Pratite nas

BiH

Pupovac i Mesić – zloćudni tumori hrvatske politike

Objavljeno

na

Milorad Pupovac i Stjepan Mesić ne će, koliko god se očajnički trudili, promijeniti tijek povijesti, ali svojim provokacijama mogu iritirati osjetljive duše, kakvih je u poratnoj Hrvatskoj još mnogo, i navesti na kakav nepotreban impulzivan čin.

Mesić

Možda je to čak i cilj ovoj dvojici provokatora koji kao zadnji zlodusi prošlosti svake godine krajem srpnja u malome Srbu siju sol po nezacijeljenim ranama spomenutih duša.

Oni ustrajno, pod krinkom tzv. antifašizma, obilježavaju četnički ustanak protiv Hrvata, proslavljaju masovna i neopisivo zvjerska ubojstva koje su tzv. ustanici počinili nad tamošnjim Hrvatima.

U svojoj demagogiji Pupovac i Mesić mogu štošta reći, ali nikako ne mogu odgovoriti na dva pitanja. Prvo, ako su uistinu u Srbu bili antifašisti, zašto nisu ustali protiv talijanskih fašista, nego su upravo s njima pripremili ustanak protiv Hrvata, a drugo je kako to da ni jedna žrtva četničkoga pokolja nije bila vojnik, nego su redom bili civili, među kojima svećenici, starci, žene i djeca.

Režimski povjesničari

U Hrvatskoj je dvjestotinjak povjesničara. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni režimski koji podržavaju ovu nečuvenu slavu zločina u Srbu.

Milorad Pupovac

Cijela struka zna što se dogodilo, zna da je priča o tobožnjem antifašističkom ustanku u Srbu velikosrpska podvala koja je s pravom ukinuta nastankom samostalne hrvatske države.

Opirući se istini, zakonu i humanističkim obzirima, mahom isti relikti te prošlosti svake se godine okupljaju pored obnovljenoga spomenika, spomenika zločincima i krvavim ubojicama, onima kojima ni obično ubijanje nije bilo dovoljno uzbudljivo pa su žive ljude, poput Ivezića, bacali u jamu, ili su katoličkoga župnika, nesretnog Jurja Gospodnetića, pekli na ražnju, a oko 300 vjernika iz Drvara i Petrovca, koji su se vraćali vlakom iz Knina s proslave Svete Ane, izveli, pobili i bacili u Golubnjaču. Takvimubojicama klanjaju se Pupovac i Mesić,stalno prizivajući miris krvi, tla i čelične vatre, a mi se pitamo koliko mora biti netko izopačen da sudjeluje u tom balu vampira.

Sve u svoje vrijeme

Ivo Sanader

Milorad Pupovac zaista je zloćudna pojava u hrvatskoj politici, kao uostalom i Stjepan Mesić. Kakve god maske navlačio na se, ne može skriti mržnju prema hrvatskoj državi, mržnju koja kao kvintesencija vidljivo stoji u podlozi svih njegovih pregnuća na javnoj sceni. Od svih hrvatskih insignija, obožava jedino kune.

Ministra financija Slavka Linića svaki dan je nazivao i tražio sastanak, a Linić je izbjegavao govoreći tajnici da mu ni slučajno ne spaja „tog lupeža i četnika”. Pokojni SDP-ovac Ivica Račan imao je ispravan stav prema Pupovcu te je na novinarske provokacije o suradnji s njim odgovarao: “Oprostite, zna se tko je što radio u ovom ratu!”

U vrh visoke i odlučne politike Pupovca je „inaugurirao” je bivši čelnik HDZ-a Ivo Sanader. Sanader je objeručke dao više od dva milijuna kuna za spomenik zločinu u Srbu, ostavivši ga tako u zalog Josipoviću, Milanoviću, Mesiću i Vesni Pusić da pokraj njega mijenjaju povijest i izvrću činjenice, da zločin pretvaraju u herojstvo i da svake godine optužbama za fašizam vrijeđaju Hrvate i njihovu državu.

Svemu ima vrijeme. Postoji vrijeme mira i vrijeme rata, vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje, vrijeme sijanja i vrijeme žetve, vrijeme smijeha i vrijeme plača… I spomenici i proslave ovakve vrste imaju svoje vrijeme. Spomenik u Srbu jednom će nestati. Netko će ga srušiti ili će propasti uslijed zuba vremena. Otkad je obnovljen prije nekoliko godina, danonoćno ga čuvaju policajci kako ga netko ne bi srušio pa se i po tome vidi koliko doprinosi izgradnji međunacionalnih odnosa. Ne će biti, dakle, ni spomenika ni slavljenika poput Pupovca ili Mesića. Ostat će tu i tamo zapisane priče o manjim ili većim izdajama i ljudima koje će nadživjeti sram.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari