Pratite nas

Kolumne

Puna su nebesa hrvatskih mučenika

Objavljeno

na

„Potrebno je, da mjesne crkve učine sve, da ne prepuste

zaboravu spomen onih, koji su pretrpjeli mučeništvo!“

(Sveti Ivan Pavao II.)

 

Hrvatska je ”otok” na europsko-balkanskom ”moru” na koju bez prestanka udaraju lavine uragana i tsunamija sa svih strana. Ovdje, dakako, nije riječ o uraganu ”Harvey” koji je poharao Texas ili  ”Imra” koja je nanijela veliku štetu u Floridi i ostavila kobne posljedice po otocima na Karibskom moru. Čak nije riječ ni o tragičnom tsunamiju u Japanu, jer su sve te katastrofe posljedice klimatskih elemenata.

Piše: Rudi Tomić/Kamenjar.com

Dakle, očevidno je da se pojam ”otok” odnosi na Hrvatsku koja je okružena neprijateljskim narodima u susjednim državama, te poput lavine udaraju na hrvatske granične prostore i uz pomoć svojh sunarodnjaka, koji su hrvatski ”građani” dižu valove nacionalne mržnje u domovini i o njoj šire laži u svijetu.

Posljedice svega toga poplavile su hrvatsku zemljovidnu kartu, čak ni jugoslavenske republičke granice Hrvatske nisu onakve kakve su bile u SFRJ (Wikipedija), a nakon sloma Jugoslavije opet je došlo do otimačine hrvatskih pograničnih krajeva, a Srbi su još htjeli stvoriti Republiku Srpsku u Hrvatskoj, kao što imaju danas Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini.

Hrvatski  narod, u borbi za opstanak na svojim ognjištima, također je prepolovljen: jedna četvrtina pučanstva iselila se (silom ili milom) u svijet; drugu četvrtinu  su četničko-partizanski razbojnici masakrirali u Drugom  svjetskom ratu i Poraću i strpali u jame i masovne grobnice diljem Austrije, Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije, dok preostalu polovicu pučanstva koja je ostala živjeti u Hrvatskoj unutar komunističke Jugoslavije terorizirali su   velikosrbi, komunisti i hrvatski izrodi sve do  1991.).  Umjesto, da su se hrvatski partizani i komunisti borili protiv režima Nezavisne države Hrvatske, te da je država ostatla u svojim povijesnim granicama i nakon Drugog svjetskog rata, danas bi u Hrvatskoj vjerojatno bilo više od dvanaest milijuna stanovinka.

Ali, unutarnji  neprijatelji; srpski četnici, hrvatski komunisti, hrvatski jugofili, koji su  bili potpomognuti vanjskim projugoslavenskim međunarodnim faktorom; engleskim, frncuskim, talijanskim, ruskim, pa čak i muslimanskim (bošnjačkim) srbofilima razarali su državu hrvatskog naroda. Hrvatska je dala velike ljudske žrtve za ovo što je ostalo u današnjoj Republici Hrvatskoj. Stoga ima više hrvatskih mučenika – svetaca i blaženika u nebu nego stanovnika u Hrvatskoj!

Ovdje valja napomenuti, da su na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. g. hrvatski liberali (na čelu s Draženom Budišom) omogućili povratak komunista na vlast u Hrvatskoj na čelu s Ivicom Račanom i njegovim udbašima, suprotno svakom zdravom političkom razumu, što je imalo katastrofalne političke posljedice za Hrvatsku narednih petnaest godina. Tim povratkom komunisti su ponovno ojačali i dan danas se s njima kao antihrvatskim elementom borimo na svakom koraku jer predstavljaju rušilački antihrvatski faktor. Tada je cijela Hrvatska kao na dlanu ponovno isporučena na milost i nemilost u ruke komunista.

Što slavimo na blagdan Svih sveti, a što na Dušni dan?

”Kako ne znamo poimenice  koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan (1. studenog) kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI.,  da bi mogli biti sveti,  nije potrebno činiti  izvanredne pothvate i djela niti posjedovati karizme, već jednostavno služiti Kristu, služit ga i slijediti bez obeshrabljenja u teškim trenutcima. Samo s njegvom pomoći možemo postati svetima. (…)

Tako je Dušni dan (2. studenog) ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske  nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: ‘Tvojima se vjernicima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.’ Mi za duše  svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kad dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici.  Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i  mi uđemo u Kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.” don Luka Prcela (bitno.net, 29.10.2015.)

Hrv. akad. Marija Dubravac, uz napomenu ”Hrvatska je Zemlja uzduž i poprijeko natopljena krvlju naših djedova – mučenika. Punim pravom  možemo reći da je gotovo svakog dana kroz godinu spomendan nekog našeg domoljuba – patnika, velikana, sveca ili blaženika”, napisala je posvetnu pjesmo za dan (25. studenog)  bl. Katarini Kosač – Kotromanić, posljednoj bosanskoj kraljici.  Ponukan sjećanjem na hrvatske mučenike – uz Dušni dan spomeniti ćemo i njihove spomendane.

Spomendani hrvatskim mučenicima(*)

Istinita je konstatacija, da nema dan u mjesecu niti mjeseca u godini koji ne nosi obilježje hrvatskih mučenika, a za mnoge smrtnike još nisu poznata ni grobišta ni njihov broj. Stoga ćemo u nastavku navesti barem one mučenike o kojima znamo gdje je nad njima izvršen masakr.

SIJEČAN: Mučenici Buhinskih kuća (09/1994.), Gvozdanski mučenici (13/1578.), Dusinski mučenici (26/1993.), Humački mučenici (28/1945.)

VELJAČA:  Čapljinski mučenici (03/1945.), Ljubuški mučenici (05/1945.), Širokobriški mučenici (07/1945.), Vidinski mučenici (12/1639.), Mostarski mučenici (14/1945.) Matija Gubac i drugi mučenici (15/1573.), Svitavski mučenici (21/1942.), Zagerebački dominikanski mučenici (22/1944.)

OŽUJAK: fra Josip Tvrtković i drugi mučenici (07/1685.), Bosanski dominikanski mučenici (09/1241.), Visočki mučenici (26/1450.), Cetinski mučenici (28/1944.)

TRAVANJ: Gospićki mučenici (04/1945.), Glamočki mučenici (10/1941.), Kotrovaroški mučenici (25/1945.), Zrinjski i Frankopan (30/1671.)

SVIBANJ: Senjske žrtve (09/1937.), Bleiburški mučenici (15/1945.), Bihaćski i Tešanjski mučenici (19/1612.), Mariborski mučenici (23/1945.), Aržanski mučenici (26/1944.), Cetinski mučenici (31/1645.)

LIPANJ: Meceljski mučenici (04/1945.), Jazovski mučenici (06/1945.), Travanički mučenici (08/1945.), Šamački mučenici (09/1693.),Kakanjski mučenici (13/1993.), Šarengradski mučenici (17/1688.), Bokševički mučenici (19/1993.),Đuro Basariček, Pavao i Stjepan Radić (20/1928.), Kočevski mučenici (26/1945.), Kotorvaroški mučenici (26/1992.), Osiječki muučenici (30/1526.)

SRPANJ:  Lovrećki mučenici (22/1943.), Kotorvaroški mučenici (25/1992.),  Otočki mučenici (27/1715.),Drvarski mučenici (27/1941.), Grhovski mučenici (27/1941.), Doljanski mučenici (28/1993.), Đakovački mučenici (31/1526.)

KOLOVOZ: Boričevski mučenici (02/1941.), Krnjeuški mučenici (02/1941.), Grahovski mučenici (13/1993.), Žepački mučenici (16/1993.), Kiseljački mučenici (16/1993.), Kozički mučenici (29/1943.)

RUJAN: Biokovskorašćanski mučenici (02/1942.), Prenjski mučenici (06/1942.), Nikola Šubić Zrinski i drugi (07/1566.), Grabovički mučenici (09/1993.), Zrinjski mučenici (10/1943.), Uzdolski mučenici (14/1993.(, Višićki mučenici (16/1942.), Stolački mučenici (23/1942.), Hrvatski časnici mučenici u Beogradu (24/1945.)

LISTOPAD: Gatski mučenici (01/1942.), fra Petar Matić i drugi mučenici (02/1685.), Dugopoljski mučenici (04/1942.), Risovački mučenici (06/1942.), Ravnjanski učenici (14/1942. i 1991.), fra Filip Ljubuški i 5 braća (15/1591.), Kupreški i Travnički mučenici (19/1945.), Ramski i Duvanjski mučenici (22/194.), Dubrovački mučenici (25/1944.)

STUDENI: Vareški mučenici (03/1993.) Makarski mučenici u Kozici (04/1994.), Srijemski mučenici (05/317.), Škabrnjski mučenici (18/1991.), Vukovarski mučenici (18/1991.), Borovički mučenici (20/1808.)

PROSINAC: Kaštelanski mučenici (04/1943.), Sarajevski mučenici (05/1524. i 1684.), Drinske mučenice (15/1941.), Kninski mučenici (20/1941.), Križančevski mučenici (22/1993.) Konjički mučenici i Đakovački mučenuici 29/1607.), Visovački mučenici (30/1646.)

(*) Ovaj Popis hrvatski mučenika sabrao je vrli fra Ivan Žarko Ilić, urednik zbornika  ”Kršni zavičaj”, godišnje izdanje Franjevačkog samostana Humac, Ljubuški.

Ovo, dakako, nije potpun popis hrvatskih mučenika, ali i ovo što je gore navedeno je grozno vidjeti i ako su samo navedena mjesta, a kada bismo imali stvarni broj ubijenih Hrvata onda bi i slijepci vidjeli  da je nad hrvatskim narodom izvršen genocid.

Pravda za žrtve, a kazna za zločine

Možemo konstatirati, bez pretjerivanja, da u povijesnim hrvatskim granicama nema ni  kvadratnog metra zemlje gdje ne bismo mogli podignuti spomenik hrvatskom mučeniku, a niti ima jednog dana u godini kojeg ne bi mogli posvetiti mučenicima, koji su bili žrtve austro-ugarskog  ropstva, turskog zuluma, njemačkog nacizma, talijaskog fašizma, srpskog-četničkog zločina, komunističko-partizanskog genocida i jugoslavensko-četničkog masakra.

Hrvatska udruga ”Benedikt” objavila je na svom portalu popis stratišta partizanskih krvoloka u Zagrebu nakon 08. 06 1945. godine kada su partizani ušli u grad na čelu sa srpskim divizijama. Indentificirano je 106 lokacija masovnih likvidacija hrvatskih građana u Zagrebu i broj žrtava. Umjesto da prepisujemo popis na 8 stranica, gdje su po rednom broju navedan mjesta, one koje zanima ova tragedija mogu pročitati na društvenom portalu – benedikt.hr (09.05.2015.) Ima još mnoštvo neoznačenih grobištva i stotine i stotine tisuća žrtava za koje se ne zna. Ali se znade, da su 90% zločina u Hrvatskoj i Hrvatima u BiH izvršili srpsko-pravoslavni četnici s nakanom stvaranja Velike Srbije. Sada je na djelu velikosrpski fašistički ”Memorandum 3”, koji ima iste ciljeve samo druge metode. Iluzije ne umiru lako.

Dr. Andrija Hrebrang, bivši predsjednik Upavnog vijeća za istraživanje grobištva žrtava komunističkog režima, koji je za medije rekao da su taj Ured zatvorili  čim su u grobištima u Gračanicama , u blizini Markuševaca pronašli  mnoge posmrtne ostatke djece.

”Znam da je Markuševac jedan od 940 lokacija na kojima se nalaze grobište žrtava  komunističkog režima. Točna je informacija da je u Hrvatskoj i danas  zabranjeno iskopati grobište na tim lokacijama! (…)

Kada smo 1990. pobijedili na izborima naslijedili smo 400.000  članova Saveza komunista. Neki od njih su se okrenuli Hrvatskoj, no mnogi su ostali ukopani u prošlost. Naslijedili smo i oko 100.000  udbinih doušnika u Hrvatskoj. (…)

Svatko tko spomene lustraciju, tko želi istražiti zločine komunističkog režima, te svatko  tko spomene civilne žrtve srbijansko crnogorske agresije, bude isključen iz političkog života i iz svih institucija države i društva. U to se ni danas, na žalost, ne smije dirati! I onda se netko pita zašto je u Hrvatskoj takvo stanje! Bit će i gore, sve dok se istina ne istraži i dok se ne provede nužno pročišćenje države i društva.”; zaključio je dr. Hebrang. (hrvatskonebo.com, 19.10.2017.)

”Srbija je tamo gdje žive Srbi”

Srpski patrijarh Irinej na beogradskom sajmu knjiga (23.10-2017.) poručio je građanima Republike Srpske da budu složni unjenom  čuvanju  jer to je jedini način da srpski narod opstane. ”Zato voli svoju otadžbinu. Gdje god žive Srbi to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima.” Kaluđer nije  spomenuo Hrvatsku, nego je pod drugim mjestima mislio je na – Dalmaciju, Istru, liku, Slavoniju, kako je već i rekao u Zagrebu  gdje nije spomenuo Hrvatsku nego ju je parcelirao u provincije.

Srpski patrijarh, odnosno četnik Irinej naveo je da je ”tragično ponašanje braće (”Srba”, o.p) rimokatolika” koji su se ne samo najviše izazvali srpska stradanja, nego nikad nisu uputili ni riječ kajanja i isprike.

”Kroz jasenovački logor prošlo je 50.000 (ni manje ni više! o.p.)nevine djece čiji se plač čuo u Zagrebu. Svi su ga čuli, samo nije nadbiskup zagrebački, zato što ga nije htio čuti.”, rekao je patrijarh Irinej. (direktno.hr)

Trebalo bi ozbiljno shvatiti  ”Pet ključni putanja za Srbe u Hrvatskoj” (M.Pupovac) i poruke iz Beograda:Irineja,Vučića,Vulina, Dačič, Šešelja i Nikolića. Evo našeg odgovora na:

Prvo – Zabraniti Srpsku pravoslavnu crkvu u RH, jer ona nije vjerska institucija, nego druga antihrvatska četnička i velesrpska politička stranka u Hrvatskoj;

Drugo, Oduzeti im svu imovinu Srpskoj ”crkvi” koju su oteli u Hrvatskoj, a isplatiti im sve nekretnine koje su kupili;

Treće – Osnažiti pravoslavnu vjeru u Hrvatskoj, jer u RH živi veći broj pravoslavnih vjernika, među kojim ima i pripadnika srpske nacionalnosti, koji su hrvatski državljani;

Četvrto – Zakonom zabraniti antihrvatski publicističku djelatnost, političke stranke i ”dobrotvorna” društva koje su u službi Srbije i drugih neprijateljskih država;

Peto –  Zakonom također zabraniti kupovanje hrvatskih nekretnina u RH onima koji dolaze iz neprijateljske zemlje i uvesti strogi vizni sustav.

Naime, dokle će četnik Milorad Pupovac optuživati hrvatski narod i vladati u Hrvatskoj vladi?; dokle će čatnici u Hrvatskom (državnom) saboru optuživati i provocirati hrvatske zastupnike i govoriti srpski u Saboru – hrvatskum nacionalnom hramu?;  dokle će u MVPH raditi više od 20  ljudi koji su radili za Udbu i koji su bili jugodiplomati?;  dokle će hrvatski narod mučiti i trpiti ovakav terorizam i bježati iz svoje domovine u tuđi svijet?; dokle će u Hrvatsku dolaziti ilegalci iz susjednih zemalja i svijeta?

”Hrvati su vrlo mutan narod, ako su uopće narod u smislu narodnog sadržaja i definicije. Hrvati su dobra publika, svakom lopovu, koji treba publiku. Najbolji dokaz za ovo ovdje napisano je današnje stanje u Hrvatskoj i ponašanje toga naroda, koji u čitavoj svojoj povijesti i suverenosti rađa i uzgaja lopove, ulizice, ekokanibale, mazohiste i tuđe sluge… Teško je, čak i opasno biti pravi ČOVJEK – HRVAT. Zato smo podredili genetiku i ponašanje podaništvu, podlosti, popoljublju, srboljublju…”, dr. Dragan Hazler, predsjednik HAZUD.

Mogli bismo još dodati nekoliko ljuboljublja: balkanoljublje, euroljublje, jugoslavoljublje, homoseksoljublje – ljublje u svemu i svačemu samo, na žalost, veoma malo hrvatoljublja, domoljubllja i državoljublja! ”Doći će vremena kad ljudi neće podnositi zdrave nauke… te će odvratiti uši od istine”(Tim II: 4, 3) To je vrijeme već došlo u Hrvatsku.

Stoga se trebamo zajednički moliti na dan Svih sveti , svecima i sveticama koje je Crkva proglasila svetima. Puna su nebesa hrvatskih mučenika, koji nisu proglašeni svetima, ali su njihove duše u kraljevstvu Božjem – i njime se trebamo preporučivati da nam pmognu istjerati sotone iz Lijepe naše!

Rudi Tomić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari