Pratite nas

Istaknuto

Pučka pravobraniteljica i Hrvatsko novinarsko društvo osuđuju iznošenje istina o Hrvatskoj

Objavljeno

na

Poštovana gospođo Pučka pravobraniteljice,

molim vas da na stranicama http://ombudsman.hr/hr/,  a s obostranom poveznicom na predmet Vijeća časti HND Pučka pravobraniteljica vs Jurič (http://www.hnd.hr/pucka-pravobraniteljica-vs-marko-juric), postavite i moje reagiranje na taj predmet (u privitku).

Umjesto citiranja mojih zakonskih prava na reagiranje, uzusa korektnih odnosa, slobode govora i prakse javnoga (novinarskoga) rada, pozvat ću se na Vašu čast i pravnu, ljudskopravnu i civilizacijsku obvezu da, u duhu svoje dužnosti, objavite moje reagiranje. I da mi se zbog njega javno ispričate!

Kao što ćete vidjeti u samom tekstu reagiranja, jako me povrijedila Vaša tužba Hrvatskom novinarskom društvu (HND) protiv g. Juriča, a u kojoj se za sve navedene optužbe osim jedne (zadnje) radi o mojim, a ne o Juričevim izjavama; povrijedio me i zaključak Vijeća časti HND o mojemu govoru u emisiji Z1, kao i legalna i civilizacijska neutemeljenost Vaših optužbi i njihova „zaključka“, te odnos prema postojećim dokazima o predmetima zbog kojih sam kritiziran. Dokazi postoje za ono što sam rekao, a ne postoje za ono na čemu Vi i Vijeće časti HND-a osnivate svoju kritiku mojih izjava.

No, od mojih su mi osjećaja važniji istina i jednakost prava svih građana Republike Hrvatske, uključivši i pravo da ih ne osuđuju oni koji za to nisu nadležni i da im se ne prišivaju etikete iz doba totalitarnoga komunističkoga sustava, a bez osnove, prava na očitovanje i dokaza. Zato inzistiram na javnosti ovoga mojega reagiranja, kao i na vašoj civilizacijskoj obvezi da na moje traženje izravno odgovorite. Nemojte, molim Vas, zaboraviti ni ispriku! S poštovanjem! Napisao je u pismu Pučkoj pravobraniteljici prof. dr  Matko Marušić, Split.

A u prilogu donosimo tekst reagiranja:

[ad id=”93788″]


Na zahtjev Pučke pravobraniteljice Vijeće časti Hrvatskoga novinarskoga društva (HND) osudilo je 21. travnja 2016. novinara g. Marka Juriča zato što 6. listopada 2015. u emisiji „Markov trg“, na televiziji Z1 nije reagirao na „diskriminatorski govor“ Matka Marušića (mene). Emisija se može vidjeti na https://www.youtube.com/watch?v=imscu3xGdk8, a zaključak HND na http://www.hnd.hr/pucka-pravobraniteljica-vs-marko-juric.

Nije jasno koja je kazna dosuđena g. Juriču, a jasno je da je Pučka pravobraniteljica (PP) prijavila g. Juriča Vijeću časti HND zbog „izostanka reakcije“, ali nije navedeno njezino ime, kao ni sadržaj prijave. Dokument nema imena, a donesen je nakon „postupka“ i ima ustroj i ton osude. Moje su izjave kvalificirane kao „tendenciozne i diskriminirajuće“, ali ni Pučka pravobraniteljica ni Vijeće časti HND ni jednom riječi nisu obrazložili po čemu su to zaključili.

matko1

Prof. Matko Marušić, MD, PhD / Kamenjar.com

Držim da taj neobičan slučaj jako dobro ilustrira kako funkcioniraju Pučka pravobraniteljica i HND. Njihovo je djelovanje politikantsko, nedemokratično, nestručno i protuhrvatsko. Ni jedna optužba protiv mene ne stoji, a u nekima od njih ustraje se na dokazanim lažima i govornika (mene) se osuđuje jer sam izgovorio dokazane činjenice, a g. Juriča jer mi se u tom iznošenju istine nije protivio, tj. jer nije tražio da umjesto istine govorim laži (v. dolje).

Pođimo redom.

Društvena uloga stručnih društava

Stručna društva, udruge, nikad i ni po čemu nisu zamišljena da progone i osuđuju ljude koji s njima nemaju nikakve veze. Ona se osnivaju u cilju promicanja struke, povezivanja članova i poticanja njihove suradnje. Članstvo u njima nije obvezatno. Ona mogu predvidjeti postojanje svojih vijeća časti i mogućnost osuđivanja i kažnjavanje svojih članova, ali samo svojih, a ne prolaznika na cesti. Potpuno je nelogično i protuzakonito da PP prijavljuje voditelja emisije zbog toga što je gost govorio i da prijavu podnosi društvu koje ni s jednim od te dvojice nema veze.

Koga brani pravobraniteljica i po kojim kriterijima?

Koja je funkcija PP teško je reći, ali naslov „Pučka pravobraniteljica“ dobro zvuči i čovjek bi očekivao da ta osoba brani puk i da to čini vrlo, vrlo pravedno, upućeno i na dobrobit toga istoga puka – da bi on bolje, sigurnije i ugodnije živio u državi koja tu PP plaća. Kad odjednom – PP prosuđuje što je povijesni revizionizam, za istinu kaže da je laž, a za pohvalu hrvatskim Srbima („ljubav“, „pravo na članstvo u vladi“) tvrdi da je stereotip, kao da je stereotip neki grijeh…

Naravno, tu su i optužbe za „diskriminacijski govor“ i „govor mržnje“, ali nema kriterija tih ocjena. Jedino sam primijetio da se ti izrazi rabe kad se govori istina, a ne laži.

Kako je, na primjer, PP ocijenila da je moja istinita izjava o Jasenovcu povijesni revizionizam? Ja sam mislio da je PP neka vrlo učena pravnica, a ne povjesničarka… no, čini se da ona zna povijest i podatke o Jasenovcu bolje od mene? Ma skoro kao Slavko Goldstein.

Spominjanje vojnoga sukoba“ je – što – stereotip, laž ili revizionistički stavovi?

Predsjednik Novinarskoga vijeća časti g. Aleksej Gotthardi Pavlovsky potpisuje zaključke o (mojim) „stereotipima, lažnim informacijama i revizionističkim stavovima“, ali nije jasno je l’ to prepisao od PP ili je njegovo Vijeće tu ocjenu samo donijelo. Nema nikakva objašnjenja zašto hrvatski građanin koji je proživio Domovinski rat ne bi o tom ratu i govorio. Nevjerojatno: nije preporučljivo govoriti o Domovinskom ratu, jer je PP iz mojega spominjanja Domovinskoga rata zaključila da to „potiče antagonizam među narodima uz spominjanje vojnoga sukoba“. Je li moguće da je to napisala hrvatska Pučka pravobraniteljica? Kakvi su tek hrvatskom čovjeku neprijatelji kad su mu takvi oni koji ga po dužnosti brane?

Jasenovac – istina ili laž?

U postupku protiv g. Juriča HND meni zamjera „revizionizam“. Povijest je ljudska znanost, a svaka ljudska znanost radi po načelu traženja podataka i kritičkom preispitivanju zaključaka (ljudske istine) u odnosu na nove podatke. Taj takozvani „revizionizam“ je, dakle, osnovna metoda znanosti, a napose povijesne znanosti. No, komunisti je tretiraju kao teški grijeh, a sa svrhom da spriječe razotkrivanje svojih zločina i laži.

Imam pravo reći da je komunistička priča o 700.000 žrtava ustaškoga režima u Jasenovcu „totalna laž (ali može biti neke istine)“. Ovdje ne mogu navoditi sve argumente, ali činjenica jest da se „procijenjeni“ broj žrtava kretao između 55 ljudi (procjena Anketne komisije) i 1,4 milijuna ljudi (svjedočenje Mihajla Marića), a oba su broja izrečena 1945.! Odgovarajućim je dokumentima dokazano da je logor radio nakon II. Svjetskoga rata (Matković i Pilić). U više iskopavanja nađeni su zemni ostatci manje od 500 osoba. Strašna priča o 20.000 ubijene kozaračke djece pokazala se kao monstruozna laž, jer se zapravo radilo o 20.000 djece koja su – spašena. Lani je na popisu žrtava u Jasenovcu nađeno 14.000 imena koja se ponavljaju, itd.

Je li moguće da PP i HND žele zanijekati te nalaze, zabraniti njihovo propitivanje i zaustaviti istraživanja?

Jesmo li mi istjerali Srbe iz Hrvatske 1995.?

Da, rekao sam da mi (Hrvati) nismo istjerali ni jednoga Srbina u vrijeme „Oluje“. Srbi su otišli sami, zato što nisu željeli živjeti u slobodnoj, samostalnoj hrvatskoj državi, te od straha koji je stvorila njihova vlastita propaganda o „krvoločnim ustašama“. Odlazak je bio organiziran i uvježbavan davno prije „Oluje“, imali su naređenje o odlasku, i autobusi su po njih došli iz Srbije. O tome je svjedočio američki veleposlanik g. Galbraith, u javnosti i na Haškom sudu. Sud je prihvatio njegovo svjedočenje i oslobodio hrvatske generale od optužbe „etničkoga čišćenja“. Sud je utvrdio da je ubijeno 40 civila.

Od početka „Oluje“ hrvatski su mediji ponavljali Tuđmanovu poruku hrvatskim Srbima da se ne boje i da ne odlaze. Ta je poruka, ta politika, dokazana činjenicom da nakon „Oluje“, sve do danas, nije postojao i ne postoji ni jedan jedini hrvatski Srbin kojemu je zabranjen povratak u Hrvatsku.

Ne mogu vjerovati da hrvatska Pučka pravobraniteljica i Hrvatsko novinarsko društvo nakon svega, danas, osuđuju ljude zato što govore da su 1995. Srbi otišli samostalnom odlukom, a ne da ih je istjerala hrvatska vojska!

Je li policajac koji je udario pok. g. Pajčića Hrvat?

Da, bojim se da nije bio Hrvat. Da, bojim se da temeljita istraga o Pajčićevoj smrti nije provedena. To da je pok. g. Pajčić bio pijan nije dokaz da ga policajac nije gurnuo ni udario. I pijan čovjek ima ljudska prava“ – rekao sam u toj emisiji. I ima. Svi ljudi imaju jednaka ljudska prava. Ona uključuju i pravo na pogrješku. Oni zaslužuju i pravo da ih se ne progoni i osuđuje zato što govore istinu, ili za ono što misle da je istina. Pri nesuglasju se vade argumenti, a ne osude.

Demokracija i ljudska prava pripadaju svim ljudima, a ne samo onima za koje navijaju osobe poput PP i udruge poput HND-a.

Ljepotice i krampusice

Da, rekao sam da su „u HDZ-u ljepotice, a ne one njihove krampusice“; žao mi je i ovdje se ispričavam svima koji misle da se to na njih odnosilo. Neka mi oproste, jer sam bio ljut, u stanju koje muškarcima nije teško postići (a poslije se na to stanje vade): pričao sam, s pravednim ogorčenjem, kako Z. Milanović i njegovi suradnici i mediji tretiraju hrvatsku Predsjednicu, gđu Kolindu Grabar Kitarović.

Milanovićevsko je ponašanje toliko nečuveno („dno dna“, „polusvijet“) da su svi oni koje je moja prispodoba s krampusicama opravdano povrijedila (PP?) morali na to ponašanje reagirati puno ranije nego što sam se ja zbog njega naljutio! Da su PP i slični čimbenici (feministkinje, udruge civilnoga društva općenito, poznate osobe poput gđa Severine, Borić i Jurić, g. Beškera i drugih) navrijeme osudili Milanovića i njegove verbalne huligane, ja se onda ne bih ni bio naljutio, pa je moguće da su upravo oni krivi za tu moju neprimjerenu ocjenu.

Tko su abolirani četnici i koja su njihova građanska prava?

Moja rečenica „abolirani četnik ima pravo biti u hrvatskoj vladi, ali on ne smije biti abolirani četnik, nego politički Hrvat“ je na radost i diku svim hrvatskim, i međunarodnim, promicateljima ljudskih prava, te Kristovu nauku i hrvatskoj kršćanskoj tradiciji razumijevanja, tolerancije, oprosta, ljubavi i „drugoga obraza“. Gospodo PP i HND, za mene to nije „lamentacija“ kako me optužujete, nego moja vjera i moj svjetonazor.

Uostalom, nikad nisam čuo da bi netko mogao biti kriv zbog lamentacije (ovdje ja), toliko da se osudi onoga tko se toj lamentaciji nije suprotstavio (g. Jurič). I da to učini vijeće udruge koja nema nikakve pravne veze ni s jednim niti s drugim osuđenikom. A upravo to su učinile osobe (državna dužnosnica, udruga i Vijeće časti) koje ustraju na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava.

Tko je sudio i zašto je sudio?

Potpuno je nejasno zašto PP tuži novinara društvu čiji on nije član, a Vijeće časti toga istoga društva onda toga novinara osuđuje. Nije jasno zašto pravobraniteljica nije tužila mene, jer Jurič nije krivlji od mene, a s HND-om jednako nemamo veze. Zašto Vijeće časti HND-a nije od g. Juriča (i mene?) tražilo očitovanje?

Neka čitatelj sam, nezavisno od mene, o svemu tome razmisli i procijeni u kakvom okruženju živi. I – kao što se kaže – neka pazi za koga glasuje, jer svaki glas političkoga Hrvata donosi dobro njegovoj Domovini, a svaki glas njezinim neprijateljima donosi mu – njezine neprijatelje.

Prof. Matko Marušić, MD, PhD

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari