Pratite nas

Kolumne

Pupovci razvili pupove u Zagrebu i Rijeci!

Objavljeno

na

Prijedlogom o Izmjenama i dopunama Statuta grada Zagreba namjera je  ”vječnog” gradonačelnika Milana Bandić uvesti u gradsku Skupštinu: 3 pripadnika srpske manjine, 2 pripadnika bošnjačke (muslimanske) manjine i jednog pripadnika albanske manjine.  Slično,  samo malo drugačije, dovesti Srbe u gradsku Skupštinu grada Zagreba po istom ključu kao i u Hrvatski (državni) sabor, dovodi do bljuvanja (usque ad nauseam!)

– Iako u gradu Zagrebu po zadnjem popisu prebiva tek 2,22% pripadnika srpske manjine, 1.03% bošnjačke (muslimanske) manjine i 0.54% albanske manjine, iako Ustavni Zakon o manjinama predviđa sudjelovanje u vlasti tek ako neka manjina ima preko 5% zastupljenosti, gradonačelnik Milan Bandić da si osigura glasove spreman je pogaziti cjelokupno hrvatsko dostojanstvo.  (Guido Hornik, kamenjar.com)

– Zanimljivo je da se Srbi prvi put na popisu stanovništva spominju  tek 1913. godine s brojkom od 80 pripadnika. Zato se A.G. Matoš ruga Franji Supilu i njegovoj hrvtsko-srpskoj koaliciji kad piše: ‘Supilova hrvatsko-srpska koalicija bez Srba’. Mlađi Pupovac na Sveučilištu zadužen je za brigu o srpskoj dijaspori i stvaranje ”SAO Rijeke” koja je izabrana za Europsku prijestoljnicu kulture 2020. godine.

Sada slijedi intezivno pretvaranje antičke i srednjovjekovne Rijek u ”Reku”; u ”bre” stari srpski grad…Ono što Srbima već desetljećima ne uspjeva sa ”srpskim Dubrovnikom”, pokušat će  sa ”srpskom Rekom”, nije baš isto, ali može poslužiti svrsi. I cijeli će pothvat obilno poduprijeti i pokriti Ministarstvo kulture Plenkovićeve vlade…(F. Perić, hrsvijet.net)

Bekijaš Milan Bandić, koji je iz Donjih Mamića, nakon srednje škole dobi o kredit od hercegovačke općine Grude i onda otišao na Sveučilište u Zagreb gdje je diplomirao politologiju. Početkom osamdesetih godina učlanio se u Savez komunista Hrvatske.  Bandić nije mijenjao stranku već je ostao u njoj sve dok se nije preimenovala u SDP. Bandić se je ”osigurao” i na drugoj strani, član je Družbe Braće Hrvatskog Zmaja i nosi titulu Zmaj od Kamenitih vrata. Uz to počasni je predsjednik GNK ”Dinama” (partizanski naslov) i počasni građanin Srebrenice.(hr.wikipedia.org)

Prvi gradonačelnički mandat dobiva na izvanrednim izborima 2000. godine, zatim se redom nastavljaju mandat za mandatom, ali Bandić ne mijenja ni dlaku ni ćud – ostao je komunista i titoista. Zadržao  je komunističko i četničko znakovlje u Zagrebu !? Ako uspije Bandiću ugurati Srbe u gradsku Skupštinu , onda će vjerojatno postaviti i dvojezićne pločice na ulice i uvesti ćirilicu u Zagreb. Naime, ”Srbi su u socijalističkoj (komunističkoj) Hrvatskoj bili konstitutivni narod. Srbi su u SR Hrvatskoj stvarno bili ravnopravni, jer je ta republika Ustavom bila definirana i kao država srpskog naroda, to jest Srbi nisu bili definirani kao manjina.” (prevedeno sa srpskog iz glasila ”Nedeljnik”). Srbi se danas ponašaju, ne samo ravnopravni, već privilegirani u vlasti, u medijima, u društvenim ustanovama, na sveučilištima i u međunarodnoj politici. Srbi su u Hrvatskoj  zaštićeni kao Pande u Kini.

Može li Pupovac biti gradonačelnik  Zagreba?

Milorad Pupovac stalno se žali u Hrvtskoj i u svijetu da su ”Srbi ugroženi u RH”. Mediji u RH (izuzev malobrojinh državotvornih portala i glasila) svakodnevno donose njegovu fotografiju (sam ili s nekim ”uglednikom”) i njegove izjave  kao da je Pupovac  u najmanju ruku – američki predsjednik Donald J. Trump!

Dočim, Pupovac je profesionalni Srbin, četnik iz uvjerenja i pravoslavac zbog tradicije; obavljao je mnoge dužnosti u Vladi i Saboru u RH, još mu nedostaje jedna titula: gradonačelnik grada Zagreba. Milorad Pupovac ima promidžbeni udrugu: svoje četničke novine – ”Novosti”, Acu Stankovića na HTV-u, Zorana Jovanovića (Šprajca) na  RTL-u, brojne novinare u Jutarnjem, Večernjem, Novom, Globusu, Nacionalu i drugdje. Napoleon je rekao; ”Četvere neprijateljski raspoložene novine su daleko opasnije od  tisuću bajuneta.”

Pupovac ima znatan broj zastupnika srpske nacionalne manjine, koji su ušli direktno iz SDSS u Sabor, ili su se ugurali u Sabor kroz druge antihvatske stranke: SDP, HNS, NZ, IDS, SDP. Primjera radi, nema razlike između četnika i (anti)fašista: Milenka Opačić i Arsena, ili Ranka Ostojića i Ivana Vrdoljaka, mogli b ismo ih poredati u parove još nekoliko desetaka.

S obzirom na listu kandidata Pupovac bi ima šansu: prevrtljivi Drago Prgomet – HDZ-a,  ubava  Anka Mrak Taritaš – HNS,  lunitik Ivan Pernar – Žz-a, (nezavisna) Sanadru Švaljek – HSLS-a, spominje se i Bruna Esih, trenutno nezavisna saborska zastupnica.

Građani grada Zagreba, koji su uzastopno birali kretena Bandića za gradonačelnika, nisu ništa bolji od njega. Bandić i Pupovac kao da su bliznaci, jer uvjek se nađu zajedno na svim četničkim dernecima. Ako u glavnom gradu Hrvatske, nakon četvrt stoljeća slobodne, samostalne i (ne još) demokratske države nema bolje osobe od Bandića, Taritaške i Pernara, eventualno i Pupovca, za gradonačelničku dužnost, koja je po rangu odgovornosti treća osoba  u državi, nakon predsjedni(ka)ce RH i predsjedni(ka)ce Vlade RH. Takav postupak predstavljalo bi moralnu ništariju, katoličko besviješće i nacionalnu tragediju u državi hrvatskog naroda.

Predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković ima veliku odgovornost za ovakvo antihrvatsko stanje u Hrvatskoj. Što je Plenković učinio u slučaju Milorada Pupovca, koji daje antihrvatske izjave stranim agnencijama i sprda se s Hrvatskom u svijetu?; što je Plenković učiniio s Pupovčevim četničkim novinama ”Novosti”, koje blate sve što nosi hrvatsko znakovlje?; što je Plenković učinio u povodu komentara Jovanovića (Šprajca) za Hrvate  koji su poklani nakon 1945. godine?; što je Plenković poduzeo protiv antihrvatskih medija, koje koriste slobodu izražaja i slobodno poticanje mržnje, hinbenih optužbi, provokacija, te svekolike  sprdanje s hrvatskim državnim ustanovama i državotvornim pojedincima? Plenković ne može poput Pilata – oprati ruke od odgovornosti za tragičnu sudbinu hrvatskog naroda.

Ne možemo kroz prste progledati ni HDZ-u, koji se kiti  državotvornošću predsjednika dr. Franje Tuđmana, dočim mirno prate kako Hrvatska gospodarski propada; kako se mladež iseljava, a četnici i islamisti useljavaju.

Piše mi prijatelj, među ostalim: Eno u Sisku, koji nosi naslov ”grad hrvatskih pobjeda” sada živi 3500 muslimana. Arapske zemlje za te i druge koji će doći grade najprije islamski centar a onda će džamije natkriliti sve katoličke crkve u Sisku. Htio sam poslati poruku da previše ljudi iseljava nepotrebno.

Mnogi odlaze iako ovdje imaju kuće i stanove bez hipotaka i sigurne poslove. I k tome se još hvale kao da su napravili neko junačko djelo i da su pametniji od onih koji ostaju. Jedan piše kako je ”pobjegao”. Tebi je poznato kako se stvarno bježalo. Ovi pak odlaze s hrvatskim putovnicama zrakoplovom. Hrvatska obavještajna sredstva (vidi Jutarnji i Večernji) daju previše prostora pričama onih koji su tobože uspjeli a kojima je Hrvatska, kako je jedan napisao, a Jutarnji prenio, ”fuj”.

Zaključna misao

Ovdje je riječ o kućnom odgoju, školovanju i društvu koje nema ni ljudskog ni nacionalnog ponosa. Za ovakvo užasno stanje odgovoran je predsjednik vlade Andrej Plenković, koji je uklonio dr. Zlatka Hasanbegovića s ministarske zaduženosti za kulturu, makar o njemu neki pišu da je zaslužio dobru ocjenu!

Predsjednik Plenković je napravio još jednu, možda i presudnu pogrešku s formiranjem Komisije o suočavanju s prošlošću, u kojoj je većina njih koji veličaju zasluge Tita, partije i Jugoslavije.  Umjesto da je imenovao poštene znanstvenike, kojima je stalo do istine – one istinite istine, opet ćemo dobiti ”našu”, umjesto hrvatsku povijest.

”Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude  mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vnjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!” (2 Tim: 3, 1-5)

Bruna Esih jedina dostojna mjesta Gradonačelnika Zagreba

Ako se doista kandidira Bruna Esih onda je ona jedna (i jedina) osoba koja bi mogla biti gradonačelnica svih građana grada Zagreba, odnosno treća nositeljica vlasti u RH. Hoće li se odazvati dobri hadezeovci, pobožni katolici, hrvatski branitelji i državotvorni građani grada Zagreba, te dati podršku g-đi Bruni Esih koja će s hrvatskom odanošću, dobrotom i ljepotom stručno upravljati hrvatskom metropolom, bijelim gradom Zagrebom.   Ostali kandidati, uključujući i Pupovca, mogu biti počasni građani u  Donjim Mamićima.

Rudi Tomić

Izmjenom i dopunom Statuta grada Zagreba namjeravaju u gradsku Skupštinu bez izbornog praga uvesti manjine?

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Aca u građanskom ratu – sa samim sobom

Objavljeno

na

Objavio

Mogla je to biti savršena predstava zamišljena po savršenom scenariju. Koju minutu prije 14 sati, činilo se kao da sve ide po planu i nedjeljni je voditelj već trljao ruke zamišljajući sutrašnje naslovnice iz kojih bi bilo razvidno da je on, popularni Aca, dao još jedan obol tezi kako nikada Hrvatska nije bila napadnuta.

Uh, možda će me opet potapšati Pupi, razmišljao je veselo. A kako i ne bi!?

Sve je razradio do detalja. Srbina i vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđu trebalo je samo malo pogurati da potvrdi tezu da se u Hrvatskoj umjesto nekakvog Domovinskog rata vodio građanski rat. Nek’ ovaj malo priča o Vukovaru, borbama i zarobljavanju da zadovoljim formu, mislio je Aca, nek se opusti, a onda ću ga dočekati. Jer, imao je on svoje argumente koje će ispucati u trenutku kad se Peđa ne bude ni najmanje nadao.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Negdje oko 47. minute je krenuo. Lagano. Bez nervoze. Pa sjedili su njemu nasuprot i veći zalogaji od ovog vukovarskog branitelja. Smireno je Aca Mišića priupitao što je zasmetalo Hrvatskoj konzervativnoj stranci u izjavi Aleksandra Vulina o tome da se u Hrvatskoj vodio građanski rat? Uslijedio je hladan tuš, Mišić ga je pogledao i hladno kazao da nije bilo nikakvoga građanskog rata već da je Hrvatska napadnuta i da je riječ o agresiji JNA.

I onda se naš nedjeljni voditelj počeo koprcati nadajući se da Pupi ne gleda TV. Panika je bila sve veća i odlučio je zaigrati na sve ili ništa te mrtvo-hladno izjavio da se radilo o građanskom ratu jer je bilo dosta ljudi srpske nacionalnosti koji su bili građani ove države i koji su se pobunili protiv Hrvatske, a kao dokaz toj tezi naveo je primjer Mišićeva brata koji je bio građanin RH i ratovao je na agresorskoj strani. „To su izdajice domovine“, opet je hladno odgovorio Mišić pa nedjeljnom voditelju nije ostalo ništa drugo nego da nervozno, kao posljednji pokušaj, pročita definiciju građanskog rata koju je netom prije početka emisije pažljivo prepisao s neke internetske stranice. I dobio je što je tražio. Vukovarski branitelj i Srbin (iako je to potonje manje važno) kazao mu je kako je Srbija napala Hrvatsku. I ostavio našeg nedjeljnog voditelja u neobranom grožđu.

No šalu na stranu. Možemo sada raspravljati o tome zašto ovaj voditelj Hrvatske televizije ne poštuje zakone. Možemo raspravljati i o tome zašto, očito namjerno, ignorira Deklaraciju o Domovinskom ratu koju je usvojio Sabor u kojoj jasno stoji da je Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. Ili, se možemo zapitati je li ovaj nedjeljni voditelj čuo za presudu Haaškog suda hrvatskim generalima iz koje je razvidno da se Hrvatska branila. Sve to Stanković bi trebao objasniti svojim poslodavcima, ali i svima koji plaćaju preplatu ili pune državni proračun.

No isto tako treba biti pošten i reći da se inzistiranjem na građanskom ratu Stanković samo pridružio sramotnom nizu onih koji su i s većih pozicija branili velikosrpsku tezu o podjeli krivnje, u koju se građanski rat savršeno uklapa. Od Josipovića, Pupovca, Vulina, Vučića, Irineja, Nikolića, a svojedobno se čak i Milanović zaigrao s tim terminom.

Josipović je čak išao toliko daleko da je inzistirao na tome da Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. I to bez obzira na to što je Međunarodni sud pravde kao najviše međunarodno pravosudno tijelo ustvrdilo da je Hrvatska bila žrtva agresije u cilju stvaranja homogene srpske države. To mu nije smetalo pa je i dalje radio sve da se Domovinski rat proglasi građanskim, a onda bi se moglo govoriti i o drugačijoj preraspodjeli krivnje.

Ipak, u Stankovićevoj emisiji čulo se još nešto iznimno važno, a što je dobilo znatno manji medijski prostor. Predrag Mišić Peđa otvorio je temu vođa srpske manjine u Hrvatskoj, posebno Pupovca i Milakovića u Vukovaru, te kazao kako oni zapravo štete srpskoj manjini i uopće nemaju potporu.

Argumentirao je to činjenicom da je Srđan Milaković u Vukovaru dobio tek sedam posto glasova. „Problem je dok se 145.000 ljudi u ovoj državi izjašnjavaju kao Srbi, Pupovac dobiva 8.000 glasova – ma koga on to predstavlja? U tome je problem, to je osnova problema. Koriste novac hrvatske države, a ne predstavljaju srpsku nacionalnu manjinu, nego SDSS koji je dobio 8000 glasova. Ostalih 137.000 živi za ovu Hrvatsku“, jasno je kazao Mišić. I to je jedina istina. Velikoj većini Srba u Hrvatskoj dosta je konflikata i ratnog huškanja u koje ih gura Pupovac.

I to je razlog zašto, unatoč zakonskoj mogućnosti, ne žele birati zastupnike s manjinske liste. A podsjetimo, na posljednjim parlamentarnim izborima čak 86 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije htjelo glasovati i birati svoje zastupnike na posebnoj listi.

Dovoljno je to snažna poruka da je zrelo vrijeme da se promijeni izborni zakon na način da se ukinu jednakiji i ostanu samo jednaki.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko Slovo

Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Neki članovi povjerenstva kao “isljednici”

Objavljeno

na

Objavio

Neki članovi saborskoga povjerenstva o Agrokoru ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju jednu vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća

Na slučaju saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor nije teško uočiti dvije političke tendencije. Po logici zakona jedna se kreće prema ukidanju povjerenstva, dok bi druga, koju zastupa oporba, trebala krenuti preko relativizacije zakona i na kraju ukidanju prava.

Prva se kreće tragom demokratske tradicije i poštivanja vladavine prava, a druga, čiji su izraziti predstavnici mostovac Nikola Grmoja i sdpeovac Gordan Maras, starom balkansko i totalitarnim komunističkim nasljeđem, koje je sebi prisvajalo pravo na koruptivno ponašanje, dok se s protivnicima pokušavala obračunavati na vrlo radikalne načine.

Primjera takvoga licemjernog ponašanja tijekom 20. stoljeća je na pretek, a njegova balkanski načela formulirana su u izjavi srbijanskoga političara Nikole Pašića, kojem je zakon služio tek za obračun s političkim protivnicima, dok je svoje političke pristaše oslobađao od zakonskih obveza.

Novija inačica stare Pašićeve balkanske metode političkoga obračuna našla je potvrdu i poruci jugoslavenskoga komunističkog diktatora Josipa Broza, koji se u obračunu s nositeljima Hrvatskoga proljeća obračunavao pod geslom kako se sudci ne trebaju držati zakona kao pijan plota.

Koliko god ovako retrogradna tendencija bila škodljiva za razvoj hrvatskoga društva, ona je logična posljedica, ne samo ideološkoga nasljeđa dviju bivših jugoslavenskih diktatura, nego i cijeloga sustava sadašnjega hrvatskog pravosuđa, očito premrežena kadrovima sa starim balkanskim i jugokomunističkim mentalitetom, koje nažalost nije prošlo ni svoju minimalnu lustraciju.

Osim toga, u političkom smislu, nije nelogično ni ponašanje oporbe, koja u okviru saborskoga povjerenstva, doduše demagoškim smicalicama, poluinformacijama i neznanjem, snažno koristi povjerenički položaj kako na na slučaju Agrokora stjecala u javnosti toliko potrebne bodova za rušenje aktualne vlasti.

Naravno, to je posve legitiman politički postupak, koji doista šteti sadašnjoj vladi. Nu to nije problem oporbe, nego vladajuće većine, koja očito nije dorasla prijeporima s oprobom, a ni problemima Agrokora, koji nisu nastali preko noći.

Posve je druga stvar to što se i neki oporbeni članovi povjerenstva ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju neku vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća.

Tu su metodologiju, nakon ubrzanih tečajeva, već od 1944. svladavali bivši oznaški i udbački likviodatori.
Srećom, danas još uvijek živimo u demokratskom društvu, a i formalni NKVD-e je nestao s političke pozornice pa se od nabrušenih komesara iz saborskoga povjerenstva za Agrokor ne treba bojati bar za fizičko uništenje.
Kako se povjerenstvo bavi pitanjima političke, a ne kaznene odgovornosti, njegov je prvenstveni cilj oblatiti, optužiti i dikreditirati političkoga protivnika.

Nu taj politikanstki cirkus ne će nanijeti samo štetu vladajućoj većini, nego bi se njegov utjecaj mogao prelijevati i na opće poslovno i gospodarsko ozračje, čime će račun platiti cijela hrvatska država.

Bajkovito izgleda da interpretraciju zakona tumači državni odvjetnik, a ne za to ovlaštena državna tijela.
Pokazuje li možda i to opće stanje u kakvom se nalazi hrvatsko pravosuđe?

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari