Pratite nas

Nebuloze

Pupovac najavio mogući dolazak u Vukovar: ‘Ja se ne plašim doći tamo’

Objavljeno

na

Na Dječjem groblju u Sisku, koje od prošle godine nosi ime Park Diane Budisavljević, u subotu je održan Dan sjećanja, u spomen na svu djecu što su u razdoblju 3. kolovoza 1942. do 8. siječnja 1943. stradala u sisačkom Dječjem logoru, ali i u zahvalu svima koji su spasili velik broj djece.

S preživjelim logorašima, među kojima su bili i oni iz Banja Luke i Beograda, na svečanosti su bili predstavnici organizatora Srpskog narodnog vijeća i Vijeća srpske nacionalne manjine Siska te potpredsjednik Hrvatskog sabora Furio Radin kao izaslanik Sabora, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić kao izaslanica predsjednika Vlade, predstavnici veleposlanstava Njemačke i Srbije u Hrvatskoj, sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček (SDP), predstavnici Srpske pravoslavne crkve te drugi gosti.

“Kroz logor, koji je u Sisku djelovao na nekoliko lokacija”, kako je u svom govoru ustvrdio predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, “prošlo je oko sedam tisuća ratne siročadi, djece do 15 godina iz Potkozarja, Šamarice, Slavonije i Korduna. Svako treće ili četvrto dijete je umrlo”, rekao je. Spomenuo je kako su mnogi građani u organizaciji dr. Kamila Breslera, a kroz akcije humanitarke Diane Budisavljević, otimali djecu od smrti.

“U to je vrijeme vladao režim koji ni po čemu nije bio ljudski ni narodni, nego po svemu zločinački, i koji je imao za cilj da istrijebi one koje je smatrao nepoćudnima. Mi na ovom mjestu nismo poklonici smrti i stradanja, nego poklonici života i življenja, da odgovorimo onima koji obnavljaju ideologiju i režime smrti i stradanja”, kazao je Pupovac.

“Kao što čujemo u proteklih nekoliko tjedana i nekoliko mjeseci, intenzivnije i, nažalost, ne samo u opskurnim desničarskim medijima, nego u glavnim nacionalnim medijima, među kojima su i oni državni, da dječji logori poput ovoga i Jastrebarskog, zapravo nisu postojali, već da je to partizanska, ili kako više vole reći, komunistička izmišljotina“, ustvrdio je.

“Dakle, zločine su relativizirali i prikrivali. Oni se ne mogu drukčije zvati nego proustaški zagovornici revizionizma, koji bi htjeli naknadno afirmirati taj režim. S ovoga mjesta moramo poslati poruke življenja u miru i poruke ‘ne’ onima koji bi htjeli obnavljati ideologiju koja bi mogla dovesti do novih žrtava”, ustvrdio je, uz ostalo, Milorad Pupovac.

Vjerski obred, parastos, u spomen na umrlu djecu, predvodio je vladika pakrački, episkop Jovan, koji je rekao da ta djeca svjedoče pobjedu nad carevima ovog svijeta te da je svečanost nad njihovim grobovima praznik pobjede i svjetla. Nazočnima su se obratili aktivistica Milka Bosančić, sisački samostalni umjetnik Marijan Crtalić te predsjednica banjalučkog udruženja stradalih Dobrila Kukolj.

Nakon svečanosti, Milorad Pupovac je izrazio zadovoljstvo što su se Danu sjećanja prvi put priključili i izaslanici Sabora i Vlade te ustvrdio da je “to dobra poruka svima koji negiraju ustaške zločine”.

Nakon komemoracije, upitan za komentar objašnjenja Saše Mučnjaka da je bacio hranu na Pupovca jer se uvaljivao njegovoj ženi, Pupovac je odgovorio za Novu TV: “Taj komentar ne zavrjeđuje ni jednu riječ”

Odgovarajući na pitanje novinara Pupovac je najavio mogući dolazak na Dan sjećanja 18. studenoga u Vukovaru, navodi Večernji list.

“Ja se ne plašim niti strahujem doći tamo. Ako moj dolazak u Vukovar može doprinijeti tome da odnos između Hrvata i Srba u Vukovaru, Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije uđe u normalnu fazu, da se počinjemo poštivati, da počinjemo poštivati stradanja jednih i drugih, ja ću tamo i biti”, rekao je dr. Pupovac.

Izvor: narod.hr/hina/vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

Ivo Josipović – Ustašofili žele promijeniti vrijednosni sustav

Objavljeno

na

Objavio

Rekoh, samostan na Širokom Brijegu s fratrima koji su sudjelovali u ratnim operacijama na strani ustaša i Nijemaca bio je legitiman vojni cilj. Desničari poludjeli. Njih dvadesetak su po novinama i portalima s hrvatskom ili BiH adresom svojim bijednim i lažljivim uradcima poput bijesnog čopora navalili na mene da opovrgnu istinu. Borislav Ristić i Nino Raspudić u Večernjem, Slaven Letica i Neven Sesardić u Jutarnjem i Jure Zovko u opskurnom 7Dnevno uložili su najviše uzaludnog truda. Mit o pravednosti poginulih fratara i njihovu mučeništvu naprosto je laž. Kao i mnogi drugi mitovi nastali na valu povijesnog revizionizma. Najdrskiji je onaj o Jasenovcu kao odmaralištu za zatvorenike i kasnijem komunističkom logoru.

Ustašofili žele Drugi svjetski rat prikazati kao partizanski zločin a ustaše kao domoljubnu vojsku. Žele rehabilitirati ustaštvo i NDH. Posebice Ristić i Zovko, sipaju uvrede, diskvalifikacije i laži. Slično i primitivni ustašoidni portali. Fra Ike Madunić mi poručuje: “(..) pobjednička strana nije uvijek prava strana. Niti je ona koja je pobijedila zauvijek pobijedila”. Iskren i otvoren revizionizam, ali bez uvreda.

Što revizionisti misle o meni, jesam li beznačajan, komunjara, kakav sam političar i treba li me potjerati sa Sveučilišta, potpuno mi je svejedno. Takvi me naprosto ne mogu uvrijediti. Ipak, spomenut ću skandaloznu razinu B. Ristića (Zovko malo zaostaje!). Gotovo cijelu stranicu Večernjaka ispunio je uvredama i diskvalifikacijama na moj račun. Čudim se da novina poput Večernjeg ima kolumnistu te razine primitivizma i bezobrazluka. I podobrazovanosti. Kaže, udaraljke korištene spotu koji mu se ne sviđa su hrenovke. To govori sve o Ristiću. Da je češće u Lisinskom možda bi zapazio u orkestru udaraljku koja se zove claves i ne bi je zvao hrenovkom.

Laž je zajednička svim revizionistima. Laž o mojim tezama, laž o povijesti i laž o meni i obitelji. Vrhunac je laž ultradesničara koju ponavlja Zovko. Kaže, otac mi je bio partizan-ratnik na Širokom Brijegu. Maštovitiji lažovi dodaju, na konju je ujahao u crkvu i spalio oltar. Te i druge besramne laži je čak i portal dnevno.hr opovrgao kao plasirane u kampanji sadašnje predsjednice. Istina je da je otac u gotovo cijelo vrijeme rata kao partizan bio u El Shattu u oružanoj pratnji zbjega. Širokom nije bio ni blizu. A i da je bio tamo, ne bi bila sramota ili grijeh, već sudioništvo u časnoj borbi protiv Hitlerove vojske i njenih ustaških slugana.

Ekipa laže i o onome što sam rekao. Kažu, Josipović opravdava ubojstvo nevinih fratara. Kažu, bili su civili. Ili, kako lamentiraju Ristić i Zovko, ako i jesu ratovali i pucali, onda su bili ratni zarobljenici likvidirani bez suda. Istina je drukčija. Samostan je bio snažna ustaško-nacistička utvrda, fratri su se borili na ustaškoj strani i pri tome poginuli. Dakle, nisu bili ni civili, ni ratni zarobljenici, već borci na strani nacista i ustaša, prepoznatih kao najveće zlo u povijesti. Rekoh i da s vremenske distance treba žaliti za svakim poginulim te da ne odobravam praksu likvidacije zarobljenika koju su imale sve zaraćene strane. Jedino, nikada ne treba zaboraviti da su ustaše bile na strani zla, a partizani dio svjetske koalicije otpora tome zlu.

Javili su mi se mnogi čiji su rođaci partizani bili u bitci za Široki Brijeg. Svi potvrđuju da su se fratri žestoko borili i da su stradali u bitci. Svjedoči g. Torbica, partizani su uputili pregovarača s bijelom zastavom kojeg su iz samostana ubili snajperom. U bitci koja je slijedila, pobijeni su mnogi mladi partizani a otpor iz samostana slomljen tek snažnim noćnim napadom u kojemu su poginuli praktično svi s ustaške strane, pa i fratri. To potvrđuju povijesni izvori koji dodaju da je saveznička avijacija pod britanskom komandom morala napasti samostan zbog otpora koji nije prestajao. Oko njega je bilo minsko polje, a u zvoniku mitraljesko gnijezdo. Tako, ne samo partizanski izvori, već i oni saveznika i Nijemaca.

Dakle, poginuli fratri nisu nevine žrtve, već kolaboracionisti ustaša i Nijemaca stradali u otporu koji su pružali. Da, zbog tog otpora, samostan i oni koji su se borili u njemu bili su legitiman vojni cilj. Nisam govorio ni o kakvim kasnijim žrtvama kasnije odmazde (koje je bilo u praksi svih zaraćenih strana).

U odgovoru Sesardiću, nabrojao sam tek manji broj od 851 ubijenog i nestalog partizana mostarskoj bitci, većinom Dalmatinaca, istinskih domoljuba i junaka, za čije su stradanje odgovorni i fratri sa Širokog Brijega. To su pravi junaci i pravedne žrtve!

Uloga hercegovačkih fratara u ratu nije crno-bijela. Unatoč zahtjevu iz same Crkve da ne petljaju s ustašama, najveći dio fratara to nije poštovao. O tome govore mnogi izvori, posebno odlikovanja koja je Pavelić dao većem broju pripadnika klera zbog vojnih (naglašavam, vojnih!) zasluga. Istina, bilo je časnih fratara koji su sudjelovali u spašavanju Srba, poput Zlatka Sivrića koji je za to dobio Titovo odlikovanje. Zar to nije dokaz kako biti Hrvat, katolik ili fratar nije bio razlog za stradanje od partizanske ruke!? Štoviše, partizani koji su se borili, mnogi i poginuli na Širokom Brijegu, velikom su većinom bili Hrvati i katolici. Treba podsjetiti, ne mali broj svećenika i časnih sestara sudjelovao je u antifašističkom otporu, pomagao partizane ili im se pridružilo. Na žalost, njihova se imena, za razliku od onih stradalih na ustaškoj strani ne spominju, ni u Crkvi, ni u javnosti. Zato, Hercegovina je puna ulica s imenima ustaša, čak i onih najozloglašenijih poput Jure Francetića. Za ustaše se redovito drže mise, za ubijene svećenike-antifašiste nikada.

Mnogi pitaju čemu polemika o davnom ratu.

Na žalost, teme Drugog svjetskog rata nisu samo stvar povijesti. Ustašofili su ih učinili temom naše budućnosti. Željom da od zla naprave dobro, od dobra zlo, žele promijeniti vrijednosni sustav. Njihov nužno vodi u mržnju, nasilje i diskriminaciju.

Tko sumnja neka pročita barem dvije knjige: Vječiti povratak fašizma Roba Riemena i Vječni fašizam Umberta Eca. Kažu, u povijesti se periodično javlja fašizam s raznim formama i nazivima i pogubnim posljedicama na ljude, društvo i civilizaciju. Fašizam se danas, kao ideologija i pokret, reinkarnira u stotine novih likova: u liku skinheadsa (naciskinsa), u liku nogometnih navijača s huliganskim metodama koji se skrivaju iza patriotskih transparenata i hiper-patriotske euforije, u kršćanske fundamentaliste koji siju homofobiju, u veterane prošlih ratova koji žele arbitrirati u društvu umjesto legalnih institucija, evokatore poraženih snaga iz Drugoga svjetskog rata, izvođače degutantnih fašističkih pjesama, promicatelje nasilja i netolerancije, ksenofobije, nacionalizma, ratnohuškačkog militarizma – sve te likove rese slične karakteristike.“ (cit. izdavača knjige U. Eca, TIMpressa).

Hrvatska sve više sliči tom opisu. Zato, ustaške mitove svakako treba prokazati da ne postanu naša budućnost. Bez obzira na bijesni čopor koji navali na svakoga tko upozorava na ustaški revizionizam, napisao je Ivo Josipović u svom odgovoru ‘Raspudiću i Ristiću’ u VečernjemListu.

Napomena: Nažalost g. Ivo Josipović se nastavlja zakopavati sve dublje u svojim lažima, unatoč tome što smo mu u prošlom tekstu sve lijepo objasnili: https://kamenjar.com/matchday-sesardic-vs-josipovic-part-ii-demokratski-portal-uzvraca-udarac/

Matchday: Sesardić vs. Josipović Part II – Demokratski portal uzvraća udarac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

‘Antifašisti’ iz četiriju zemalja traže od Beča da zabrani ‘skup ustaša i fašista’ u Bleiburgu

Objavljeno

na

Objavio

“Antifašisti” iz Austrije, Hrvatske, Italije i Slovenije prosvjedovali su u subotu u Bleiburgu tražeći od austrijske vlade da zabrani ono što nazivaju skupom “ustaša i fašista” na Lojbaškom polju blizu tog koruškog grada.

Nevladina udruga Počasni bleiburški vod, uz pokroviteljstvo Hrvatskog sabora, tradicionalno u svibnju organizira komemoraciju za vojnike pronacističke Nezavisne države Hrvatske i civile stradale na kraju Drugog svjetskog rata.

Austrijska policija od prošle godine strogo kažnjava sudionike koji ističu ustaške i nacističke simbole, a lokalna crkva u Koruškoj nije dala dopuštenje da se skup vodi kao crkveni događaj smatrajući da šteti ugledu Katoličke crkve.

Na mjesnom trgu u Bleiburgu pred oko 150 okupljenih, govornici su zatražili od austrijske vlade da poštuje ustav i europsku politiku borbe protiv fašizma i neofašizma te da zabrani skup koji bi se trebao održati 18. svibnja.

“I ove smo se godine okupili da podignemo glas prosvjeda protiv manifestacije što se prodaje kao okupljanje vjernika koji žele odati počast nevino ubijenima nakon završetka Drugoga svjetskog rata, no ona to nije”, kazao je predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin.

“Okupljanje na Bleiburškom polju nije ništa drugo nego naricanje za propalom ustaškom para-državom, za pokretom i idejom koji su teško kompromitirali hrvatsko ime i za sobom ostavili krvavi trag”, dodao je Habulin.

Po njegovim riječima, u toj “prijevari aktivno sudjeluju i Katolička crkva u Hrvatskoj i hrvatska država“. “Svaka obitelj ima pravo žaliti za svojim ubijenim članom, bez obzira na to tko je on bio i kako ga je snašla smrt. Ali, ni jedna civilizirana evropska država nema pravo sudjelovati u komemoriranju propasti naci-fašizma. A bleiburška su okupljanja, uz blagoslov crkve u Hrvatskoj, upravo to”, istaknuo je.

Protiv skupa na Bleiburgu govorili su i Maria Pajnogač iz Sindikata GPA-djp iz Bleiburga, član državnog tajništva Svetalijanskog udruženja partizana Italije Claudio Maderloni, predstavnik Međunarodne federacije boračkih udruženja Franc Wakoung, potpredsjednik Saveza udruženja boraca za vrijednosti NOB Republike Slovenije Marjan Križman, tajnik Saveza koruških partizana Andrej Mohar i drugi.

Komemoracija u Bleiburgu održava se od 1952., a od 1995., s izuzetkom 2012.-2015., pod pokroviteljstvom Sabora.

Počasni bleiburški vod pozvao je u ponedjeljak sve koji planiraju ići tamo da se klone bilo kakvih simbola i povika koji se protive hrvatski i austrijskim zakonima. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari