Connect with us

BiH

Prvi vjesnici desnog proljeća počeli su na HTV-u

Objavljeno

on

[pullquote_left]Nisam očekivao da će desnica u tako kratkom vremenu ponovno pomesti ljevicu. I to baš sada kad je svima očito da je Vlada ispunila svaku točku iz Plana 21. Ta dva izborna poraza vladajućih stvarno su nadošli kao grom iz vedra neba![/pullquote_left]

Nakon pobjede ljevice na zadnjim parlamentarnim izborima hrvatska se desnica dugo doimala kao politička emigracija u okviru vlastite države. Ismijavana, s puno osjećaja krivnje zbog Sanaderove kleptomanske ere i glumatanja Jadranke Kosor, te uz opće medijsko glorificiranje, tobože sveopćeg spasa kroz Plan 21 desnica je napravila zapravo jedino što je i mogla. Povukla se u mišju rupu i čekala svoj trenutak. I dočekala ga je!

Prvi vjesnici desnog proljeća počeli su na HTV-u. Relativno nepoznata, ali hrabra novinarka Karolina Vidović Krišto demaskirala je u svojoj emisiji Zakon o zdravstvenom odgoju i stavila pod medijske reflektore pedofilske savjetnike koji su virili iz famoznog Modula 4. Kad su TV boljševici, razni novokmeti, šoše i kloše svojim verbalnim pendercima nasrnuli na Vidovićku, u Zagrebu se pojavila Judith Reisman, afirmirani borac protiv pedofolije. Hrabra 78-godišnja Amerikanka već je u prvim istupima pokazala kako je bez dlake na jeziku. Lijevi su je falangisti odmah proglasili ‘hodajućom sprdnjom’, ali Amerikanka se nije dala zaplašiti i tema o zdravstvenom odgoju više se nije mogla prekriti samo ideološkim floskulama da je protiv nje jedino radikalna desnica i klerofašisti. Lijevi su mediji do tada ismijavali čl. 63. Ustava RH i složno davali podršku ministru Jovanoviću kao i ekipi koja nam je smućkala Modul 4 u Zakonu o zdravstvenom odgoju. Sve me to podsjetilo na svojedobnu podršku tih novinara ili njihovih očeva našoj neprežaljenoj Ljubičici bijeloj. Prisjećam se plebiscitarne podrške sokratovskoj mudrosti našeg voljenog Maršala da ima ‘sudija koji se drže zakona kao pijani plota’. I bio je u pravu! Danas takvi suci sjede još u Ustavnom sudu RH te su ovih dana jednoglasno, i bez trunke grižnje savijesti, srušili su ‘napredni’ zakon koji Finci imaju već 45 godina, kako mudruje jedan od autora kurikuluma dr. Lepušić. Dobro, Finska ima i Nokiju! Znači li to da trebamo odmah u Obrovcu izgraditi tvornicu mobitela? I naš Premijer se nedavno pozivao na Finsklu kao uzor-zemlju, ali je zaboravio kako je i tamo nekada buktio građanski rat. Nakon ove, po mišljenju vladajućih, skandalozne odluke Ustavnog suda RH prvi je reagirao ministar Jovanović. Trijumfalnim se glasom oglasio sa svih TV postaja u Hrvatskoj te dao do znanja kako se neprijateljski sud nije dirao u sadržaj zakona već ga je ukinuo samo iz formalnih razloga. Neki pravnik Ministarstva mogao je Ministra obavijestiti da je pravo jedina znanstvena disciplina u kojoj je forma jednako važna, ako ne i važnija, od sadržaja.

Bilo je i drugih briljantnih reakcija. Ante Tomić je objavio zapaženi komentar u kojem se zalagao da Ustavnom sudu treba odmah uputiti zahtjev za preispitivanje ustavnosti njegove odluke o ukidanju zdravstvenog odgoja. Bravo Ante! Ti si pravi novinar opće prakse koji se u sve razumije! Neka đava odnese takav sud! Ante očito priznaje samo svoj sud i sud svoje Partije. Čudi me da mu u subotnjem Večernjaku Silvana Perica nije dala zelenu strelicu gore kad je već, sukladno svom naprednom svjetonazoru, dala predsjednici Ustavnog suda Jasni Omejec crnu strelicu dolje. Iako su nevjernici, ljevičari bi vrlo rado ‘strelom Božjom’ malo potprašili ‘radikalnoj desnici koja diže bunu koja nema veze sa stvarnim problemima u kojima se Hrvatska nalazi’ kako to mudro zbori zabrinuti Davor Butković u Jutarnjem. Iz Londona se Jutarnjem javio i prof. dr. dilentatizma Boris Lenhardt. On kaže: ‘Odluka Ustavnog suda ispunjava me velikom tugom … I to tek kad sam pomislio da ništa ne može biti tužnije od rezultata lokalnih izbora. Ovime se još jednom pokazalo da je Hrvatska zemlja samouvjerenih diletanata …’ Na kraju nam profa iz Londona patetično poručuje: ‘Plači, defektna zemljo!’ Mogu si zamisliti tugu bjelosvjetskog profesora kad se sjeti onih diletanata koji su u jesen 1991. g., skoro nenaoružani krenuli u rat i na kraju ga, bez pomoći profesora, onako diletantski i dobili! Međutim, ništa nije važnije od istine da su, iako diletanti, uvijek znali svoj put, kamo idu, za što se bore i kamo će jednom stići. Bojim se da će naš profa iz Londona, nakon slijedećih parlamentarnih izbora, doživjeti tugu pregolemu! Napokon se kršćanska i konzervativna Hrvatska odlučila i stala boriti za svoje vrijednosti. A to profu sigurno dovodi do ludila ili depresije! Bertold Brecht je napisao: ‘Tko se bori, može izgubiti, a onaj tko se ne bori, taj je već izgubio!’

Kad je profesor diletant već spomenuo tužne lokalne izbore, oni su, kao i izbori za EU parlament, predstavljali i za mene veliko iznenađenje. Naravno ne tužno kao za profesora! Nisam očekivao da će desnica u tako kratkom vremenu ponovno pomesti ljevicu. I to baš sada kad je svima očito da je Vlada ispunila svaku točku iz Plana 21. Ta dva izborna poraza vladajućih stvarno su nadošli kao grom iz vedra neba!

Nedavno smo u Zagrebu dobili nove kante za smeće na kojima možemo reklamirati usluge i proizvode. Sada oni koji već godinama kopaju po takvim kantama odmah će se informirati koliko smo daleko odmakli recimo u EU ili od Sjeverne Koreje. Ali koja korist od takvih vrijednih informacija kad nam po kantama danomice kopaju sami diletanti. Zaposlenost nam stalno uspješno opada. Direktor Croatia Airlinesa putuje svake subote svojima u Amsterdam i za to prima 15.000 kn za odvojeni život, a stjuardese lete u starim avionima za 4.500 kn mjesečno. Armija nezaposlenih baulja Hrvatskom. U općini Krnjak vije se srpska zastava. U jednoj zatucanoj i krajnje nerazvijenoj Danskoj ne smije se izvjesiti ni zastava EU iako su zatucani Danci već odavno članice EU-a. Za to vrijeme naša Ministrica Vesna Pusić najavila je naš novi prioritet nad prioritetima nakon 1. srpnja: borit ćemo se svim snagama da svi naši susjedi što prije uđu u Uniju. Pogodite na koga je Vesna mislila kad je rekla ‘svi naši susjedi’? A što je sa komšijama? Investicije su poharale Hrvatsku kao tsunami. Baš ovih dana Dinamo je investirao u dva napadača – Čileanca i Alžirca. Oduševljeni sindikati ne znaju kako zahvaliti Vladi i Liniću na uspješnoj politici pa svako malo najavljuju spontana okupljanja (demonstracije) radnika.

Unatoč svim tim divotama koje krase našu Hrvatsku, pojavljuju se iz mraka oni koji su sve pokrali, proveli lopovsku privatizaciju i sad bez imalo srama pobjeđuju uspješnu i obljubljenu vlast! Sve je to Davor Butković odmah skontao i s pravom se ozbiljno naljutio na priglupe i diletantske hrvatske birače. Trebalo bi izbore provesti tako da glasuju samo oni koji su oduševljeni vlašću, kao u vrijeme komunizma. Ili, kao na izborima 1945.g., provesti glasovanje ne ubacivanjem glasačkih listića u kutije već kuglica tako da se odmah čuje kad je neki rigidni desničar ubacio kuglicu u kutiju na kojoj recimo piše Milan Bandić, a ne Rajko Ostojić. To drugovi iz biračkog odbora odmah mogu zabilježiti i klasnom neprijatelju drugi dan opaliti jednu kuglicu u čelo! Ima pravo naš profa iz Londona, sad su kod nas sami diletanti. Drugi krug lokalnih izbora je blizu pa treba mobilizirati sve drugove da to za njih ne postane deveti krug (pakla) popločen njihovim dobrim namjerama. Rigidni desničari marširaju. Zamislite, čak su se sjetili da je brak zajednica muškarca i žene što je ogorčilo i diglo na noge progresivne kozmopolite i euroifile i njihove nasljednike. Sve su mogli očekivati od Ličana, Hercegovaca i Imoćana, ali da vjeruju kako je brak zajednica muškarca i žene, a ne žene i žene, ili muškarca i muškarca, ili muškarca i koze, ili žene i kućnog ljubimca itd. E, takvu zatucanost stvarno nisu očekivali! Iako se i za njih u Imotskom stvari mijenjaju na bolje. Neki dan mi je na tenisu moj partner Imoćanin Luka Zaradić rekao da je SDP premašio sam sebe i u prvom krugu u Imotskom dobio čak 2,5% glasova! Imperija je odmah na demokratski način uzvratila udarac: počeli su uljudno i u rukavicama (boksačkim) prebijati volontere koji su skupljali potpise za referendum kojim se traži izmjena Ustava kako bi se u njega uvela perverzna tvrdnja da je brak zajednica muškarca i žene. Naročito su se istakli napadima na mlade djevojke na štandovima čime su dokazali da su za ravnopravnost spolova i da se ženu može isto tako uspješno prebiti i zapaliti te zaplašiti i izvrijeđati baš kao i svakog muškarca. Unatoč MPV-u (moralno-političkom-vaspitanju) zatucani konzervativci skupili su diljem Hrvatske oko 500.000 potpisa za raspisivanje referenduma. Očekuje se da Vlada već prvi idući radni dan podigne gornju granicu za raspisivanje referenduma na bar 3 milijuna potrebnih potpisa, pa neka diletanti skupljaju potpise do kraja života. Ni fakulteti nisu ostali pošteđeni od ofenzive zatucanih desničara. Inicijativu ‘U ime obitelji’ pripustili su na svoje fakultete ekonomije, medicine, veterine i šumarstva. Ipak hrabro su je odbili fakulteti političkih znanosti, pravni (!?), arhitekture, građevinarstva itd. Sve to k’o bajagi sukladno čl. 6. Statuta Sveučilišta koji kaže: ‘Članovi sveučilišne akademske zajednice dužni su, unutar Sveučilišta, djelovati politički neutralno bez isticanja osobnih političkih stavova.’ Odmah sam se prisjetio i gostovanja Judith Reisman na FPZ-u i onog studenta koji je postavio pitanje: ‘Tko vam je dozvolio da dođete u Hrvatsku?’ te dekana Zakovšeka koji je ‘neutralno i bez isticanja osobnih političkih stavova’ izvrijeđao američku znanstvenicu.

Ostao sam dirnut tragedijom koja je zadesila planetarno poznatu fotografkinju (za koju nikada nisam čuo) Maru Milin. Mare, koja i fizički podsjeća na Mare/Ingrid zvanu Mast-trast, potpisala je peticiju i gorko se pokajala. Prišle su joj zadojene djevočure i strogo joj naredile da se potpiše. Mare nije baš prebistra pa nije odmah shvatila o čemu se radi. Upitala ih je jesu li one za to da brak bude zajednica muškaraca i više muškaraca, žene i kućnih ljubimaca, usput ih je podučila kako ona zna za mnoge slučajeve obiteljskih grozota učinjenih u tim hetero, kršćanskim, naoko normalnim brakovima. Čim je Mare potpisala, upalila joj se ruska svjećica u glavi i shvatila je da su djevojke obične ‘lažljivice jer one nisu skupljale potpise za guy brakove, za dobre ljude velikog srca i da ljubav nema spol, dob ni granice jer je veća od našeg razumijevanja.’ Kad je Mare napokon shvatila što je napravila tj. potpisala pozlilo joj je jadnici. Iz članka u Juatrnjem ne vidi se što se na kraju desilo s našom sirotom Mare, ali je po meni apsolutno nedopustivo da lažljive volonterke jednoj renomiranoj fotografkinji postavljaju tako zamršeno pitanje kao ‘jeste li za to da je brak zajednica muškarca i žene?’ Rektor Riječkog sveučilišta Pero Lučin, na pitanje novinarke Jutarnjeg kaže, da u Rijeci nije bilo zahtjeva od strane Inicijative ‘U ime ljubavi’ da se potpisi skupljaju na riječkom Sveučilitu, odgovorio je samouvjereno kako je to u Rijeci nemoguće da se dogodi. Nije međutim nemoguće da su volonteri, osim u Zagrebu, bili najviše šikanirani, pljuvani i maltretirani baš u Rijeci. Pa da je i rektor Pero dopustio potpisivanje na Sveučilištu, to sigurno ne bi prošlo kraj prof. povijesti Vjekoslava Perice koji bi odmah samo rastjerao taj čopor ustaša jer on dobro zna što je nečastivi na našem faksu.

I dok čekamo lokalne izbore i bitku između SDP-a i HDZ-a sjetih se definicije pesimiste B. Russella: ‘Pesimist je onaj koji između dva zla izabere oba dva.’ A Hrvati su stari pesimisti…

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari