Pratite nas

Pregled

Putin gubi Balkan – ostaju mu samo Srbija i Dodik

Objavljeno

na

Ruski predsjednik Vladimir Putin bio je četvrti puta u posjetu Srbiji. Uoči dolaska poručio je da SAD i neke zapadne zemlje destabiliziraju regiju nastojanjima da ojačaju svoj utjecaj.

Tko pobjeđuje u vječnoj borbi svjetskih sila za dominaciju na području jugoistočne Europe i što za državu koja je kandidat za ulazak u Europsku uniju znači bliskost s Rusijom?

Gosti HRT-ove emisije Otvoreno bili su doc. dr. sc. Jelena Jurišić, profesorica na Hrvatskim studijima i politička analitičarka, dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak za međunarodne odnose, prof. dr. sc. Goran Bandov, prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije “Dag Hammarskjöld”, Zagreb, Željko Trkanjec, novinar Jutarnjeg lista i Zoran Kusovac, politički analitičar.

Ne dijele svi euforiju koja je bila prisutna, komentirao je Kusovac posjet Putina Srbiji.

– Netko je to vrlo dobro opisao – kao posjet Pape Hrvatskoj pa još više. Mediji pod državnom kontrolom danima su od ovoga radili ogroman događaj. Drugi razlog zašto je taj posjet na ovaj način percipiran u Srbiji su bili pozivi da se dođe u Beograd i bude na tom velikom događaju ispred crkve Svetoga Save na koji je Putin otišao kao donator velikog mozaika. Među tim ljudima koji su došli u Beograd, najveći dio bili su organizirani posjetitelji, uglavnom pristaše vladajuće Srpske napredne stranke te je bilo mnogo državnih zaposlenika. To vlast nije objavljivala, ali je to zato objavila oporba. Međutim, bilo bi to krivo gledati samo kao na organizaciju od strane države. Od 100.000 ljudi koji su došli vidjeti Putina bilo je i dosta Srba koji ne pripadaju tom populističkom sloju kojim Vučić tako uspješno vlada i koji on modelira kao glinu, nego je tu bilo i dosta pristojnog svijeta, tihe srednje klase koja je došla pokazati svoju podršku nekome za koga vjeruje da ga eto, možda ne konkretno, ali barem formalno podržava. To su ljudi koji su u velikoj mjeri razočarani Zapadom, koji su uvjereni da je Srbija bez razloga bombardirana 1999. godine, da Zapad Srbiju i kad je smijenila Miloševića nije odmah primio u Europsku uniju i koji i dalje žive od plaće od 200 do 400 eura. To je jedna kompleksna situacija, ali je ovo bio veliki događaj koji Srbija odavno nije vidjela, rekao je Kusovac.

Na pitanje zašto je Putin tako brzo došao ponovno u Beograd Jurišić je podsjetila kako jeVučić bio kod Putina prije 4 mjeseca i tada dogovorio ovaj posjet.

– Znamo da su ove dvije zemlje u iznimnim političkim odnosima, ali ne treba to stavljati na neku enormnu razinu. Niti su gospodarski odnosi takvi da se može govoriti da je Srbija veliki gospodarski partner Rusije, a niti su politički odnosi takvi. Vidjeli smo npr. izjavu Putina vezanu uz Kosovo da su bile neke provokacije, da je to kršenje rezolucije UN-a. Njegove riječi su praktički bile iste kao i zapadnih zemalja koje su kritizirale Kosovo, odnosno SAD koje su ih podržale za osnivanje vojske. Naravno da je Rusiji bitno i važno u trenutnoj geopolitičkoj situaciji da u našem području imaju zemlju s kojom su u tako velikim odnosima, koju možda i doživljavaju, možda je i teška riječ, mekani trbuh Europe, ali ni u kojem slučaju taj mekani trbuh Europe nije onoliko bitan Europi kao što je mekani trbuh Rusije, a to je Ukrajina gdje Zapad radi puno veću štetu Rusiji nego što Rusija radi Zapadu sa svojim odnosima sa Srbijom, rekla je Jurišić.

Na tvrdnju kako je Putin prije posjeta poručio da SAD i Zapad u pokušaju da ojačaju pozicije zapravo destabiliziraju regiju Vidmarović je rekao da je to standardna retorika koju koristi Putin.

– No u ovom slučaju imamo jednu malu caku. Rusiji je važno zadržati status quo s Kosovom i jedan suptilni status quo u političkim odnosima sa Srbijom zbog toga što u slučaju, a to će u nekom trenutku doći na red, da Srbija doista pristupi u EU i u slučaju da se odnosi Kosova i Srbije normaliziraju, njihova granica normalizira i da Kosovo bude priznato onda Rusija gubi poziciju u tom dijelu svijeta. Vučić i srbijanska politika neće nastaviti takvu politiku i odnose s Rusijom, možemo sumnjati u to da će oni biti tako prijateljski. U slučaju da se sada Putin ponaša konstruktivno na način kako bi to Zapad htio onda je to pucanje u nogu svojim pozicijama tamo. Čim se dogodi nekakav pomak Vučić i politika će se okrenuti prema Zapadu i onda će Rusija biti svedena na ulogu distrubutera plina u regiji. To baš nije nešto što je potrebno Putinu u ovom trenutku. Vučić sa svoje strane isto ima kalkulacije – on bi htio ući u EU, no čekaju ga još izbori za par godina. Dobar dio populacije i stranka SNS podržavaju Putina i u njemu vide jedno krilo, jednu podršku i to je za Vučića opasno budući da u bilo kojem trenutku Putin može pokrenuti kampanju protiv Vučića. Onda bi ti bio politički kraj Vučića. To je balansiranje, to nije igra između SAD-a i Rusije nego je to pronalaženje načina Rusije i Srbije kako da svaki ostane s onim što ima u ovom trenutku, rekao je Vidmarović.

Na pitanje koliko Vučić može ići daleko u koketiranju, u svojoj vagi koju ima u odnosu prema EU i Rusiji Trkanjac je rekao kako ima jedna izjava Putina na kraju razgovora s Vučićem.

– Putin je rekao da se nada kako će do kraja godine biti potpisan ugovor o suradnji Srbije i Euroazijske unije. To je skupina država koju Rusija drži oko sebe, bivših članica SSSR-a, s kojima ima ekonomsku suradnju. Prije godinu i pol dana ta je ponuda stavljena Srbiji na stol i Srbija ju do danas nije prihvatila. Još uvijek Srbija kalkulira i ovo je bila jasna poruka Vučiću. Bez obzira što Rusija prema Srbiji polaže silno puno interesa, Srbija lagano otklizava prema Zapadu i Putin je toga svjestan. On na svaki način želi zaustaviti odlazak Srbije i u EU. Tako je Euroazijska unija postavljena svjesno kao balans tom odgovoru. Srbijanski mediji nisu opće spomenuli spor između Srbije i Rusije, a to je visoki intezitet odnosa vojske Srbije s NATO-om. Srbija ima bitno više vojnih vježbi s NATO-om nego s Rusijom. Lani je bilo samo šest vježbi Srbije i Rusije, a više od 60 između Srbije i NATO-a. Kad govorimo o ekonomskim odnosima treba znati da se Putin hvali velikim unosnim ugovorima, a radi se o ugovorima vrijednim 320 milijuna eura. Toliko Srbija dobije mjesečno od EU-a u donacijama, a ne u poslovima. Ukupni godišnji izvoz Srbije u EU je veći nego ukupna trgovinska razmjena Srbije i Rusije. Vučić je svjestan da još neko vrijeme treba Putina, a Putin silno želi sačuvati Vučića u svom području. Izgubio je Crnu Goru koju će još pokušati vratiti, gubi Makedoniju jer je otišao Zaev. Putin gubi i Grčku jer je došlo do sukoba ruske pravoslavne crkve i patrijarha Bartolomeleja u Carigradu koji je Grk, a Grčka neće lako prijeći preko toga. Putin gubi teren na Balkanu – ostaju mu samo Srbija i Dodik. To je ono zbog čega je Putin ovdje i doveo veliku delegaciju, rekao je Trkanjac.

– Dolazak Putina u Beograd prvenstveno je potreban Vučiću kako bi na neki način pokazao da je on dobar s Putinom. Putin je strani državnik u Srbiji sa najvećim ugledom. Preko 56% državljana Srbije podupire Putina i smatra da je on najbolji svjetski lider. Drugi je kineski predsjednik, a treća Angela Merkel. Bliskost Vučića s Putinom u konačnici osigurava određenu poziciju samome Vučiću u Srbij.i Ta pozicija je uzdrmana provjedima koji su svaki vikend, a koje organiziraju građani. Izrazito je bitno reći da to ne organiziraju opozicijske stranke koje su slabe, nego to rade građani Srbije koji su nezadovoljni razvojom države, rekao je Bandov.

 

Putin u Srbiji: Podržat ćemo uzajamno prihvatljivo rješenje Beograda i Prištine o Kosovu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi prijavljena za ratni zločin nad zarobljenicima i civilima u Vukovaru 1995.

Objavljeno

na

Objavio

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi kazneno su prijavljeni za ratni zločin zbog sumnje da su na području Vukovara 1995. mučili i tukli hrvatske civile i ratne zarobljenike, no obojica nisu dostupni hrvatskim tijelima progona.

MUP je u četvrtak priopćio da su osječko-baranjski policajci iz Odjela za ratne zločine, u suradnji s osječkim Županijskim državnim odvjetništvom i Sigurnosno-obavještajnom agencijom, dovršili višegodišnje kriminalističko istraživanje nad 75-godišnjim srbijanskim i 55-godišnjim hrvatskim državljaninom.

Osumnjičeni su da su, postupajući protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata te onih o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Tako se 75-godišnjak tereti da je krajem 1995., kao pripadnik Obavještajnog odsjeka u sastavu 11. korpusa Vojske tzv. Republike Srpske Krajine, u podrumu privatne kuće u Vukovaru oko četiri mjeseca držao zatočenog tada 41-godišnjeg zarobljenika, pripadnika 5. gardijske brigade Hrvatske.

Ratnog zarobljenika u podrumu mučili elektrošokovima, izgladnjivali, uskraćivali mu vodu

Tamo ga je, zajedno sa skupinom nepoznatih pripadnika srbijanskih paravojnih formacija, psihički i fizički zlostavljao tako što su ga šakama i nogama te palicama udarali po cijelom tijelu, mučili elektrošokovima, izgladnjivali i uskraćivali mu vodu. Takvo zlostavljanje se ponavljalo svakodnevno u trajanju od oko četiri mjeseca, kada je upućen na razmjenu zarobljenika 22. ožujka 1996. godine, kažu u MUP-u.

Njega i 55-godišnjaka, koji je zapovijedao spomenutom paravojnom postrojbom u sastavu tzv. Vojske Republike Srpske Krajine, tereti se da su zatočili i grubo fizički zlostavljali trojicu civila.

Riječ je o zaposlenicima komunalnog poduzeća UNIKOM iz Osijeka koje su pripadnici paravojnih formacija podređenih spomenutom 55-godišnjaku 24. lipnja 1995. protupravno lišili slobode te ih prevezli u vojarnu u naselju Sajmište u Vukovaru.

Jedan od otetih civila i danas se vodi kao nestala osoba, sumnja se da je ubijen 

Nakon toga su ih odveli u kuću u Vukovaru gdje su ih dvojica osumnjičenika grubo fizički zlostavljali. Potom su dvojicu od njih prevezli u prostorije 35. slavonske brigade tzv. Vojske Republike Srpske Krajine u Dalju, a nakon toga i u zatvor u Belom Manastiru gdje su bili do razmjene, 24. kolovoza 1995.

Treći civil, tada 54-godišnjak tom prilikom nije prevezen te se i danas vodi kao nestala osoba, a sumnja se da je ubijen uslijed grubog fizičkog zlostavljanja. Njegovo tijelo niti posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni.

Protiv dvojice osumnjičenih, koji nisu dostupni hrvatskim tijelima progona, podnijeta je kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

(Hina)

 

Bujica: VJEROVALI ILI NE; Lik iz HRT-ove ankete o ćirilici u Vukovaru je poručnik okupatorske vojske! (VIDEO)

 

 

 

Penava: I dalje stojim iza tvrdnje da je Vukovar ‘epicentar puzajuće velikosrpske agresije’

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zdravku Mustaču potvrđeno 40 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Vrhovni sud potvrdio je odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici koji je bivšem čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču u travnju izrekao 40 godina zatvora zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Muenchena 1983. godine, zbog čega ga je njemački sud ranije osudio na doživotni zatvor.

Nakon odluke velikogoričkog suda, koji je 40-godišnju kaznu izrekao ‘prevodeći’ njemačku presudu u hrvatski pravni sustav, Mustač je podnio žalbu, a Vrhovni sud ju je odbacio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Obrana stoga Mustača u hrvatskom zatvoru očekuje početkom rujna.

Budući da je Vrhovni sud zaključio kako “ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu te da pri ispitivanju prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba osuđenog odbijena kao neosnovana”, izvijestio je Vrhovni sud na svojoj internetskoj stranici.

Zajedno sa 77-godišnjim Mustačem na njemačkom sudu je zbog istog zločina osuđen i Josip Perković (74) koji je 11. srpnja izručen Hrvatskoj.

Iako im je njemački sud izrekao istu kaznu Perkoviću je zagrebački Županijski sud, koji mu je nadležan jer je živio u Zagrebu, odredio 30-godišnju kaznu prema hrvatskim propisima koju treba odslužiti u domaćem zatvoru.

Obrazlažući odbijanje Mustačeve žalbe Vrhovni sud je ustvrdio da činjenica što je Perkoviću “u drugom postupku priznanja strane sudske odluke za isto kazneno djelo i na temelju iste strane presude izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina”, nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak. Mustač je, pak, tvrdio da je različitim kaznama došlo do nejednake primjene zakona i povrede ustavnih načela o jednakosti građana pred zakonom.

Vrhovni sud podsjeća da i kada je potvrđivao kaznu zagrebačkog Županijskog suda u Perkovićevu slučaju “jasno izrazio stav da je tom prvostupanjskom presudom u pogledu visine kazne” povrijeđen kazneni zakon u korist osuđenog Perkovića, “koju pogrešku Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, bez žalbe državnog odvjetnika, nije mogao ispraviti”.

Vrhovni zemaljski sud u Muenchenu Perkovića i Mustača osudio je u kolovozu 2016. na doživotnu zatvorsku kaznu zbog odgovornosti za ubojstvo emigranta Đurekovića kojeg su u srpnju 1983. u Wolfratshausenu ubili zasad nepoznati počinitelji.

Obojica su od početka odbacivali krivnju, a nakon njemačke presude obratili i Europskom sudu za ljudska prava od kojega očekuju da zatraži novo suđenje.

Mustačeva odvjetnica Lidija Horvat kazala je da Vrhovni sud svoju odluku mora dostaviti na prijevod prvostupanjskom sudu koji ju šalje u Njemačku, nakon čega se dogovara predaja Hrvatskoj gdje će, kao i Perković, odslužiti kaznu. Očekuje da bi, s obzirom na rokove, Mustač u hrvatskom zatvoru trebao biti početkom rujna.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari