Pratite nas

Reagiranja

Pupovac: ‘Osuđujem napad na mladića u Vukovaru, niti ja niti SDSS nismo za to odgovorni!

Objavljeno

na

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) i potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac osudio je u subotu napad skupine navijača srpske nacionalnosti na mladića u Vukovaru, ali i odbacio tvrdnje da takve napade svojim istupima potiče upravo čelništvo SDSS-a.

[ad id=”93788″]

Moja stranka i SNV osudili su taj kriminalni čin trojice mladića, i ja ga ovdje javno osuđujem -kazao je Pupovac u Intervjuu tjedna Hrvatskog radija, tijekom kojega mu je novinarka Jasmina Popović pročitala dio pisma majke napadnutog mladića koja za napad okrivljuje Pupovca i predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića. – Da nije bilo sličnih osuda Stanimirovića i mene, vjerojatno bismo napad osudili još prije i još oštrije. Ovako, kada se za huliganstvo sportskih navijača i za kriminalnost trojice mladića odgovornost i krivica traži u ljudima koji se bore za demokratske vrijednosti, za ravnopravnost i zakonitost, onda to poprima, na žalost, obilježja u kojima svaka isprika gubi smisao – kazao je Pupovac. Istaknuo je kako se od prvog dana u politici bori protiv svih oblika nasilja pri čemu se, tvrdi Pupovac, zamjenama želi prikazati da su čelnici srpskih stranaka i instucija odgovorni za nasilje jer se bore protiv nasilja, govora mržnje i netolerancije.

Naglasio je kako za to ne krivi majku pretučenog mladića. – Krivim one koji su takve riječi godinama oblikovali i koji su i prije policije i suda i bilo koga kao glavne krivce prepoznali mene i Stanimirovića, što je jako opasno –  kazao je Pupovac.

Pismo predsjednici nisam napisao da bude javno

Na riječi čelnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislava Josića da bi Pupovca bili “puni ekrani” da je nasilje bilo usmjereno prema Srbima, uzvratio je kako je Josić “zadnji koji može o tome govoriti, nakon što je predvodio ljude koji su čekićima određivali što je zakon, a što nije, što je osjećaj, a što nije, koji su u Vukovar unijeli nasilnu atmosferu zbog ćiriličnog pisma, optužujući Vladu zbog toga što provodi zakon i proglašavajući čirilicu zločinačkim pismom”. Potvrdio je kako predsjednici Kolindi Grabar Kitarović namjerava poslati još jedno pismo, nakon što je ono u kojem ju je upozorio na rast netolerancije u društvu završilo u medijima.

Ja to pismo nisam napisao da bude javno, a najmanje da bi me se zbog njega napalo, nego da bismo razgovarali o onome što piše u njemu. Ured predsjednice odlučio je da ga učini javnim mimo moje volje i namjere, da bi prebacilo krivicu na mene i neke druge ljude da su sami odgovorni za to što im se događa”, ustvrdio je Pupovac. Podsjetio je na predsjedničine pozive na zajedništvo, poručivši kako se nada da ne misli na zajedništvo o kojemu govori predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kada svoju stranku izjednačuje s hrvatskim narodom.

HDZ-ovi plaćenici

Pupovac opovrgava da ima čin HV-a, kako tvrde čelnici Naše stranke, koji su ga ovih dana javno pitali kako je stekao taj čin i čime ga je platio.

Pupovac tvrdi da je jedini čin koji je imao bio onaj razvodnika u bivšoj JNA, a čelnike Naše stranke naziva HDZ-ovim plaćenicima. “Budući da nisu za drugo, Vukovarsko-srijemska županija plaća ih da s vremena na vrijeme daju izjave koje bi, kao, mene trebale kompromitirati. Ljude iz hangara za vrijeme rata, poput Jovana Ajdukovića, koji su se skrili pod skute HDZ-ovskoga šinjela, trebalo bi biti stid, kao i one koji su ih skrili pod taj šinjel. Trebali bi hodati pognute glave”, rekao je Pupovac.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Đapić: Pupovčev i Radinov zahtjev je povijesni politički presedan

Objavljeno

na

Objavio

isječak/VL

Pozivamo prije svega saborske zastupnike HDZ-a, zatim sve saborske zastupnike hrvatskog Sabora, pogotovo sve koji se javno predstavljaju hrvatskim nacionalistima, konzervativcima, kršćanima i suverenistima da odbiju zahtjev Milorada Pupovca i Furija Radina o ozakonjivanju opasne namjere tzv.ekskluzivnog etničkog popisa stanovništva predviđenog za 2021.godinu.

Ovo je kritično testno pitanje za iskazivanje  minimuma samosvijesti i zastupnicima ljevice u Hrvatskoj, jer je u suprotnosti zagovaranje građanske državne paradigme i etnicizacija temeljnih državnih poslova.

Pupovčev i Radinov zahtjev u vidu amandmana na Zakon o popisu je povijesni politički presedan. Zamislite da promotori Islamske države ili Al Qaide traže od američkog Kongresa isključivo pravo popisivanja muslimana u SAD.

Nakon vremenskog odmaka od vojnih evidencija JNA, koji su služili za pripremu agresije na Hrvatsku danas imamo prikriveni zahtjev s istom političkom i strateškom namjerom. Srbe u Hrvatskoj bi popisivali Srbi, Bošnjake Bošnjaci, Rome Romi, Mađare Mađari i Talijane Talijani.

Kad su etnički Srbi u Hrvatskoj u pitanju cijeli svijet je svjedočio brutalnoj agresiji protiv hrvatskog naroda devedesetih godina XX.stoljeća, a svjedoči i danas i svijet i Hrvatska da se baš nitko od poraženih aboliranih neprijatelja Republike Hrvatske nije odrekao ni jednoga cilja velikosrpskog programa.

Ta programska platforma integrirana je u tzv.srpskim organizacijama u Hrvatskoj, programski i kadrovski pod potpunim utjecajem SDSS-a i SPC-a i uz katastrofalno nerazumnu potporu hrvatske države kontrolira srpsku nacionalnu manjinu. Dajući u ruke aktom države pravo na popisivanje etničkih Srba pripadnicima tih organizacija legalno se u Hrvatskoj omogućuje stvaranje regrutne evidencije i strateške baze za nesmetano pripremanje nekih novih agresija na hrvatski narod.

Popis stanovništva je polazišni temelj svih državnih i nacionalnih projekcija u razdoblju od najmanje deset godina, pa je s obzirom na otvoreno antihrvatske politike i ciljeve Pupovčevih srpskih organizacija u Hrvatskoj, prepuštanje izvođenja popisa njegovim organizacijama izravan strateški udar na nacionalnu sigurnost zemlje, ali i posve izvjesno širenje pretpostavki za isticanje sve bezobraznijih zahtjeva hrvatskoj državi i širenje spektra izmišljenih prava nacionalnih manjina. S ovim zahtjevom dezintegracija Hrvatske dolazi u kritičnu točku, kada se svatko tko razmišlja nacionalno, civilizirano i jasno mora trgnuti i reći – dosta.

Zato pozivamo sve političke stranke, nacionalne organizacije, institucije i pojedince da se oštro usprotive ovome nevjerojatnom presedanu, stoji u priopćenju kojega potpisuje Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, dipl.iur.

Što se krije iza zahtjeva manjina za vlastitim popisivačima stanovništva?!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Pakracu se obilježava početak Domovinskoga rata

Objavljeno

na

U Pakracu, jednom od gradova Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, u nedjelju, 1. ožujka obilježit će se 29. obljetnica početka Domovinskog rata.

Ovu svečanost-ponosa i tuge- organizirat će Grad Pakrac i Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske.

Srbi koji su bili zaposleni u hrvatskoj policiji toga su dana 1991. razoružali policajce hrvatske nacionalnosti i preuzeli nadzor nad policijskom postajom. Zajedno s naoružanim civilima, Srbi su opkolili i zgradu Skupštine općine te skinuli hrvatske zastave i postali svoje- Republike Srbije, ali i one s četničkim obilježjima.

Na sjednici Skupštine općine Pakrac (22.2. 1991.) donijeli su odluku da se ovo područje pripaja  tzv. SAO Krajini. Nu, već drugog dana hrvatski policajci koji su stigli iz Zagreba, ali i drugih krajeva, ponovno su uveli reda i potjerali pakračke i ine četnike u obližnje šume, gdje su se zadržali još jedno vrijeme.

Međutim, i ovom prigodom valja se podsjetiti i na dva ratna zločinca –Veljka Džakulu (inače, miljenika bivšeg žalosnog predsjednika RH Ive Josipovića) i potpukovnika zloglasne JNA Stevana Harambašića.

Naime, u svojoj knjizi  „Moja sjećanja“ (str. 240-241) bivši ratni zapovjednik policije  uz ostalo piše  i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.

Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede  Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Vojno redarstvene operacije Bljesak  nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim se vlastima predao  4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.

Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.

A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon njihova uhićenja? Nažalost, isto ili slično, kao i s nekim drugim srpskim četnicima, odnosno ratnim zločincima.

Ivkanec piše:

„Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:

„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji  Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci  za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu  Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod  sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo  s problemom  krivičnog gonjenja  naših ljudi zbog delikta: presijecanja  voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo  iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces  povratka  izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen.  Srpski komandant Harambašić  je nakon nekoliko mjeseci  od predaje posredstvom  Međunarodnog crvenog križa  otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – istaknuo je u svojoj knjizi  ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.

Nakon ovog i ovakvog svjedočenja, oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvarali hrvatsku državu, s pravom se pitaju- tko je tu lud, a tko normalan, tim više što su „puni“ zatvori hrvatskih branitelja, što i jedan Džakula i dalje može po njima nesmetano i bez kazne – pljuvati i klevetati.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari