugoslavenstvo i hrvatski patriotizam, naglasio je prof. Koštro.

Oni nisu bili zatucani, nego obrazovani ljudi, uvijek su bili hrvatski domoljubi. Jugoslavenski vođa Josip Broz Tito nikada nije došao u Imotski jer je znao da ovdje nije poželjan. Koštro je ponovio da je jugoslavenski režim u Imotskoj krajini ubijao ljude jer su bili Hrvati i katolici.

Nikada se, po njemu, ne će doznati broj ubijenih Hrvata nakon Drugoga svjetskoga rata jer jedinice KNOJ-a koje su provodile likvidacije nisu vodile zapisnike o tomu, a Britanija, koja je odgovorna za te zločine izručivši Hrvate J. B. Titu, još ne otvara arhive. Zar nije Tito dogovorio predaju Hrvata s Englezima na Bleiburškome polju u zamjenu za povlačenje iz Koruške, a samim time Englezi su prekršili Ženevsku konvenciju.

Pitamo se kako je moguće razoružati i poslije u ruke krvnika predati toliko Hrvata koji nisu svi bili ustaše i domobrani, nego je bio golemi broj djece, žena i starčadi koji su bježali od partizanskih koljača i četnika, a kokardu samo zamijenili zvijezdom petokrakom, podsjeća Koštro.

Autorica, mr. povijesti Blanka Matković podsjetila je da je u prošle 72 godine hrvatski narod bio lišen prava na istinu i na reviziju serviranih mu „istina“, a borba za istinsku slobodu istraživanja i reviziju kojima bi se raskrinkale partijske dogme te ustanovila što cjelovitija istina još je u povojima.

Svi oni koji staju na stranu demokratskih sloboda i znanstvene objektivnosti bivaju izloženi prijetnjama, vrijeđanjima i pritiscima općenito s ciljem da ih se zauvijek ušutka i onemogući povijesno istraživanje ničim uvjetovano, oslobođeno od političkih i partijskih manipulacija, površnih novinarskih zamagljivanja, beskorisnih uličnih prepucavanja, ali i od „historiografskih tekstova od po službenoj dužnosti određenih i dobro plaćenih „(h)istoričara“. Upravo je takav rad i samo gola istina osnovni cilj moga rada, rekla je mr. Matković.

Knjiga “Imotska krajina u dokumentima Ozne i Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni” na oko tisuću stranica donosi dokumente o svim selima Imotske krajine od 1944. do kraja 50-ih godina, ali i pojedinosti o političkoj situaciji te gospodarstvu i kulturi između dvaju svjetskih ratova i tijekom Drugoga svjetskog rata koji nikada ranije nisu objavljeni, a u vrijeme svoga nastanka bili su označeni kao „strogo povjerljivi“ dokumenti.

Okosnicu ove zbirke dokumenata čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cistu Provo. U prvome dijelu knjige, uz elaborate su dodani popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala Ozna, odnosno Udba, i to za svako selo pojedinačno, osim za ona naselja za koja popisi nisu nađeni ili sačuvani.

U drugom dijelu zbirke nalaze se razni popisi, vrlo često bez datuma i pečata zbog čega ih je nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, tzv. „narodnih neprijatelja“, tzv. „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

O svim ovim dokumentima opširno je govorila suradnica na knjizi Magdalena Vuković. Knjiga je objavljena u nakladi Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Na Ultri naplaćeno milijun kuna kazni

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom trodnevnog održavanja Ultra Europe festivala naplaćeno je čak milijun kuna kazni, privedene su 352 osobe i oduzeto je oko dva kilograma raznih vrsta droge.

Premda na Ultri nije bilo značajnijeg narušavanja javnog reda i mira, ozljeđivanja ili oštećivanja imovine, splitska policija je u tri dana privela 352 osobe, među kojima je bilo 255 stranih i 97 hrvatskih državljana, radi prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Osam je osoba tijekom trajanja festivala kriminalistički obrađeno zbog sumnje da su počinili kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama.

Policajci su pronašli i oduzeli ukupno 716 komada ecstasyja, 1593,08 grama marihuane, 29 tableta i 30 grama MDMA, 57 grama kokaina, 8,75 grama hašiša i 13,09 grama speeda, 50 grama ketamina.

“Povoljno stanje sigurnosti prije, za vrijeme i tijekom trajanja festivala, rezultat je višemjesečne pripreme za navedeni događaj, koja se intenzivirala kako se približavao dan održavanja javnog okupljanja, uz angažman većeg broja policijskih službenika, posebice uoči i tijekom trajanja festivala. Tijekom pripreme osiguranja, održani su radni sastanci s predstavnicima organizatora, Grada Splita, žurnih službi i ostalih subjekata koji su u direktnoj ili indirektnoj vezi s održavanjem festivala i pružanjem usluga posjetiteljima.

Pravovremeno je ostvarena suradnja s građanima koji žive u neposrednoj blizini, radi uspostavljanja direktnog kontakta s policijom u slučaju bilo kakve potrebe žurne intervencije”, izvijestila je Antonela Lolić iz splitske policije.

Svake festivalske večeri čak 250 policijskih službenika bilo je na terenu u užoj i široj zoni javnog okupljanja, kao i na čitavom području centra grada kako bi osigurali javno okupljanje i održali povoljno stanje javnog reda i mira, prevenirali prekršaje i kaznena djela.

Pohvalili su vozače koji su, kako su rekli, svojim ponašanjem, prateći njihove smjernice i slijedeći upute policijskih službenika na terenu doprinijeli da stanje u prometu u tom dijelu grada bude na zadovoljavajućoj razini i bez većih zastoja.

Splitski vatrogasci u protekla tri dana nisu imali ozbiljnijih intervencija, dok su liječnici Hitne medicinske pomoći sinoć imali četiri intervencije od čega su tri bile zbog intoksikacije, a jedna zbog srčanih smetnji.

Liječnik Miho Sušić rekao je da je ovo prva godina otkako se održava Ultra u Splitu da su imali mali broj intervencija – u tri dana 27 intervencija.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Otac ubijene 4-godišnje Martine – ‘Dvojica ubojica radili su u MUP-u nakon tzv. mirne reintegracije’

Objavljeno

na

Objavio

Zdenko Štefančić, otac 4-godišnje djevojčice Martine, koju su četnici ubili ’92. u Borovu Selu, progovorio ekskluzivno za Bujicu: “Dvojica ubojica radili su u MUP-u nakon tzv. mirne reintegracije, a kada me je DORH pozvao na razgovor, nisu me pitali za moje dijete, nego za ratne zločine nad Srbima!“

U najpotresnijoj Bujici do sada, na Z1 televiziji gostovao je vukovarski dragovoljac, 70-postotni hrvatski ratni vojni invalid i bivši logoraš Zdenko Štefančić. Njegovu kćerkicu Martinu i majku Bernadicu u Borovu Selu, u noći s 20. na 21. ožujka 1992. godine, ubili su srpski teroristi. Za smrt majke i četverogodišnjeg djeteta Štefančić, koji se u Vukovar došao boriti iz Njemačke, saznao je u srpskom koncentracijskom logoru, a strašnu vijest potvrdio mu je brat, tijekom razmjene u Nemetinu 14. kolovoza ’92.

Pred Vojnim sudom u Beogradu Štefančić je osuđen na smrt zbog “rušenja ustavno-pravnog poretka SFRJ“, a njegov progon nastavilo je hrvatsko pravosuđe: – Zvali su me na DORH, ali me nisu pitali o ubojicama moga djeteta. Ispitivali su me radi ratnih zločina nad Srbima u Vukovaru!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u travnju 2015. godine odbio je isplatiti obitelji Štefančić odštetu od bijednih 400.000 kuna za ubojstvo djevojčice Martine i bake Bernadice, a isti taj Vrhovni sud u veljači 2019. godine pravomoćno je oslobodio Radenka Alavanju, ‘komandanta Štaba Teritorijalne obrane Borova Sela’ kojem se sudilo za ubojstva hrvatskih civila na okupiranom području. U izjavi za Bujicu saborski zastupnik Stiv Culej rekao je da je “upravo Alavanja spriječio obitelj Štefančić da ode iz Borova Sela, nakon čega su brutalno likvidirani“.

Štefančić sumnja da se ubojice malene Martine i danas nalaze u Borovu Selu: – Dvojica od ukupno četvorice počinitelja radili su u MUP-u nakon tzv. mirne reintegracije!

Pred kamerama Bujice, Nikola Kajkić, suspendirani istražitelj srpskih ratnih zločina, ekskluzivno je otkrio: – Ubojice Martine i njezine bake Bernadice vodio je zapovjednik Veselko Maksimović, zvani ‘Veso Palestinac’!

Novinarka Bujice danas je nazvala Milorada Pupovca, Olivera Frljića i Antu Tomića i pitala ih je znaju li tko je Martina Štefančić? Nisu znali, ali su zato znali tko je Aleksandra Zec…

U Bujici je objavljena rekonstrukcija strašnog zločina. U noći s 20. na 21. Ožujka ’92. godine, oko 3 sata, četvorica srbočetnika iz automatskog oružja otvorili su rafalnu paljbu po prozoru dnevne sobe obitelji Štefančić, u Radničkoj ulici na broju 49, u Borovu Selu. U kući je bila malena Martina, baka Bernadica i Martinin stric Željko. Željka su teško ranili i pustili da iskrvari u mukama, a četverogodišnju Martinu i baku Bernadicu ubili na licu mjesta. Željko je nekim čudom ostao živ… Obdukcijski nalaz malene Martine Štefančić pokazuje svu surovost teškog ratnog zločina: “PROTOKOL ZA VUKOVAR – POZNATI. BROJ SLUČAJA 1016. IME I PREZIME: MARTINA ŠTEFANČIĆ. DOB: 4 GODINE. VISINA: 110 CENTIMETARA. SPOL: ŽENSKO. Obućena u pidžamu… Kosa smeđa, dužine oko 20 centimetara. Dlan lijeve ruke se nalazi na prednjoj strani grudnog koša, a desni dlan ispod zatiljka. Zubni status: MLIJEČNI. Na desnoj strani grudnog koša i na prednjoj strani vrata ispod brade nalaze se ulazne strijelne rane, 4 na grudnom košu i 1 na vratu. Na leđima lijevo 3 izlazne strijelne rane…“

Kada je Zdenko Štefančić 1998. godine na mjesnom groblju u Borovu Selu pokopao svoju majku i malenu Martinu, primjetio je nešto vrlo indikativno kod svojih dojučerašnjih susjeda: – Tijekom prolaska pogrebne povorke, na svim kućama Srbi su spustili rolete!

Srpski teror nad obitelji Štefančić nije prestao nikada: – Godine 2014. s naše obiteljske kuće u kojoj danas žive moja braća Željko i Slavko, skinuli su hrvatsku zastavu i raskomadali je. Počinitelji nisu pronađeni, baš kao ni ubojice moga djeteta.

Video Ovdje

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari