Pratite nas

Naši u svijetu

Pupovcu i SNV-u omogućiti „šampionski“ tretman narodnih manjina recipročan onome u Srbiji

Objavljeno

na

Tanjug

Predsjednica vlade Republike Srbije, Ana Brnabić,  je slavodobitno najavila izmjene zakona o pravima narodnih manjina, te ponosno ustvrdila: „ Srbija je šampion u poštovanju ljudskih  i manjinskih prava.“

Nadodala je  kako međunarodna zajednica drži srbijanski zakonski te institucionalni okvir zaštite nacionalnih manjina dobrim i u skladu s europskom pravnom stečevinom.  Milorad Pupovac nije kontrirao izjavi predsjednice vlade Republike Srbije, što dade naslutiti kako bi i sam bio  sretan s identičnim tretmanom srpske narodne manjine u Hrvatskoj, „šampionski“ kako tvrdi Brnabić.

Uvažavajući  tako napredna dostignuća, najbolja u  svijetu, vrijeme je da i hrvatska vlada konačno prihvati napredne tekovine demokratskog svijeta. Dostignuća posebno valja primjeniti na Milorada Pupovca i njegovu kliku, jer model dopire iz njihove matične države.

Taj vrhunski model  savršeno slika parlamentarna zastupljenost narodnih manjina u Srbiji. Brnabić hvali uvođenje prava da narodna manjina osnuje stranku s tek 1000 potpisa. Ali nemaju zajamčeni mandat u parlamentu Srbije. Srpska narodna manjina u Hrvatskom saboru ima zajamčena tri mandata – dovoljno je da postoje i natječu se između manjinskih lista.

Predstavnici hrvatske manjine u Srbiji upozoravaju da su ih srbijanski predstavnici najviše vlasti u periodu 2012.-2016., primili NIJEDNOM.

Plakate u predizbornoj kampanji ne lijepe jer žive u strahu za aktiviste koji bi se usudili to učiniti.

Medijska nazočnost hrvatske manjinske problematike u Srbiji može se okarakterizirati apsolutnom tišinom. Nažalost sličan tretman doživljavaju i kod hrvatskih mainstream medija.

Broj Hrvata u Srbiji je posebna priča.  Davne 1961. u , Srbiji je popisano 200 000 Hrvata. Na popisu 2011., je tek 50 790 Hrvata. Razvidno je da im je broj u razdoblju od sedamdesetak godina smanjen 4 puta. U međuvremenu oni nisu rušili ustavnopravni poredak Srbije,nisu dizali pobune i razarali po Srbiji, nikada nisu vikali Hrvatska do Zemuna. No, za razliku od jalove hrvatske diplomacije, zasićene ostatcima srbofilnog kadra, srpska diplomacija uspješno nameće nove hrvatske krivnje.

Nadalje, na 1 euro koji Srbija izdvoji za hrvatsku zajednicu u Srbiji, Hrvatska izdvoji 37 eura za srpsku narodnu manjinu u Hrvatskoj.

Na kraju, valja se prisjetiti da su Hrvati priznati narodnom manjinom u Srbiji tek 2005.

Uvažavajući navedeno, te izjavu srbijanske premijerke,  logično je na Pupovca i slične primjeniti reciprocitet „srpskog „šampionskog“ tretmana narodnih manjina.

Možda bi tada progovorio o stvarnim problemima, možda bi priznao stvarno stanje i možda bi se pripadnici ostalih narodnih manjina u Hrvatskoj tada izvukli iz njegovih vrlo opasnih političkih igara.

Ž.M.-Zenga/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

˝Želimo biti vidljivi i nazočni u donošenju odluka koje se tiču nacionalnih pitanja i interesa naše Domovine˝

Objavljeno

na

Objavio

Intervju s dugogodišnjim članom Hrvatskog svjetskog kongresa, te aktualnim predsjednikom Vinkom Sabljom koji govori o prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti djelovanja HSK-a. HSK je planetarna organizacija koja je bitna kako za njezine članove u izvandomovinstvu, tako i za hrvatsku naciju u cjelini. Nešto o samome sebi, svome životu i uključenosti u HSK-a, gospodin Sabljo ispričao je u sljedećim pitanjima…

Gospodine Sabljo, s obzirom da ste već godinama u djelovanju Hrvatskog svjetskog kongresa, a ujedno i aktualni predsjednik, možete li u kratkim crtama predstaviti sebe, svoju obitelj te svoj život u izvandomovinstvu?

Kako sam odgojen u domoljubnom i kršćanskom duhu u meni je, već kao u djetetu, rastao otpor prema komunizmu i Jugoslaviji. Kao srednjoškolac u BiH doživio sam puno neugodnosti zbog svoje hrvatske pripadnosti, zbog čega sam i dobio želju za napuštanjem nametnutog bratstva i jedinstva, srpskohrvatskoga jezika i sličnih stvari. Tako sam sredinom 1973. godine odlučio otići u Švicarsku. Moja supruga Finkinja i ja, upoznali smo se u Švicarskoj te smo od 1975. godine postali nerazdvojni. Osnovali smo obitelj, u kojoj pored kćeri i tri sina imamo još i trinaestero unučadi. Mi uživamo u mirovini, a djeca u radu za egzistenciju koji im, Bogu hvala, ide jako dobro. Upravo radimo na tome da naša unučad pored švicarskog i finskog dobiju i hrvatsko državljanstvo. Djeca su nam odrasla trojezično, tako da se u našoj obitelji komunicira na hrvatskom, finskom i njemačkom jeziku.

Kako biste ukratko mogli opisati početke HSK-a?

HSK osnovan je 1993. godine s glavnim ciljem povezivanja svih Hrvata i Hrvatica, njihovih organizacija i udruga diljem svijeta. Iako postojimo već punih 25 godina, nas se, promjenom vlasti, naročito 2001. godine počelo marginalizirati. Nije u pitanju samo Hrvatski svjetski kongres, već cijelo izvandomovinstvo. Takav odbacujući trend osjetili smo kod vladajućih struktura, ali i medija, kao i kod bivših predsjednika Republike Hrvatske, Mesića i Josipovića. HSK je tijekom godina napravio puno, kako na športskom planu tako i na humanitarnom, društvenom, ali i na gospodarskom. Svoje godišnje skupštine redovno održava u Hrvatskoj, skoro uvijek u Zagrebu. Na njima su nazočni izaslanici sa svih kontinenata, iz više od 35 zemalja. Od samih početaka HSK je nastojao ojačati veze Hrvata u svijetu s Hrvatskom, kao središnjom stvaralačkom snagom, i ojačati solidarnost među hrvatskim zajednicama u svijetu.

Bitan događaj za HSK u 2018. godini bilo je otvaranje Ureda u gradu Zagrebu. Koji je pravi značaj njegova otvorenja?

Tako je, to je bio bitan događaj koji se odvio u nazočnosti velikog broja uglednika iz Hrvatske, BiH te hrvatskih iseljenika koji su doputovali iz različitih dijelova svijeta. Ured je otvoren na adresi fra Grge Martića 14c, u samom centru grada Zagreba čime se želi istaknuti da je on novo središte i mjesto susreta i okupljanja Hrvata iz domovine i svijeta. Drago nam je što je otvoren upravo na toj adresi jer ona nosi ime najplodnijeg hrvatskog književnika 19. stoljeća, koji se zalagao za sjedinjenje BiH s Hrvatskom što se ističe i njegovim citatom ˝Teško domu bez ljubavi bratske, k’o i Bosni bez zemlje Hrvatske!˝. Otvorenje Ureda definitivno je i simbol zaokreta u radu HSK-a.

Kakvi su daljnji planovi HSK-a? Što se želi postići u budućnosti? Što treba popraviti, na što se fokusirati kako bi se ostvarilo što bolje djelovanje?

Mi se domovini želimo nametnuti, želimo da domovina iskoristi potencijal koji posjedujemo. Postojimo kao planetarna organizacija već 25 godina, radimo volonterski, a to polako iscrpljuje. Imamo svoj arhiv, izdavačku djelatnost, humanitarni, gospodarski, kulturno- športski i društveno-politički odbor. Smatram da će se kroz novootvoreni ured lakše raditi, te da će i država polako shvatiti da smo jedno, da smo snažna i velika organizacija. Cilj nam je barem u nekim dijelovima profesionalizirati našu djelatnost. Recimo, Izrael je svoj Židovski svjetski kongres institucionalizirao, a nešto slično i mi očekujemo od naše države. Ono što svakako treba popraviti jest nazočnost u javnom, društvenom i političkom životu naše zemlje. Želimo biti vidljivi i nazočni u donošenju odluka koje se tiču nacionalnih pitanja i interesa naše domovine.

Budući da smo u razdoblju trajanja Svjetskoga prvenstva kao hrvatski narod živjeli u pravoj slozi i zajedništvu, vjerujete li da takvo ujedinjenje Hrvata može stvari za Republiku Hrvatsku okrenuti na bolje?

Kako sam po prirodi optimist uvijek vjerujem u bolje dane. Na žalost, kako je i sam Dalić rekao, pjesma o ljubavi prema domovini iritira pet posto ljudi, međutim sa čvrstim stavom je izrazio i da mu takvi ljudi neće odlučivati o tome koje će pjesme njegovi Vatreni slušati. Ono što možemo s time povezati jest gola istina da nam takva manjina u državi i odlučuje o puno toga. Takvoj skupini ljudi, koja ima ogroman politički utjecaj, Hrvatska nije na prvome mjestu, jer oni su ti koji ju u prošlosti nisu ni htjeli te danas čine sve da i mi koji ju volimo počnemo u nju sumnjati. No, sada su se takvi glasovi malo pritajili, a ja zbog toga živim u nadi da će ostati u tišini i bez snage. U tom slučaju, i politika bi polučila veliki uspjeh.

Pripremila: Ana Martinić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Žigmanov: Za razliku od Srba u Hrvatskoj, Hrvati u Vojvodini su zatočenici straha zbog snažnog antihrvatskog raspoloženje u Srbiji

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov ocijenio je u ponedjeljak da se u Srbiji zbog Oluje ponovno rasplamsalo snažno antihrvatsko raspoloženje koje je među tamošnje Hrvate, koji su također bili nevine žrtve rata, unijelo uznemirenost i povlačenje iz javnog života, javlja Hina.

U Srbiji je tijekom vikenda održano više manifestacija u organizaciji državnih, pokrajinskih i mjesnih institucija na kojima se oštrom retorikom osuđivala hrvatska vojno-redarstvena akcija Oluja izvedena 1995.

“Čekamo vrijeme kada će i Hrvati u Vojvodini moći javno i kraj obilježja komemorirati svoja stradanja tijekom 1990-ih! I dok za takvo što u Hrvatskoj postoje i pretpostavke i klima za Srbe, mi smo još uvijek zatočenici straha i bez javnih obilježja stradanja“, napisao je na Twitteru Žigmanov, zastupnik u srbijanskom parlamentu.

U izjavi hrvatskim medijima u Vojvodini dodao je kako su u Srbiji posljednjih dana, kada se obilježavala 23. obljetnica Oluje, svi bili “svjedoci očitovanja nesvakidašnje unisonog i snažnog antihrvatskog raspoloženja, koje je dolazilo i od strane najviših predstavnika vlasti, koje se odavno ovdje u toj količini i na taj način nije dogodilo“.
“Osim toga, raširenost antihrvatskih stajališta, negativna imenovanja svih događanja iz kolovoza 1995. te tumačenja suvremenih političkih događaja i procesa u Hrvatskoj gotovo da su uniformno pokrila sva područja javnosti, pa se drugačija, pomirljivija i racionalnija stajališta nisu mogla ni čuti, o čemu svjedoči i činjenica da su bili blokirani svi hrvatski televizijski kanali“, naveo je predsjednik DSHV-a.

Posebno brine, dodao je, što je u iznesenim stajalištima izostajalo spominjanje odgovornosti tadašnjih vlasti Srbije i Savezne Republike Jugoslavije za događanja 1990-ih godina u Hrvatskoj kao i tematiziranje stradanja Hrvata iz Vojvodine, napose iz Srijema, koji su također bili nevine žrtve.

“Stoga nije čudo da među Hrvatima u Srbiji oživljavaju nekadašnji strahovi, javlja se dodatna uznemirenost, što za posljedicu ima njihovo povlačenje iz javnog života i nespremnost da sudjeluju u procesima koji se tiču njihove budućnosti. Također nas brine činjenica da se nakon opetovano iznijetih ozbiljnih antihrvatskih izjava otvaraju se pitanja kako dosega procesa normalizacije između dviju država tako i perspektive razvoja hrvatske zajednice u Srbiji“, istaknuo je Žigmanov.

Naveo je kako strahuje da će se takva klima u Srbiji negativno odraziti na spremnost pripadnika hrvatske manjine da sudjeluju u predstojećim izborima za Hrvatsko nacionalno vijeće.

Fenix-magazin/SIM/Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari