Pratite nas

Komentar

PUZAJUĆA OSVETA TAKOZVANOG LEGITIMITETA

Objavljeno

na

Na fotografiji šef Crnogorske ckrve mlati neistomišljenicu

Kada su njemački politolozi utvrđivali temelje politoligije, u vrijeme dok su se još smjeli baviti politologijom, nisu znali da će u Europi i u 21. stoljeću postojati još čitavi politički sistemi koji ne znaju što je to legitimitet i koje su opasnosti od zanemarivanja ovog najvažnijeg političkog faktora, piše Tvrtko Milović

Za razliku od legaliteta, koji proistječe iz Ustava i zakona, legitimitet proistječe iz šireg pojma opravdanosti. Kruto gledajući, legalitet (Ustav i zakoni) proistječu iz legitimiteta. Potpuno pojednostavljeno, da bi neki zakon postojao, on mora imati opću opravdanost za postojanje.

Ako bismo se bavili šašavim primjerima, onda bismo mogli zamisliti kako u nekom Parlamentu od 100 parlamentaraca sjedi 90 muškaraca i 10 žena. I jedan dan tim muškarcima dođe da izglasaju zakon da sve žene u toj državi moraju imati dugu plavu ravnu kosu. Zakon u parlamentu prođe sa 90:10. Muškarci za, žene protiv.

Taj i takav zakon, koji se tiče isključivo žena, a donesen isključivo muškim glasovima, bi bio plastičan primjer zakona koji je legalan (jer je donesen u legalnoj parlamentarnoj proceduri) ali koji je nelegitiman – jer nema podršku barem većine onih kojih se tiče. Dakle – žena.

Činjenicu da je zakon nelegitiman ne mijenja ni činjenica da su svi zastupnici legitimno izabrani. Oni su samo legitimni predstavnici svog političkog tijela, ali svaka njihova pojedinačna odluka mora imati vlastiti izvor legitimiteta.

Recentni primjer je Zakon o slobodi vjeroispovjesti izglasan u Crnoj Gori.

Zakon je donesen od legalno i legitimno izabranih zastupnika u legalnom i legitimnom parlamentu Crne Gore. Isti Zakon se odnosi na Vjerske zajednice, među kojima jedna od njih baštini oko 90% vjerskih nekretnina i 80% vjernika Crne Gore! Ista ta vjerska zajednica poslala je preko stotinu amandmana koje je parlamentarna većina glatko odbila.

Crnogorski Zakon o slobodi vjeorispovjesti vjerojatno je idealtipski primjer nelegitimnosti Zakona. Protiv tog Zakona je ogromna većina onih kojih se tiče, što isti demonstriraju masovnim i upornim okupljanjima u znak protivljenja.
Naravno, nije to prvi Zakon protiv kojeg se prosvjeduje. Ali s obzirom na zaista minijaturnu veličinu Crne Gore, sasvim je jednostavno vidjeti da izuzev tankog sloja pripadnika političke elite, nitko drugi u Crnoj Gori nema nikakvu korist od donesenog Zakona.

Tim više što se on donosi u „korist države“ na način kao da su interesi države suprotstavljeni interesima naroda.
Ima situacija u svakodnevnom životu da su interesi države i naroda suprotstavljeni, posebno kada je riječ o poreznim politikama. Porezi su uvijek u interesu države, a tek do jedne mjere interes naroda. U liberalnom društvu bi se država trebala prilagođavati narodu, jer u liberalnom društvu država postoji radi naroda a ne obratno. To bi bio i smisao zakona kao regulatora odnosa unutar naroda -građana. Zakoni se donose kako bi se popravio status ljudi a ne države – da bi funkcionalniji bio život naroda a ne države. Jer država je samo instrument upravljanja društvom, a ne nešto čemu narod služi.

U zaostalim društvima, pa tako i crnogorskom, parlament na žalost služi kako bi uvećavao imovinu i prava države na štetu naroda. I protiv volje naroda.

U praksi je poznato da su Zakoni koji nemaju legitimitet podložni masovnom kršenju. U tom slučaju, državi je potrebna nesrazmjerna sila represivnih organa da bi takve Zakone implementirala, što ih na koncu čini preskupim, nefunkcionalnim i – dugoročno neprovodivim.

Možemo se sada osvrnuti i na Željka Komšića. Kao nelegitimno izabran na poziciju predviđenu za legitimnog predstavnika Hrvata Bosne i Hercegovine, Željko Komšić nema nikakav pristup čitavom jednom narodu kojeg bi načelno trebao predstavljati u instituciji Predsjedništva BiH. Na vrhuncu svog trećeg mandata, Komšić još nije našao ni potrebe ni snage da Hrvatima uputi ni jednu jedinu izjavu.

Ograničenog prostora za političko djelovanje, Komšić je i sam postao žrtva vlastitog nedostatka legitimiteta. Ili, „takozvanog“ legitimiteta kako kako ga zove elementarno neobrazovani Komšić.

Čak i kad bi znao, htio i želio biti nešto bolje od onoga što jest – on to ne bi mogao.

Za razliku od Komšića koji od vlastitog naroda bježi kao 93., Crnogorski parlament ušao je u direktan sukob sa vlastitim narodom i najmoćnijom vjerskom zajednicom u državi.
Motivi nisu ni toliko bitni. Vjerojatno se radi o osobnom interesu Mila Đukanovića koji u maniru svih velikih vođa balkana, pravi sebi privatnu državu s privatnom Crkvom i privatnim narodom.

Očigledno je da pri tom ne poznaje osnovne politološke poučke. Jedan od njih je da nelegitimne odluke, zakoni, faktori (pa i subjekti u formi predstavnika) jednostavno nemaju uporište za opstanak. Oni su suočeni s trajnom obavezom nametanja svoje volje a to samo po sebi zahtjeva neku energiju odnosno silu.

Kao što je Jugoslavija bila nelegitimna, tako su nelegitimne bili svi njeni organi. Takvu nelegitimnu državu nije mogla spasiti ni jedna vojska na svijetu, jer sve što ne crpi legitimitet iz onih kojih se tiče, to će propasti djelovanjem tih istih.

Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Anto Đapić: Nije vrijeme zgražanja i čekanja, vrijeme je otpora…

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Odjel za javni red i mir Visokog prekršajnog suda donijeti će danas konačnu odluku o eventualnoj dozvoli ili zabrani korištenja pozdrava ‘Za dom Spremni’ u pjesmi ‘Čavoglave’ Marka Perkovića Thompsona. Te će se odluke morati držati i ostali suci, budući da će ona biti obvezujuća.

Sama činjenica da Visoki prekršajni sud presuđuje o simbolici oslobodilačkog Domovinskog rata je izravno priznanje potpunog sloma temeljnih vrijednosti na kojima je obnovljena i obranjena današnja Republika Hrvatska i jasna poruka hrvatskom narodu da je današnja država dovedena konzistentnim državnim politikama nakon 2000.godine u suprotnost sa svojim narodnim izvorištima.

Nesrazmjer državnih i društvenih vrijednosti, koji s jedne strane realsocijalističku komunističko-jugoslavensku simboliku predstavlja u Rijeci kao hrvatsku kulturnu poruku Europi usprkos službenom prjeziru i osudi te simbolike od Europe, a s druge strane ista ta država presuđuje o prihvatljivosti pjesme Boja Čavoglave, s kojom se branila Hrvatska i sama narav europske slobode, čini zastrašujuću raspuklinu između države danas i hrvatskog naroda.

To ne može dobro završiti. Mi u DESNO izričito osuđujemo samu činjenicu sudovanja o pjesmi Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona i pozivamo hrvatski narod na neposluh i otpor samoj toj činjenici, pri čemu držimo da država čije pravosuđe postaje instrument poraženih snaga u pokušaju zatirana simbolike hrvatske pobjede javno šalje poruku o svome posrnuću i svojoj nenarodnosti.

Nas ne zanima presuda suda u ovome slučaju, jer ne možemo prihvatiti bilo kakvu dvojbenost simbolike našega oslobodilačkog rata i slavnoga HOS-a, jer državu i sud koji se usudio na ovakav način suprotstaviti svome narodu i temeljnim vrijednostima na kojima je hrvatski narod uspostavio tu državu, ne možemo postovati, ne možemo držati svojom, ne možemo braniti a moramo odmah mjenjati i vratiti korjenima.

Nije vrijeme zgražanja i čekanja, vrijeme je otpora toj zastrašujućoj činjenici, napisao je u priopćenju Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, dipl.iur.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Željko Glasnović: NE DAJTE SE ZAVARATI!!! Komunizam i masonstvo su sijamski blizanci

Objavljeno

na

Objavio

NE DAJTE SE ZAVARATI!!! Komunizam i masonstvo su sijamski blizanci. Francusku revolucionarnu rulju pokrenule su masonske lože u Parizu. Iza Boljševičke revolucije, koja je pobila desetke milijuna kršćana, krije se ona ista loža koju je Hrvoje Šarinić doveo u RH 1993.

Pročitajte tekst ispod:
(autor: Nikolina Nakić)

Prije par tjedana pročitala sam konačno knjigu Masonstvo u Hrvata Ivana Mužića. Kako mi je tema izrazito odbojna a i knjiga nije pretjerano lagana za čitanje trebalo mi je neko vrijeme da je pročitam te na kraju treba reći da je knjiga samo potvrdila neugodne pretpostavke koje sam imala i prije nje.

Ovo ljudima neće dobro sjesti ali zapravo je cijeli hrvatski nacionalni koncept kakav danas njegujemo produkt ozbiljnih nastojanja tj infiltracije masonskog pokreta s kraja osamnaestog stoljeća na prijelazu u devetnaesto u hrvatsko plemstvo.

Otac grofa Janka Draškovića, inače autora političkog programa Ilirskog pokreta Disertacije bio je prvi istaknuti hrvatski mason. Krajnji je cilj bio stvoriti odmetnuti tj buntovni element i pokušati iščupati hrvatski narod iz snažne katoličke monarhije u kojoj je stoljećima egzistirao.

Kako je u devetnaestom stoljeću i mađarski narod bio zahvaćen nacionalizmom, mađarska hegemonija u vidu prisvajanja hrvatskog teritorija samo je pogurala Hrvate van u nešto što su smatrali novim početkom, a zapravo je bila krvava kupka XX stoljeća, najtragičnijem dobu naše povijesti.

Možete se smijati plaštu i čekiću Nikice Gabrića i cijelom tom Fašniku prije Fašnika no iza cijele te ekipe, i njegove francuske i Hanžekovićeve britanske frakcije kriju se dva i pol stoljeća predanog rada na razdvajanju hrvatskog naroda od njegove srži i ključa opstanka – katoličanstva.

“Ovo ismijavanje montipajtonskih hrvatskih masona koji se u javnosti prepucavaju poput piljarica na placu možda i nasmijava javnost koja podastire duhovite komentare kako smo eto uspjeli razbucati i ono što Francuzi nisu uspjeli u tri stoljeća – no to je samo privid. Njihov izlazak u javnost duboko je promišljen i kontroliran a perjanice tih i takvih istupa su korisni idioti poput Nikice Gabrića.

Kao i uvijek, stvarna moć krije se u najvišim ložama koje nisu toliko orijentirane na uspjeh u društvu koliko na borbu protiv vjekovnog neprijatelja – Katoličke crkve.u međuvremenu se masonski grebatori nižih stupnjeva međusobno svađaju na infantilan način želeći u javnosti ostaviti dojam o ranjivosti i dobrohotnosti.

Dok nam Gabrić iznosi podatke da su oni tek jedna od udruga, poput udruge Franak ili Blokiranih, humanstičkih filantropa , intelektualaca kojima je jedina dobrobit napredak društva u svim segmentima, svrha je peglanje imidža u javnosti gdje eto i sam predsjednik Milanović daje izjavu o tome kako su ga zvali ali je odbio zbog pogrešne percepcije javnosti prema njima.

Radi se o stvaranju statusa žrtve gdje se buduće članove time poziva da se pridruže ovom filantropskom društvu. Njihova mjesta za regrutaciju uvijek su bili Rotary klubovi i Lions klubovi.

Istina je da su oni iz sjene duboko inkorporirani u sve pore društva, premreženi u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti – njihova imena nećemo saznati jer su oni sive eminencije ove države a istaknuti masonski pojedinci samo su smokvin list koji ima zavarati hrvatsku javnost.

Jedno su međutim smetnuli s uma a to je duboka ukorijenjenost katoličanstva u Hrvata.Masone su možda zavarali mediji i glasna manjina pa su pomislili da su se Hrvati udaljili od Katoličke crkve, ali se i te kako varaju.u kojoj mjeri, bliska budućnost će pokazati

.Kako je rekao veliki pisac Michael O Brien u knjizi o Hrvatima Otok svijeta – Hrvati nikada nisu molili svi, ali ih je uvijek molilo DOVOLJNO. Dovoljno i da bi se srušile sile iz dubina pakla, a to masoni jesu koliko god tvrdili suprotno.

“Mi moramo u potpunosti srušiti i pobijediti katolicizam!”, piše u biltenu francuske lože Velikog Istoka Francuske iz 1895.

“Prije svega, mora biti uništena religija”, izgovoreno je na Slobodnozidarskom kongresu, u Parizu, 1900. godine.”

Etape borbe su sljedeće:

Prvo je trebalo raskopati višenacionalne katoličke monarhije jačanjem nacionalnih pokreta u devetnaestom stoljeću. Druga etapa je slabljenje nacija i patriotizma kroz guranje ideje globalizma , otvorenih granica, tzv bratstva među ljudima i razbucavanjem osnovnih ćelija društva koje djeluju integrativno : država i obitelj, te guranje jedne svjetske religije.

Ne nasjedajte tako na blagoglagoljivost hrvatskih masona od kojih je većina tamo zbog pohlepe i želje za hvatanjem što moćnije pozicije u društvu. Oni skriveniji provode ono radi čega je ovo tajno društvo i osnovano. Prividno se možda čini da pobjeđuju, ali kako kaže mudra izreka. na kraju bitke se mrtvi broje.

Fra Mario Knezović: Masoni zašto ste tajni ako ste transparentni?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari