Pratite nas

Povijesnice

Prvi svjetski rat – u brojkama

Objavljeno

na

ZAGREB -Zbog nepostojanja pouzdanih izvora u vrijeme sukoba, brojčane podatke o Prvom svjetskom ratu nerijetko je teško točno utvrditi pa se mogu znatno razlikovati ovisno o povjesničaru koji ih obrađuje.

Agencija France Presse se odlučila za podatke koji su danas općenito prihvaćeni ili navodi raspon kada su razlike prevelike. No oni su općenito zastrašujući i izražavaju se u milijunima, svjedočeći o žestini prvog “totalnog rata” na kontinentu.

Više od 70 zemalja zahvaćeno ratom

Podatak je donekle zastario budući da većina tih zemalja nije bila neovisna nego su bile dio šest carstava ili kolonijalnih sila – Velike Britanije, Francuske, Rusije, Njemačke, Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva – koje su bile u središtu sukoba. Zapravo, u ljeto 1914. zaratilo je tek desetak neovisnih država, a ostale će postupno ulaziti u sukob poput Italije 1915. i Sjedinjenih Država 1917. No one obuhvaćaju više od 800 milijuna stanovnika, polovicu tadašnjeg svjetskog stanovništva. Tek će dvadesetak zemalja uspjeti ostati neutralne tijekom čitavog sukoba, uglavnom u Latinskoj Americi i na sjeveru Europe.

70 milijuna vojnika

Na početku rata 1914. zaraćene strane mobilizirale su dvadesetak milijuna ljudi, ali će taj broj sustavno rasti kako se sukob bude širio u prostoru i vremenski. Gotovo polovica mobiliziranih će poginuti ili biti ranjena u ratu.

Više od osam i pol milijuna muškaraca bit će mobilizirano u Francuskoj i njezinim kolonijama, 13 milijuna u Njemačkoj, 11 milijuna u tadašnjem Britanskom carstvu, devet milijuna u Austro-Ugarskoj, 18 milijuna u Rusiji, šest milijuna u Italiji i četiri milijuna u SAD-u.

10 milijuna mrtvih, 20 milijuna ranjenih vojnika

125849

Francuska ima 1,4 milijuna mrtvih i 4,2 milijuna ranjenih, Njemačka 2 milijuna mrtvih i 4,2 milijuna ranjenih, Austro-Ugarska 1,4 milijuna mrtvih i 3,6 milijuna ranjenih, Rusija 2 milijuna mrtvih i 5 milijuna ranjenih, Velika Britanija i njezino carstvo 960.000 mrtvih i dva milijuna ranjenih, Italija 600.000 mrtvih i milijun ranjenih te Osmansko Carstvo 800.000 mrtvih. Malena srpska vojska je podnijela razmjerno najteži gubitak: 130.000 mrtvih i 135.000 ranjenih, ili tri četvrtine svog ljudstva.

Legendarne bitke kod Verduna i na Sommi 1916. imat će 770.000, odnosno 1.200.000 žrtava – mrtvih, ranjenih i nestalih – na obje strane. No najkrvaviji će biti početak sukoba: 27.000 francuskih vojnika gine 22. kolovoza 1914., koji će ostati zabilježen kao najtragičniji dan u povijesti francuske vojske.

Sedamdeset posto mrtvih i ranjenih žrtve su topničke paljbe, a pet do šest milijuna će ostati invalidi. Bojni plin koji je 1915. prvi put upotrijebljen, odnijet će “tek” 20.000 života, ali će snažno obilježiti sjećanje na rat.

Milijuni poginulih civila

Vojnim gubicima pridodaju se bezbrojne civilne žrtve izravno vezane uz sukob, napose žrtve genocida nad više od milijuna Armenaca u Osmanskom Carstvu. Broj civilnih žrtava izravno i neizravno povezanih sa sukobom veoma je teško procijeniti. Pokretan rat na istoku, progoni, glad i građanski rat u Rusiji te poslijeratni područni sukobi odnijeli su pet do deset milijuna civilnih žrtava, po ocjeni nekih povjesničara. Koncem rata svjetska pandemija gripe, takozvane španjolke, pokosila je još barem 20 milijuna ljudi u Europi.

Tijekom rata bilo je šest milijuna zarobljenika, 10 milijuna izbjeglica, 20 milijuna civila živjelo je pod okupacijskim režimima, a rat je iza sebe ostavio i tri milijuna udovica i šest milijuna siročadi.

Ispaljeno 1,3 mlijarde granata

Samo je francusko topništvo ispalilo 330 milijuna granata, od čega 60 milijuna u bitki za Verdun. Milijun granata ispalilo je britansko topništvo prvog dana bitke na Sommi.

Poslano 10 milijardi pisama i paketa

Procjenjuje se da su toliki broj pošiljaka razmijenili borci na Zapadnom bojištu i njihove obitelji u 52 mjeseca sukoba. Francuski vojnici šalju svojim obiteljima 2 milijuna pisama na dan, a primaju dvostruko više.

Rat koštao 180 milijardi dolara

Procjenjuje se da je toliko na rat potrošilo sedam najvećih zemalja sudionica (Velika Britanija, Francuska, SAD, Rusija, Italija, Njemačka i Austro-Ugarska), od čega su dvije trećine potrošili Saveznici, a trećinu blok Centralne sile. Cijena rata je trostruko i četverostruko premašivala visinu BDP-a europskih zemalja koje su u ratu pretrpjele strašna razaranja.

Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

20. svibnja 1945. Varaždin – Tito u govoru obećao konačni obračun s ‘hrvatskim smradom’

Objavljeno

na

Objavio

Titov prijeteći govor u Varaždinu, u koji je došao iz Beograda, održan je u prisutnosti dvojice zločinaca iz Srbije: Aleksandra Rankovića i Koste Nađa. U govoru je Tito, zajedno s ova dva zlikovca, obećao obračun s ‘hrvatskim smradom’.

A to je značilo – genocid nad Hrvatima.

O čemu svjedoče stotine jama s desetinama tisuća kostura. Na drugoj strani, još nije pronađena nijedna jama gdje su kosti ubijenih partizana.

Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.

U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’

Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – ‘hrvatski smrad’.

Na tom ‘smradu’ taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenija ne treba kiše, Hrvati je svojom krvlju natopiše”.

Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: “Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.”

U okolici Varaždina postoje mnoga otkrivena, ali i mnoga još prikrivena grobišta koja su nastajala u svibnju 1945. godine, nakon posjeta Tita Varaždinu. U tom dijelu Hrvatske počinjeni su brojni pokolji nad civilima, ženama i djecom, te zarobljenim vojnicima.

Jadan je narod koji zaboravlja i ne štuje svoje žrtve, a osobito svoje mučenike koji su završili poput ovih hrvatskih po jamama od Vardara do Klagenfurta. Ne dozvolimo više nikada da nam zabrane govoriti, moliti se ili zaboraviti, ne daj Bože, one koji su svojom krvlju natopili ovu našu rodnu grudu. Titovi mentalni i duhovni sljedbenici baš to imaju kao neugasiv poriv svoje trule i tamne duhovne baštine izgrađene na krvi nevinih i opetovanim lažima koje ponavljaju do današnjeg dana.

Ne zaboravimo one koje je Veliki diktator i jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josip Broz, tako jednostavno nepodnošljivom lakoćom nazvao – ‘hrvatskim smradom’. Mi znamo da oni mirišu najljepšim mirisom, poput prvih kršćanskih mučenika, mirisom tamjana koji se prinosi kao žrtva do samoga Boga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

19. svibnja 1991. – Referendum o samostalnosti

Objavljeno

na

Objavio

U povijesti moderne, neovisne hrvatske države 19. svibnja 1991. jedan je od najvažnijih datuma. Toga dana Hrvatska je izašla na referendum na kojemu je odlučivala o svojoj budućnosti.

Glasačkim listićima trebalo je odgovoriti na dva pitanja:
– jesu li građani za to da Republika Hrvatska kao suverena država može stupiti u Savez suverenih država s drugim republikama
– ili pak da ostane u sastavu Jugoslavije koja bi bila federativna država.

Glasovanju je pristupilo 83,56 posto građana od kojih je više od 94 posto prihvatilo prvo rješenje, što je zapravo značilo opredjeljenje za samostalnu Hrvatsku. Protiv je glasovalo 4,18 posto, a 1,2 posto listića proglašeno je nevaljanima!

Referendum je održan u dramatičnim okolnostima četničke pobune koju su pomagali velikosrpski Miloševićev režim i JNA, kao posljednji zagovornik preživjele komunističke Jugoslavije.

Bila je javna tajna da Milošević pristaje na samostalnost Slovenije riječima – Idite, bre što pre! – kako bi što lakše prigrabio hrvatske krajeve istočno od crte Karlobag – Karlovac – Virovitica. U tome je tijekom vremena dobio punu potporu jugovojske kojoj je bila draža bilokakva nego nikakva Jugoslavija.

U međuvremenu je vojni vrh ustrojio i svoju stranku – “Savez komunista, pokret za Jugoslaviju” koji je demokraciju u Hrvatskoj i Sloveniji ocjenjivao “privremenom pobjedom kontrarevolucije”. I Milošević i jugovojska Hrvatskoj su namijenili sudbinu državice koja se vidi sa Sljemena i to pod vodstvom njihovih istomišljenika!

Na te prijetnje moglo se odgovoriti samo pripremama za oružanu obranu i plebiscitarnom voljom naroda za samostalnom državom.

Pozivajući se na hrvatski Ustav Sabor je već 21. veljače 1991. prihvatio Rezoluciju o “postupku razdruživanja od SFRJ” i mogućem udruživanju u savez suverenih republika. Tu namjeru na plebiscitu je potvrdila slobodno izražena volja naroda, koju nije mogla zanemariti ni međunarodna zajednica, inače nesklona hrvatskoj samostalnosti.

Ishod plebiscita hrvatski je Sabor 25. lipnja 1991. oblikovao u Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. No do međunarodnog će priznanja doći tek sljedeće godine poslije uspješnog otpora velikosrpskoj agresiji. (HRT)

 

 

Da netko nije olako zaboravio što se događalo u svibnju 1991. danas ne bismo imali takvih problema

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati