Pratite nas

Razgovor

Pupovac zasad ostaje uz Plenkovića

Objavljeno

na

Milorad Pupovac gostovao je u Novom danu i komentirao aktualnu političku situaciju.

Je li SDSS zauzeo službeni stav oko premještanja ploče HOS-a iz Jasenovca u Novsku?

Službeni stav je poznat, a to je da je takvo parcijalno rješenje, koje uključuje micanje ploče iz Jasenovca i premještanje pored Novske neprihvatljivo rješenje. To nije potpuno rješenje koje je potrebno cijeloj Hrvatskoj da bi se oslobodili tih politika i te vrste parcijalnih rješenja.

Što je za vas krajnje rješenje?

Krajnje je da pozdrav Za dom spremni ne može imati pravo javnosti nigdje u Republici Hrvatskoj, a pogotovo ne na mjestu stradanja bilo civilnih žrtava bilo javnih žrtava.

Zašto je onda doneseno parcijalno rješenje?

Vjerojatno zato što nije bilo dovoljno konzultacija među koalicijskih partnerima, zato što postoji uvjerenje da bi trebalo Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima donijeti cjelovitu odluku. Mi mislimo da je ovdje stvar jasna, da nema nikoje Vijeće raspravljati, to je ustaški pozdrav i on ne može imati pravo građanstva. To treba odlučiti Vlada.

Što vaš stav znači za sudbinu Vlade?

To sasvim sigurno nije dobro za odnose u koaliciji, njie dobro za samog premijera, a nije dobro ni za cijelu zemlju. SDSS o tome priča na svojim tijelima i imat ćemo redovnu sjednicu predsjedništva i vidjeti koje posljedice to proizvodi.

Je li Vlada donijela odluku bez konzultacije s partnerima?

Mi smo bili obaviješteni o tome, ali nismo bili konzultirani i to bi se trebalo promijeniti u načinu rada koalicije. Ona mora biti harmonizirana i moramo imati podijeljene odgovornosti. Mi jesmo pripadnici jedne nacionalne manjine, ali mi smo politička stranka i dijelimo odgovornost za ukupnu politiku i želimo imati takvu ulogu i unutar Vlade.

Koliko je teško odlučiti o tom pitanju?

To je teško ukoliko koordinate nisu zadane kako valja. To nas stavlja u poziciju koja je izrazito delikatna, ali postoje neka politička pitanja koja su za nas ultimativna i neovisno koliko ona bila teška, mi smo spremni donijeti odluke.

Koliko je teško da ističete probleme, a i dalje surađujete s Vladom?

Poruke u politici i političkoj javnosti su neophodne, kao i konzultacije, to treba ići paralenlno i ići će dok imaju smisla.

Jeste li razgovarali s Plenkovićem nakon sjednice Vlade u četvrtak?

Ne, mi smo se čuli prije toga događaja. Do današnjeg dana nismo imali nikakav razgovor.

Zašto?

Nemojte to pitati mene.

Kad govorimo o odnosima u Vladi, SDSS kažete zauzima stav. Hoće li na red doći i preispitivanje suradnje?

Postoje pitanja koja su za nas ultimativna, a to je i ovo pitanje ustaškog pozdrava, koji nažalost nitko od predstavnika državnog vrha nije tako nazvao. O čemu je riječ i o kome je riječ nismo došli do te točke i očekujemo da se do te točke dođe. Vrijeme je da se progovori jezikom koji će biti jasan, koji će javnost razumjeti. Ono što u Hrvatskoj nije živo jest nasljeđe komunizma, a ono što je jako živo jest nasljeđe ustaštva i to treba reći.

Kad govorimo o suradnji u Vladi, stojite li i dalje pri izjavi da je Andrej Plenković suho zlato, kako ste ga nazvali?

Andrej Plenković je u hrvatsku politiku donio svježinu, smirenje, nova očekivanja i ja Andreja Plenkovića znam kao čovjeka koji je u hrvatskoj politici, prije svega u diplomaciji, promovirao najbolje vrijednosti koje se mogu u tom poslu donositi. Ovo je novi posao i poziv i za njega i za sve nas. Ja razumijem da političke okolnosti nisu idealne i da je pitanje desničarenja otišlo i izvan politike i da je ona oslabila od 2011. – 2012. godine i da je potrebno vrijeme da ona ojača i da premijeru treba vremena vremena da to uradi, ali mi mislimo da se to treba raditi s jasnom političkom odlučnošću.

Bi li se Vlada uzdrmala postavljanjem novog šatora?

Za Vladu bi i za premijera i za zemlju bila velika i teško podnosiva činjenica da Vlada padne zbog ustaškog pozdrava Za dom spremni. Nije lako predvidjeti što bi nakon toga presudilo i zbog toga razmišljanja koja mi kao koalicijski partneri imamo moraju biti zrela i odgovorna. Ovo je provokacija i sasvim je sigurno da netko želi nastaviti onu politiku koja je zemlju dovela u najdublju političku krizu koju je imala od devedesetih naovamo i da zemlju učini crnom ovcom u regiji i u Europi.

Postoji li mogućnost da dio tih snaga sruši Vladu?

Dio tih snaga želi to da se sruši Vlada. I predstavnici vladajuće koalicije govore jezikom koji bi bio kažnjiv. Kad bismo bili pravna država, to bi bilo kažnjivo, da nekome kažete da seli u drugu zemlju ako mu ovdje nije dobro. U demokratskom društvu to je apsolutno kažnjiva stvar. Ili da ljudi koji bi trebali propovijedati evanđelje propovijedaju mržnju, kvalificiraju državnu politiku sa svoje pozicije etničkih idola. To je indikator ozbiljnoga nereda u zemlji.

Je li pokrenut ikakav postupak nakon paljenja tjednika Novosti?

Nemam informaciju o tome niti što je policija uradila nakon protesta iz 12. mjeseca prošle godine. Oni koji kažu da je riječ o marginalnim pojavama, one su samo vrh ledenoga brijega iste ili slične politike, koja se ponovno angažirala i aktivirala da bi zaustavila daljnju političku stabilnost u zemlji.

Jesu li se intenzivirale prijetnje na članove srpske zajednice u Hrvatskoj?

Mi smo imali nekoliko sastanaka u proteklih nekoliko dana, jedan u Zagrebu, jedan u Vukovaru, i ono što sam čuo od članova jest pitanje koje se postavlja – koja nam je budućnost u ovakvim okolnostima u zemlji u kojoj se tolerira one koji zazivaju ideologiju smrti, koji zazivaju ideologiju mržnje i koji šalju poruke ili pisma o tome da ili ćete biti kuš ili ćemo se mi pobrinuti za vas.

Kad govorimo o rješenju za ploču HOS-a, očekujete li rješenje koje će biti brže i neće isključivo ovisiti o Vijeću?

Sasvim sigurno. Uz sve dužno povjerenje, koalicijski partneri trebaju razgovarati. Mi to nismo imali priliku i zato bi bilo dobro da partneri sjednu i razgovaraju i koriste institucije koje su već postojeće institucije. Ako je potrebno, treba se oglasiti i dalje. Odbor za Ustav i poslovnik Hrvatskog sabora je institucija. Trebaju li nam neka para tijela pored toga? Isključiti relevantne političke snage, ne samo u koaliciji, nego i u opoziciji je nedopustivo.

Član ste Odbora za Ustav i poslovnik Hrvatskog sabora. Dogodi li se prijedlog zakona, kakvom bi većinom takav zakon trebalo donijeti, običnom ili većinom svih zastupnika?

Ovo je materija koja zahtijeva adekvatan konsenzus između političkih aktera. To da nas prisiljavaju akteri izvan političke scene, posebno bliski Crkvi, da radimo stvari koje njima odgovaraju, da nam stvaraju agendu kako ćemo djelovati, to se mora promijeniti za dobro jednih i drugih. Mora se znati što pripada poslu rkve, a što pripada poslu politike. Ne može dolaziti vrijeme da Crkva utječe na posao politike. Surađivati moramo, ali ovo prepustimo politici da odluči.

Znači li to da će se zakon donijeti dvotrećinskom većinom? 

Ne mora nužno biti dvotrećinska, možda će netko biti suzdržan, ali mora biti usuglašeno i to je moguće, ali je pitanje želimo li tome dati priliku ili ne.

Kako komentirate ploču u Borovu naselju?

Ljudi trebaju znati o čemu se radi, tu nije riječ o ploči u Borovu naselju, nego o ploči na nadgrobnom spomeniku. Ja ne znam točno što tamo piše, ali bismo morali početi praviti razliku između nadgrobnih spomenika i onoga što imamo kao spomenike koji se postavljaju na javne objekte, koji se postavljaju na javne prostore, primjerice javnu vijećnicu. Ovo je stvar obitelji, ako treba razgovarati, razgovarat ćemo, ali te dvije stvari nisu istog ranga.

Je li Hrvatska stabilna zemlja?

Stabilnija je nego što je bila do prije kojih mjesec dana, kad se ponovno unose elementi političke nestabilnosti, kad pojedine grupacije nezadovoljne čjnenicom da njihovi projekti ne uspijevanju onako kako su mislili smatraju da imaju dovoljno prostora da mogu ponovno pokrenuti jednu vrstu kampanje za destabilizaciju zemlje. Zemlja ima sasvim delikatnu međunarodnu poziciju i neki spremnost da se razgovara razumiju kao slabost i misle da je to prilika za ponovno aktiviranje kampanje kojom će oživjeti populizam i desničarenje i to je prijetnja.

Kako komentirate inicijativu da se referendumom promijeni izborni sustav?

To nije ništa novo. Taj koji to izgovara je davno rekao kad su Srbi imali samo jedno mjesto u Saboru je rekao i jedan je previše i znam i da je za neke ljude i jedan Srbin previše i jedan glas razuma ili drugog mišljenja sve ono što ne dolazi pod njihov kišobran i što nije pod njihovim mišljenjem, ali pokušaj da se suspendira politički i etnički pluralizam ne možemo drugačije nazvati nego neototalitarna politika.

Svjesni ste pozicije da SDSS s tri glasa odlučuje u Vladi?

Itekako i to nije prvi put. Bilo je ozbiljnih pritisaka na SDSS da prilikom pregovora s Europskom unijom sruši vladu Jadranke Kosor. Mi smo to odbili. Ima i sada i opravdanih i nesuvislih i nezrelih prozivanja oko toga, ali to će biti procjena moralnog principa i političke odgovornosti ako ga budemo morali donositi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Jurič: Treba ukinuti HRT i krenuti iz početka

Objavljeno

na

Marko Jurič je novinar bez dlake na jeziku. Njegove tv emisije ili novinsko-publicističke uratke vole ili ne vole. Sredine nema. Međutim, takvi kod nas ne prolaze dobro, ali kod njega nema alternative.

Svojedobno je s Markom Markovićem pokrenuo tjednik „Panoramu“, objavio jednu knjigu, bio urednik i voditelj na televiziji Z1, producent nekih tv serija, itd. i tako redom. On ti je kao mačka – kaže mi jedan kolega. Baciš ga na glavu, a on se uvijek dočeka na noge.

Istina, već duže vrijeme na Z1 ne gledamo njegove rado gledane  emisije „Markov trg“, ali već je on u novim projektima.

Zanimala nas je njegova profesionalna prošlost, ali i budućnost.. .

Gospodine Jurič. Počeli ste novinarsku karijeru početkom devedesetih, dakle u vrijeme stvaranja hrvatske države. Kako je bilo tada, a kako je danas raditi u hrvatskom novinarstvu?

Doduše krajem osamdesetih sam počeo honorarno u Večernjem pa onda VPA pa Globus itd., ali pravi novinarski izazovi su počeli praćenjem ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Bilo je to vrijeme kada su novine najveći dio svoje zarade ostvarivale od prodaje, odnosno od čitatelja. Danas je situacija bitno drugačija i novine žive od sponzora. Razlika je u tome da su novine prisiljene prilagođavati se onome tko ih financira. Stoga kada ste, kao ranije, egzistencijalno ovisili o ocjeni čitatelja morali ste se vrlo potruditi što se tiče sadržaja. Bilo je to vrijeme kada su dominantne novinarske forme bile reportaže, intervjui i istrage. Znači novinar je bio sakupljač informacija. Danas su dominantni komentari i analize, što znači da je novinar kreator i oblikovatelj informacije. Zato u današnjem novinarstvu dominiraju subjektivni pogledi na stvarnost, odnosno dojmovi, a u konačnici se takvo novinarstvo, namjerno ili slučajno pretvara u krivotvorinu stvarnosti.

U vrijeme komunizma često smo se susretali s cenzurom. U kojoj je mjeri ona prisutna i danas? Ne čini li vam se da je veća i opasnija tzv. autocenzura?

Ima te autocenzure koja je posljedica tog odnosa prema sponzorima, a koji su uglavnom velike kompanije, koje opet ovise o državnim ugovorima, koncesijama, zakonskim formama itd. Tu su onda važni posrednici marketinške i PR agencije koje usmjeravaju taj veliki sponzorski kolač prema onim redakcijama koje su poslušne njihovim uputama, ‘dobronamjernim’ savjetima ili ucjenama. Dakle stvari se svode na jednostavne principe ‘ili ćeš pisati što mi hoćemo ili nećeš dobiti oglase’. U komunizmu su nepoćudni bili zabranjeni, a danas ostaju bez financijske potpore. A kad svemu tome još pridodate nekompetentnost novinara, a što je posljedica enormnog povećanja broja medija, rekli bi sveopće inflacije novinarske profesije, dolazimo do ovakve krivotvorene slike naše stvarnosti u javnom prostoru.

Zbog čega je hrvatsko novinarstvo drastično potonulo? Međutim, od mnogih se može čuti da smo  u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dobili medijski rat s agresorima!

Zbog toga što to više nije hrvatsko novinarstvo. Ovo danas je neki hibrid raznih anacionalnih, intelektualno narcisoidnih i raznih nastranih ideoloških, društvenih pa u konačnici i političkih formata koji nemaju baš nikakve veze s identitetskom biti bića hrvatskog naroda. Za vrijeme Domovinskoga rata, hrvatsko je novinarstvo disalo u duhu naroda i interesa, a po završetku rata, osobito nakon 2000.-te godine hrvatski su novinari izbačeni ili gurnuti na marginu. I sam sam doživio takvu sudbinu u Večernjem listu.

Zbog čega ste „izbačeni“ iz tv kuće Z1?

Jedan od razloga je novac. Naime, moje su emisije otvarale probleme prema sponzorima Z1 televizije i to od Agencije za elektroničke medije pa nadalje.

A zbog čega iz novog novinarskog društva (HNIP) u kojem ste se također angažirali?

U HNiP su ušli razni novinarski klimavci od HRT-a pa nadalje, kojima nije odgovarala jedna čvrsta pozicija udruge koju smo zagovarali kolege Marko Ljubić, Jure Vujić i ja pa su nas po kratkom postupku izbacili. Potpuno suprotno statutu, zakonu itd., ali kad ste na strani sustava onda sve to možete bez straha od sankcija. Opet se tu umiješao novac jer da bi udruga dobivala novce od nekih sponzora uvjet je bio da ‘ne stvara problem’. U bivšoj se državi to zvalo ‘ne talasaj’. Taj posao eutanazije HNiP-a su odradili danas čelni ljudi udruge.

Sada se vaše, inače odlične emisije prikazuju na pojedinim portalima. Kako, zašto?

Internetska tv je budućnost, a evo postala je i sadašnjost u Hrvatskoj.

Nego, što je Projekt Velebit?

Projekt Velebit je ideja. Rekli bi ideja zdrave pameti, logike, istine. Jedna platforma koja polako okuplja ljude sa idejom, sa voljom i spremnošću da naprave nešto više od jalovog lamentiranja zašto je ovako, zašto je onako. Kad pogledate komentare ispod tekstova koji diraju u krucijalne političke teme lako vidite kako je prosječan hrvatski čitatelj sapet emocijama i ne snalaženjem. Pa se onda stavljaju razni bijesni komentari puni uvreda ili psovki, crtanja šubara, petokraki omraženim ljudima ili stavljanja onih ZDS pozdrava. I ljudi misle da su time nešto postigli. A zapravo reagiraju upravo onako kako kreatori ovakvog stanja žele – da se ispušu kroz taj virtualni svijet portala.

Ne bi li bilo bolje i zanimljivije da objavljujete svoje novine?

Možda bi, ali novine su veliki i skup projekt. Ako znate nekoga tko bi htio uložiti novac javite nam!

Ima li ikakve šanse da vas jednog dana kao novinara ili urednika gledamo i na HRT-u, da recimo  tamo vodite svoje emisije?

Na ovim se našim prostorima stalno izmjenjuju ideološke koncepcije. Tako da će i ovakvo stanje doći svome kraju. HRT je sve samo ne ono za što se izdaje i za što dobiva ogromni novac. Tko zna što će biti za godinu, pet ili deset. Možda je pravo pitanje bi li ja uopće htio voditi emisiju na HRT-u.

Što mislite o kontraverznoj tv emisiji kontraverznog novinara Nedjeljom u dva?

Dobro upakirana jeftina propaganda jugonostalgije, a možda i nekih konkretnijih planova. Stanković je politički aktivist, a ne novinar i ta bi se emisija trebala emitirati kao promidžbeni program, a ne kao dio informativnog, dokumentarnog ili kojeg već programa jer nema veze ni sa informiranjem, ni sa dokumentiranjem. Ali to vam je odraz stanja u državi. Stanković je televizijski reprint mentaliteta saborske većine.

Trebali ukinuti pretplatu HRT-u?

Ne, nego treba ukinuti HRT, poslati sve te ljude na ulicu pa neka svoju novinarsku, dramsku, redateljsku i koju već genijalnost isprobaju na tržištu. Nakon toga ispočetka započeti zapošljavati ljude koji su najprije hrvatski profesionalci, a onda radijskotelevizijski.

Jeste li se kao novinar susretali sa sudskim tužbama?

Jesam. To je neminovnost ove profesije, pogotovo kada ne pjevate po notama kompozicija te hrvatske duboke države.

Želite li još nešto dodati, poručiti?

Gledajte Podcast Velebit!

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Stjepan Šterc: Za pet godina Hrvatska neće imati za mirovine

Objavljeno

na

Objavio

PODCAST VELEBIT – Kolaps mirovinskog sustava

Demograf Stjepan Šterc:
Više Hrvata živi izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj, procjena je oko 4 milijuna.

Mogu li Hrvati izvan Hrvatske biti temelj revitalizacije Hrvatske?
Zašto se u Hrvatskoj ne primjenjuju izraelski ili irski modeli povezanosti iseljenog i domovinskog stanovništva?

Zašto se iseljenim Hrvatima u Hrvatskoj ne omogući ulaganje bez poreza kao što to Irska država omogućuje Ircima?
Zašto hrvatska država ‘kažnjava’ umjesto da nagradi majku u porodiljskom razdoblju?

Zašto je hrvatskoj državi važnije financirati ne vladine udruge, nego poticati rađanje djece?
Zašto je Plenkoviću bilo važnije sačuvati neke ministre, nego primjeniti ozbiljne demografske mjere?
Zašto se na otocima poput Lastova uopće naplaćuje PDV?

Odgovore na ova pitanje poslušajet u PODCAST VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari