Pratite nas

Razgovor

Pupovac zasad ostaje uz Plenkovića

Objavljeno

na

Milorad Pupovac gostovao je u Novom danu i komentirao aktualnu političku situaciju.

Je li SDSS zauzeo službeni stav oko premještanja ploče HOS-a iz Jasenovca u Novsku?

Službeni stav je poznat, a to je da je takvo parcijalno rješenje, koje uključuje micanje ploče iz Jasenovca i premještanje pored Novske neprihvatljivo rješenje. To nije potpuno rješenje koje je potrebno cijeloj Hrvatskoj da bi se oslobodili tih politika i te vrste parcijalnih rješenja.

Što je za vas krajnje rješenje?

Krajnje je da pozdrav Za dom spremni ne može imati pravo javnosti nigdje u Republici Hrvatskoj, a pogotovo ne na mjestu stradanja bilo civilnih žrtava bilo javnih žrtava.

Zašto je onda doneseno parcijalno rješenje?

Vjerojatno zato što nije bilo dovoljno konzultacija među koalicijskih partnerima, zato što postoji uvjerenje da bi trebalo Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima donijeti cjelovitu odluku. Mi mislimo da je ovdje stvar jasna, da nema nikoje Vijeće raspravljati, to je ustaški pozdrav i on ne može imati pravo građanstva. To treba odlučiti Vlada.

Što vaš stav znači za sudbinu Vlade?

To sasvim sigurno nije dobro za odnose u koaliciji, njie dobro za samog premijera, a nije dobro ni za cijelu zemlju. SDSS o tome priča na svojim tijelima i imat ćemo redovnu sjednicu predsjedništva i vidjeti koje posljedice to proizvodi.

Je li Vlada donijela odluku bez konzultacije s partnerima?

Mi smo bili obaviješteni o tome, ali nismo bili konzultirani i to bi se trebalo promijeniti u načinu rada koalicije. Ona mora biti harmonizirana i moramo imati podijeljene odgovornosti. Mi jesmo pripadnici jedne nacionalne manjine, ali mi smo politička stranka i dijelimo odgovornost za ukupnu politiku i želimo imati takvu ulogu i unutar Vlade.

Koliko je teško odlučiti o tom pitanju?

To je teško ukoliko koordinate nisu zadane kako valja. To nas stavlja u poziciju koja je izrazito delikatna, ali postoje neka politička pitanja koja su za nas ultimativna i neovisno koliko ona bila teška, mi smo spremni donijeti odluke.

Koliko je teško da ističete probleme, a i dalje surađujete s Vladom?

Poruke u politici i političkoj javnosti su neophodne, kao i konzultacije, to treba ići paralenlno i ići će dok imaju smisla.

Jeste li razgovarali s Plenkovićem nakon sjednice Vlade u četvrtak?

Ne, mi smo se čuli prije toga događaja. Do današnjeg dana nismo imali nikakav razgovor.

Zašto?

Nemojte to pitati mene.

Kad govorimo o odnosima u Vladi, SDSS kažete zauzima stav. Hoće li na red doći i preispitivanje suradnje?

Postoje pitanja koja su za nas ultimativna, a to je i ovo pitanje ustaškog pozdrava, koji nažalost nitko od predstavnika državnog vrha nije tako nazvao. O čemu je riječ i o kome je riječ nismo došli do te točke i očekujemo da se do te točke dođe. Vrijeme je da se progovori jezikom koji će biti jasan, koji će javnost razumjeti. Ono što u Hrvatskoj nije živo jest nasljeđe komunizma, a ono što je jako živo jest nasljeđe ustaštva i to treba reći.

Kad govorimo o suradnji u Vladi, stojite li i dalje pri izjavi da je Andrej Plenković suho zlato, kako ste ga nazvali?

Andrej Plenković je u hrvatsku politiku donio svježinu, smirenje, nova očekivanja i ja Andreja Plenkovića znam kao čovjeka koji je u hrvatskoj politici, prije svega u diplomaciji, promovirao najbolje vrijednosti koje se mogu u tom poslu donositi. Ovo je novi posao i poziv i za njega i za sve nas. Ja razumijem da političke okolnosti nisu idealne i da je pitanje desničarenja otišlo i izvan politike i da je ona oslabila od 2011. – 2012. godine i da je potrebno vrijeme da ona ojača i da premijeru treba vremena vremena da to uradi, ali mi mislimo da se to treba raditi s jasnom političkom odlučnošću.

Bi li se Vlada uzdrmala postavljanjem novog šatora?

Za Vladu bi i za premijera i za zemlju bila velika i teško podnosiva činjenica da Vlada padne zbog ustaškog pozdrava Za dom spremni. Nije lako predvidjeti što bi nakon toga presudilo i zbog toga razmišljanja koja mi kao koalicijski partneri imamo moraju biti zrela i odgovorna. Ovo je provokacija i sasvim je sigurno da netko želi nastaviti onu politiku koja je zemlju dovela u najdublju političku krizu koju je imala od devedesetih naovamo i da zemlju učini crnom ovcom u regiji i u Europi.

Postoji li mogućnost da dio tih snaga sruši Vladu?

Dio tih snaga želi to da se sruši Vlada. I predstavnici vladajuće koalicije govore jezikom koji bi bio kažnjiv. Kad bismo bili pravna država, to bi bilo kažnjivo, da nekome kažete da seli u drugu zemlju ako mu ovdje nije dobro. U demokratskom društvu to je apsolutno kažnjiva stvar. Ili da ljudi koji bi trebali propovijedati evanđelje propovijedaju mržnju, kvalificiraju državnu politiku sa svoje pozicije etničkih idola. To je indikator ozbiljnoga nereda u zemlji.

Je li pokrenut ikakav postupak nakon paljenja tjednika Novosti?

Nemam informaciju o tome niti što je policija uradila nakon protesta iz 12. mjeseca prošle godine. Oni koji kažu da je riječ o marginalnim pojavama, one su samo vrh ledenoga brijega iste ili slične politike, koja se ponovno angažirala i aktivirala da bi zaustavila daljnju političku stabilnost u zemlji.

Jesu li se intenzivirale prijetnje na članove srpske zajednice u Hrvatskoj?

Mi smo imali nekoliko sastanaka u proteklih nekoliko dana, jedan u Zagrebu, jedan u Vukovaru, i ono što sam čuo od članova jest pitanje koje se postavlja – koja nam je budućnost u ovakvim okolnostima u zemlji u kojoj se tolerira one koji zazivaju ideologiju smrti, koji zazivaju ideologiju mržnje i koji šalju poruke ili pisma o tome da ili ćete biti kuš ili ćemo se mi pobrinuti za vas.

Kad govorimo o rješenju za ploču HOS-a, očekujete li rješenje koje će biti brže i neće isključivo ovisiti o Vijeću?

Sasvim sigurno. Uz sve dužno povjerenje, koalicijski partneri trebaju razgovarati. Mi to nismo imali priliku i zato bi bilo dobro da partneri sjednu i razgovaraju i koriste institucije koje su već postojeće institucije. Ako je potrebno, treba se oglasiti i dalje. Odbor za Ustav i poslovnik Hrvatskog sabora je institucija. Trebaju li nam neka para tijela pored toga? Isključiti relevantne političke snage, ne samo u koaliciji, nego i u opoziciji je nedopustivo.

Član ste Odbora za Ustav i poslovnik Hrvatskog sabora. Dogodi li se prijedlog zakona, kakvom bi većinom takav zakon trebalo donijeti, običnom ili većinom svih zastupnika?

Ovo je materija koja zahtijeva adekvatan konsenzus između političkih aktera. To da nas prisiljavaju akteri izvan političke scene, posebno bliski Crkvi, da radimo stvari koje njima odgovaraju, da nam stvaraju agendu kako ćemo djelovati, to se mora promijeniti za dobro jednih i drugih. Mora se znati što pripada poslu rkve, a što pripada poslu politike. Ne može dolaziti vrijeme da Crkva utječe na posao politike. Surađivati moramo, ali ovo prepustimo politici da odluči.

Znači li to da će se zakon donijeti dvotrećinskom većinom? 

Ne mora nužno biti dvotrećinska, možda će netko biti suzdržan, ali mora biti usuglašeno i to je moguće, ali je pitanje želimo li tome dati priliku ili ne.

Kako komentirate ploču u Borovu naselju?

Ljudi trebaju znati o čemu se radi, tu nije riječ o ploči u Borovu naselju, nego o ploči na nadgrobnom spomeniku. Ja ne znam točno što tamo piše, ali bismo morali početi praviti razliku između nadgrobnih spomenika i onoga što imamo kao spomenike koji se postavljaju na javne objekte, koji se postavljaju na javne prostore, primjerice javnu vijećnicu. Ovo je stvar obitelji, ako treba razgovarati, razgovarat ćemo, ali te dvije stvari nisu istog ranga.

Je li Hrvatska stabilna zemlja?

Stabilnija je nego što je bila do prije kojih mjesec dana, kad se ponovno unose elementi političke nestabilnosti, kad pojedine grupacije nezadovoljne čjnenicom da njihovi projekti ne uspijevanju onako kako su mislili smatraju da imaju dovoljno prostora da mogu ponovno pokrenuti jednu vrstu kampanje za destabilizaciju zemlje. Zemlja ima sasvim delikatnu međunarodnu poziciju i neki spremnost da se razgovara razumiju kao slabost i misle da je to prilika za ponovno aktiviranje kampanje kojom će oživjeti populizam i desničarenje i to je prijetnja.

Kako komentirate inicijativu da se referendumom promijeni izborni sustav?

To nije ništa novo. Taj koji to izgovara je davno rekao kad su Srbi imali samo jedno mjesto u Saboru je rekao i jedan je previše i znam i da je za neke ljude i jedan Srbin previše i jedan glas razuma ili drugog mišljenja sve ono što ne dolazi pod njihov kišobran i što nije pod njihovim mišljenjem, ali pokušaj da se suspendira politički i etnički pluralizam ne možemo drugačije nazvati nego neototalitarna politika.

Svjesni ste pozicije da SDSS s tri glasa odlučuje u Vladi?

Itekako i to nije prvi put. Bilo je ozbiljnih pritisaka na SDSS da prilikom pregovora s Europskom unijom sruši vladu Jadranke Kosor. Mi smo to odbili. Ima i sada i opravdanih i nesuvislih i nezrelih prozivanja oko toga, ali to će biti procjena moralnog principa i političke odgovornosti ako ga budemo morali donositi.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marijan Knezović: Nikada nije lako zagovarati istinu (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Gost talk showa Marija Vrankića “Dobar, loš, zao” na Našoj TV bio je mladi student, a ujedno i aktivist, bloger, pjesnik Marijan Knezović.

Na početku svojih dvadesetih, a opet kao da je dugo vremena tu u javnosti. Za njega je govoriti istinu glavni motiv, a sam tvrdi kako to nikada nije lako, bez obzira jeste li na političkoj poziciji ili samo progovarate kao neovisan čovjek.

Za njega se sigurno ne može reći da je instant zvijezda, jer Marijana rado zovu svi mediji, bez obzira na predznak, a publika ga rado sluša.

“Smatram da je konzervativizam sam po sebi zanimljiva ideologija, jer se opire bilo kakvim naglim promjenama u društvu, što ima smisla. Bilo kakva tektonska promjena nije nužno korak naprijed, bez obzira koliko ona zvučala lijepo na prvi pogled. Trebamo imati na umu da su generacije živjele prije nas te da ima smisla i u njihovim postupcima”, oprezan je Knezović kod kvalifikacije o konzervativizmu, kakvim ga se inače smatra.

Iako SAD vidi idealom po pitanju nekih ljudskih sloboda i slobodnog tržišta, nema isto mišljenje o ambasadi te države u Sarajevu koja, po njemu, ne provodi američku politiku već ono što tzv. političko Sarajevo pokušava progurati.

“Pred nekoliko desetaka ljudi u Vijećnici Grada Sarajeva član SDP-a mi je rekao da ja ne mogu govoriti hrvatskim jezikom koji ne postoji niti da mogu biti Hrvat u BiH, već Bosanac i Hercegovac…”, dio je onoga što Knezovića smeta.

Takve probleme najčešće adresira na političare i druge javne osobe koje imaju odgovornost za izgovorenu javnu riječ i djelovanje, nikako na bošnjački narod.

Također, bilo je riječi o ekonomiji, pravima žena i pobačaju te drugim temama. Emisiju u cijelosti pogledajte u prilogu.

Marijan Knezović: Ne znam zašto u SAD ide osoba bez ijedne kvalifikacije, a pritom ga tamo ni ne žele

 

Marijan Knezović u Otvorenom: BiH nije onakva kako je dogovoreno

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Fra Miljenko Stojić: Tito je svojim ubojicama u Širokome dao odriješene ruke

Objavljeno

na

Objavio

Za samo nekoliko dana oni su ubili i spalili 66 fratara i ostavili iza sebe 330 većih i manjih masovnih grobnica i stratišta

HHercegovačka franjevačka provincija teško je stradala po svršetku Drugoga svjetskog rata, brojni su franjevci odvedeni, ubijeni i bačeni na nepoznata mjesta, a neki od njih i spaljeni, poput franjevaca u Širokome Brijegu. Može se reći da se od tog strašnog zločina Crkva u Hercegovini nije oporavila do danas. Već nekoliko godina u Širokom Brijegu održavaju se „Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca“. U povodu održavanja sjećanja na umorene fratre, razgovarali smo s vicepostulatorom, fra Miljenkom Stojićem, koji je dobar dio svog života posvetio potrazi za posmrtnim ostatcima svoje braće franjevaca i povijesnim okolnostima koji su doveli do toga zločina.

Puk Širokog Brijega i Hercegovine u velikome se broju još jedanput prisjetio hercegovačkih franjevaca koji su ubijeni i spaljeni u samostanskome vrtu u Širokom Brijegu. Prošle su 73 godine od toga nezapamćenoga zločina, no do danas još nisu pronađeni svi posmrtni ostatci 66 ubijenih franjevaca iz Hercegovačke provincije ubijenih tijekom zime i proljeća 1945.?

Stojić

Ta su vremena očito bila teška. Samo je jedan naš franjevac ubijen prije završnoga jugokomunističkog napada na Široki Brijeg (1942.), drugi je ubijen na njegovu početku, odnosno početkom studenoga 1944., a ostala 64 fratra ubijena su od siječnja do kolovoza 1945.

Najteže je stradao Široki Brijeg. Iz njegove samostanske zajednice ubijeno je 30 fratara, kao i još četiri na njegovu ozemlju. Tko god je tih dana ondje bio u habitu, nije uspio preživjeti. Jugokomunistima namjera je bila potpuno uništiti Široki Brijeg kao vjerski, obrazovni i nacionalni simbol.

Poglavito su na meti bili fratri i njihova glasovita klasična gimnazija, a onda i puk Božji. Uspjeli smo do sada otkrili da su jugokomunisti za nekoliko dana, koliko im je trebalo da vojno pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru, napravili 330 većih i manjih masovnih grobnica i stratišta.

Neki su nam bivši partizani i svjedočili kako su ovdje imali odriješene ruke 48 sati nakon bitke raditi što hoće. Strašno! Činimo sve da pronađemo posmrtne ostatke još 32 fratra, ne štedeći se u isto vrijeme u pronalaženju i posmrtnih ostataka civila pobijenih s njima. Trenutačno pokušavamo locirati jednu jamu na Biokovu sa 60-ak civila i fratara dovedenih u veljači 1945. sa Širokog Brijega.

Nekoliko ste puta dosad u svojim javnim istupima istaknuli kako je za ubojstvo vaše braće franjevaca odgovoran Josip Broz Tito?! Postoje li konkretni dokazi koji upućuju na to? Tko je osobno vodio napad na Široki Brijeg i samostan?

Tito

Pođemo li od činjenice da je partizanski pokret bio oružano krilo KPJ, a Ozna i KNOJ obavještajno-represivna tijela, razvijana po uzoru na sovjetski NKVD, više je nego očito na kome leži puna zapovjedna i politička odgovornost.

Povijesne su činjenice očite, a one kazuju da je na čelu KPJ, NOVJ i Ozne bio osobno Josip Broz, s tim da je u njegovo ime Oznom upravljao Aleksandar Ranković. To je karakteristika totalitarnih sustava koji su imali jasno zacrtanu piramidalnu strukturu, što je KPJ nedvojbeno bila. Stoga, pitanje zapovjedne i političke odgovornosti više je nego očito.

Pitanje, pak, krajnjih izvršitelja nešto je posve drugo. Oni su voljom provoditelja revolucionarne ideje dobili uloge koje su dobili. Ne zaboravimo ni tajnu depešu Fitzroya Macleana od 8. veljače 1945. u kojoj između ostaloga kaže da mu je Tito nedavno rekao kako će »drastično« kazniti franjevce u BiH. Na svjetlo dana iznio ju je i u stručnome članku protumačio naš mladi nadareni povjesničar Vladimir Šumanović. Povijesni dokumenti kazuju da je nakon operacije Bura (27. – 29. siječnja 1945.) Tito u zapadnu Hercegovinu uputio 8. dalmatinski korpus, 12. hercegovačku brigadu i dijelove KNOJ-a. Zapovijedanje operacijom preuzeo je osobno, što je bilo suprotno dotadašnjoj vojnoj praksi i nije se nikako svidjelo Glavnome štabu NOVJ-a Hrvatske. Tako bar kažu arhivski dokumenti.

Franjevci Siroki Brijeg

Kad je u pitanju zapovjedna odgovornost na razini 8. dalmatinskog korpusa, ona svakako leži na tadašnjem zapovjedniku, španjolskome borcu generalu Petru Drapšinu, Srbinu iz Vojvodine, i političkome komesaru Bošku Šiljegoviću, Srbinu iz okolice Prijedora.

Pri svemu ovomu važno je kazati da se ubojstvo franjevaca u samostanu dogodilo u zoni odgovornosti 11. dalmatinske brigade, zločin u Mostarskom Gracu u zoni odgovornosti 2. proleterske brigade, što snažno kompromitira uloge tadašnjih zapovjednika tih brigada Ivana Guve i Brune Vuletića, kasnijeg dugogodišnjeg vojvode sinjskih alkara kojega se Viteško alkarsko društvo još nije odreklo. Istodobno, fratre iz mostarskog samostana odvela je skupina pripadnika 12. hercegovačke brigade, na čelu s povjerenikom Ozne Brankom Branom Popadićem.

Zanimljivo je također istaknuti kako je tijekom dvodnevnih napada samostanska crkva na Širokom Brijegu topničkim projektilima izravno pogođena 304 puta. Analizom zapovijedi uočeno je da je crkvu kao vojni cilj već u pripremnoj zapovjedi, rađenoj na IZM-u u Imotskom, označio štab 8. korpusa što nedvojbeno ide »na dušu« Petra Drapšina i njegovih najbližih suradnika Peke Bogdana, Ante Biočića i Boška Šiljegovića.

Stoga je Crkva na Širokom Brijegu klasični primjer prekomjernoga granatiranja. Zanimljivo je isto tako da se kasnije, putem različitih partijskih pamfleta, optuživalo franjevce da su navodno pucali na partizane sa zvonika i polijevali ih vrelim uljem. Međutim, za ove je sumanute optužbe ključno kako su u štabu 8. korpusa, još kod pisanja pripremne zapovijedi znali da slijedi »operacija s vrelim uljem« pa su stoga crkvu i samostan odredili kao vojni cilj još dok su 11. dalmatinska i 1. proleterska brigada bile na putu prema zapadnoj Hercegovini.

Hrvatski političari često dolaze i obilaze samostan u Širokom Brijegu, pogotovo u predizborno vrijeme?! Jesu li neki od njih pomogli da se sazna istina o ubijenim franjevcima i pronađu posmrtni ostatci?

Siroki Brijeg franjevci2.jp

Samostan kao crkvena ustanova na dostojan način treba primiti svakoga čovjeka, pa tako i svakoga političara. Ako to ne zlorabe, nije važno što su određeni dolasci češći u predizborno vrijeme.

Neka se pomole na grobovima pobijenih, neka razmišljaju što im Crkva poručuje kako bi se trebali ponašati u svojoj službi narodu. Tad će biti i otvoreniji pomoći nam u traženju istine oko pobijenih.

Znamo da to države s obje strane granice ne čine kako treba, ali pojedinci na raznim razinama vlasti itekako pomažu te im ja ovom prilikom od srca zahvaljujem. Ne smijemo samo galamiti na političare, trebamo biti konstruktivni, moliti se za njih i pokušavati im otvoriti oči za prave vrijednosti.

Crkva u skoroj budućnosti namjerava ubijene franjevce proglasiti mučenicima. Kad se to može očekivati?

Bilo kakve rokove odrediti, gotovo da je nemoguće. Mogu samo reći da sam zadovoljan kako sve ide svojim tijekom, odnosno da smo pribavili dosta potrebnih dokumenata i svjedočenja iz prve i druge ruke.

Mnogo je važnije od rokova da ljudi čiste svoju svijest, što se ne može učiniti preko noći. Tu važnost dobro su znali oni koji su prilikom otkopavanja pronađenih posmrtnih ostataka, Matić i Grujić, nastojali to što prije učiniti i strpati ih u novu masovnu grobnicu, bez ozbiljnoga istraživačkog pristupa i bez sprovoda kakav je uobičajen u našem narodu.

Veliki ste zagovornik lustracije, kažete da se ne vode rasprave o prošlosti zbog prošlosti, nego zbog budućnosti. Zašto se u Hrvatskoj, po Vama, nije provela lustracija? Vjerujete li u to da bi se ona ipak mogla dogoditi ili je kasno za to?

Svi oni koji vole Hrvatsku ili svoju domovinu trebali bi biti, kako kažete, veliki zagovornici lustracije, odnosno rasvjetljavanja određenih procesa, ali i životopisa određenih osoba s ulogama u totalitarnom sustavu.

U ratu se tim pitanjem nije bilo moguće baviti, trebalo se najprije obraniti od velikosrpske agresije. Ali bilo je to i zlatno vrijeme za jugokomuniste da shvate što su radili i da se sami lustriraju, tj. pokaju se i odluče služiti domovini i svome narodu. Međutim, neki su to učinili, neki nisu.

Koncem devedesetih procesi su krenuli u suprotnome smjeru, a nakon 3. siječnja 2000. određene su političke opcije otišle toliko daleko da su, uz novu jugoslavenizaciju Hrvatske, otvoreno zagovarali i provodili lustraciju onih koji prethodno nisu njih lustrirali.

Do novoga zaokreta dolazi nakon oslobađajuće presude generalu Gotovini. Situacija koju na političkoj sceni imamo nakon toga pokazuje da se centrifugalne i centripetalne sile nalaze u svojevrsnoj pat poziciji. Ipak, niti unatoč takvoj situaciji nema mjesta očaju.

Svakodnevno se pojavljuju novi dokumenti i nove činjenice koje lustriraju tzv. partijsku istinu i glavne protagoniste jednopartijskog totalitarnog sustava. Ostavimo taj dio posla struci i nemojmo se baviti novim konstrukcijama.

Političke i stručne ocjene vremenom će postajati sve jasnije i dalje od davno zacrtane tzv. partijske istine. Te procese nikakva sila ne može zaustaviti. Poduprimo ta nastojanja svojom molitvom.

tekst i fotografije: Mate Primorac
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Nastavi čitati