Prvo bijelo polje

Čitamo ovih dana uzbunu u lijevo partizanskom dijelu kraljevstva zbog navodnog skandala jer je netko u Karlovcu na svoju kuću izvjesio barjak crven bijeli plavi s narodnih hrvatskim grbom koji počinje s prvim bijelim poljem.

[ad id=”68099″]

Osnovni argument ljevičarsko jugoslavenskih piskarala je navodno hrvatski ustav u kojem je propisano kako izgleda hrvatska državna zastava. Na stranu osjećaj povraćanja kad čitam kako se pljuvatori po svemu hrvatskom, osim po kunama, trude da zaštite hrvatski ustav od napadnih nepismenjakovića koji nemaju pojma kako izgleda hrvatski službeni, državni barjak, piše Vinko Vukadin

Proglase oni odmah takav grb ustaškim, nadajući se da će ljudi nasjest na njihovu propagandu i laži. Uostalom normalnom Hrvatu je ustaški grb vjerojatno miliji od petokrake, al to je druga priča.

Zanimljivo je da ih smeta baš to prvo bijelo polje. Tko bi rekao da oni gledaju na sitnice i da su te sitnice tako opasne po državu. Kad se već nisu borili za nju, oni bi ju čuvali od onih koji su je stvarali. Nije opasna Vulinova propovijed mržnje, nije opasna srbska laž oko Oluje, nisu opasni oni koji i dan danas zagovaraju novi križni put, al je opasno prvo bijelo polje na nekom barjaku.

Njihova propaganda ima svoju konstrukciju. Ona je zasnovana na nekadašnjoj jugoslavenskoj diktaturi i progonu svega što je mirisalo na nacionalizam. Budući da više ne mogu govoriti u ime bratstva i jedinstva, oni danas pišu da brane ustav RH. Zahtjev je tada i danas potpuno isti: u zatvor s ustašama, nacionalistima i onima koji vješaju ustaške barjake na prozore.

Oni namjerno i sustavno brkaju i podvaljuju neke stvari u nadi da ih nitko ne će prozrijeti i da će partijska policija neokomunističke jugosrbske vlade poslati svoju miliciju da dejstvuje.

Kao prvo, nije svaka zastava državna i prema tomu stupidno je svaku zastavu, koja ne odgovara državnoj, proglašavat narušavanjem ustava, zakonskog akta koji vlastodršci mijenjaju ako im zatreba, a narodu propovijedaju da se radi o svetom pismu.

Njima je ustav pokriće da nam podvaljuju svoje laži, a to čine pogotovu kad lažu o antifašističkim temeljima države, koji navodno stoje u ustavu i kad udaraju toljagom po onima koji vole prvo bijelo polje.

Drugo, mi smo u slobodnoj i demokratskoj državi pa je logično da svatko ima pravo izvjesiti one zastave koje nisu mrziteljske, izrijekom zabranjene ili promoviraju nešto suprotno državnim, nacionalnim ili ljudskim interesima. Hrvatski povijestni barjak i grb to nisu. Naprotiv, oni simboliziraju čitav hrvatski narod, za razliku od službenih barjaka koji simboliziraju državu.

Ljudi vješaju različite zastave, od udruga do klubova, mjesnih zajednica i vjerskih zastava. U demokratskom društvu je sve to uobičajeno, ali u njihovom ishodištu, jugodiktaturi srbske provenijencije, postojala je barjačka milicija. Oni su očito ideološki i operativni sljedbenici toga stupa Jugoslavije, bratstva i jedinstva i borbe protiv ustaša. Zašto dakle nebi obični čovjek mogao izvjesit hrvatski brajak s povijesnim grbom. Pa on niti ne vješa državnu zastavu kojoj je recimo dodao kakvu ustašku zmiju, nego obični hrvatski barjak s povijesnim grbom.

Logičkog, demokratskog, humanog ili zakonskog razloga za njihovu uzbunu nema, ali su se ipak uzjapurili.

Zašto?

U našem narodu je razvijen izrazito jaki osjećaj za taj stil politike.

Mi znamo što oni misle, a i oni znaju što mi mislimo. Simboli i jesu zato tu da ih znamo čitati.

Zbog tih simbola je Jugoslavija i njezini milicioneri živjela u stalnom strahu, provjeravala svaki klozet u vlaku iz Njemačke i na svakoj misi i školskom dvorištu imala svoje špijune.

Jugonovinarčići i dupelisci se osjećaju pozvanima opet biti pesnica socijalističke omladine. Kao nekada njihovi očevi, tako i oni danas medije koriste da prozivaju i pozivaju na društvenu svijest i borbu protiv nacionalizma. Oni bi i danas bili govornici na kongresima partijske omladine i ponudili popise svih zgrada u Zagrebu na kojima je zastava Jugoslavije izvješena naopako, zvijezda slučajno prekrivena ili krpa spuštena na pola koplja.

Oni su stručnjaci za barjake, njih su naučili simbolici slova, polja i boja. Znaju komunistički omladinci dobro da ZAP nije oznaka financijske institucije, da ZDS nije skraćenica za Zdravo drugovi Srbi i da prvo bijelo polje predstavlja ubitačan i nesavladiv dokaz da narod ima svoj ritam, ritam koji nije moguće unakaziti niti dodavanjem petokrake niti nakaradnih dodatnih grbova i grbčića koji simboliziraju vrstu federativnosti.

Hrvatski narod i nacija su oduvijek imali svoje prepoznatljive grbove koji su ga ujedinjavali, grbove koji su se prenosili s koljena na koljeno i niti najjača diktatura ih nije uspjela izbrisati iz osjećaja.

Znaju oni, a znaju i oni koje napadaju, da je hrvatsko oko uvijek zaplakalo kad bi iz nekog ormara ili s tavana izronio taj grb. Znaju oni da su školska djeca šetala s roditeljima do Trga Svetog Marka ili kroz Vlašku da na krovu ili fasadi vide hrvatski grb. Oni su u Maksimirskoj šumi pored spomenika u parku imali svoje špijune koji su brojali minute koje bi neki školarac, student ili odrasla osoba provela ispred njega. Isčitavali su oni svugdje simbole i sitnice, broj svijeća ispred hrvatskih velikana na Mirogoju i slučajno posložena slova ili boje na kućama, majicama ili čarapama. Oni su postali opterećeni i genetski zaraženi osjetljivošću naspram grba jer je grb simbol nacije i znak borbe za slobodu i državu. Kao što neki hrvatski nacionalisti u svakom trokutu vide masona, tako isto jugofašisti u prvom bijelom polju vide ustaškog vuka.

Hrvatskim nacionalistima to može biti samo dobra reklama, njih ne smeta to što će ih netko nazvat ustašama.

Prvo bijelo polje za jugofašiste predstavlja izraz nepoželjne ideologije, one koja bi njima konačno mogla oteti njima tako drage pozicije i utjecaj.

Ne brine njih previše zakonitost ili nezakonitost nekog grba. Prvo bijelo polje je bilo i na prvom grbu Republike Hrvatske, ono je prvo na mnogim grbovima ratnih postrojbi, napominjem samo HOS i PHR.

Prvo bijelo polje je očito znak raspoznavanja između odlučnih i onih kojima je sve svejedno, bitno da imaju kakvu fotelju i štogod za žderat.

Notorni protivnici hrvatskog nacionalizma, slobode i države, partizančići, polupartizančići, jugofašisti i jugo opančari treće generacije, dobro znaju da je prvo bijelo polje svjesno odabrana simbolika i u tom polju leži vuk.

Oni se ne boje zbog ustava, njima je ustav vjerojatno zadnja rupa na svirali.

Ne laje jugopas zbog propisa nego zbog ukusne hrane koju mu daje hrvatski narod da ga može češće zapišavat.

Vinko Vukadin