Pratite nas

Komentar

Pupovčeve Novosti: ‘RH je nova NDH’

Objavljeno

na

Desnica dizajnira Hrvatsku kao neku novu NDH, piše prominentni hrvatski novinar Marinko Čulić u novinama izdašno financiranim iz budžetskih sredstava te NDH, a HDZ pak naziva ‘sotonističkim ogrankom Katoličke crkve’.

Cijenimo iskrenost, i drago mi je da konačno otvoreno govore što stvarno misle, i podržavamo slobodu govora, ali naravno ne za budžetske novce RH. Na zapadu je običaj da mediji koje država financira promoviraju samo i jedino političke interese te države u inozemstvu. Primjerice, protestantske države plaćaju medijima da šire kultorološki svjetonazor, dakle njihovo viđenje ljudskih prava, gay pride, i tako dalje. Sigurno neće plaćati medije koji šire katolički ili, ne dao Bog, islamski. Američki mediji koji se financiraju među inim državnim novcem promoviraju interese Izraela, nipošto Palestinaca. I tako dalje.

ilustracijaNa stranicama vlade možemo pročitati kako se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske financijski pomažu različiti programi šest nevladinih udruga srpske nacionalne manjine, među kojima je i Srpsko narodno vijeće, koje izdaje tjednik „Novosti” i istoimeni portal. 2013 godine je NDH, pardon RH, dala za programe nevladinih udruga srpske nacionalne manjine ukupno 10.888.000 kuna “za ostvarivanje programa informiranja, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija”. Nije ni mali novac, gotovo 11 milijuna. Od toga SNV pokupi oko 3,6 milijuna.

Što dobivamo za taj novac? Klasično izvrtanje teza. “Nema smisla da se lažemo, u ovoj zemlji je bilo više tolerancije jučer, u vrijeme ‘totalitarizma’, nego danas, u vrijeme ‘demokracije”, kaže Marinko, dodajući misao nekog neimenovanog “zagrebačkog sveučilišnog profesora” koji “nikada u 42 godine života nije osjećao ovako neugodno zbog načina na koji Hrvatska tretira svoje ratne zločine i zločince u daljoj i bližoj prošlosti”. I nama je neugodno zbog načina na koji Hrvatska tretira ratne zločince, naročito srpske koji su se razmiljeli Vukovarom sada u svojstvu policajaca i političara, bez da ih itko pita što su radili u ratu. A je li Pupovcu neugodno zbog toga kako Srbi u Hrvatskoj tretiraju svoje ratne zločince? Oni se time ne bave, previše su zabavljenim “tretiranjem” hrvatskih ratnih zločinaca, naročito im je trn u oku Glavaš, kad im već nije neugodno zbog jednog Stanimirovića. Ako su Glavaševe izjave u Saboru “zapišavanje ovog ‘časnog doma’ “, kako piše Marinko stavljajući “časni dom” u navodnike, što su onda njegove i Stanimirovićeve izjave? Nešto što bi u normalnijoj, “tolerantnijoj” državi bilo proglašeno povijesnim revizionizmom i negiranjem agresije i završilo bi dugogodišnjom zatvorskom kaznom.

No da neki nemaju ni stida ni srama očito je. Što se tiče stupnja međunacionalne tolerancije u “antifašizmu”, tu su toleranciju na svojoj koži iskusili mnogi koji su robijali zbog “deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”, iskusili su je brojni koji su dobili pendrekom po zubima od kakvog brkatog “druga organa” iz pasivnih krajeva naseljenih pretežno srpskim pučanstvom (što je bila preporuka za taj posao). Naročito su tu međunacionalnu toleranciju iskusili albanski rudari na Kosovu, kad ih se tako istoleriralo da je bilo i mrtvih. Primjeri međunacionalne tolerancije u bivšoj SFRJ su bili i “mitinzi istine”, protjerivanje Hrvata iz Knina, i skup milijun međunacionalno tolerantnih Srba na Kosovu polju koji su tražili oružje (kasnije je rečeno da se nije skandiralo “dajte nam puške” nego “dajte nam gusle”, valjda smo krivo čuli. Tako je i Marinko krivo čuo da se skandiralo “ubi Srbina” na Dinamovom stadionu, skandiralo se “ljubi Srbina”, ako ćemo se tako igrati gluhih).

Na stranu međunaciolna pendrek-tolerancija, čitav tekst dolazi iz paralelnog svemira u kojem Marinko očito živi. U vrijeme kad mediji otvoreno huškaju ljude da krenu kukom i motikom na teške ratne invalide koji traže ostavku jednog evidnetnog korumpiranog ministra i objedinjavanje svojih prava u jedan zakon (ne i njihovo povećanje), on piše “naprosto, radikalna nacionalistička, sada i otvoreno šovinistička desnica, zauzela je prostor za otvorena difamiranja i huškanja i više ga čak ne mora ni braniti”.  Difamacija i huškanjima svjedočimo svaki dan, pa i taj njegov tekst zapravo nije do li difamacija i huškanje. Napisati da je jedna od dvije velike stranke u Hrvatskoj “Sotonistički ogranak Katoličke crkve”, pa se onda žaliti na difamacije u medijskom prostoru, to je stvarno dno licemjerja. Ili vrhunac. A da mi probamo SNV nazvati kakvim takvim imenom? Smislite ga sami.

A zna se čovjek praviti i blesav. “Stvar je dovedena do idealtipskog vrhunca nakon prošlotjedne presude Međunarodnog suda u Haagu, kada je iz desničarskih šatora i stožera, a nešto umjerenije i iz državnog vrha, stigao gotovo pa jauk razočaranja što devedesetih nad Hrvatima nije počinjen genocid. Dakle ono što bi u svakom uravnoteženom društvu bilo razlog za zadovoljstvo, kod nas je shvaćeno kao teška nacionalna tragedija, i za nju su se odmah potražili krivci. To su, razumije se, ‘Jugoslaveni’ na vlasti, koji su navodno i priželjkivali ovakvu presudu, još gore, izjednačavanjem žrtve i agresora, pa čak i ‘veleizdajničkim’ dostavljanjem dokumenata direktno su utjecali na to da ona bude donesena.Tako je otvoren najnoviji krug unutarhrvatske mržnje”, piše Čulić.

Nitko, naravno, nije razočaran time što nad Hrvatima nije počinjen genocid, jer ionako smatramo da jest. No dio ljudi je razočaran time što tako nije i presuđeno. Suluda Čulićeva konstrukcija je usporediva s ovim: netko vam ubije bliskog člana obitelji, sud ubojicu oslobodi, a Čulić onda kaže, “vidite, njemu je žao što mu brata nisu ubili, kakav je to čovjek, sije mržnju”. “Toliko je svega toga malo da vodi jedino zaključku da je Hrvatska promašena država. I to promašena ne u izvedbi nego u projektu, jer on očito nije u stanju osigurati, završimo rečenicom kojom smo počeli, ni onoliko tolerancije koliko je bilo u omraženom socijalizmu”, kaže Čulić u zaključku. No, promašena država u projektu je u stvarnosti bila upravo ona koja je propala, a koju on ne može prežaliti. A propala je upravo zato jer je bila zasnovana na netoleranciji i nepravdi. Da nije, ne bi propala. No, Čulić se uvijek može tješiti i nadati da će Hrvatska jednog dana propasti pa ćemo opet imati “međunacionalnu toleranciju” po uzoru na SFRJ, zajedno sa Slobom Miloševićem i srpskim specijalcima na Kosovu, krunskim dosegom te i takve tolerancije.

[ad id=”40551″]

Marcel Holjevac

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pater Ike Mandurić: Budi se jugonostalgičarski duh koji stvari iskrivljuje, unaprijed osuđuje…

Objavljeno

na

Objavio

“Već duže vrijeme se stvara nekakav naboj, odnosno polarizacija oko domovinskih vrijednosti, pitanja domoljublja… i nekako kao da se budi jugonostalgičarski duh koji stvari iskrivljuje, unaprijed osuđuje, nije spreman na kritiku, dijalog, na analizu, nego se bavi etiketiranjem.”, komentirao je pater Ivan Ike Mandurić, u razgovoru za Narod.hr, masovno blokiranje Facebook stranica i profila koje ne prestaje otkako je Haški sud presudio šestorici.

Pater Ike na svojem Facebook profilu podijelio je ove misli:

“Gospodine, molim te za one koji su jučer uklonili svijeće zapaljene za Praljka!” Tako je jutros molila jedna djevojka na Misi. Molim Te i ja Gospodine za njih. Morali su poslušati zapovijed, kako bi sačuvali posao. Molim te i za njihove šefove. I njima je netko naložio. Molim te i za naše vlasti. Znam da tako moraju. Molim i za one koji će ih i dalje paliti. I oni moraju tako činiti. Drugačije ne mogu. Molim te za sve njih, i za sve nas. Mir nam daj Gospodine, onaj koji Ti daješ…”

Na temelju te objave, Facebook profil mu je blokiran na sedam dana.

“Po nekoj teoriji se provodila nekakva manira partizanštine u kojoj je bilo važno nekoga etiketirati, a onda ga javno linčovati, strijeljati. Nekako se te skupine mladih ljudi oduševljavaju na tim partizantskim idejama i na neki način u virtualnom obliku mijenjaju te diverzije, sabotaže, atentate i jako su sretni da mogu sebi tako umišljati da se bore po šumama i gorama i u ime naroda vrše egzekucije nepodobnih. Činjenica je da to nije nestalo danas, da taj duh nažalost živi među mladima”, rekao je pater Ike.

Žrtve su svi oni koji su protiv takve ideologije, podsjeća pater Ike, a to su svećenici, domoljubi i svi oni koji brane stajališta vjere, Crkve, slobodne Hrvatske…

Lijek protiv takvih etiketiranja i sabotaža pojedinaca jest taj da se mora o tome govoriti, smatra pater Ike. “To se mora raskrinkati. Ne smije biti nekažnjivo i dopustivo da se nekoga tako linčuje, odbacuje, isključuje.

Ako se ne bude reagiralo institucionalno, onda se mogu pojaviti i druge skupine te nastati huliganstvo poput onog kod navijačkih skupina.

Koliko god je Facebook privatna tvrtka, mora imati mehanizme da se određeni govor isključuje ali ne da svatko može suditi, te da oni agresivniji pobjeđuju.”, zaključio je pater Ike Mandurić.

Narod.hr

Pater Ike Mandurić: Fuj Haagu i svim svjetskim izdajnicima, ma kako bili ušminkani i uljudbeni

 

Pater Ike Mandurić: Idemo dalje stvarati našu Hrvatsku, ZAJEDNO, s ovim mladima

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Zlatko Hasanbegović o nestalom Mesićevom dosjeu: Trebala bi se provesti istraga i ustanoviti koliko još takvih ima

Objavljeno

na

Objavio

Na desetke Mesića u Državnom arhivu. Ali – ne i dosje bivšeg predsjednika. Taj dokument nikad nije stigao do njih. S druge strane, iz Sigurnosno-obavještajne agencije – za Novu TV demantiraju da su dosje ikad imali – i o svemu su pokrenuli istragu.

“Jedino što možemo reći da on u arhiv nikada nije došao i da ga mi nemamo”, rekao je Dinko Čutura, ravnatelj Arhiva i dodao: “Godine 2015. smo dobili elektronički zapis što se sve nalazilo u SOA-i i tamo postoji da je taj dosje tamo bio. Je li on još tamo, gdje je on, tko ga je uzeo iz SOA-e to mi naravno ne znamo.”

Iz SOA-e tvrde suprotno: “Na primopredajnim zapisnicima dosjea koje je SOA, odnosno njezine zakonske prednice, u više navrata predala Hrvatskom državnom arhivu ne nalazi se ime bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Također, utvrdili smo da u arhivama SOA-e ne raspolažemo dosjeom g. Mesića, te provjeravamo i utvrđujemo činjenice vezane uz njegovo postojanje, odnosno preuzimanje i čuvanje.”

Bivši predsjednik bez komentara. Njegova tajnica poručuje – trenutačno je opet u Kini. U MUP-u mimo kamera kažu: u slučaj će se uključiti tek na prijavu. A istragu traži šef SDP-a Davor Bernardić.

“Mogu samo reći, ako je istina da očekujem da se slučaj istraži i rasvijetli. Ova zemlja zaslužuje istinu”, kaže Bernardić.

Lider Mosta Božo Petrov hvali se otvaranjem arhiva. I kaže – ako je dosje postojao – njegov gubitak nije šlamperaj. “Ništa nije slučajnost, pogotovo kada sam u politici zadnje dvije godine, pa vidim što se sve događa. Ali mislim da je i građanima jasno da to nije slučajnost”, rekao je Petrov.

Bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović vjeruje da nema razloga sumnjati u tvrdnje čelnika Državnog arhiva.

“Trebala bi se provesti istraga i odgovarajuće državno povjerenstvo bi trebalo ustanoviti koliko takvih dosjea još ima, a nisu predani državnom arhivu”, kaže Hasanbegović.

NESTAO MESIĆEV DOSJE!?

 

Vladimir Šeks: “DORH bi trebao razmotriti Mesićevo svjedočenje u Haagu”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari