Pratite nas

Reagiranja

Pupovac se grčevito bori za ćirilicu u Vukovaru a nema je ni u Beogradu

Objavljeno

na

 „SRPSKO pismo, ćirilica – mrtva slova na papiru! Tako bi, upozoravaju lingvisti, i bukvalno moglo da bude ako se naš odnos prema ovom pismu ubrzo ne promeni i ako se vrlo pažljivo i uporno ne bude insistiralo da se koristi što je više moguće. To što zakon kaže kada bi ćirilica morala da se koristi, što ju je Ustav zaštitio i stavio na visoko mesto, ne znači ništa kada se, bez kazne, ova pravila svakodnevno krše.

Pismo koje nam je do polovine 20. veka bilo jedino, tokom poslednjih nekoliko decenija postalo je relikt u ‘rođenoj’ zemlji. Kako je nedavno rekao Vladan Vukosavljević, ministar kulture i informisanja, ‘preti strašna opasnost da se za dve-tri decenije probudimo i shvatimo da niko ne koristi ćirilicu’.

Na izvesnost ove mogućnosti upozoravaju i naši lingvisti jer, kako naglašavaju, deca su nam sa svih strana ‘zatrpana’ latinicom. Ovo pismo je, kako kažu, u globalnoj upotrebi, dominira u medijima, na internetu, čak i u slikovnicama i knjigama za naše najmlađe kojima su, praktično, još od jaslica dostupni i računari i mobilni telefoni. Baš to odrastanje naših mališana sa latinicom, a ne sa pismom maternjeg jezika, velika je opasnost da ćirilica za nekoliko decenija bude potpuno potisnuta.“

(Vidi: http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:651944-Zasto-je-u-Srbiji-cirilica-mrtvo-slovo-na-papiru; istaknuo: Z.P.)

Ovaj tekst je u srbijanskom tisku objavljen prije nepunih 9 mjeseci.

Takvo je, dakle, stanje s ćirilicom u Srbiji.

Prošećete li Beogradom, rijetko gdje ćete je vidjeti (tako kažu sami Beograđani). Ćirilična slova nalaze se tek na ponekom neonskom panou, naslovnicama vjerskog tiska ili tablama kafića koje drže „srpski patrioti“, na pravoslavnim ikonama ili crkvenim zastavama…i to je uglavnom to. Niti je ima niti tko za njom žali, ili se barem tako čini.

Zlobnici bi rekli kako Srbi u Srbiji ne drže do svoga identiteta, tradicije i pisma. Ja ne vjerujem da je tako. Promatram ovu pojavu kao cijenu globalizacije i okrenutost zapadnom svijetu više nego „majčici Rusiji“ unatoč svoj „ljubavi“ koja se njeguje prema njoj.

No, ništa zato! Nema bojazni. Ako nestane u Srbiji, ćirilica će preživjeti u Hrvatskoj, što nam jamče Pupovac, njegov SDSS i SNV koji se grčevito, „na život i smrt“ bore da se ona uvede i da je Srbi u Hrvatskoj nauče i usvoje. Jer ovi Srbi ovdje su valjda „bolji“ i „kvalitetniji“ Srbi od onih tamo. I više drže do „nacionalnih vrijednosti“.

Još samo da nauče ekavicu, „srpske epske pesme“, da se dohvate gusala i da im netko otkrije iz kojih krajeva Srbije vuku korijene (jer to je još uvijek enigma, budući da niti 10% onih koji se danas u Hrvatskoj i B i H smatraju „Srbima“ ne potječe iz Srbije) i stvar će biti kompletirana.

Tako će Srbi u Hrvatskoj opstati i s „republikom srpskom“ ostati „bastion srpstva“ zapadno od Drine – ili barem njihovi lideri misle da će to tako biti.

Da odmah bude jasno. Nikomu u Hrvatskoj nije stalo do toga da bilo komu, pa i Srbima određuje kako će govoriti i pisati. Kao što ne određuje ni drugim manjinama koje žive u Republici Hrvatskoj, a u našem Ustavu ih je (osim Srba) poimence spomenuta još dvadeset i jedna.

Sve ono što je sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, uz poštivanje svih odredbi istoga (što do sada nije bilo slučaj!) i na temelju vjerodostojnih popisa stanovništva (a ne lažnih kao u Vukovaru), manjine će ostvariti. Onda kad se steknu uvjeti i kad to ne bude narušavalo mir, sigurnost i povjerenje između Srba i većinskog naroda.

Je l’ pošteno?

I ne trebamo se praviti naivni. Svi znamo zašto se pravi histerija oko ćirilice i zašto to Pupovac i njegovi satrapi rade. I zašto je glavna meta Vukovar.

Treba relativizirati i poništiti učinke agresije i „dokazati“ svijetu da je rat uzrokovala isključivost Hrvata koji Srbima nisu dali ono što im pripada.

Tako se stvara stalna napetost, ovu se zemlju drži pod pritiskom, ucjenjuje, optužuje, kleveće i izvlače se deseci milijuna kuna iz državnog proračuna, dok samozvani „lideri“ i „zaštitnici“ Srba u Hrvatskoj sjede u svojim saborskim foteljama i redovito primaju pozamašnu svotu „ustaških“ kuna svakog mjeseca. Sve u ime „zaštite“ prava srpske manjine koja je po njima i danas opet „ugrožena“ kao i 1990. Kad ne bi bilo „ugroženosti“ Srba, etnobiznismeni bi izgubili svrhu postojanja i završili na margini društvenih i političkih zbivanja. A to im nikako ne odgovara.

Ono što oni rade polarizirajući ovo društvo i izazivajući stalne tenzije između hrvatskoga naroda i srpske manjine, najprljavija je i najpodlija rabota kojom se netko može baviti. I to mogu činiti samo oni koji nemaju morala, poštenja, časti i ljudskog dostojanstva. Ni mrve.

Ima li možda slijepaca koji to još uvijek ne vide?

Pozdrav vukovarskom junaku Domovinskog rata, časnom hrvatskom branitelju Predragu Peđi Mišiću i svim mučenicima grada heroja!

Svi mi koji smo se borili za Hrvatsku s vama smo!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Caritas: Sredstva ne dobivamo zahvaljujući ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Caritas Zagrebačke nadbiskupije reagirao je u utorak na medijske tvrdnje glede novca kojeg dobiva, naglasivši da je još prije deset godina potpisan Ugovor s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, pa nije točno kako sredstva dobivaju zbog nedavno ratificirane konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istanbulskoj konvenciji.

Caritas u priopćenju podsjeća kako uslugu privremenog smještaja djece i odraslih osoba žrtava obiteljskog nasilja. pruža temeljem Ugovora o međusobnim odnosima, sklopljenim 18. veljače 2007. s tadašnjim Ministarstvom.

Temeljem navedenog Ugovora Caritas korisnicima osigurava privremeni boravak, prehranu, održavanje osobne higijene, brigu o zdravlju i pružanje psihosocijalne potpore, ističe se.

Osim toga za korisnike Sigurne kuće Caritas organizira edukativne i kreativne radionice, radno-okupacijske aktivnosti, te aktivnosti sportskog, kulturnog i duhovnog sadržaja, izlete, ljetovanja, zimovanja te mogućnost dodatnog obrazovanja.

Iz Caritasa Zagrebačke nadbiskupije naglašavaju kako sredstvima koja primaju temeljem navedenog Ugovora, od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kroz takozvani sustav „glavarina“ (3.200,00 kuna po korisniku mjesečno), financiraju stručni rad s korisnicima, hranu i higijenu, režijske troškove te plaće stručnog tima.

Podsjećaju da s korisnicima radi stručni tim sastavljen od socijalne radnice, psihologice i obiteljske savjetnice, koji svakodnevno surađuju s nadležnim centrima za socijalnu skrb, policijskim službama, zdravstvenim službama, zavodom za zapošljavanje, ustanovama za obrazovanje djece i odraslih te ostalim srodnim institucijama.

Rad s korisnicama provodi se u skladu s propisima Republike Hrvatske i stručnim standardima, napominje Caritas.
U proteklih 10 godina rada kroz Sigurnu kuću, ističe Caritas, prošle su 404 žrtve obiteljskog nasilja.

Nakon napuštanja Caritasove Sigurne kuće, većina korisnica nastavlja samostalan život (31,68 posto) ili se vraća u primarnu obitelj – roditeljsku kuću (18,63 posto), njih 22,36 pronađe neko treće rješenje, dok ih se 27,33 posto vraća suprugu/partneru.

Prije napuštanja Sigurne kuće za svaku se korisnicu radi procjena potreba i mogućnosti nastavka pružanja pomoći od strane Caritasa.

Sukladno tomu, iako to nije obvezan, Caritas pomaže korisnice i nakon napuštanja Sigurne kuće i to kroz savjetodavnu pomoć, novčanu i materijalnu pomoć, pomoć u opremanju i uređenju stana/ kuće, pomoć u opremanju školske djece i traženju stipendija za njihovo školovanje, dodaje se.

Caritas je priopćenjem reagirao na napise u pojedinim medijima kako je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, odnosno Caritasova Sigurna kuća za žrtve nasilja, među onim ustanovama koje će imati najviše koristi od ratifikacije Istanbulske konvencije.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Udruga Blokirani: SDP je glavni uzrok problema blokiranih građana

Objavljeno

na

Objavio

Udruga Blokirani u utorak je priopćenjem reagirala na navode SDP-ovaca Davora Bernardića i Peđe Grbina, iznesene na konferenciji za novinare o problematici blokiranih i ovrha, ocjenjujući ih “senzacionalističkim, netočnim i neozbiljnim tezama koje SDP plasira u političke svrhe”, te optužujući SDP da je glavni uzrok problema blokiranih građana.

Problem ovrha i blokiranih građana eksplodirao je u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, a za krizu blokiranih najveću odgovornost, između ostalih, snose SDP-ovi ministri financija i pravosuđa Slavko Linić i Orsat Miljenić, tvrde Blokirani.

Podsjećaju da 2011. godine, kada je SDP preuzeo vlast, dug kućanstava u Hrvatskoj još praktično ne postoji – tek je 25.000 blokiranih i samozaposlenih obrtnika i malih samostalnih trgovačkih radnji dužno 6 milijardi kuna, što je logično jer svjetska ekonomska kriza gasi tržišta. Dok je Europa svoje malo poduzetništvo spasila, SDP ih je odlučio uništiti, navode Blokirani.

“Već 2012. blokirano je praktično svo poduzetništvo u zemlji i svi obveznici plaćanja poreza na dobit jer kriza je i tržište ne funkcionira. Blokirano je čak 82.884 od ukupno 98.530 aktivnih poslovnih subjekata, a dužni su 37,56 milijardi kuna”, ističu Blokirani.

“tada ‘genijalci’ SDP-a Linić i Miljenić osmisle i provedu legalni financijski inženjering stoljeća. Dolazi do eksplozije blokiranog stanovništva, blokirano je već 212.317 obitelji, kao direktna posljedica blokada obrta, tvrtki i trgovačkih radnji i osiromašivanja jer ljudi gube posao, kroz predstečajne ne naplaćuju ni plaće ni potraživanja”, stoji u priopćenju.

Udruga upozorava da 2014. godine ukupan dug kućanstava prelazi ukupan dug privrede jer Linić briše dug tajkunima kroz predstečajne nagodbe, a 80.000 obrtnika i 40.000 malih firmi “seli među blokirane koji nose dug obrta na teret obitelji i gube djedovinu”.

Od tada se Hrvatska više nije oporavila – broj blokiranih kućanstava više se nije spuštao ispod 300.000 dok je njihov dug rastao za pola milijarde mjesečno, pa danas iznosi gotovo kao jedan državni proračun, čak 107 milijarde kuna. Taj apokaliptični potez napravila je SDP-ova Vlada uz podršku Sabora, čija odgovornost nije ništa manja, ističe se u priopćenju.

“Projekt oprosta tadašnje ministrice Milanke Opačić nije ‘spasio’ 30.000 građana, kako se Bernardić danas pohvalio, jer ni broj blokiranih, kao ni dug, nije smanjen, naprotiv. Spin je poslužio da prikrije podatak da je SDP izbrisao tajkunima čak 119,5 milijardi kuna, a iskamatario kućanstva, eliminirao zastaru te otvorio prostor bankama da prodaju dugove agencijama za utjerivanje dugova”, tvrde Blokirani.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati