Pratite nas

Razno

Prženje klačine

Objavljeno

na

Klak (gašeno vapno) zapakiran u papirne vreće počeo se javljati u prodavaonicama građevinskog materijala početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Sve do tada dobivanje klaka bilo je moguće jedino prženjem klačine. Ovaj posao iziskivao je velike fizičke napore, ali i znanje  jer je kod groćenja nekih klačina sav uloženi trud otišao u vjetar.

Postupak groćenja klačine, koliko se god na prvi pogled činio jednostavnim, tražio je veliko umijeće, jer su se rijetki upuštali u ovakvu vrstu posla.
Pokušat ćemo vam predočiti proceduru gradnje klačine.  Rupa za klačinu najčešće se kopala tamo gdje ima dovoljno kvalitetnog kamena i drveta. Površinski kamen nije se koristio za ćemerenje, jer njegova svojstva nisu udovoljavala zahtjevima proizvodnje kvalitetnog klaka . Iz toga razlog sirovinu se kopalo ili uzimalo “obrađenu” iz Ričine zbog njegove kvalitete.

S ruba iskopane rupe polagani su sopnici (temeljci), s kojih se nastavljalo dalje ćemeriti dosta spljoštenu (zatupljenu) kamenu kupolu. Kamen koji je učvršćivao sćemerenu kupolu zvao se kamen zaglavni ili čep.

U nedostatku radne snage, prilikom ćemerenja postavljala se lisa (skela) koja je imala funkciju pridržavanja ćemera do postavljanja zaglavnog kamena. Svaka četvrta ćemernica stavljana je na kant radi boljeg učvršćivanja. Nakon nabijanja zaglavnog kamena nastavlja se zidati okomiti zid takozvana košuljica, tik do ćemera. U međuprostor se slagalo kamenje, vodeći računa o veličini šupljina (vatrenica) i protoku vrućeg zraka kroz njih. Ako bi strujanje vrućeg zraka kroz klačinu zbog malih vatrenica bilo usporeno, došlo bi do njenog zagušenja. Iz tih razloga kamena sirovina  ne bi mogla dobro izgoriti, pa bi se zarada prepolovila. Oko 50 -60 cm od okomitog zida (kamena košuljica)  zabijaju se drveni koci oko kojih  se plete šiblje (jasenovina, grabovina, drinovina), a u međuprostor se nasipava i zbija vlažna crvenica radi onemogućavanja dotoka hladnog zraka, koji bi usporavao proces prženja klačine. Ako bi se  zaštitni sloj crvenice slabo nabio, tada bi klačina “progorila” i od uloženog truda ne bi bilo ništa.
Promjer rupe mjerio se aršinom . Visina klačine treba bi biti jednaka promjeru iskopane rupe. Iz praktičnih razloga kamena je  kupola jako spljoštena jer je  omogućavala slaganje veće količine kamena, a nakon dobro obavljena posla i veću zaradu. Pivac je bio i do 1,5 aršina iznad zaglavnog kamena, kojemu je zadatak, pokazati (kamen pobijeli) jeli mukotrpnom poslu došao kraj.

Kad se obave svi predviđeni radovi oko ćemerenja i zemljane zaštite klačine, počinju se sjeći i pripremati drva, ako to nije ranije učinjeno. Ljude je učilo iskustvo, da ne valja sjeći debelo drvo jer se takvo može prodati po dobroj cijeni za ogrijev, već tanko koje može dati potrebnu toplinu. Najpoželjnija je bila grabovina, drača ili tilovina jer se njihovim izgaranjem oslobađala najveća toplina. Ložači bi temperaturu “provjeravali” pomoću staklene boce, stavljajući je na ravulji  u klačinu  koja bi se nakon par sekundi boravka u vatri ponašala poput sladoleda na vrelom suncu ( oko 800 ºC).
Za svaki aršin klačine bilo je potrebno spaliti oko 100 naramaka drva (1 naramak oko 70 kg drveta). Za klačinu od 3 aršina bilo je potrebno oko 1,2 vagona, a za 4 aršina 2 – 2,5 vagona drva.

Nakon svih obavljenih priprema, paljenjem klačine slijedi najodgovorniji i iscrpljujući dio posla koji ne smije biti prekinut, ako se želi dobiti kvalitetan klak.

Slijedi danonoćni smjenski rad loženja bez imalo odmora. Drva su se gurala u klačinu drvenom ravuljom, a ponekad i metalnom jer bi drvena brzo izgorila zbog visoke temperature. Za dobro obavljeni posao, neophodan je rad uigrane ekipe. Dvojica ložača se izmjenjuju dok treći primiče naramke na dohvat ruke ložača  jer se postignuta temperatura ne smije smanjivati. Dogodi li se taj propust, a događao se zbog štednje na drvima, ode veliki dio truda uzalud. Za klačinu od 3 – 3,5 aršina trebalo je za loženje odraditi oko 20 dnevnica, a svaka se plaćala kvintalom klaka.

Tada se znalo klačinarima i janje zaklati jer se obavljao dugotrajan i težak posao. Susjedi bi pritekli u pomoć osobito noću kada se oko klačine skupljalo dosta seoskih momaka. Tada bi  “nadahnutim” pojedincima padale na um svakojake “umotvorine” i prostote koje bi zaogrnuti mrakom izvikivali s klačine. Neki bi od prozvanih to shvaćali kao neukusnu šalu i samo  odmahivali rukom, dok bi se drugi ljutili i prigovarali. Te su  “umotvorine”  glasile po prilici ovako:  Oj Galune ispod Grede dovedi ženu pod našega Klempu. Ili. Oj  Erota Mrgudov   dovedi ženu da popiša pivca. Bio je to usmeni “haiku” kojeg su stari klačinari njegovali sve dok i sami nisu nestali.
Kada bi se  okončalo  loženje, klačina bi se zatvarala i hladila isto onoliko vremena koliko se i ložilo. Ako bi se u međuvremenu okišilo, klačina bi se pokrila ceradom da ne bi došlo do spontanoga gašenja klaka.

Nakon hlađenja, počinje se uokolo rasplitati plot i uklanjati zemlja da bi se došlo do dragocjene sirovine,koja se uz primjerenu cijenu počinje krčmiti unaprijed dogovorenim mušterijama.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

dr. Stjepandić: Pismo njemačkome veleposlaniku Schultze-u

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski znanstvenik iz njemačkog Bensheima dr. Josip Stjepandić uputio je otvoreno pismo njemačkom veleposlaniku u Zagrebu Thomas E. Schultzeu zbog njegova Twitter statusa o Goranu Beus Richembergu kao članu njemačke zajednice u Hrvatskoj.

Pismo prenosimo u cijelosti: 

Štovani gospodine Schultze,

sa zgražanjem sam primio na znanje Vaš najnoviji Twitter-status, u kojem sliku s hrvatskim zastupnikom Beusom Richemberghom dijelite uz komentar: „Veleposlanik Thomas E. Schultze nakon današnjeg sastanka sa saborskim zastupnikom Beusom Richemberghom: šokiran sam uvredama, napadima i prijetnjama smrću na društvenim mrežama upućenim članu njemačke zajednice u Hrvatskoj i zastupniku Hrvatskog sabora. Osuđujem te napade.“

Svaki imalo razuman čovjek sigurno će Vas poduprijeti u Vašoj osudi svakog nasilja. Unatoč tomu, Vašu poveznicu s gospodinom  Beusom Richemberghom smatram pogrješnom, kontraproduktivnom te vrlo škodljivom za Njemačku.

Dne 28. lipnja 2013, dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, tadašnja neokomunistička saborska većina donijela je zakon (tzv. Lex Perković), koji je privremeno spriječio izručenje dvojice bivših čelnika udbe Njemačkoj. Nakon prijetnje sankcijama od strane Europske Unije zakon je ipak izmijenjen, dvojica osumnjičenika bili su izručeni te potom na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu 3. kolovoza 2016 zbog ubojstva osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Obojica osuđenika vođenje postupka označili su korektnim.

Donošenju tzv. „Lex Perković“ slijedila je besprimjerna kampanja blaćenja u očigledno kontroliranim hrvatskim medijima, punim poruge i potcjenjivanja Njemačke.  Jedan od najžešćih zagovornika tzv. „Lex Perković“ bio je gospodin Beus Richembergh u svome svojstvu kao član Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav u hrvatskome Saboru.

Bilo je tako ružno, da se svaki pristojan Hrvat morao crvenjeti od srama!

Samo iz ovog razloga gospodin Beus Richembergh za cijeli svoj vijek diskvalificirao se za bilo koju suradnju s Njemačkom te bi ga se trebalo kloniti kao sugovornika!

Osim toga, gospodin Herr Beus Richembergh je u najmanju ruku  prijeporna osoba, ako je vjerovati mrežnim izvorima. Kao sin muslimansko-bosnjačkog oca i majke Hrvatice u djetinjstvu je nosio majčino prezime Beus, sve dok s 20 godina nije dodao prezime Richembergh. Niti Beus niti Richembergh ne mogu se naći u javno pristupnim popisima njemačkih prezimena. Stoga je neobjašnjivo, kako je on mogao doći do njemačkog podrijetla, pogotovo jer se po iskazu svjedoka neko vrijeme izjašnjavao kao Srbin odnosno Židov.

Dalje je gospodin Beus Richembergh iznova bio optužen da je bio posebno vjerni pristaša jugokomunističkoga režima. Tereti ga se da je prijavio dvije kolegice učenice te nastavnicu zbog školskog rada o junačkoj operi „Nikola Šubić Zrinjski“, zbog čega su one bile progonjene od jugokomunističkog režima. Isto tako ga se tereti, da je kao žbir kodnog imena Odisej radio za udbu.

Sve ove optužbe, koje se lako mogu naći u mreži, prenosim s nužnom rezervom, jer one dolaze iz različitih izvora te su moguće manipulirane na štetu gospodina Beusa Richembergha.

Svakako je znakovito da gospodin Beus Richembergh kao javna osoba nikad nije osjetio potrebu zatražiti ispravak netočnoga navoda, da ne govorim o tome da bi tužio donositelja takvih vijesti. Isto tako nije pokazao krsni list, kojim bi dokazao njemačko podrijetlo.

Stoga moram poći od toga da nisu sve optužbe protiv gospodina Beusa Richembergha neutemeljene.

Naposljetku je gospodin Beus Richembergh uvijek iznova privlačio pozornost napadima na Katoličku Crkvu i njezine vjernike, koji čine 86% pučanstva u Hrvatskoj. Isto tako, on je jedan od „fašizatora“ tj. osoba, koje u javnosti šire pogrješnu sliku o tobožnje rasplamsanome fašizmu u Hrvatskoj. Još dugo će ostati u sjećanju njegova kampanja protiv udruge „U ime obitelji“, samo zato jer su se usudili pokrenuti uspješan referendum za zaštitu braka i obitelji.

Svake godine provedem 20 do 30 dana u Hrvatskoj, gdje posjetim različita mjesta i priredbe, te snimam i mogu Vam pod zakletvom potvrditi da još nisam sreo neku koja bi približno zaslužila oznaku „fašist“.

Iz svih gore navedenih razloga gospodina Beusa Richembergha smatram moralno vrlo prijepornom osobom (kolokvijalno: trovač bunara), koji nema što traziti u društvu njemačkoga veleposlanika!

Istodobno javljeno mi je iz Zagreba da njemačko veleposlanstvo odbija zamolbe za razgovor, kao npr. gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica Domovinskog rata, koja od 14. veljače 2017 uzaludno čeka na termin kod Vas.

Gospođu Bartolić poznajem kao smirenu osobu, koja s ponosom i dostojanstvom podnosi svoju tešku sudbinu. Stoga ne bih znao zašto su vrata njemačkoga veleposlanstva zatvorena za nju, pogotovo što bi puno toga mogla ispričati o stanju u Hrvatskoj.

Vi ste, štovani gospodine Schultze, počinili teške pogrješke, koje se ne bi smjele dogoditi njemačkom veleposlaniku. Da ste moj suradnik, smjesta bih Vas otpustio.

Ovo pismo ću u kopiji poslati Vašim pretpostavljenima, članovima vanjskopolitičkoga odbora njemačkoga Bundestaga te pojedinim zastupnicima u Bundestagu, u očekivanju, da dijele moju kritiku te Vas žurno zamijene drugim veleposlanikom, koji ne će ponosno pozirati s udbaškim žbirom.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Razno

Ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka – Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu molitvu

Objavljeno

na

Objavio

Dragi svi, ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka. Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu žarku molitvu. Dan posta o kruhu i vodi, čuda čini.

Molimo također i za ostalu petoricu hrvatskih generala čije su sudbine prepuštene onima, koji nisu vrijedni poljubiti pete našim hrvatskim junacima.

Preporučam usrdno neka svećenici prikažu sutra i prekosutra Sv. Misu kako bi Duh Sveti prosvijetlio pamet ‘‘velemožnim’’ haaškim sucima ‘‘ljubiteljima Pravde i Istine’’, pozvao je mons. Vlado Košić.

Uz B.B. ZDS Marija Dubravac, Brisbane

GENERALU PRALJKU

Hranio si me kad sam bio gladan,
Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.
Plakao sa mnom i na grud me svij’o,
U svojem domu ljubavlju me grij’o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,
Obasuo me miljem, na svu mjeru;
U srce meko od suhoga zlata
Skrio si bijednog ispaćenog brata.

A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,
Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.
Jedan je Praljak, jedna istina,
Jedna Hrvatska sveta Domovina,

Žrtvom junaka sazdana, čuvana,
Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.
Puna je knjiga hrvatskih svetaca,
Od stoljeća sedmog patničkih otaca –

I braće što sudila haaška je neman,
Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.
Ah, što je Haag, što li jugo-udba?
Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,
Mriju bez Boga i bez ljudske časti.
A tebe čekaju, hrvatski sine,
Nebeski dvori moje Domovine.

Na križu, patnji, nagradu si steko,
Istinu, Pravdu, branio i reko.
Ne boj se, brate, zločinačke ruke,
I ja sam takve okusio muke!

Blago onima što nevini trpe,
U muci teškoj Božju snagu crpe.
Za tebe čuvam vijenac od lovora,
Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –
Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

Marija Dubravac, Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari