Pratite nas

Reagiranja

Pupovac se grčevito bori za ćirilicu u Vukovaru a nema je ni u Beogradu

Objavljeno

na

 „SRPSKO pismo, ćirilica – mrtva slova na papiru! Tako bi, upozoravaju lingvisti, i bukvalno moglo da bude ako se naš odnos prema ovom pismu ubrzo ne promeni i ako se vrlo pažljivo i uporno ne bude insistiralo da se koristi što je više moguće. To što zakon kaže kada bi ćirilica morala da se koristi, što ju je Ustav zaštitio i stavio na visoko mesto, ne znači ništa kada se, bez kazne, ova pravila svakodnevno krše.

Pismo koje nam je do polovine 20. veka bilo jedino, tokom poslednjih nekoliko decenija postalo je relikt u ‘rođenoj’ zemlji. Kako je nedavno rekao Vladan Vukosavljević, ministar kulture i informisanja, ‘preti strašna opasnost da se za dve-tri decenije probudimo i shvatimo da niko ne koristi ćirilicu’.

Na izvesnost ove mogućnosti upozoravaju i naši lingvisti jer, kako naglašavaju, deca su nam sa svih strana ‘zatrpana’ latinicom. Ovo pismo je, kako kažu, u globalnoj upotrebi, dominira u medijima, na internetu, čak i u slikovnicama i knjigama za naše najmlađe kojima su, praktično, još od jaslica dostupni i računari i mobilni telefoni. Baš to odrastanje naših mališana sa latinicom, a ne sa pismom maternjeg jezika, velika je opasnost da ćirilica za nekoliko decenija bude potpuno potisnuta.“

(Vidi: http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:651944-Zasto-je-u-Srbiji-cirilica-mrtvo-slovo-na-papiru; istaknuo: Z.P.)

Ovaj tekst je u srbijanskom tisku objavljen prije nepunih 9 mjeseci.

Takvo je, dakle, stanje s ćirilicom u Srbiji.

Prošećete li Beogradom, rijetko gdje ćete je vidjeti (tako kažu sami Beograđani). Ćirilična slova nalaze se tek na ponekom neonskom panou, naslovnicama vjerskog tiska ili tablama kafića koje drže „srpski patrioti“, na pravoslavnim ikonama ili crkvenim zastavama…i to je uglavnom to. Niti je ima niti tko za njom žali, ili se barem tako čini.

Zlobnici bi rekli kako Srbi u Srbiji ne drže do svoga identiteta, tradicije i pisma. Ja ne vjerujem da je tako. Promatram ovu pojavu kao cijenu globalizacije i okrenutost zapadnom svijetu više nego „majčici Rusiji“ unatoč svoj „ljubavi“ koja se njeguje prema njoj.

No, ništa zato! Nema bojazni. Ako nestane u Srbiji, ćirilica će preživjeti u Hrvatskoj, što nam jamče Pupovac, njegov SDSS i SNV koji se grčevito, „na život i smrt“ bore da se ona uvede i da je Srbi u Hrvatskoj nauče i usvoje. Jer ovi Srbi ovdje su valjda „bolji“ i „kvalitetniji“ Srbi od onih tamo. I više drže do „nacionalnih vrijednosti“.

Još samo da nauče ekavicu, „srpske epske pesme“, da se dohvate gusala i da im netko otkrije iz kojih krajeva Srbije vuku korijene (jer to je još uvijek enigma, budući da niti 10% onih koji se danas u Hrvatskoj i B i H smatraju „Srbima“ ne potječe iz Srbije) i stvar će biti kompletirana.

Tako će Srbi u Hrvatskoj opstati i s „republikom srpskom“ ostati „bastion srpstva“ zapadno od Drine – ili barem njihovi lideri misle da će to tako biti.

Da odmah bude jasno. Nikomu u Hrvatskoj nije stalo do toga da bilo komu, pa i Srbima određuje kako će govoriti i pisati. Kao što ne određuje ni drugim manjinama koje žive u Republici Hrvatskoj, a u našem Ustavu ih je (osim Srba) poimence spomenuta još dvadeset i jedna.

Sve ono što je sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, uz poštivanje svih odredbi istoga (što do sada nije bilo slučaj!) i na temelju vjerodostojnih popisa stanovništva (a ne lažnih kao u Vukovaru), manjine će ostvariti. Onda kad se steknu uvjeti i kad to ne bude narušavalo mir, sigurnost i povjerenje između Srba i većinskog naroda.

Je l’ pošteno?

I ne trebamo se praviti naivni. Svi znamo zašto se pravi histerija oko ćirilice i zašto to Pupovac i njegovi satrapi rade. I zašto je glavna meta Vukovar.

Treba relativizirati i poništiti učinke agresije i „dokazati“ svijetu da je rat uzrokovala isključivost Hrvata koji Srbima nisu dali ono što im pripada.

Tako se stvara stalna napetost, ovu se zemlju drži pod pritiskom, ucjenjuje, optužuje, kleveće i izvlače se deseci milijuna kuna iz državnog proračuna, dok samozvani „lideri“ i „zaštitnici“ Srba u Hrvatskoj sjede u svojim saborskim foteljama i redovito primaju pozamašnu svotu „ustaških“ kuna svakog mjeseca. Sve u ime „zaštite“ prava srpske manjine koja je po njima i danas opet „ugrožena“ kao i 1990. Kad ne bi bilo „ugroženosti“ Srba, etnobiznismeni bi izgubili svrhu postojanja i završili na margini društvenih i političkih zbivanja. A to im nikako ne odgovara.

Ono što oni rade polarizirajući ovo društvo i izazivajući stalne tenzije između hrvatskoga naroda i srpske manjine, najprljavija je i najpodlija rabota kojom se netko može baviti. I to mogu činiti samo oni koji nemaju morala, poštenja, časti i ljudskog dostojanstva. Ni mrve.

Ima li možda slijepaca koji to još uvijek ne vide?

Pozdrav vukovarskom junaku Domovinskog rata, časnom hrvatskom branitelju Predragu Peđi Mišiću i svim mučenicima grada heroja!

Svi mi koji smo se borili za Hrvatsku s vama smo!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

“Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe, u brak, u obitelji!”

Objavljeno

na

Objavio

Erste banka je u sklopu promidžbene kampanje „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ promovirala video spot kojim promiče transrodnost i homoseksualni stil života.

Uz jednu od najpoznatijih hrvatskih domoljubnih pjesama „To je moja zemlja“, lik Andrije, prepoznatljivo lice Erste bankarenja, prvi put se i izravno obratio javnosti, nabrajajući što je prema njegovu mišljenju potrebno Hrvatskoj.

Dok Andrija nabraja što je sve Hrvatskoj potrebno, pridružuju mu se ljudi koji, prema shvaćanju Erste banke, predstavljaju ono o čemu Andrija govori.
Pa tako dok govori o Hrvatskoj kojoj su potrebni ljudi koji vjeruju u ljubav prikazan je i istospolni par, dva mlada muškarca koji se drže za ruke, a dok govori kako su Hrvatskoj potrebni ljudi koji se usude prikazana je transrodna osoba.

Služeći se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, Erste banka, poručuje kako su homoseksualni stil života kao i transrodnost uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo na život, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Transseksualnost i transrodnost sa sobom nose brojne razorne psihološke i društvene posljedice. Ovi poremećaji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pripadaju u skupinu poremećaja spolnog identiteta, osobnosti i ponašanja. Činjenica kako se navedena bolest, koja kod ljudi uzrokuje veliku patnju, ka tome još i promovira, je skandalozna. Ozbiljni psihički problemi koje je potrebno liječiti terapijom, žele se riješiti kratkim postupkom pripisivana problema pogrešnom tijelu. To sa sobom nosi kobne posljedice. Švedska studija iz 2011. također pokazuje kako je postotak samoubojstva transrodnih osoba nakon operacije spola gotovo 20 puta viši nego u ostatku populacije. Ipak, zabluda kako je trans-rodnost normalna želi se nametnuti i u Hrvatskoj.
Hrvatskoj bi ratifikacijom sporne Istanbulske konvencije koju najavljuje premijer Andrej Plenković, bilo nametnuto uvođenje termina “rod” čime bi se širom otvorila vrata pokušajima promjene društvene svijesti i promicanju “rodne ideologije” u obrazovnim institucijama i svim sektorima – zdravstvu,, radu i zapošljavanju, socijalnoj politici i dr.

Reklama Erste banke potkopava temelje hrvatskog društva i nameće nove društvene norme koje ne vode računa o zaštiti onoga što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s nižim kamatnim stopama, stoji u tekstu peticije na Citizengo, koju možete potpisati na poveznici ispod.


Poštovani,

obraćam Vam se kao građanin RH u kojoj Erste banka posluje već 20 godina. Ovim putem od Vas zahtijevam poduzimanje potrebnih koraka, za povlačenje reklame „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ ili je preoblikujete sukladno onome što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s prihvatljivim kamatnim stopama kako bi se mladima i obiteljima olakšao dolazak do prve nekretnine.

U spomenutoj reklami marketinški djelatnici Erste banke poslužili su se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, oslikavajući transrodnost/transseksualnost i homoseksualni stil života uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. 
Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo osobe na život od začeća do prirodne smrti, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Ovom kampanjom potkopavate temelje hrvatskog društva i namećete nove društvene norme koje ne poštuju vrijednosti hrvatskih građana te ne vode računa o zaštiti onoga što je Hrvatskoj potrebno.

Ovim putem Vas molim da poštujete moju iskazanu volju, ali i volju milijun hrvatskih građana, koji su ujedno korisnici usluga Erste banke, a jasno su rekli što su naše temeljne vrijednosti te povučete spornu reklamu.

S poštovanjem,

Peticiju možete potpisati ovdje

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari