Putinova banda mora znat – Ukrajina, dobit će im rat

Specijalna operacija umjesto u Kijevu finale će dočekti u Sevastopolju

Računajući s drastičnom razlikom vojnih efektiva, s izuzetno dobrom suradničkom rusofilskom mrežom unutar Ukrajine (ne samo od etničkih Rusa), s korumpiranom političkom bulumentom u zemljama Europe – navlastito naglašenog onog njenog JI dijela, s oprtunističkim odgovorom proruskih političkih i drugih moćnih elita od La Manchea do poljske i češke granice, s energentima i hranom kao moćnim polugama rata, s pripremljenim deviznim i zlatnim zalihama te dogovorenom maskirnom podrškom vodstava Kine i Indije – Putinov ratni stožer je krenuo na Ukrajinu grlom u jagode. Dočekalo ih je oštro trnje pa se njihovi ružičasti snovi brzo premetnuše u najstrašniju javu.

Pola je godine iza brutalnog, zvjerskog, staljinističkog zločina ruskih hordi nad nedužnim narodima Ukrajine, ponajvećma dakako, na samim Ukrajincima.

Na krvavom početku pakla plaćeničkih bandi, jedne terorističke klike i države, zajedno s mojim suborcem, bratom po peru i mnogo čemu zapisne su – samo nekoliko dana po početku brutalne invazije – sada već proročke rečenice o naumu i planovima jednog primitivnog diktatora: „Mislio je jadnik kako se primiču najslavniji trenuci njegova „uspješnog“ života koji će za 36 sati biti dodatno osnaženi fanfarama usred Venecije istoka. Svakako, ukrajinskog ponosa i novovjekog simbola prkosa junak-grada Kijeva i to upravo na mjestu spomenika one izgladnjele Ukrajinke – djevuške, koja simbolizira sve one milijune holodomorom ubijenih Ukrajinaca, voljom njegove blijede kopije – gruzijskog moloha, druga Kobe.

Snovi diktatora se ubrzo pretvoriše u surovu stvarnost, voljom i epskom  hrabrošću gotovo 50 milijuna ukrajinskih žitelja: Ukrajinaca, Rusa, Židova, Rusina, Bjelorusa…

Nikada dosad viđena odlučnost, do zadnjeg od njih, u spremnosti umiranja za svoju Domovinu i nikada dosad viđena namjera genocidna, nad zadnjim od njih od bratskog im i naroda, tolikim povjesnim sponama premreženog. Koliko se god divili junaštvu ovog mirnog i povjesnim nepravdama išibanog naroda, ponajviše od braće barbara s istočne im međe – teško se oteti dojmu kako se sva zloguka proroštva iz Otkrivenja Ivanovog ovdje danomice postvaruju. Strašnog li pokolja Evinih sinova Abela i Kajina.

 

Pola godine u paklu istočnih zvjeri
            Još jednom naglašavam nikada dosad viđena namjera genocidna, nad zadnjim od njih – naravno ovdje mislim i na nemalo mnoštvo koloboracionista tih gnjusnih bjednika, a koji od Jude do Putinova Goebbelsa redovito završavaju isto – ako ne ovdje, negdje drugdje gdje se dijeli Pravda, sigurno da. Najkrvoločnijem umu mnoštva diktatorovih hijena nije promakla niti jedna opačina u brutalnosti. Tako su svijet obišle strašne (u povijesti roda ljudskog neviđene slike) genocida, kulturcida, ekocida, pljačke i bestijalnog razaranja tvarnih dobara, posebice  nevojnih ciljeva te ubojstava desetaka tisuća civilnih osoba. Na tom su se spisku luciferovskog nauma našli: dijeca rođena i nerođena, invalidi i nemoćni, žene, starice i starci u visokoj dobi, ranjenici i zarobljenici s vojišta. Vidjeli smo dosad neviđene hororske scene mučenja, iživljavanja i poniženja, deportacije  desetaka tisuća nedužnih prema „sibirskome raju“, strategiju zapaljene i najrazornijim te konvencijama zabranjenim vojnim sredstvima preorane zemlje ukrajinske. Mariopulj, Harkiv, Herson, Kijev, Odesa i mnoštvo gradova, gradića i pitomih sela kruhodajne ravnice proživješe deveti krug pakla. Barem deset milijuna raseljenih, stotine tisuća u crno zavijenih ukrajinskih obitelji, ništa manje niti na ruskoj strani obogaljenih obitelji, čiji su članovi ostali u krvlju natopljenoj zemlji pod gusjenicama tenkova, u blatu ili u raljama zvjeri iskidani. Mahom nedužnih ruskih sinova koji su bez ikakva smisla, rezona i želje ugrađeni u, do Neba visoki, zid bola i muke Ukrajine. Među ovim potonjim našla se i najgora ološ plaćeničkih bandita, Wagnerovih privatnih diktatorovih svirača te čečenskih telala. Makar su i ovi potonji prilično smanjili viku i buku u zadnje vrijeme, organizatori putovanja po Africi i Europi o Putinovu trošku su potpuno utihnuli, nakon udjelejnog im ukrajinskog dara u gradiću Popasna. Uoči blagdana BDM na Nebo uznesene  u glavni im se stožer spustiše rakete propuštene kroz cijevi HIMARS-a, koje ih poslaše u san vječiti. Za utjehu im je kako neće na onom svijetu biti gladni – buduć je s njima otputovao i osobni Putinov kuhar (oligarh Jevgenij Prigožin – njihov glavni financijer i to novcem dobivenim kriminalnim ugovorima s državom Rusijom).  Neće im biti ni hladano jer će se naći na strani suprotnoj od Neba, a to je voljom zasluženi oganj pakleni.

Zanimljiva je ta ukrajinska suradnja slanja kroz cijevi dalekometnih raketa psima rata i nesretnim baćuškama – zanimljiva do te mjere da pomalo okreće ratnu sreću za čitavi broj π radijana ili reklo bi se naglavačke. Tako smo i mi onomad surađivali s bradatom četničkom bandom, šaljući im na dar vruća, mukom namaknuta, topovska, tenkovska i ostala streljiva.

 

Ocijediše se vode potopne

Konačno, dobro obučena i za suvremeni rat prilično opremljena, ukrajinska vojska brojnosti od preko 700 tisuća pod oružjem respektabilna je sila, koja će bez većih napora dobiti rat bitno malobrojnijem agresoru. Vojska je to koja ima jasan cilj, izuzetan moral i zadivljujuću hrabrost do kraja rastoči uglavnom plaćeničke razbojnike ili silom unovačene i vještinama modernog rata nedorasle vojnike.

Oslobodivši predhotno veliki dio svoje teritorije ruskom čizmom i tenkom očepljene ta je vojska prebacila ratne aktivnosti na bitno manji dio teritorija uglavnom na JI svoje države, gdje je ruska vojska prilično učvršćena već nekih osam godina.

Značajnim donacijama, otimanjem dijela ruske tehnike i na druge načine, te zapadnom obukom za ratovanje – napose na njihovim oruđima konsolidirale su se obrambene crte oko Donjecke i Luganske oblasti, dok su Hersonska regija  i naročito Krim iz faze aktivne obrane uglavnom prešli u ofenzivna djelovanja sa značajnim vojnim i još više psihološkim učincima,  ovog vrlo složenog i multigranskog načina ratovanja. Za sada to daje dobre rezultate makar čitava Ukrajina još uvijek trpi ogromna razaranja od ruskog dalekometnog topništva i raketa sviju vrsta. Međutim, tu se bilježe stanovita postignuća, napose u gotovo potpunoj blokadi ruske avijacije, vrlo značajnim ranama i neutralizaciji razvikane moći Crnomorske flote, te značajnim razaranjima elektronskih, radrskih i raketnih sustava ruske vojske.

Za ozbiljnu oluju i potpun slom banditske sile s istoka trebat će u potpunosti izgraditi sve sastavnice vidova i rodova ukrajinske oružane sile, napose zrakoplovstvo i PZO, te moderni oklop, povećati opseg i kvalitetu raketnih platformi s dometom do ozbiljnije dubine, kako ruske tako i bjeloruske teritorije.

Kombinirani način ratovanja s ustrojenim i opremljenim vojnim postrojbama veličine bojne, brigade i viših razina zapovjedanja s diverzantskim postrojbama i ćelijma tzv. (partizanski način ustroja) daje dobre rezultate i tu taktiku i strategiju ratovanja treba očuvati do izbacivanja zadnjeg zločinca s ukrajinske zemlje.

Za sve ovo nužno je  pojačati napore ukrajinske oružane sile, ali i napore slobodnog svijeta u njenom opremanju i logistici – kako bi se izgovorile povjesne riječi;         Dobra večer Washingtone, ovdje Mariopulj, uključujemo se u Sevastopolj i s Istoka slobodne Ukrajine, na zadnji dan ove strašne godine, vama i svim metropolama slobodnog Svijeta želimo Sretnu i radosnu Novu 2023.

 

Snovi i stvarnost

S otklonom od pola godine lako bi smo došli do potvrde onoga što je gotovo zrcalno bilo od samog početka brutalne agresije, ali i do samog finala priče koja ide svojem logičnom koncu.

¨ računajući s drastičnom razlikom vojnih efektiva, s izuzetno dobrom suradničkom rusofilskom mrežom unutar Ukrajine (ne samo od etničkih Rusa), s plaćenom političkom bulumentom u zemljama Europe – navlastito naglašenog onog njenog JI dijela, s oprtunističkim odgovorom proruskih političkih i drugih moćnih elita od La Manchea do poljske i češke granice, s energentima i hranom kao moćnim polugama rata, s pripremljenim deviznim i zlatnim zalihama te dogovorenom maskirnom podrškom vodstava Kine i Indije – Putinov ratni stožer je krenuo na Ukrajinu grlom u jagode. Dočekalo ih je oštro trnje pa se njihovi ružičasti snovi brzo premetnuše u najstrašniju javu. Pod anglo-američkom palicom i velikim pritiskom javnog mnijenja zemalja slobodnog svijeta preko noći, u jasnoj podršci Ukrajini, ujediniše se vođe zapadnih zemalja od Austarlije, Japana i Kanade do bezličnih eurokrata s potpunim zaokretom eutanazirane vanjske i sigurnosne politike njihovih zemalja i zajednice kao cijeline. Zemlje nove Europe (izuzevši Orbanovu Mađarsku) poučene krvavim iskustvima suživota s ruskom komunističkom imperijom odgovoriše više nego očekivano. Skandinavske zemlje ispravno ocijeniše trenutak i ozbiljno uzdrmaše ruske ideologe i geopolitičare, žestokom pljuskom s obje strane lica. Zapadno oružje i ukrajinska odlučnost za prinos ogromne žrtve, malo pomalo razbiše mjehur od sapunice  dočekavši „osloboditelje“ ne na Majdanu, već suprotno njihovim planovima i  nakon ozbiljnih batina vratiše ih na nešto veći prostor od onog anektiranog prvom invazijom iz 2014. Tu se i danas vode žestoke pozicione bitke koje traju mjesecima, bez bitnijih terenskih pomjeranja. Međutim, jedno je sigurnio ruski ratni stroj pušta na sve strane: od silnog zamora do neočekivanog rasapa resursa te potpunog kaosa na linijma opskrbe i potpore, što sve češće izaziva neposluh i potpuni gubitak volje za ratom. Na drugoj strani Ukrajinci su stabilizirali istočno bojište, osigurali, mogući prodor  sa sjevera, a na jugu danomice nanose teške vojne gubitke i psihološki pritiskaju okupatore, a najvidljiviji rezultat je strah i „bežanija“ s Krima, trenutno udaljenog oko 200 km od prvih crta bojišnice. Prihvaćena od ukarajinskog vodstava, politika USA  protiv  zastarijele ruske strategije ratovanja, igrom step by step, vođene prvenstveno  bojaznošću od uporabe nuklernih arsenala, a sračunate na dugoročno iscrpljivanje sankcijama i izolacionizom, svakao je polučila dobar učinak. Kako kratkoročno tako još više dugoročno  s već opipljivim  rezultatom  definitivnog izbacivanja Rusije  iz društva velesila. Makar se površnim pogledom čini kako snkcije nisu dale očekivani učin stavari stoje posve drugačije i uočljiv je ruski vapaj za njihovim prestankom. Dugoročno gledano baš će one donijti ljute zime i opću tamu kako državi tako i nesretnom narodu, od kojeg većini nije i neće biti nikad jasno – što se zdesi u Odesi.
Najnovije, sa sveznicima, dogovorene pošiljke vojne tehnike Ukrajini –  prvenstveno one američke, njemačke i britanske važan su preduvjet za realizaciju olujnih planova u Hersonskoj i Zaporiškoj oblasti te otvaranju zapadnih vrata Krima, od strane matične države i ključanju Kerčskih vrata za sva vremena za okupatore s istoka.

Ruski odgovor, isprovociran vlastitom nemoću, jesu dalekometne rakete namjenjene prvenstveno ili gotovo isključivo civilnim ciljevima s namjerom rušenja ukrajinskog morala, što se po tko zna koji put potvrđuje i u ovo veliko vrijeme obilježavanja dana raskida državno-pravnih sveza Ukrajine s tamnicom zvanom Sovjetski savez.

 

¨ Brutalna agresija započela je i još uvijek se vodi pod imenom „Specijalne operacija“, u kojoj se u prvi plan ističe „denacifikacija“ Ukrajine. U čijim je to maloumnim glavama skovana ova pardigma? I to za jedan narod koji je žestoko okusio strahote nacizma  (naravno da su Njemci u osvojenim državama tražili i pronalazili kvislinge). Nacizam i njegova izvedba bitno su humaniji od njegove ruske inačice staljinizma, a što je izloženo u dosadašnjim tekstovima na ovu temu  obznanjenim u Kamenjaru. Što je još strašnije, ta je izvedba brutalnije ostvarena u svoj punini i od početka „specijalne operacije“ sa toliko prozirnom ruskom propagandom, koje bi se  i velikosrpski ideolozi mogli posramiti.

Nažalost, veliki dio ruskog naroda je podupro svu bestijalnost dikatora i njegovih voštanih figura, dok je onaj bolji mlađi i obrazovaniji dio pod strašnim mukama zbog svojeg tek verbalnog suprostavljanja i osude planova te klike. Utamničenja, ubojstva, progoni, egzodus, apokaliptičnih razmjera jesu ruska stvarnost u unutarnjoj politici. Kako i od najgorih postoji još gori dokaz je samozvani filozof i umišljeni diktatorov ideolog živi klon Adolfova trbuhozborca imenom Aleksandar Dugin. Umjesto njega Bogu na račune se uputila ništa manje bijedna njegova kćerka Darija (isti kotac, kao otac!). Ne, ovdje se sigurno ne radi o zamjeni kćerke i oca u atentatu. Ta bi teza držala vodu koliko i FSB-ovo ekspresno otkriće atentatorice, izvjesne Natalije Vovkove i njene djevočice, koj je bila ozbiljni joj pomagač – valjda u mjenjnju tablica. Za pretpostaviti je kako je vrh FSB inspirirao Mini Cooper, za scenarij o bitno moćnojoj verziji mr. Bonda. Miriše li to na zamjenu potpisa na FSB-ovu uradku?    Bilo kako bilo tovariš Dugin je već doživio Judinu sudbinu u strašnijoj izvedbi, potonjem je bilo dostatno i drvo smrdelja. Ovo je poruka njemu i njemu sličnima da diktator ne trpi život u sjeni popularnijeg, napose ne trpi bilo kakav oblik kritike, a što je ovaj očerupani pivčić sve više činio u zadnje vrijeme.  Inače, potpisnik ovih redaka bi se više radovao da je to učinak ruskih partizana ili još bolje ukrajinskog GUR-a.

Kad gubiš rat onda su i tinajdžeri dobri, ako ne kao Hitlerjungend (makar i to doživjesmo nedavno u narodnim republikama – mora da su se kadirovci umorili od klanja) onda barem kao Titova omudina, s beogradskih sletova. U ovom uradku jedno za drugim ispadaju s imenom, nacijalnosti bivših država sojuza i porukom Vladimire Vladimiroviću – mi smo s vama! Spot ne bi bolje režirao ni notorni Zafranović.
Usto to  da mu kod kuće ne cvijetaju ruže, V.V. Putin nema sreće  ni s okolnim instaliranim diktatorima. Od Lukašenka do onih po „stanovima“ – čak i onog kazahstanskog vođe kojeg je nedavno spasila Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti predvođena Putinovim specijalcima. Znakovito, kiselinu u oči mu je ovih dana sasuo i turski sultančić s jasnom porukom: „Krim je nerazdvojivi dio Ukrajine“. Očito čovjek sluti skoro, neočekivano, finale – Zoky, to je državnik koji lovi i u mutnome za svoju državu, a ne ti koji za jeftine Putinove škude izvrijeđa ničim izazvane Skandinavce. Za tvoju utjehu još ti dobro ide s mađarskim kanom, barem kod Patka na Paklenjacima.

 

Od gotovine napravio

veresiju i nju rasiplje

Makar skromnih mogućnosti, spletom okolnosti Putinu se osmjehnula sreća u sam osvit ovog milenija. Od beznačajnog šefa KGB u Dresdenu dogurao je do najmoćnije svjetske osobe. Njegov državnički dugogodišnji mandat nije bio ništa drugo doli iznimno moćna mafijaška organizacije u Rusiji i Svijetu. No, vratio je poniženu, ali prirodnim resursima prebogatu zemlju u red velesila i značajnih kreatora svjetskih događanja, služeči se svim oblicima kriminala i državnog terorizma.

Nakon prve invazije na Ukrajinu i amputacije Krima prošao je lišo ponajviše zahvaljujući njegovoj vjerojatnoj pacijentici iz dresdenskih dana i jalovosti vanjske i sigurnosne politike EU-a. No, taj „uspjeh“ očito mu je bildao ego i vjeru kako se Ukrajina nudi na pladnju, a to bi bila uvertira za reinkarnaciju Sojuza.

Prateći minicuozno njegove postupke, napose geopolitičku i svaku drugu moć ruskog energetskog sektora te zlosretne 2014., uoči napad na Ukrjinu, ispravno sam prozero njegove namjere  te mu uputio Otvoreno pismo, kasnije objavljeno  u listu 7Dnevno, za čijeg sam se urednika pripremao po odlasku u mirovinu. To je pismo nekim slučajem došlo da njega i naravno, popljuvao ga je bez imalo uvažavanja napisanog. Ovdje donosim tek dva kratka isječka iz tog pisma  – pretskazanja opomene!

 „Vladimire Vladimiroviču Putine, čovječanstvo, ako ga bude puno poslije nas, neće Te pamtiti po igrama u Sočiju, po snazi i moći Tvojih i ruskih današnjih velmoža, po Gazpromu i Rosnjeftu, po imperijalističkim snovima obnove Ruskog carstva, po jačini Tvoje društvene snage – i ako Te po tom bude pamtilo neće to biti dobro trajno, već zlo jednog despota, koji je učinio puno lošeg i propustio još više dobrog iza sebe ostaviti“.   I još…

„Tebi je dobro znano kako su narod tvoj i tvoji prethodnici s moćnog trona SSSR-a velike muke bratskom ukrajinskom narodu nanijeli, ne samo gladomorom u kojem su strašnoj smrti izloženi milijuni Ukrajinca ili staljinističkim terorom prevođenja pripadnika ukrajinskog naroda u Ruse, s obje strane današnje rusko-ukrajinske državne granice.

Stoga, kad Te srdžba ponese, a imperijalistički zov obuzme, sjeti se snage ruskog duha, savjesti i najvažnije mogućih posljedica tvojih odluka, koje bi trajno osakatile Svijet, a Europi i njenoj perspektivi nepovratne štete nanijele“ (naknadno podvučeno).

Držim kako je pametnom dosta, al¢ zalud bijaše prolivena tinta. Posljedice strašne za Ukrajinu i Europu, nepopravljive za Rusiju koja će poput Putina istruniti na smetlištima povjesti. „Taj divni novi svijet,“ ako ga još bude – sigurno će promijeniti lice, a hoće li i naličje? – iskreno sam skeptičan.

No, držimo se one naše: Na tom svijetu stalna samo mijena jeste.

Zdenko Lozo

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?